Čajniče
| Čajniče | ||
| Grad | ||
|
Panorama Čajniča
|
||
|
||
| Službeni naziv: Općina Čajniče | ||
| Država | ||
|---|---|---|
| entitet | ||
| Općina | Čajniče | |
| Nadmorska visina | 816 m.i.m. | |
| Koordinate | ||
| Površina | ||
| - Općina | 274 km² | |
| Stanovništvo | ||
| - Općina | 8 956 (1991) | |
| Gustoća | ||
| - Općina | 33 /km² | |
| Gradonačelnik | Branko Roljić[1] (SNSD) | |
| Vremenska zona | Srednjoevropsko vrijeme | |
| Poštanski broj | 73 280 | |
| Pozivni broj | (+387) 58 | |
| Web stranica: Općina Čajniče | ||
Čajniče je gradić i središte istoimene općine na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine na granici sa Crnom Gorom.
Sadržaj |
Historija [uredi]
Čajniče se se pominje još davne 1477. godine, i od tada počinje da bilježi svoju historiju.
Prema turskim službenim tefterima, koji su do danas u originalu sačuvani u Istanbulu, 1477. godine, dakle 14 godina poslije pada Bosne, pazar Čajniče je imao 190 obitelji i 5 neoženjenih stanovnika.
Ime Čajniče podsjeća na persijsko porijeklo, a ima značenje dobra i hladna voda. Istina je da vode u Čajniču ima u izobilju. Otkrili su ga mnogi ljudi, i u njemu se nastanili. Kasnije su ga otkrili i mnogi putnici, koji su ga godinama pohodili.
Do 1572. godine Čajniče je bilo u sastavu Hercegovačkog sandžaka. Tek 1582. godine pominje se kao samostalni kadiluk.
Na 15. km od Čajniča 1379. godine podignut je srednjovjekovni grad Samobor (kod Međuriječja), a podigao ga je Sandalj Hranić.
Podrobnije podatke i opis Čajniča iz tog perioda, imamo u putopisu poznatog turskog putopisca Evlije Čelebije, koji je u Čajniču bio 1664. godine. Za ono vrijeme, ovaj veliki svjetski putnik, koji je prošao čitavo, tada ogromno Osmanlijsko carstvo i druge strane zemlje, u svom opisu za Čajniče navodi da tako čudno mjesto, valovito i brdovito, nije nigdje vidio. Okruženo velikim brdima sa ogromnim drvećem i sa strašnim ponorima, svojim položajem djeluje istovremeno veselo, opasno i strašno, dok su sa druge strane predjeli sa voćnjacima prave rajske bašte.
Za sam šeher (grad) kaže da ima 5 muslimanskih i 3 hrišćanske mahale, 700 velikih i malih jednospratnih i dvospratnih zgrada, pokrivene ćeramidom, daskom, šindrom i kamenim pločama. Istovremeno navodi da u šeheru ima 50 vodenica, tri medrese, pet mekteba, četiri derviške tekije i tri hana, imaret (kuhinja za sirotinju), jedan hamam i oko 200 dućana.
Stanovništvo [uredi]
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Čajniče imala je 8.956 stanovnika, raspoređenih u 36 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Čajniče u cjelini ušla je u sastav Republike Srpske.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Čajniče, popis 1991. [uredi]
ukupno: 8.956
- Srbi - 4.709 (52,57%)
- Bošnjaci - 4.024 (44,93%)
- Hrvati - 5 (0,05%)
- Jugoslaveni - 77 (0,85%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 141 (1,57%)
Nacionalni sastav stanovništva - Grad Čajniče, popis 1991. [uredi]
ukupno: 3.152
- Srbi - 1.802 (57,17%)
- Bošnjaci - 1.192 (37,81%)
- Hrvati - 2 (0,06%)
- Jugoslaveni - 51 (1,61%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 105 (3,33%)
Geografija [uredi]
Nalazi se na dvadesetom kilometru puta Goražde - Pljevlja, na nadmorskoj visini od 816 metara.
Reference [uredi]
Vanjski linkovi [uredi]
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |