Posušje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 43°28′S 17°20′I / 43.467, 17.333
Posušje
Grad
Posušje
Posušje
Grb posusje.png
Grb
Službeni naziv: Općina Posušje
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Zapadnohercegovački
Općina Posušje
Nadmorska visina 644 m.i.m.
Koordinate 43°28′S 17°20′I / 43.467, 17.333
Površina
 - Općina 461 km2
Stanovništvo
 - Općina 17 134 (1991)
 - Procjena 16 049 (2009 [1])
Gustoća
 - Općina 37 /km2 
Gradonačelnik Petar Polić[2] (HDZ 1990)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 88 240
Pozivni broj (+387) 39

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Web stranica: Općina Posušje

Posušje, grad i središte istoimene općine u Zapadnohercegovačkom kantonu, južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. Posušje ima 17.134 stanovnika, od kojih su 99,00% Hrvati, a 1,00% ostali. Time je Posušje, uz Grude i Široki Brijeg, općina s najvećim postotkom Hrvata od svih područja Bosne i Hercegovina gdje žive Hrvati.

Geografija

Posuški kraj obuhvata četiri stepeničasto poredane krške zaravni (Posuško i Virsko polje, Tribistovo, Rakitno te planinsko područje oko Blidinjskog jezera) i nalazi se na raskrižju putova: MostarImotskiSplit, Mostar – TomislavgradLivno te PločeLjubuški – Grude – RamaGornji VakufTravnik (Put spasa u izgradnji).

Stanovništvo

Glavna stranica: Demografija Posušja

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Posušje imala je 17.134 stanovnika, raspoređenih u 19 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Posušje, u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Posušje, popis 1991.

ukupno: 17.134

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Posušje, popis 1991.

ukupno: 3.913

Historija

Ime Posušja – bez obzira na sva tumačenja imena Posušje, u posljednje i ranija vremena, očito je da je ime Posušje hrvatskog korijena i da označuje sušni kraj, što je i bilo temeljno obilježje ovog kraja kroz vijekove.

Predhistorijsko doba

  • Kameno doba - Iz razdoblja starijeg (paleolitik) i srednjeg (mezolitik) kamenog doba, iz doba pračovjeka izrazito lovca i sakupljača divljih plodova, na prostoru općine Posušje nisu pronađeni tragovi čovjeka.

U razdoblju mlađeg (neolitik) kamenog doba u južnoj Evropi se znatno promijenio način života čovjeka, postao je ratar i stočar, gradi stalna naselja, javlja se keramika. Iz ovog razdoblja, i to iz njegovog starijeg podrazdoblja, na prostoru općine Posušje, postoje ostaci čovjeka, potiču sa lokaliteta Vukove njive, Iličinova lazina, Prataruše i Žukovička pećina u Viru. U mlađem neolitiku na ovim je prostorima dominirala hvarsko-lisičićka kultura a njeni ostaci na prostoru općine Posušje pronađeni su na lokalitetima: Brig uz Bagarušu, Mostina (Batin), Sridnji Brig (Gradac), Uža (Gradac i Vrijovički brig (Gradac). U razdoblju Bakra (2400 – 1800. p. n. e.), u Hercegovini je prevladavala tzv. "vrpčasta keramika", takvoj su pripadali lokaliteti: Nečajno i Trostruka gradina između Posušja i Gruda.

  • Metalno doba – Raspad neolitskih grupa i početak novog, metalnog doba, u našim je krajevima, uslovljen u prvom redu velikom seobom Indoeuropljana koja se desila u zadnjim vijekovima III. i na prijelazu u II. milenij p. n. e. Ova velika seoba se, kao i ostale i prije i kasnije, također odvijala u valovima, pa je njen treći i posljednji val, dovršio zauzimanje prostora između Save i Jadranskog mora. Od tog trenutka miješaju se kulture starosjedilaca i doseljenika, nastaju novi tipovi naselja, gradine, i izrazito zatvorene društvene zajednice. Kao tipičan primjer takve brončanodobne kulture, izdvaja se, u ovim krajevima dominantna "Cetinska kultura" uglavnom u srednjoj Dalmaciji, i u nekim segmentima dosta joj slična "Posuška kultura", rasprostranjena uglavnom po Hercegovini, Duvanjskom polju, srednjoj i dijelu sjeverne Dalmacije.
  • U bronzano je doba, može se slobodno reći, bujao život na prostoru općine Posušje u prilog čemu svjedoče i brojni lokaliteti i naselja iz ovog razdoblja na prostoru Općine, njih čak 32.
  • Željezno doba (8. st. p. n. e. – 9. g. n. e.) je vrijeme završetka geneze i potpunog formiranja Ilirskih plemenskih zajednica, njihovih doticaja putem trgovine sa Italskim poluotokom, Grcima, i brojnim i krvavim ratovima sa Rimljanima. Prostor općine Posušje zasigurno je pripadao ilirskom plemenu Delmati. Delmati su bili izrazito stočarski i ratnički narod, čvrst kao kamen na kojem su živjeli, u nizu ratova tokom II. i I. vijeka p. n. e., pružali su otpor velikoj Rimskoj državi. Ni velikom Gaju Juliju Cezaru nije pošlo za rukom poraziti ih, tek je to uspjelo, nakon velike muke, i hiljada palih rimskih legionara, prvom rimskom imperatoru Oktavijanu Augustu. Toliko su Delmati zadivili svoje protivnike Rimljane da su kasnije čitavu pokrajinu, mnogo veću od Delmatske zemlje, nazvali Dalmacijom.

Iz razdoblja željeza na prostoru općine Posušje postoji čitav niz gradina, tipičnih naselja Delmata, a preko današnjeg Posuškog i Virskog polja zasigurno je išao važan trgovački put od trgovačke luke Narona (Vid kod Metkovića) do glavnog Delmatskog centra Delminium u Duvanjskom polju. U prilog ovoj činjenici svjedoči novac "Drahma Dyrahija" pronađen u Viru, a ugledni arheolog Zdravko Marić je ustvrdio da se u Viru nalazi jedno od najvažnijih kulturnih nalazišta cijele delmatske zemlje. Drugi ugledni arheolog Borivoj Čović, područje je Posušja, svrstao u "centralno ilirsko područje". Posušje u rimsko doba Rimljani su kao praktičan narod, nakon što su zauzeli ove krajeve, svoja naselja razvijali u blizini prijašnjih ilirskih naselja. Naselja su povezivali svojim poznatim cestama čiji su rijetki ostaci danas vidljivi na prostoru općine Posušje. Kao siguran i potvrđen pravac dokumentirana je rimska cesta Gradac – Tribistovo – Poklečani – Petrovići. S druge strane po tvrdnjama arheologa Ballifa i Patscha, Vinjani su bili važno cestovno čvorište. Iz Vira, kao siguran ucrtan je cestovni smjer ispod Zavelima ka Vinici i dalje prema Aržanu. U vrijeme Rima na prostoru čitave općine Posušje postoje naselja, utvrde i grobišta. Od naselja je, po svemu sudeći bio najvažniji Gradac, gdje su postojale dvije utvrde i naselje, te poznata kasnoantička kršćanska bazilika (IV. – V. vijek), dok je na prostoru Čitluka, u Dočićima, postojala rimska Vila Rustika. Na prostoru Čitluka, u blizini Orlovog kuka, također se nalazila rimska utvrda kao i u Plišivici na Vinjanima, dok je u Viru takva utvrda bila na lokalitetu Gradina iznad Glavice. U Tribistovu su se nalazile dvije rimske utvrde kao i u Sutini u Rakitnu, dok je u Petrovićima postojala utvrda i bazilika. Na prostoru Zagorja su pak pronađeni novci careva Konstantina I. i Valensa.

Srednjovjekovna Bosna

U 7. vijeku su se na historijskoj pozornici pojavili Slaveni, koji na jugu osnivaju svoje prve kneževine, a zatim u vrijeme Tomislava i moćnu Kraljevinu Hrvatsku. Posušje je kao i čitava Hercegovina u ovo vrijeme pripadao Kraljevini Hrvatskoj o čemu između ostalog svjedoče i starohrvatski grobovi oko ranokršćanske bazilike u Gracu. Treba ipak upozoriti na mizerna istraživanja vezana za razdoblje ranog srednjeg vijeka u Posušju. U kasnijim razdobljima, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, Posušje je uglavnom pripadalo velikaškoj obitelji Nelipića iz Sinja, a njihova vlast se vjerovatno nad ovim krajem povremeno mijenjala sa hrvatskom bosanskom vladarskom obitelji Kotromanića. Tako se i ime Posušje u pisanim dokumentima prvi put spominje 1378. godine u opisu sabora koji je sazvala Margareta, udovica plemića Ivana Nelipića kojeg je vlasništvo bilo i Posušje. Drugi put se Posušje spominje 1403. godine u jednom dokumentu vezanom za trgovačke odnose Dubrovčana i Bosne. Značajan je treći spomen Posušja iz 1408. godine u jednoj povelji bosanskog kralja Ostoje gdje se Posušje naziva Župom. Tom prilikom kralj je Ostoja Posušje darovao plemićkoj obitelji Radivojevićima. Kasnije vrijeme vezano je za slabe bosanske kraljeve i moćnog hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, te za otpor hrvatskog plemstva prema istom kralju. Feudalna anarhija razdirala je hrvatske krajeve, pa su Osmanlije prilično lako 1463. godine zauzeli Bosnu (zamislite Hrvati su u međusobnim svađama sami pozvali svog najvećeg krvnika i tako sami sebi presudili!). Hercegovinu su Osmanlije potpuno zauzeli 1482. godine padom Herceg – Novog, no, godina pada Posušja pod tursku vlast vezana je za godinu velike krbavske bitke, 1493. godinu. Posljednje naselje Posušja koje je ujedno i posljednje u čitavoj Hercegovini palo pod Osmanlije jest Vir. Branitelji Vira imali su dobro utvrđen lanac odbrambenih utvrda iznad Vira i hrabro su se odupirali sve do 1513. godine.

Osmansko doba

Prvi spomen Hercegovačkog sandžak potiče iz jedne vijesti s kraja februara 1470. godine, sa osmanskim osvajanjima širio se i prostor ovog sandžakata koji je bio u sastavu Rumelijskog ajaleta sve do 1580. godine kada je ušao u sastav tada novoosnovanog Bosanskog pašaluka i tako ostao do 1833. godine. Sandžake su Osmanlije dalje dijelili na manje upravne oblasti, kadiluke i nahije. I u posuškom kraju zavedena je uprava kao i ostalim dijelovima Osmanskog carstva, sva zemlja postala je vlasništvo sultana koji ju je dijelio svojim zaslužnicima. Iz tog razdoblja potječe i ime naselja Čitluk. Posuški kraj je za kasnijih oslobodilačkih ratova tokom 17. vijeka, postao graničnim područjem između Osmanskog carstva i Venecije, i kao takav je zadobijao velike rane.

Austro-ugarsko doba i 20. vijek

1878. godine, nakon hercegovačkog ustanka protiv Osmanlija u kojem je učestvovao i posuški kraj, i nakon Berlinskog kongresa, austrougarska vojska, koju su većim dijelom činili Hrvati, a vodili su je i generali Josip Filipović i Stefan Jovanović, zauzela je Bosnu i Hercegovinu. Austrougarska je uspostavila najprije protektorat a zatim je 1908. izvršila i aneksiju Bosne i Hercegovine. Austrougarska vlast je radila na poboljšanju privrednih prilika u zemlji isto kao i na razvoju školstva. Tako je 1886/87. otvorena Osnovna škola Rakitno u Poklečanima, Osnovna škola u Viru počela je s radom školske 1903./04., nalazila se iznad Megdana, kasnije su otvarane škole u Posušju, Gracu i ostalim naseljima. Posebne zasluge za opismenjivanje posuškog stanovništva ima fra Didak Buntić. 1918. godine Hrvati su na prijevaru uvučeni u tamnicu, Kraljevinu SHS kasnije Jugoslaviju. 1939. godine sporazumom Cvetković-Maček stvorena je Banovina Hrvatska u koju je ušao i posuški kraj. Za vrijeme NDH 1941- 1945., područje današnje općine Posušje podijeljeno je između dviju velikih župa; Velika župa Hum i Velika župa Lašva-Pliva.

Kultura

Na ovom području nalazi se dosta kulturno-historijskih spomenika, među kojima se ističu stare gradine iz neolita i ilirskog doba, Rimska utvrda u Gracu, ostatci rimskih cesta, preko 20 latinskih natpisa na kamenu, Ranokršćanska bazilika iz IV. vijeka, otkrivena i konzervirana 1971. – 1976., i skoro u svakom selu po najmanje jedna nekropola sa stećcima kao srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. U Rastovači kraj Posušja rođen je fra Grgo Martić, poznati franjevac i glasoviti pjesnik, koji se proslavio svojim Osvetnicima, Posvetnicima i Zapamćenjima. Glasovit je i njegov prosvjed, pročitan na Berlinskom kongresu: ”... čujemo da Srbija ište Bosnu za se, mi katolici uopće protiv toga ustajemo, budući da Srbija iza sedamdeset godina svoje uprave u svojoj zemlji nije napredovala, a drugo osobito što je tako intolerantna prema katoličanstvu, da dosada nije dozvolila izgraditi nijednu katoličku crkvu, nego i sada u Beogradu tiha se sveta misa služi u jednoj sobi u konzulatu austrijskom. Zato protestiramo”. U posuškom kraju svjetlo dana ugledao je i fra Petar Bakula, neumorni graditelj, pisac i znanstvenik. Ovaj je duhovnik napisao 27 djela, od kojih je najpoznatije Topografsko-historijsko šematizam franjevačke kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu gospodnju 1867. Nakon spomenutih franjevaca pisanom se riječju bavio uvijek poneko iz ovog kraja. Danas imamo nekoliko vrsnih pera i poznatih književnika rođenih na ovom kamenu. Odavde potječe nekoliko slikara, kipara, glumaca i drugih umjetnika. Dakle na ovom se kamenitom području ne rađaju samo vješti klesari i zidari, umješni polagači kamenih ploča i graditelji, već književni i drugi umjetnički talenti.

Župe

Danas se na području općine Posušje nalazi 7 župa od kojih u 4 djeluju svjetovni svećenici a u 3 franjevci. Vanjske granice župa uglavnom se poklapaju sa administrativnim granicama općine Posušje.

Turizam

Posušje ima i svoje prirodne ljepote, kao što su: visoka planinska ljepotica Čvrsnica (2.228 m n. v.) s njezinim impresivnim obroncima te endemima, među kojima se ističe Hendel-Mezettijeva mišjakinjica iz porodice karanfila, Blidinjsko jezero (1.200 m n. v.), Masna Luka s više bistrih planinskih izvora i prekrasnom jelovom i borovom šumom, akumulacija Tribistovo, Brina – zanimljiv krški te donedavno čovjeku nepristupačan kanjon Ričine – i izvor Žukovice u Zagorju. Područje oko Blidinjskog jezera nalazi se u sastavu Parka prirode. Pored toga ovaj se kraj nalazi u zaleđu Jadranskog mora i ima tipično planinsko područje oko Blidinjskog jezera s fascinirajućim planinskim obroncima te bogatim lovištem. Stoga se s pravom nadamo da će Posušje u bliskoj budućnosti biti upisano u turističke prospekte.

Reference

Vanjski linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: