Prijedor

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 44°58′S 16°42′I / 44.967, 16.7
Prijedor
Grad i općina
Glavna ulica
Glavna ulica
PRIJEDOR GRB COAT-OF-ARMS WAPPEN 2013.svg
Grb
Službeni naziv: Općina Prijedor
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Općina Prijedor
Nadmorska visina 136 m.i.m.
Koordinate 44°58′S 16°42′I / 44.967, 16.7
Površina
 - Općina 834 km2
Stanovništvo
 - Općina 112 543 (1991)
Gustoća
 - Općina 135 /km2 
Gradonačelnik Pavić Marko[1] (DNS)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 79 000
Pozivni broj (+387) 052

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Prijedor u BiH
Web stranica: Općina Prijedor


Prijedor je grad i središte općine u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Područje općine zauzima 834 km2, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini od 135m. Općina Prijedor je po veličini i po broju stanovnika druga u Republici Srpskoj i šesta u Bosni i Hercegovini.

Historija

Prijedorska čarsija nekad
Željeznička stanica u Prijedoru
Čaršijska džamija u centru grada

Prijedor, (u turskim izvorima Pridor), grad u sjeverozapadnoj Bosni niže od ušća rječice Gomjenice u Sanu, na istočnoj obali rijeke Sane.

Arheološki nalazi pokazuju naseljenost područja od davnina (gradina Zecovi sa slojevima prethistorije, antike i srednjega vijeka; kasnoantička nekropola Rakovčani; srednjovjekovni grad Kozarac; sojenice, nekropole).

Grad nastaje u 18. st. od iseljenog muslimanskog stanovništva iz Like i Udbine a koji su prešli u Bosnu u doba Bečkog rata (1683-1699). Najstariji dio Prijedora nastao je na ostrvu Svinjarici gdje je strateški bila najbolja odbrana i gdje je napravljeno drveno utvrđenje osigurano sa jugozapada rijekom Sanom, a sa sjeveroistočne strane močvarnom uvalom. Kasnije je izgrađena kamena tvrđava sa tri ulazne kapije, kulom za dizdara i barutanom. Novim dogradnjama grad je dobio tri kule (Šuplja, Grozdanića i Gradska).

Od postanka Prijedor je bio u sastavu kadiluka Kostajničke bekije čije je središte bilo u Kozarcu. Tu je sjedište Prijedorske kapetanije od 1757, a koja je obuhvatala raniju Kamengradsku, Novsku i Kozaračku kapetaniju. Tu je i sjedište samostalnog kadiluka od sredine 18. st., a on je obuhvatao Kozarac, Omarsku, Ljubiju i Prijedor. Prijedorska tvrđava je popravljana 1768. Godine 1835, kada se ukidaju kapetanije, pa i Prijedorska, tvrđava ima 15 topova. Posada napušta tvrđavu 1851. Tvrđava je srušena 1890. kao nepotrebna, a od njenog kamena popločane su ulice u novom dijelu grada. Od 1873. Prijedor je povezan željeznicom sa Banja Lukom. U doba austrougarske uprave je središte kotara u Bihaćkom, a kasnije u Banjalučkom okrugu. Godine 1879. ima 818 kuća i 4.681 stanovnika, a 1910. ima 944 kuća sa 5.184 stanovnika (većina: 2.415 muslimana, 2.089 pravoslavnih, 588 katolika). Pored džamije, grad je imao pravoslavnu (1891) i katoličku crkvu (1896). U 20. st. dobija novu privrednu i stambenu infrastrukturu obilježenu industrijalizacijom. Intenzivniji razvoj nastaje nakon otvaranja željezničke pruge Bosanski Novi - Banja Luka.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Prijedor imala je 112.543 stanovnika, raspoređenih u 71 naselju. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Prijedor, u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Prijedor, popis 1991.
Etnička grupa Stanovnika
Bošnjaci
  
49 351 (43,85%)
Srbi
  
47 581 (42,27%)
Hrvati
  
6 316 (5,61%)
Jugoslaveni
  
6 459 (5,73%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato
  
2 836 (2,54%)
ukupno: 112 543
Nacionalni sastav stanovništva - Grad Prijedor, popis 1991.
Etnička grupa Stanovnika
Bošnjaci
  
13 927 (40,21%)
Srbi
  
13 388 (38,65%)
Hrvati
  
1 757 (5,07%)
Jugoslaveni
  
4 282 (12,36%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato
  
1 281 (3,71%)
ukupno: 34 635

Položaj

Udaljenost do mjesta i gradova

Kostajnica (60 km),
Zagreb (173 km),
Beč (547 km)
Dubica (33 km),
Autoput Е-70 (62 km)
Gradiška (90 km),
Budimpešta (474 km)
Bosanski Novi (32 km),
Trst (412 km)
Brosen windrose.svg Kozarac (13 km),
Omarska (20 km),
Beograd (336 km)
Ljubija (8 km) Sanski Most (33 km),
Mrkonjić Grad (92 km)
Banja Luka (48 km),
Sarajevo (250 km)

Prijedor za vrijeme agresije na BiH

Zgrade u predgrađu Prijedora

Sa okupacijom grada od strane vlasti Republike Srpske, Prijedor je nakon Srebrenice i Sarajeva mjesto najvećeg masovnog zločina nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine. U prijedorskoj općini do sada je otkriveno preko 60 masovnih grobnica prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, u kojima je do sada pronađeno oko 2000 tijela, od kojih je oko 500 identifikovano. Gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo grada je prognano, a mnogi su završili u obližnjim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema podacima Komisije za nestala lica procjenjuje se da je oko 4.100 Bošnjaka i Hrvata ubijeno na prostorima u i oko Prijedora. Najviše Hrvata je pobijeno u Ljubijskog regiji, samo u selu Briševu preko 70 hrvatskih civila je ubijeno u julu 1992. godine u akciji tzv. "Sanske brigade", jedinica vojske RS-a.

Privreda

Ribnjak Saničani

U prijeratnom Prijedoru, najveći poslodavac bila je fabrika paprnih proizvoda Celpak čija su postrojenja dijelom demontirana a dijelom zastarjela. Pogon u cjelini danas stoji na prodaji. Osim Celpaka na području općine se nalazi najveći rudnik željezne rude Evrope, Ljubija. Fabrika namještaja Javor iz sklopa prijeratnog Šipada je preuzeta u privatno vlasništvo. Jedan od sadašnjih većih poslodavaca je trgovačka firma Janjoš u privatnom vlasništvu.

Kultura

U Prijedoru se svake godine dodjeljuje književna Nagrada "Skender Kulenović", a svake treće godine Književni vijenac Kozare.

Također pogledati: KUD Kozara Donja Ljubija

Razno

O Prijedoru su opjevane mnogobrojne pjesme i sevdalinke, kao što je "Čaršijska".


Literatura

  • Prijedor i okolina, Prijedor-Beograd 1961.
  • Hamdija Kapidžić, Prijedor, Enciklopedija Jugoslavije 6, Zagreb 1965, 615.
  • Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo 2004, 30-31.

Reference

Vanjski linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: