Bosanski Novi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 45°3′S 16°23′I / 45.05, 16.383
Bosanski Novi
Grad i općina
Pogled na Bosanski Novi
Pogled na Bosanski Novi
Grb NG.jpg
Grb
Službeni naziv: Općina Bosanski Novi
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Općina Bosanski Novi
Nadmorska visina 122 m.i.m.
Koordinate 45°3′S 16°23′I / 45.05, 16.383
Površina
 - Općina 554 km2
Stanovništvo
 - Općina 41 655 (1991)
Gustoća
 - Općina 75 /km2
Osnovan 1217.
Gradonačelnik Snježana Rajilić[1] (SNSD)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 79 220
Pozivni broj (+387) 52

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Bosanski Novi u BiH
Web stranica: Općina Bosanski Novi

Bosanski Novi / Novi Grad je grad i središte istoimene općine u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Sama općina ima 48 naselja, od kojih je Bosanski Novi gradsko naselje, četiri naselja su mješovitog tipa, a ostalo su seoska naselja.

Prije rata grad i općina su nosili ime Bosanski Novi, ali tokom rata u Bosni i Hercegovini, srpske vlasti su donijele odluku da se nazivi svih mjesta i općina koje sadrže pridjev bosanski u svojim imenima, promijene. Tako je ime Bosanski Novi promijenjeno u Novi Grad. Prema izbornom zakonu BiH, danas su u upotrebi oba naziva: Bosanski Novi/Novi Grad.

Historija

Vidorijska džamija, 23. juni 1980. godine, srušena za vrijeme agresije na BiH


Željeznička stanica u Bosanskom Novom

Grad se prvi put u dokumentima pominje 1217. godine, mada se historičari priklanjaju mišljenju da je grad osnovan 1280. godine. Šire područje grada bilo je naseljeno još u antičko doba o čemu svjedoče arheološka nalazišta u selu Donji Rakani i u dolini rječice Japre. Prvo naselje nije moglo nastati na današnjem gradskom području jer je bilo izloženo plavljenju rijeka Une i Sane. Grad je najprije nastao iz dva podgrada, Podnovi i Ustisana, pod Kulskim brdom na kojem je stajao tvrdi kaštel akropolskog tipa knezova Babonjića za nadzor riječnog i cestovnog saobraćaja dolinama Une i Sane koje se upravo sastaju ispod Kulskog brda, gdje su prvi začeci Bosanskog Novog. Srednjovjekovne geografske mape i stari dokumenti vrlo često spominju ovu utvrdu u raznim varijantama njegovog imena kao Novi Grad, Novo Kastro, Novigradec, Kastrum, Ujvar itd. Bio je to nevelik, ali u to doba hladnog oružja teško pristupačan grad, s jednom donžom, kulom sa četiri sprata, oborom, kapikulama i dva kamena zidana objekta za smještaj posade. Njegova podgrada Podnovi bila je smještena na sjevernim padinama Kulskog brda (danas Tunjica i Londža), a podgrada Ustisana na današnjoj lokaciji željezničke stanice Bosanski Novi. To je danas gradska četvrt Prekosanje gdje je vjerovatno bilo riječno pristanište za unsko-sanske lađare.

Pad srednjovjekovne Bosne pod osmanlijsku vlast primorao je knezove Babonjiće, koji su se zbog utvrđenja Blagaj Grada prozvali blagajski, da stvore savez sa knezovima Zrinskim kako bi se ujedinili i suzbili invaziju Osmanlijskog carstva. Zahvaljujući toj privremenoj slozi, ovi bosanski velikaši su uspjeli 1483. godine nanijeti težak poraz osmanlijskoj provalnoj vojsci. Međutim, sloga domaćih feudalaca bila je kratkog vijeka i samo je privremeno odgađala pad grada. Godine 1519. posljednji put na Kulskom brdu se pominje podgrada Ustisana. Još ranije je bio ugrožen Blagaj Grad smješten u dolini Sane, istočno od Bosanskog Novog na udaljenosti od 7 km. Osmanlije su 1537. godine definitivno zauzeli Blagaj Grad, iz njega protjerali posadu i postavili svoje mustafhize. Negdje u to vrijeme pao je i Novi na Kulskom brdu, ali su Zrinski još krajem petnaestog vijeka izgradili Novi Novi na lijevoj obali Une da bi se dalje štitili od osmanlijskih prodora. To je usporilo nadiranje Osmanlija na zapad. Austrijske posade su odoljevale napadima sve do 1556. godine, kada je poslije pada tvrđave Kostajnica osmanlijski vojskovođa bošnjačkog porijekla, Malkoč-beg osvojio grad Novi Novi 1557. godine.

Osvajanjem Novog Osmanlije su ovo utvrđenje pretvorili u važnu vojnu bazu za dalji prodor ka Beču. Izgrađen je most preko rijeke Une, a grad je vrlo brzo naseljen muslimanskim stanovništvom. Grad je ostao pod osmanskom vlašću sve do 1687. godine, kada ga je zauzela banska vojska Petra Erdedija. Muslimansko stanovništvo prebjeglo je preko Une u Bosnu i na prostoru ade Jelenice, danas gradski kvart Stari Grad, izgradilo tvrđavu od balvana i nasipa na prostoru od hotela "Una" do gradskog muzeja. Godine 1726. počelo je zidanje novog utvrđenja od tesanog, kvalitetnog kamena tako da je po njegovom završetku bio gotovo neosvojiv za ondašnja napadna dejstva i oružja. Prema postojećim skicama tvrđava Turski Novi imala je zidove visoke 7 m, jarak širok 6 m, a dubok 3 m, bila je dugačka 200 m, široka 150 m, te imala 5 bastiona (tabija) i dvije kapikule (ulazne kule).

U tvrđavu se ulazilo preko dva mosta, lančanika, a jarkom oko tvrđave tekla je voda iz Une. Osvojena je samo jedanput 1788. godine, poslije mnogih juriša i duge opsade dvadesetostruko jače vojske austrijskog feldmaršala Ernesta Gideona Laudona, zahvaljujući velikoj premoći u ljudstvu i artiljerijskim oruđima. Poslije toga granica se ipak stabilizovala na Uni tako da su Osmanlije ostale u Novom sve do 1878. godine.

Godine 1878. prema odluci Berlinskog kongresa Novi je zajedno sa ostatkom Bosne i Hercegovine pripao Austro-Ugarskoj. Okupacione vlasti su 1894. godine do temelja porušile novsku tvrđavu, a njen materijal ugrađen je u razne javne i privatne objekte. Sljedeće godine Novi je dobio ime Bosanski Novi, koje je nosio sve do 1992. godine. Tokom rata u Bosni i Hercegovini odlukom srpskih vlasti ime Bosanski Novi je promijenjeno u Novi Grad, zajedno sa ostalim imenima gradova i općina koje su u svom imenu sadržavale pridjev bosanski. Danas se upotrebljavaju oba naziva prema odluci Izborne komisije Bosne i Hercegovine: Bosanski Novi/Novi Grad.

Geografija

Bosanski Novi je smješten na ušću rijeke Sane u Unu, na važnoj raskrsnici puteva iz Panonske nizije prema planinsko-kotlinskoj oblasti Dinarskog planinskog sistema. Leži na samom 45° sjeverne geografske širine, na nadmorskoj visini od 122 metra. Grad je smješten na desnoj obali Une i na obje strane rijeke Sane, bolje rečeno na dvije geomorfološke cjeline: u aluvijalnim dolinama Une i Sane i brežuljkastim padinama Grmeča i Kozare.

Bosanski Novi je bio najveća raskrsnica cestovnog i željezničkog saobraćaja u Pounju u bivšoj Jugoslaviji. Radi svog geostrateškog značaja područje je bilo naseljavano od prethistorije do danas. Ovdje su se stalno ukrštali interesi velikih sila, pa je grad bio uvijek u graničnom prostoru, od nastanka do danas. Prvo je bio na granici srednjovjekovne Bosne i Ugarske, kasnije Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva, a danas na granici Bosne i Hercegovine prema Republici Hrvatskoj.

Površina urbanog područja grada iznosi 13,31 km2, a ukupna površina katastarske općine 26,5 km2. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku SRBiH[2], površina općine Bosanski Novi iznosila je 554 km2. Na sjevepozapadu, graniči tokom rijeke Une s Hrvatskom, a na jugu i jugozapadu sa seoskim naseljima Rudice, Čađavica i Crna Rijeka. Na istočnoj strani sa selima Maslovare, Blagaj, Suhača, Hozići, Donji Agići (Čelopek), Gornji Agići, Japra i Blagaj Rijeka, a na sjeveru sa selima Poljavnice i Mazić.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva 1991. godine, općina Bosanski Novi imala je 41.665 stanovnika, raspoređenih u 60 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Bosanski Novi, u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske. Ime gradu i općini promijenjeno je u Novi Grad. Tokom Rata u BiH, iz sastava općine Bosanski Novi izdvojeno je područje od kojeg je formirana općina Bosanska Kostajnica, sa 12 naseljenih mjesta: Bosanska Kostajnica, Gornja Slabinja, Grdanovac, Gumnjani, Kalenderi, Mrakodol, Mraovo Polje, Petrinja, Pobrđani, Podoška, Tavija i Zovik.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Bosanski Novi, popis 1991.

ukupno: 41.665

  • Srbi - 25.101 (60,24%)
  • Bošnjaci - 14.040 (33,69%)
  • Hrvati - 403 (0,96%)
  • Jugoslaveni - 1.557 (3,73%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 564 (1,38%)

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Bosanski Novi, popis 1991.

ukupno: 13.588

Privreda

Bosanskonovska privreda se uglavnom zasnivala na tekstilnoj i drvoprerađivačkoj industriji, sa oko 8.500 zaposlenih, od čega 5.500 u industriji. Osnov tekstilne industrije je bio u fabrici trikotaže i konfekcije "Sana", u kojoj je bilo zaposleno nekoliko hiljada radnika. Fabrika "Sana" je osnovana 1937. godine kao malehna privatna pletiona u vlasništvu porodice Avdagić, da bi nakon nacionalizacije poslije Drugog svjetskog rata prerasla u veliki proizvodni kombinat sa brojnim disperziranim pogonima. O "Sani" je 1985. godine snimljena TV serija "Priče iz fabrike"[3] i objavljena monografija, ali je rat 1992. godine zatvorio njene proizvodne kapacitete i rasuo po svijetu njene stručnjake.

Drvoprerađivačka industrija "Lignošper" je izgrađena 1960. godine u Poljavnicama, prigradskom naselju u pravcu Bosanske Kostajnice. Tu se odvijala proizvodnja polufinalnih proizvoda raznih vrsta furnira i šperploča. Predratnih godina, Lignošper je proizvodio i kancelarijski namještaj, vodootporne šperploče i druge proizvode.

Izbijanjem rata 1992. godine, većina velikih firmi prestaje s radom. Danas se privreda u Bosanskom Novom zasniva uglavnom na uslužnoj djelatnosti, trgovini i ugostiteljstvu, te u manjoj mjeri zanatstvu.

Poznate ličnosti

Mnogi poznati Novljani danas žive izvan svog rodnog grada. Jedan od poznatijih Novljana je dr. Esad Avdagić, koji danas živi u Zagrebu. Politički je najviše aktivan prof. dr. Šemso Tanković. Jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije Hrvatske. Izabran je 2003. i 2007. u hrvatski Sabor.

  • Esso Beštija, pjesnik i pjevač
  • Mustafa Arslanović, bivši nogometaš Dinamo Zagreba
  • Mustafa Nadarević, poznati glumac, proveo djetinjstvo u Bosanskom Novom - živi u Zagrebu
  • Vlado Gotovac, poznati pjesnik i političar, proveo djetinjstvo u Bosanskom Novom
  • Ante Budak, redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu
  • Ante Milinović, osnivač Zavičajnog muzeja Bosanskog Novog, kasnije u devedesetima voditelj Hrvatskog bankovnog muzeja, autor brojnih historijskih (znanstvenih) tekstova o Bosanskom Novom između ostalog i monografije sa historijskim tekstovima tvornice Sana, danas u penziji priprema monografiju o Bosanskom Novom
  • Miroslav Milinović - pjesnik, živio i umro u Prelogu
  • Izet Muhamedagić je također bio jedan od aktivnijih političara iz Bosanskog Novog. Izet Muhamedagić je bio zamjenik ministra pravde u Vladi RBiH, poginuo u helikopteru 28. maj 1995.
  • Lazar Drljača - slikar moderne likovne umjetnosti prve polovine 20. vijeka
  • Mladen Oljača - pisac. Najviše je prevođena Molitva za moju braću, koja je doživjela četrnaest izdanja; roman je objavljen u Poljskoj, Rumuniji, Italiji, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Švedskoj itd.
  • Stojan Ćelić - slikar i grafičar - spada u red poznatih slikara, grafičara i likovnih kritičara bivše Jugoslavije.
  • Dragan Kolundžija - pjesnik - zastupljen je u više antologija srpske poezije u zemlji i inostranstvu.
  • Đoko Mazalić - slikar - zvanje profesora slikarstva stekao u Budimpešti (Academy of Fine Arts) u klasi profesora T. Zempenzya.
  • Ljubo Jandrić - književnik - romani "Prah i pepeo", "Jasenovac", knjiga razgovora "Sa Ivom Andrićem"
  • Milan Karanović - etnograf/kustos
  • Drago Todić - geograf/naučnik
  • Mladen Karan - slikar - živi i radi u Firenci/Italija
  • Oste Erceg - slikar - živi i radi u Bosanskom Novom
  • Đemo Mustedanagić - proslavljeni fudbaler Dinama Zagreb, Austrije Beč, igrao i za reprezentaciju SFR Jugoslavije.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ Rezultati izbora 2008
  2. ^ "Statistički godišnjak SR BiH 1985", Republički zavod za statistiku SR BiH, Sarajevo, novembar 1985, str. 385
  3. ^ Priče iz fabrike na IMDB
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: