Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, pored klasičnog zadatka koji se odnosi na zaštitu ustavnosti, ostvaruje u pojedinim vrstama sporova i neposredniju vezu sa sudskom odnosno zakonodavnom vlašću. Ustavni sud BiH odlučuje u apelacijama na presude vrhovnih sudova entiteta i na neki način preuzima ulogu Vrhovnoga suda Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po Ustavu BiH između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće[1].

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvi Ustavni sud u bivšoj Jugoslaviji je osnovan još 1963. godine, i to je ujedno i polazna tačka historije ustavnog sudstva u Bosni i Hercegovini. U skladu sa federativnom strukturom, osim Ustavnog suda na saveznom nivou, šest republika i dvije autonomne pokrajine, su također imale svoje ustavne sudove prije raspada bivše SFRJ.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je konstituiran po prvi put 15. februara 1964. godine na osnovu Ustava iz 1963. godine, a zadržan je i kasnijim Ustavom iz 1974. godine. Ovaj Ustavni sud je u prvom redu imao nadležnost u apstraktnoj normativnoj kontroli, kao što je odlučivanje o saglasnosti (republičkih) zakona sa Ustavom i o ustavnosti i zakonitosti drugih propisa i općih i samoupravnih akata, te rješenje sporova između Republike i drugih društveno-političkih zajednica, kao i sukoba nadležnosti između sudova i organa društveno-političkih zajednica. Zakonom o Ustavnom sudu su bila regulirana pitanja organizacije, nadležnosti i postupka pred ovim Ustavnim sudom.

Ustav Bosne i Hercegovine (kao Aneks 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini), koji je stupio na snagu 14. decembra 1995. godine, su osnovni pravni okvir za djelatnosti današnjeg Ustavnog suda. Ali i evropsku konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je direktno primjenjiva u Bosni i Hercegovini. Konvencija ima prioritet nad svim ostalim zakonima. Sud je ustanovljen nakon izvršenih procedura izbora i imenovanja, prvom sjednicom Ustavnog suda u maju 1997. godine.

Institucija Ustavnog suda je utemeljena članom VI Ustava, kojim se osim nadležnosti uređuju i organizaciono ustrojstvo i procedure, te konačnost i obaveznost odluka. Sjedište Ustavnog suda je u Sarajevu. Sjednice se u pravilu održavaju u sjedištu, ali Sud može odlučiti da se sjednica održi i van sjedišta.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Ustavni sud sačinjava devet sudija, od kojih šest sudija biraju parlamenti entiteta (Zastupnički dom Federacije Bosne i Hercegovine bira četiri, a Narodna skupština Republike Srpske dva), a preostalu trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. Za sudije Ustavnog suda mogu biti izabrani istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti bilo koje susjedne države. Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu je pet godina, izuzev ako prije toga ne podnesu ostavku ili ne budu s razlogom razriješeni konsenzusom ostalih sudija. Sudije kasnijih saziva mogu obavljati svoje dužnosti do 70 godina starosti, izuzev ako prije toga ne podnesu ostavku ili budu razriješeni konsenzusom ostalih sudija.

Ustavni sud tajnim glasanjem bira predsjednika i tri zamjenika predsjednika iz reda sudija. Predsjedništvo Suda, tj. predsjednik i tri zamjenika predsjednika se biraju po principu rotacije. Mandat predsjednika Suda traje tri godine. Funkcija sudije je nespojiva sa članstvom u političkoj stranci ili političkoj organizaciji u Bosni i Hercegovini, članstvom u zakonodavnoj, izvršnoj i drugoj sudskoj vlasti u Bosni i Hercegovini odnosno u entitetima, ili sa bilo kojom drugom funkcijom koja može uticati na nepristrasnost sudije.

U obavljanju svoje funkcije sudije imaju imunitet, koji se regulira posebnim aktom kojeg donosi Sud. Sudija može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata ako to sam zatraži, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ako trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju funkciju, ili ako obavlja javne ili profesionalne dužnosti nespojive sa funkcijom sudije Ustavnog suda. Sud utvrđuje postojanje razloga za razrješenje sudije prije isteka mandata s obzirom na činjenicu da sudije mogu biti razriješene dužnosti na osnovu konsenzusa ostalih sudija. Sud svoju organizaciju i djelatnost ostvaruje na principu finansijske samostalnosti.

Većina svih članova Suda sačinjava kvorum. Sud donosi odluke većinom glasova svih članova. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće i objavljuju se u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" te u službenim glasilima entiteta: "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko".

Ustavni sud je, u odnosu na druge organe vlasti u Bosni i Hercegovini, samostalan i neovisan. Nijedan organ u Bosni i Hercegovini ne može donositi zakone, druge propise i opće akte koji se tiču rada Ustavnog suda i njegove uloge utvrđene Ustavom. [2]

Nadležnosti[uredi | uredi izvor]

Nadležnosti Ustavnog suda su definirane u čl. VI/3. i IV/3. Ustava.
Nadležnosti Ustavnog suda se odnose na slijedeće četiri tačke:

  • Sporovi sukoba nadležnosti i apstrakna kontrola ustavnosti: Sud odlučuje o pozitivnim ili negativnim sukobima nadležnosti, kao i o bilo kojim drugim sporovima koji se mogu pojaviti u odnosima između državnih i entitetskih struktura vlasti odnosno institucija Bosne i Hercegovine. Ustavni sud ima nadležnost da odluči da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema Ustavu, sporove može pokrenuti samo određen krug ovlaštenih pokretača: član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
  • Apelaciona jurisdikcija: Ustavni sud predstavlja najvišu sudsku instancu u odnosu na redovne sudove, čime se potvrđuje njegova uloga u smislu posebnog institucionalnog garanta zaštite prava i sloboda ustanovljenih Ustavom.
  • Proslijeđivanje pitanja od drugih sudova: Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, od čijeg važenja njegova odluka zavisi, kompatibilan sa Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama o njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog općeg pravila međunarodnog javnog prava.
  • Deblokada Parlamentarne skupštine: Ustavni sud rješava spor u kojem je predložena odluka Parlamentarne skupštine, po mišljenju većine delegata jednog od konstitutivnih naroda, destruktivna po vitalni nacionalni interes, a pri tome su u Domu naroda iscrpljena sva "parlamentarna sredstva" za rješavanja ovog pitanja.

Članovi[uredi | uredi izvor]

Trenutni članovi suda su:

Aktuelne odluke[uredi | uredi izvor]

Spor o državnim obilježima[uredi | uredi izvor]

31. marta 2006. godine utvrđeno je da čl. 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske nisu u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske je naloženo da, u skladu sa članom 63. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci, od dana objave ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", usaglasi navedene odredbe sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Također je utvrđeno da član 2. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne, u dijelu u kojem je propisano da se zastavom, grbom i himnom Republike Srpske "predstavlja državnost Republike Srpske", nije u skladu sa čl. I/1. i I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i da član 3. Zakona o upotrebi zastave, grba i himne, u dijelu u kojem je propisano da se simboli Republike Srpske upotrebljavaju "u skladu sa moralnim normama srpskog naroda" nisu u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa čl. 1.1. i 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine, te ih je Ustavni sud u tom dijelu i ukinuo. Ukinute odredbe prestaju važiti narednog dana od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", u skladu sa članom 63. stav 3. Pravila Ustavnog suda.

U obrazloženju sud navodi, da Ustavni sud smatra da je legitimno pravo bošnjačkog i hrvatskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno srpskog naroda u Republici Srpskoj, da se mora dati jednako pravo srpskom narodu u Federaciji BiH, odnosno bošnjačkom i hrvatskom narodu u Republici Srpskoj.

Spor o nazivima općina sa prefiksom "Srpski"[uredi | uredi izvor]

Sud je utvrdio 26. marta 2004. da dio člana 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo, u odnosu na nazive: Grad Srpsko Sarajevo, Srpski Drvar, Srpski Sanski Most, Srpski Mostar, Srpsko Goražde, Srbinje, Srpski Ključ, Srpska Kostajnica, Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srpsko Novo Sarajevo, Srpski Stari Grad i Srpsko Orašje, nisu u skladu sa članom II/4. u vezi sa čl. II/3. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

Sud je naložio Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 63. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glansiku Bosne i Hercegovine", uskladi član 11. Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi i naziv i čl. 1. i 2. Zakona o Gradu Srpsko Sarajevo sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ustav Bosne i Hercegovine, član VI
  2. ^ Pravila Ustavnog suda BiH, član 2.
Wikizvor
Wikizvor: Ustav Bosne i Hercegovine