Hercegovci

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Hercegovka napaja konje, slika Jaroslava Čermáka (1878.)

Hercegovci, oznaka regionalne pripadnosti za stanovnike Hercegovine, historijske i geografske regije u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. S obzirom da se pojam Hercegovci odnosi na regionalnu pripadnost, svaka daljnja vjerska ili nacionalna kategorizacija je isključena.[1][2] Hercegovina je historijska regija u Bosni i Hercegovini koja se prije nazivala Humska zemlja, Zahumlje ili Hum.[3] Kao historijski i geografski pojam prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića.[4]

Već od 1474. Bosanci i Hercegovci počinju izbijati na vidjelo kao visoki vojnički i civilni dostojanstvenici. Tako je u periodu 1544.–1612. na velikoj vezirskoj stolici sjedilo devet što Bosanaca što Hercegovaca, a osim toga bilo je pet zamjenika velikih vezira, više vezira i gotovo bezbroj beglerbegâ i begova.[5] Nesumnjivo je da su Hercegovci doveli Osmanlijsko Carstvo do vrhunca svoje moći i veličine. Međutim, čim su ih potisli sa dvora, carstvo je počelo propadati.[6]

Nakon što je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. ubrzo je zavela i obavezan vojni rok, koji je važio kako za bosanske tako i za hercegovačke regrute. U početku su ga služili u samoj Bosni i Hercegovini, da bi godine 1889. bilo odlučeno da se bosanskohercegovačke trupe premjeste u Monarhiju.[7]

Kako navodi Vjekoslav Klaić, pisac historije Bosne, Hercegovci su žestoke, prkosne ćudi, za razliku od Bošnjaka koji su većinom mirne, flegmatičke ćudi.[8] Što se tiče njihovog jezika, neosporivo je da je on oduvijek nazivan bosanskim, a u zapisniku sjednice gradskog vijeća sazvane u Mostaru 12. januara 1895. to je samo formalno potvrđeno.[9]

Hercegovci se u ovom slučaju pojavljuju kao zbirna imenica u množini i muškom rodu kao oznaka za grupu ljudi iz Hercegovine (ili samo muškog roda ili i muškog i ženskog roda). Istovjetni pojam u jednini glasi Hercegovac, a označava muškarca iz Hercegovine, dok je jednina ženskog roda Hercegovka, i označava ženu iz Hercegovine. Zbirna imenica za dvije ili više pripadnica ženskog roda iz Hercegovine je Hercegovke.

Pridjevi izvedeni od riječi Hercegovina su “hercegovački” (za muški rod, npr. hercegovački kamen), “hercegovačka” (za ženski rod, npr. Hercegovačka ulica ) i “hercegovačko” (za srednji rod, npr. hercegovačko vino).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Upor. Alija Isaković, O “nacionaliziranju” muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana, Globus, Zagreb, 1990, str. 28.
  2. ^ Upor. Dževad Jahić, Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, knj. II. Ljiljan, Sarajevo, 1990, str. 46.
  3. ^ Dov Ronen, The challenge of ethnic conflict, democracy and self-determination in Central Europe, Frank Cass, London itd. 1997. str. 9-10.
  4. ^ Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Starija književnost, knj. I. ALEF, Sarajevo, 1998. Priredili Enes i Esad Duraković i Fehim Nametak, str. 721.
  5. ^ David Bogdanović, Pregled književnosti hrvatske i srpske. Hrvatska i srpska književnost od najstarijih vremena do narodnogo preporoda, knj. I. [3. izdanje], Vlastita naklada, Zagreb, 1932, str. 387.
  6. ^ Safvet-beg Bašagić. Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, Izdavačka djelatnost “Svjetlost”, Sarajevo, 1986. str. 17.
  7. ^ Mustafa Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, Samostalno autorsko izdanje, Sarajevo, 1999, str. 283.
  8. ^ Vjekoslav Klaić, Bosna. Podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine, Naklada “Matice Hrvatske”, Zagreb, 1878, str. 81.
  9. ^ Muhamed Hadžijahić, Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Islamska zajednica, Zagreb, 1990, str. 26.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]