Alija Isaković

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Alija Isaković
Rođenje 1932.
Stolac, Kraljevina Jugoslavija
Smrt 1997.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Alija Isaković (Bitunja kod Stoca, 1932, - Sarajevo, 1997), bošnjački kulturni pregalac - romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, leksikograf i historičar jezika i književnosti.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet - Jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“, u Sarajevu. Bio geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj „Svjetlosti“.

Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“ 1973, zbornik radova „Hasanaginica, 1774-1974“, anegdote Nasrudina-hodže 1984, te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa „Behar“ 1900-1911 Nagrađivan za prozno i dramsko stvaralaštvo.

Pogleda li se sveukupno Isakovićevo djelo, možda i nehotice se nameće usporedba s jednim ključnim prethodnikom, Safvet begom Bašagićem. Ono što Bašagić bijaše na prekretnici vijeka, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda- to je Isaković ponovio na koncu vijeka.

Kao izvorni pisac u više žanrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isaković tek čeka na pravo vrednovanje, i slobodno se može reći da je njegovo djelo kao kreativnog autora ponešto zanemareno. No, već je sigurno da je Isaković ostvario kapitalna djela na dva područja:

  • kao antologičar i publicist, Alija Isaković je doprinio ne samo reafirmaciji mnogih bošnjačkih pisaca, nego još više marginaliziranoj i potiskivanoj bošnjačkoj tradiciji pisane riječi. Budući da je pisao i publicirao u zagušljivim vremenima komunističkih pritisaka, pokazavši i osobnu građansku hrabrost, to su vrijednije njegove antologije i studije poput „BISERJE. Izbor iz muslimanske književnosti. “ Stvarnost, Zagreb, 1972 i „O “nacionaliziranju„ Muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana. “ Globus, Zagreb, 1990, u čemu je utro putove buđenju i osvješćivanju nacionalnoga bića Bošnjaka muslimana.
  • kao leksikograf, Isaković je nezaobilazan u oblikovanju bosanskog jezika. Njegovi rječnici, „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“, Sarajevo 1993, te „Rječnik bosanskoga jezika“, Sarajevo 1995, prekretnice su u bošnjačkoj leksikografiji. Zanimljivo je da je Isaković, koji nije bio profesionalni lingvist, ostvario fundamentalna djela na polju rječnikopisanja. Možda je tomu jedan od uzroka i to što školovani stručnjaci, dijelom iz karijerističkih razloga, a i nedostatne nacionalne kristaliziranosti, nisu bili sposobni za takvo ostvarenje. Uz ovo valja napomenuti i da je najopsežniji i najkvalitetniji hrvatski jednojezični rječnik druge polovine 20. vijeka isto stvorio ne školovani lingvist, nego književnik Julije Benešić. Uzme li se sve u obzir, neprijeporno je da je Alija Isaković jedan od utemeljitelja, a zasigurno najvažniji oblikovatelj i poticatelj moderne jezičke kulture u Bošnjaka, što je osnova nacionalne kulture na svim poljima.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Sunce o desno rame, roman, Matica srpska, Novi Sad, 1963.
  • Semafor, pripovijetke, Veselin Masleša, Sarajevo, 1966.
  • Prednost imaju koji ulaze, Svjetlost, Sarajevo,1971.
  • Građa za bibliografiju muslimanske književnosti 1883-1971, Život, XXI/1972,4,437-467; 5-6, 571-605; - BISERJE. Izbor iz muslimanske književnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972, str. 453-518.
  • Građa za bibliografiju bosansko-hercegovačkog (1842-1970), Hodoljublje, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 516-538.
  • Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974., Hasanaginica 1774-1974., Svjetlost, Sarajevo, 1975.
  • Taj čovjek, pripovjetke, Prva književna komuna, Mostar, 1975.
  • Krajnosti, drame, (To, Generalijum, Kraljevski sudbesi stol), Drame, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
  • Hasanaginica, drama, Sarajevo, 1982.
  • Jednom, putopisi, Prva književna komuna, Mostar, 1987.
  • Sunce o desno rame, roman, pripovjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985 (Savremena književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, knj. 35.)
  • Pobuna materije, roman, Svjetlost. Sarajevo, 1985.
  • Neminovnosti. Baština. Kritika. Univerzal, Tuzla, 1987.
  • Lijeve priče, Svjetlost, Sarajevo, 1990, - Priređena djela
  • Avdo Karabegović Hasanbegov: Izabrane pjesme, Zora, Zagreb, 1967.
  • Biserje, Izbor iz muslimanske književnosti, Stvarnost, Zagreb, 1972.
  • Hodoljublje, Izbor iz bosansko-hercegovačkog putopisa ( 1842-1970), Svjetlost, Sarajevo, 1973.
  • Edhem Mulabdić: Izabrana djela. Knjiga I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
  • Hasanaginica, 1774-1974, prepjevi, varijante, studije, bibliografija, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
  • Hasanaginica (Hasanagaino) 1774-1974., Esperanto ligo Bosnio Hercegovino, Sarajevo, 1975.
  • Osman - Aziz (Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević): Izabrana djela, Knjiga I-II, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
  • Nasrudin Hodža, Anegdote, Svjetlost, Sarajevo, 1984; 2. izd. 1986.
  • Ahmed Muradbegović: Izabrana djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1987.
  • O „nacionaliziranju“ muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana, Globus, Zagreb, 1990.
  • Biserje, Izbor iz muslimanske književnosti, Drugo, prošireno izdanje. Otokar Keršovani. Opatija, 1990.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Alija Isaković