Sarajevo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sarajevo
Sarajevo
Grb	Položaj
Osnovne informacije
Entitet:	FBiH
Kanton:	Sarajevski
Općina:	Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad
Stanovništvo:	402.000
Površina:	142 km²
Gustoća:	2.831 stanovnik na km²
Nadmorska visina:	347 m i. J.
Pozivni broj:	(+387) 33
Poštanski broj:	71 000
Administracija (Stanje: 2009)
Vrsta naselja:	Grad
Gradonačelnik:	Alija Behmen (SDP)
Web stranica:	www.sarajevo.ba

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Sarajevskog kantona, koje prema procjenama ima 429,672 stanovnika. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada je i izvorište rijeke Bosne, sa popularnim izletištem Sarajlija, Vrelom Bosne. Oko grada su olimpijske planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica i Trebević, koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljena izletišta Sarajlija i turista iz cijeloga svijeta.

Grad Sarajevo sjedište je najveće visokoškolske ustanove u zemlji, Univerziteta Sarajevo, te niza drugih visokoškolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji jugoistočne Evrope. Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorišnih kuća, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Svake je godine grad na rijeci Miljacki domaćin niza kulturnih festivala međunarodnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival "Baščaršijske noći", teatarski festival novih produkcija "MESS", "Sarajevska zima" i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike. Urbanu sliku grada karakteriziraju brojni sakralni objekti, džamije iz osmanskog perioda, pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici. Sarajevo je relativno mali grad u usporedbi s velikim, svjetskim metropolama, ali je njegovo ime kroz bogat duhovni, historijski i prirodni izgled, poznatije od nekih većih svjetskih gradova. 1914. godine u Sarajevu su ubijeni austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie, čime je otpočeo Prvi svjetski rat. Sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se održavaju 14. Zimske olimpijske igre. Tokom ranih 1990-ih godina ime grada je često bilo na naslovnicama dnevnih novina u cijelome svijetu, jer se tu vodio jedan od najkrvavijih ratova u novijoj evropskoj historiji. Grad je 1.425 dana bio pod stalnom opsadom srpskih snaga. U napadima je 10.615 ljudi svih nacionalnosti izgubilo život, od toga 1.601 dijete, a skoro 50.000 ih je bilo povrijeđeno.

Sadržaj 1 Geografija 1.1 Klima 2 Historija 3 Politika 4 Stanovništvo 5 Religija 6 Ekonomija 7 Komunikacije i mediji 8 Prijevoz 9 Obrazovanje 10 Kultura 11 Sport 12 Znamenitosti grada 12.1 Osmanski period 12.2 Austro-ugarski period 12.3 Moderni period 13 Kćeri i sinovi Sarajeva 14 Gradovi partneri 15 Reference 16 Također pogledajte 17 Vanjski linkovi

Geografija

Sarajevo se nalazi gotovo u samom geografskom središtu Bosne i Hercegovine i zaprema površinu od 142 km². Centralni dijelovi grada smješteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini koja se pruža od istoka prema zapadu i završava u Sarajevskom polju, a najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovači, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova.

Kroz grad od istoka prema zapadu protiče rijeka Miljacka, koja nastaje od nekoliko vrela u podnožju planina Romanije i Jahorine. U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području prigradskog naselja Ilidža, izvire jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman, stvarajući jedinstven park prirode - Vrelo Bosne.

Centar grada Sarajeva leži na nadmorskoj visini od 511 metara iznad površine mora. Najnižu nadmorsku visinu u sarajevskoj kotlini ima naselje Ilidža sa 498 m, dok viši dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih brda: Grdonj i Hum na sjeveru, Borja na istoku i padine Trebevića na jugu, leže na prosječnoj nadmorskoj visini od 900 metara. Grad okružuju šumoviti obronci olimpijskih planina jedinstvene ljepote, čiji vrhovi prelaze 2000 metara visine: Bjelašnica (2067 m), Jahorina(1916 m), Igman, Treskavica i Trebević (1629 m).

Klima

Klima u Sarajevu je umjerena i blago kontinentalna. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosječna količina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je august, a najhladniji januar. Najviše oborina je u septembru, dok je najmanje u martu. Najniža zabilježena temperatura je -21,8 °C (24. januara 1963.), najviša 37,4 °C (24. jula 1987.).

Podaci o klimi u Sarajevu 2007. godine [1]
	Jan.	Feb.	Mar.	Apr.	Maj	Jun.	Jul.	Aug.	Sep.	Okt.	Nov.	Dec.	Prosjek
Najviša temperatura °C	3	5	12	16	22	25	27	28	20	18	10	4	18°C 1
Najniža temperatura °C	-3	-2	2	5	9	12	14	14	10	8	4	-1	6°C 1
Količina padavina mm	51,6	55,3	36,7	67,4	68,5	72	79	58,2	113,4	72,6	80,7	69,9	825 mm2
Broj sunčanih sati h/danu	2,0	3,2	4,0	4,5	5,4	6,9	7,7	7,8	6,0	3,5	2,3	1,8	4,6 h/danu

¹ Prosječna temperatura
² Godišnja količina padavina

Obronci obližnjih planina bogati su šumom. Crnogorica (jela, smrča, ariš i bor) i bjelogorica (breza, topola i lijeska) se prepliću i čine prirodu u okolini grada neobično lijepom. 1939. godine botaničar K. Mali osnovao je Botanički vrt na Trebeviću, koji je u drugom svjetskom ratu u potpunosti uništen. 1948. godine na visini od 1530 m zasađen je rasadnik, botanički arboretum Šumarskog fakulteta. Zadnjim ratom najvećim dijelom je uništen šumski fond.

Historija

Historija prvih ljudskih naselja na području Sarajeva seže do mlađeg kamenog doba. Nakon perioda neolita, ilirske i rimske vladavine, u 7. stoljeću ovdje se naseljavaju Slaveni. U povelji iz 13. stoljeća područje Sarajeva je dio bosanske samostalne države Vrhbosna. O ovom vremenu svjedoče nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu - stećci. Nedaleko od Sarajeva, u selu Hreša pronađeno je 30 stećaka. Najljepši krase vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Dolaskom Turaka 1435. i padom utvrde Hodidjed, na obalama Miljacke nastaje grad Sarajevo. Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, koji je 1462. izdao naredbu o formiranju grada, sagradio prvu džamiju, dvor, most i nekoliko javnih ustanova. 1507. grad se prvi put pominje svojim današnjim imenom (ime od Saraj-ovasi, „polje oko dvora“). Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadužbina vezira Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka škola Kuršumli-medresa, koja je podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope. 1531. izgrađena Gazihusrev-begova džamija najpoznatija je građevina starog Sarajeva i jedan od najvećih sakralnih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Iz ovog vremena su Imaret, bezistani i hamami.Tih godina je izgrađena i pravoslavna crkva.^[2] „Zlatno doba“ prekinut će požar 1697., kada je austrijski princ Eugen von Savoyen sa samo 8500 vojnika ušao u grad i do temelja ga zapalio. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne, provincije Osmanskog carstva. U grad se doseljavaju Jevreji Sefardi, poslije izgona iz Španije, grade sinagoge, a istovremeno nastaju pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve i katedrala. Sarajevo je na malom prostoru našlo mjesta za sve četiri velike svjetske religije, kulture i civilizacije. Dugotrajni suživot je stvorio posebnu kulturu i multinacionalni duh, koji je izdržao mnoge historijske izazove.

1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore, Sarajevo je upravni centar Kondominiuma. Uz svoj dotad orijentalni, dobiva i drugi, evropski izgled. Time Sarajevo još jednom potvrđuje da Evropi ne pripada samo prostorno i vremenski, nego i na civilizacijsko-kulturni način. Austro-ugarski period je vrijeme snažnog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobiva savremene fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine. U ovo se vrijeme grade Zemaljski muzej, gradska Vijećnica, Gimnazija, sud, zgrada Narodnog pozorišta, pošta, bolnica, tržnica, banke, vile na Marijin dvoru i dr. Gradi se uskotračna pruga prema sjeveru, jugu i istoku. Pod velom „evropeizacije“, austrougarski carski činovnici i vojnici crpe dotad malo korištena privredna i prirodna bogatstva Bosne.

Poslije Prvog svjetskog rata, koji je otpočeo atentatom na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu, grad ulazi u sastav jugoslavenskih državnih zajednica: Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Sarajevo je izloženo snažnim uticajima Beograda, pa ipak ostaje uglavnom na margini interesa tadašnjeg režima i dinastije Karađorđevića. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu i Sarajevo, kao grad, između dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje. Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i štrajkovi radnika i napredne sarajevske inteligencije.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945. grad je pripadao dijelu Nezavisne Države Hrvatske, nakon čijeg sloma i kraja rata 1945.postaje upravni, kulturni i ekonomski centar SR Bosne i Hercegovine, jedne od ukupno šest republika SFR Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a školstvo i kultura čine ga glavnim gradom. Osniva se Univerzitet, Akademija nauka i umjetnosti, brojni muzeji i galerije, naučne instituticije, radio-televizija. Broj stanovnika grada raste na više od 500.000. Takvom kosmopolitskom i modernom gradu Olimpijski komitet povjerava organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su sa velikim uspjehom održane 1984.

Društvene i političke promjene u tadašnjoj Jugoslaviji dovele su do prvih političkih izbora 1992. na kojima je izabrano Predsjedništvo BiH. Predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, raspisao je građanski referendum o samostalnosti BiH. To je dovelo do stvaranja nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. Neslaganjem vojnog vrha JNA i četveročlanog Predsjedništva SFRJ s većinskom odlukom naroda BiH, dolazi do izbijanja međunacionalnih sukoba, stvaranja nacionalnih paravojnih formacija i agresije na Bosnu i Hercegovinu, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Vojna agresija JNA i srpskih vojnih formacija, kasnije Hrvatske vojske i hrvatskih vojnih formacija, imala je za cilj uništavanje visokih civilizacijskih vrijednosti i tekovina multikulturalnog društva, koje su na ovom prostoru stvarane vijekovima, te istrjebljenje svih onih naroda koji nisu odgovarali u mononacionalnu kompoziciju velikodržavnih projekata. Sam grad Sarajevo, bio je pod fizičkom blokadom gotovo 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom velikosrpskih snaga ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

Sarajevo je ipak sačuvalo one civilizacijske vrijednosti koje su ga činile jedinstvenim kosmopolitskim centrom. Posebno mjesto u gradu Sarajevu zauzima i Šehidsko mezarje Kovači, mjesto na kojem su ukopani mnogi sinovi grada. Na mezarju Kovači, među ostalim šehidima je ukopan i prvi predsjednik nezavisne i suverene BiH Alija Izetbegović, po svojoj želji, sa ostalim borcima Armije BiH.

Politika

Grad Sarajevo se sastoji od četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Grad Sarajevo prije agresije na Bosnu i Hercegovinu činilo je deset općina: Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Stari Grad, Trnovo i Vogošća.

Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i reintengracije pojedinih naselja, nastaje Kanton Sarajevo, unutar kog se formira Grad Sarajevo od četiri općine.

Sa druge strane većina teritorije općina Pale i Trnovo, te neka naselja koja su ostala u Republici Srpskoj kao Kasindo, Lukavica, Hreša itd. čine grad Istočno Sarajevo. Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.

Stanovništvo

Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povećava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57.040 stanovnika, 1931. godine 78.180, a 1961. 143.120 stanovnika, naprema 401.118 stanovnika u decembru 2002. godine. ^[3]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (područje svih deset općina) imalo je 527.049 stanovnika.(Bošnjaci - 259.470 (49,23%), Srbi - 157.143 (29,81%), Hrvati - 34.873 (6,61%), Jugoslaveni - 56.470 (10,71%) i ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 19.093 (3,62%)).

Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika živjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 općina.

Religija

Konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Evropi, a zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom. Sarajevo je sjedište Reisu-l-uleme, poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini, sjedište dabrobosanske Mitropolije pravoslavne crkve te sjedište Vrhbosanske nadbiskupije Rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Careva džamija

Srpska saborna crkva

Katedrala

Sinagoga

Urbanu sliku grada krase sakralni objekti četiri svjetske konfesije. Brojne džamije, crkve, katedrala, sinagoga, te ostali značajni vjerski objekti nalaze se u samom centru grada Sarajeva, smješteni tek stotinjak metara jedni od drugih.

Ekonomija

Nakon decenija komunizma i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije. ^[4] Među brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je počela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tržištem,^[5] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.

Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom perioda komunizma, samo je nekolicini preduzeća izvršila uspješnu tranziciju na kapitalističku ekonomiju. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namještaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smještene u Sarajevu su B&H Airlines (prijašni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara.

Sarajevo ima jaku turističku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjećenijih gradova u svijetu u 2006. godini. ^[6] Sportski turizam koristi skijaške terene olimpijskih igara iz 1984, na obližnjim planinama Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Treskavici. 600 godina historije Sarajeva čini turističku ponudu zanimljivom. Sarajevo je usluživalo putnike tokom vijekova i predstavljalo važan trgovinski centar kako tokom Osmanskog carstva i perioda Austro-Ugarske vlasti, tako i u svojoj novijoj historiji.

Komunikacije i mediji

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija. ^[7] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.^[8]

Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Ipak, iako kvalitetno iznad, tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina. ^[9] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine Slobodna Bosna i BH dani.

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoji nekoliko nezavisnih radio stanica, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija i radija 202. Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko američkih i zapadno-evropskih stanica.

Prijevoz

Sarajevo je središte cestovnog promta u BiH. Sedam magistralnih puteva povezuje grad sa ostalim dijelovima zemlje. Na sjever M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli, na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara. Od 2003. Sarajevo je povezano autoputom A1, sa mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj. Planirani evropski autoput, koridor 5C, prolazi kraj Sarajeva, povezivajući ga sa Budimpeštom na sjeveru i sa Pločama na jugu. ^[10]

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara, grad je dobio dio zaobilaznice, što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je '70.tih godina u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne. Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u službi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu. ^[11] Naselja Dobrinja i Vogošća od 80.tih godina povezana su sa centrom grada trolejbuskim linijama. Za vrijeme rata prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbuskih, te mnogo autobuskih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teško dostupne dijelove grada povezuju sa centrom. Javni gradski prijevoz nudi firma JKP GRAS Sarajevo.

Glavna željeznička stanica u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovo sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobuskom mrežom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodni Aerodrom Sarajevo (SJJ) smješten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvoren je 1969. i sa 2.600 m dugom pistom povezuje Sarajevo sa evropskim gradovima. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. U 2004., 397,000 putnika je prošlo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25,000 iz 1996. godine. ^[12]

Obrazovanje

U Sarajevu su, po podatcima iz 2000. godine, u sklopu Javne ustanove „Djeca Sarajeva“, 25 vrtića u kojima boravi 2090 djece. U 46 osnovnih škola od 1. do 9. razreda je 16036 učenika. U gradu su 33 srednje škole sa 19457 učenika. Sarajevski univerzitet osnovan je '40.tih godina i čine ga 18 fakulteta, 3 teološka fakulteta, 3 akademije i 2 visoke škole ^[13]. Tokom rata 1993. izgorjela je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, sa najvećom literarnom zbirkom jugoistočne Evrope.

Kultura

Sarajevo je kroz historiju bilo središte mnogih različitih religija i etničkih skupina. Grad je bogat muzejima: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878.-1918., Muzej Jevreja BiH i Muzej literature i teatralne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Galerije Sarajeva su: Umjetnička galerija BiH, Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrović, 10m², Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kicoš i dr. U gradu je također smješteno Narodno pozorište, osnovano 1919, kao i Kamerni teatar 55, Pozorište mladih i Sarajevski ratni teatar SARTR. Druge kulturne institucije uključuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetničku galeriju BiH i Bošnjački institut.

Ratna uništavanja, ^[14] kao i rekonstrukcija, brojnih uništenih kulturnih i vjerskih objekata, kao što su Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna biblioteka, Orijentalni institut i Muzej olimpijskih igara 1984, doveli su do donošenja zakona o zaštiti kulture i kulturnih institucija.

Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andrić je dio svog života proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Duško Trifunović, slikari Mersad Berber, Safet Zec, kao i režiser Oskarovac Danis Tanović. Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu, kao i režiseri Jasmila Žbanić, Benjamin Filipović, Pjer Žalica, Ademir Kenović i Emir Kusturica.

Sarajevo Film Festival, pokrenut 1995, je postao premijerni filmski festival na Balkanu. Sarajevska zima, Sarajevski jazz festival su poznati, kao i Baščaršijske noći, ljetni kulturni, muzički i plesni događaj.

Sarajevska muzička scena se razvila u gradu između 1961 i 1991. Ova vrsta muzike je počela sa grupama poput Indexa, Bijelog dugmeta i pjevača i tekstopisca Jadranke Stojaković i Kemala Montena. Nastavila je u 1980im, sa SCH, Plavim orkestrom, Zabranjenim pušenjem, Valentinom i Crvenom jabukom. Nakon rata, irski rock grupa U2 je bila prva grupa koji je svirala u gradu.

Sport

Najpopularniji sportovi su nogomet, košarka i rukomet. Sportski život se prvenstveno odvija kroz dva sportska društva, SD Željezničar i SD Bosna. Oba sportska društva imaju sportske sekcije u više sportskih grana. Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu se ističu nogometni klubovi Željezničar i Sarajevo, rukometni klubovi Željezničar i Bosna, muški košarkaški klub Bosna, evropski prvak 1979. i ženski rukometni klub Željezničar.

Grad je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.

Znamenitosti grada

Sarajevo se može pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, Baščaršijom, koja je nastala u periodu osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne džamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana. Nakon barbarskih razaranja tokom proteklog rata Baščaršija je ponovo obnovljena na opću radost Sarajlija i njihovih gostiju.

Osmanski period

• Baščaršijska džamija, 1516.
• Gazi Husrev-begova džamija, 1531.
• Kuršumli medresa, 1537/38
• Gazi Husrev-begov bezistan, 1540.
• Bijela tabija, oko 1550.
• Alipašina džamija, 1560/61.
• Ferhadija džamija (Sarajevo), 1561/62.
• Kozja ćuprija, prva polovina 16. stoljeća
• Brusa bezistan, 1561.
• Careva džamija, 1566.
• Stari jevrejski hram, 1580/81., današnji oblik 1821.
• Morića han, kraj 16. stoljeća
• Sahat-kula Gazi Husrev-begove džamije, kraj 16. stoljeća
• Stara pravoslavna crkva, 1539.
• Kapi kula na Ploči, početak 18. stoljeća
• Višegradska kapi kula, početak 18. stoljeća
• Sebilj, gradska fontana, 1754. današnji oblik 1891.
• Latinska ćuprija, bivši Principov most, 1789.
• Turbe sedam braće, 1815.
• Svrzina kuća, tradicionalna bosanska gradska kuća, 1832.
• Zgrada Ministarstva odbrane na Bistriku, 1854/56.
• Saborna crkva presvete Bogorodice, 1863/72.
• Konak na Bistriku, 1867/69.

Austro-ugarski period

• Dom Armije, 1880/81.
• Hotel "Evropa", 1880/81.
• Despića kuća, tradicionalna gradska kuća bosanske srpske porodice, 1881.
• Katedrala Srca Isusova, 1884/89
• Predsjedništvo BiH , 1885.
• Ćumurija, most, 1886.
• Palata Marijin dvor 1885/95 i 1897
• Čobanija most, most, 1888.
• Skenderija, most, 1893.
• Careva ćuprija, 1897.
• Fakultet islamskih nauka, 1887/89
• Vijećnica, kasnije Nacionalna biblioteka Bosne i Hercegovine, 1891/96.
• Inat kuća, kraj 19. stoljeća
• Gradska tržnica Markale, 1894.
• Narodno pozorište, 1897/98
• Sarajevska pivara, 1898.
• Drvenija, most, 1899.
• Akademija likovnih umjetnosti, bivša Evangelistička crkva, 1898/99.
• Crkva Sv. Ćirila i Metoda, kraj 19. stoljeća
• Aškenaška sinagoga u Sarajevu, 1902.
• Crkva Kraljice Sv. krunice, na Banjskom brijegu 1910/1911.
• Franjevačka crkva Sv. Ante Padovanskog, 1912/14
• Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1912.
• Zgrada OSCE bivša Austrougarska banka, 1912.
• Rektorat Univerziteta 1912/14.
• Zgrada "Napretka" 1912/13.
• Zemaljski muzej, 1913.
• Zgrada glavne pošte, 1913.
• Jajce kasarna, 1913/14.
• Muzički paviljon, 1913.

Moderni period

• Centralna banka BiH, 1929.
• Crkva Svetog preobraženja, 1939.
• Crkva Svetog Josipa, 1940.
• Higijenski zavod, 1950.
• Pozorište lutaka, 1950.
• Historijski muzej, 1958.
• Skenderija, sportski i kulturni centar, 1969.
• Radiotelevizija Bosne i Hercegovine 1974 i 1983
• Elektroprivreda BiH, upravna zgrada, 1978.
• Zgrada "Oslobođenja", 1981/82.
• Hotel "Holiday Inn", 1983.
• Zetra gradska dvorana, 1983.
• UNIS-ovi tornjevi, 1986.
• Bošnjački institut, 2001.
• Avaz Business Center, 2005.
• Bosmal City Centar, 2006.
• Avaz Twist Tower, 2008

Kćeri i sinovi Sarajeva

Abdulah Sidran, književnik; Ademir Kenović, filmski režiser; Aleksandar Hemon, književnik; Asim Ferhatović, nogometaš; Alen Škoro, nogometaš; Benjamin Filipović, režiser; Boris Nemšić, poduzetnik, Austrija; Boris Novković, pjevač; Boris Tadić, predsjednik Srbije; Branko Crvenkovski, predsjednik Makedonije; David Elazar, zapovjednik generalštaba izraelske vojske; Davorin Popović, pjevač; Đorđe Novković, kompozitor;

Džemaludin Mušović, nogometni igrač i trener; Emir Kusturica, filmski režiser; Goran Bregović, muzičar; Hans Fronius, slikar i ilustrator, Austrija; Ivica Osim, nogometni igrač i trener; Jadranka Stojaković, pjevačica i autorica; Jasna Diklić, glumica; Jasmila Žbanić, filmska režiserka; Kemal Monteno, pjevač; Mario Stanić, nogometaš; Marko Pešić, košarkaš; Momo Kapor, književnik; Miljenko Jergović, književnik; Nenad Kecmanović, politolog;

Pjer Žalica, režiser; Predrag Danilović, košarkaš; Predrag Pašić, nogometaš; Stjepan Kljujić, političar; Vladimir Prelog, kemičar; Zdravko Čolić, pjevač; Zlatan Filipović, likovni umjetnik; Željko Bebek, pjevač;

Gradovi partneri

Tirana Tlemcen Baku Zagreb Tianjin Friedrichshafen

Magdeburg Wolfsburg Dayton Serre-Chevalier Coventry Ferrara

Napulj Prato Venecija Calgary Kuvajt-City Tripoli

Innsbruck Stockholm Barcelona Madrid Ankara Bursa

Istanbul Budimpešta [15]

Reference

Također pogledajte

• Počasni doktori nauka Univerziteta u Sarajevu
• Spisak Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Sarajevu

Vanjski linkovi

• Službene stranice grada ((bs))
• Stranica turističke zajednice ((bs/en))
• Stranica Univerziteta u Sarajevu ((bs))
• Stranica Aerodroma u Sarajevu ((bs/en))
• Stranica ZOI '84 ((bs))
• Interaktivna mapa Sarajeva ((bs))

Sarajevska naselja

Alifakovac | Alipašino polje | Baščaršija | Bentbaša | Bistrik | Bjelave | Brdo džamija | Breka | Buća potok | Budakovići | Buljakov potok | Centar | Ciglane | Crni vrh | Čolin potok | Dobrinja | Džeka | Faletići | Gorica | Grbavica | Hrasno | Hrid | Jekovac | Koševo | Koševsko brdo | Kovači | Kovačići | Logavina | Marijin dvor | Mojmilo | Mihrivode | Neđarići | Obala | Otoka | Pofalići | Saraj polje | Sedrenik | Skenderija | Stup | Sunce | Širokača | Švrakino selo | Vraca | Velešići | Vratnik

Administrativna podjela Bosne i Hercegovine

Entiteti Bosne i Hercegovine Republika Srpska · Federacija Bosne i Hercegovine Federalni distrikti Bosne i Hercegovine Brčko distrikt Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine Bosansko-podrinjski · Hercegovačko-neretvanski · Livanjski · Posavski · Sarajevo · Srednjobosanski · Tuzlanski · Unsko-sanski · Zapadnohercegovački · Zeničko-dobojski Službeni gradovi Bosne i Hercegovine Banja Luka · Bihać · Istočno Sarajevo · Jajce · Mostar · Sarajevo · Zenica Općine Bosne i Hercegovine Banovići · Banja Luka (grad) · Berkovići · Bihać · Bijeljina · Bileća · Bosanska Dubica · Bosanska Gradiška · Bosanska Kostajnica · Bosanska Krupa · Bosanski Brod · Bosanski Novi · Bosanski Petrovac · Bosanski Šamac · Bosansko Grahovo · Bratunac · Breza · Bugojno · Busovača · Bužim · Cazin · Centar · Čajniče · Čapljina · Čelić · Čelinac · Čitluk · Derventa · Drvar · Doboj · Doboj Istok · Doboj Jug · Dobretići · Domaljevac-Šamac · Donji Vakuf · Donji Žabar · Foča · Foča-Ustikolina · Fojnica · Gacko · Glamoč · Goražde · Gornji Vakuf · Gračanica · Gradačac · Grude · Hadžići · Han-Pijesak · Ilidža · Ilijaš · Istočna Ilidža · Istočni Drvar · Istočni Mostar · Istočni Stari Grad · Istočno Novo Sarajevo · Jablanica · Jajce · Jezero · Kakanj · Kalesija · Kalinovik · Kiseljak · Kladanj · Ključ · Konjic · Kotor-Varoš · Kreševo · Krupa na Uni · Kupres · Kupres (RS) · Laktaši · Livno · Lopare · Lukavac · Ljubinje · Ljubuški · Maglaj · Milići · Modriča · Mostar · Mrkonjić Grad · Neum · Nevesinje · Novi Grad · Novi Travnik · Novo Sarajevo · Odžak · Olovo · Orašje · Osmaci · Oštra Luka · Pale · Pale-Prača · Pelagićevo · Petrovac · Petrovo · Posušje · Prijedor · Prnjavor · Prozor · Ravno · Ribnik · Rogatica · Rudo · Sanski Most · Sapna · Skender-Vakuf · Sokolac · Srbac · Srebrenica · Srebrenik · Stari Grad · Stolac · Šekovići · Šipovo · Široki Brijeg · Teočak · Teslić · Tešanj · Tomislavgrad · Travnik · Trebinje · Trnovo (RS) · Trnovo (FBiH) · Tuzla · Ugljevik · Usora · Ustiprača · Vareš · Velika Kladuša · Visoko · Višegrad · Vitez · Vlasenica · Vogošća · Vukosavlje · Zavidovići · Zenica · Zvornik · Žepče · Živinice

Koordinate: 43° 51' S; 18° 22'