Branislav Nušić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Branislav Nušić
Example alt text
Rođenje 8. oktobar 1864.
Beograd, Srbija
Smrt 19. januar 1938.
Beograd, Kraljevina Jugoslavija

Branislav Nušić (8. oktobar 1864. Beograd, Srbija19. januar 1938.), srbijanski književnik. Osnivač je moderne retorike u Srbiji. Radio je i kao novinar i diplomat.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nušić je rođen kao Alkibijad Nuša. Njegov otac bio je ugledni trgovac, ali je ubrzo po Nušićevom rođenju izgubio svoje bogatstvo. Porodica se seli u Smederevo, gdje Nušić provodi djetinjstvo, završava osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije. Zatim se seli u Beograd gdje i maturira. Diplomira na Pravnom fakultetu u Univerzitetu u Beogradu 1884. godine. Tokom studija provodi jednu godinu u Grazu, Austrija.

U vrijeme odsluženja vojnog roka Nušić je bio učesnik u srpsko-bugarskom ratu koji je započeo 1885. godine. Nakon rata objavljuje kontroverznu poemu Dva raba u Dnevnom listu, zbog koje biva osuđen na dvije godine zatvora. Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno kralja Milana Obrenovića.

Prvobitno je osuđen na dva mjeseca zatvora, ali kralj Milan je uvjerio sudije da produže kaznu. Uvjeti u zatvoru su bili loši, ali to Nušića ne sprječava u pisanju komedije Protekcija. Kada je prvi put od zatvorskog upravnika Iliju Vlaha zatražio dozvolu za pisanje, ovaj je odbio zahtjev govoreći da ga je upravo pisanje dovelo u zatvor.

Znajući da upravnik čita njegovu poštu, Nušić je napisao kratko pismo drugom suprugu svoje tetke (koji je bio rođak prvom suprugu), a koji je radio u Ministarstvu pravosuđa. Nušić je Geršića oslovio s ujače i poručio mu kako bi za njega bilo mnogo lakše da ostane u zatvoru dvije godine ako bi mu bilo dozvoljeno da piše. Naglasio je kako nije zainteresovan da piše nikakve političke tekstove. Pismo je potpisao s tvoj nećak. Kasnije, Vlah je Nušiću dao dopuštenje da piše.

Godine 1889. Nušić se zapošljava u državnoj službi. Kao državni službenik Ministarstva vanjskih poslova radi u konzulatu u Bitolju, gdje se 1893. godine i ženi. U južnoj Srbiji i Makedoniji provodi desetljeće. Posljednje mjesto na kojem je radio u ovom području bilo je mjesto vice-konzula u Prištini.

Godine 1900. Nušić je postavljen na mjesto sekretara Ministarstva obrazovanja, a ubrzo nakon toga postaje dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. Godine 1904. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Na tom mjestu ostaje tek godinu dana. Seli u Beograd kako bi radio kao novinar.

Godine 1912. Nušić se vraća u Bitolu kao državni službenik. Godine 1913. osniva pozorište u Skoplju, u kojem živi do 1915. Tokom Prvog svjetskog rata Nušić živi u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj.

Nakon rata upravnik je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do 1923. Nakon toga upravnik je Narodnog pozorišta u Sarajevu[1]. Godine 1927. vraća se u Beograd.

Nušić je osebujan pisac, čuven po svom neponovljivom smislu za humor. Nušić je pisao satiru.

Izvod iz bibliografije[uredi | uredi izvor]

Komedije

  • Gospođa ministarka
  • Narodni poslanik
  • Ožalošćena porodica
  • Pokojnik
  • Sumnjivo lice

Romani

  • Autobiografija
  • Općinsko dijete
  • Hajduci

Pripovijetke

  • Politički protivnik
  • Posmrtno slovo
  • Klasa

Ostalo

  • Retorika

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Branislav Nušić
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: