Branko Ćopić
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Branko Ćopić | |
![]() |
|
| Rođenje | 1. januar 1915. Hašani, Bosna i Hercegovina |
|---|---|
| Smrt | 26. mart 1984. (69 godina) Beograd, Srbija |
Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915 – Beograd, 26. mart 1984), bio je bosanskohercegovački književnik.
Sadržaj |
Biografija[uredi]
Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomira 1940, na pedagoško-filozofskoj grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj Krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama, u čijim je redovima ostao da završetka rata. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organiziranju kulturno-prosvjetnih aktivnosti, a jedno vrijeme bio je i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imat će veliki utjecaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gdje je do 1949. bio urednik dječijeg časopisa "Pioniri". Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. napisao je nekoliko pripovijetki (Jeretička priča, Večera za sekretara, Odumiranje nogu i dr.) čiji se sadržaj nije dopao dijelu tadašnjeg političkog rukovodstva, zbog čega je cijeli kasniji period imao velikih problema, a što je javnosti bilo malo poznato. Pisao je na bosanskom jeziku čija je ljepota, raskoš i lepršavost došla do punog izražaja baš u djelima ovog pisca. Prvu priču objavljuje 1928, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 djela, bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se s pravom ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. vijeka u bivšoj Jugoslaviji. Autor je scenarija za film Major Bauk. Djela su mu prevođena na albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, italijanski, kineski, mađarski, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački i turski jezik. Bio je član SANU-a i ANUBiH. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr.
Izvršio je samoubistvo skokom sa Brankovog mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984.
Bibliografija[uredi]
|
|
Filmografija[uredi]
|
Nagrade[uredi]
Vanjski linkovi[uredi]
| Branko Ćopić na Internet Movie Database |
Nedovršeni članak Branko Ćopić koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
- Članci koji trebaju izvor
- Rođeni 1915.
- Umrli 1984.
- Biografije, Bosna i Hercegovina
- Biografije, Hašani
- U začetku, Biografije, Bosna i Hercegovina
- Dobitnici NIN-ove nagrade
- Biografije, Bosanska Krupa
- Bosanskohercegovački pisci
- Članovi SANU
- Članovi ANUBiH
- Biografije, Krupa na Uni
- Jugoslavenski pisci
- Dobitnici Njegoševe nagrade
- Dobitnici Nagrade Skender Kulenović
- Branko Ćopić
