Branko Ćopić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Branko Ćopić
Example alt text
Rođenje

1. januar 1915.

Hašani, Bosna i Hercegovina
Smrt

26. mart 1984.

Beograd, Srbija

Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915Beograd, 26. mart 1984), bio je bosanskohercegovački književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomira 1940, na pedagoško-filozofskoj grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama, u čijim je redovima ostao da završetka rata. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organiziranju kulturno-prosvjetnih aktivnosti, a jedno vrijeme bio je i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imat će veliki utjecaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gdje je do 1949. bio urednik dječijeg časopisa "Pioniri". Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. napisao je nekoliko pripovijetki (Jeretička priča, Večera za sekretara, Odumiranje nogu i dr.) čiji se sadržaj nije dopao dijelu tadašnjeg političkog rukovodstva, zbog čega je cijeli kasniji period imao velikih problema, a što je javnosti bilo malo poznato. Pisao je na bosanskom jeziku čija je ljepota, raskoš i lepršavost došla do punog izražaja baš u djelima ovog pisca. Prvu priču objavljuje 1928, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 djela, bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se s pravom ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. vijeka u bivšoj Jugoslaviji. Autor je scenarija za film Major Bauk. Djela su mu prevođena na albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, italijanski, kineski, mađarski, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački i turski jezik. Bio je član SANU-a i ANUBiH. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr.

Izvršio je samoubistvo skokom sa Brankovog mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Pod Grmečom, pripovijetke, Beograd, 1938.
  • Borci i bjegunci, pripovijetke, Beograd, 1939.
  • Ognjeno rađanje domovine, poezija, Sarajevo, 1944.
  • Priče partizanke, Sarajevo, 1944.
  • Bojna lira pionira, poezija, Zagreb, 1945.
  • Sveti magarac i druge priče, Beograd, 1946.
  • U svijetu medvjeda i leptirova. Doživljaji mačka Toše, Zagreb, 1946.
  • Ratnikovo proljeće, poezija, Sarajevo, 1947.
  • Sunčana republika, pjesme, Sarajevo, 1948.
  • Rudar i mjesec, pjesme, Beograd, 1948.
  • Ježeva kućica, poezija, Beograd, 1949.
  • Šest vukova i jedan rep, pjesme, Zagreb, 1949.
  • Prolom, roman, Beograd, 1952.
  • Priče ispod zmajevih krila, Sarajevo, 1953.
  • Stari nevjernik, priče, Sarajevo, 1953.
  • Doživljaji Nikoletine Bursaća, priče, Sarajevo, 1956.
  • Orlovi rano lete, roman, Sarajevo, 1957.
  • Lalaj Bao, Čarobna šuma, poezija, Sarajevo, 1957.
  • Gluvi barut, roman, Beograd, 1957.
  • Ne tuguj, bronzana stražo, roman, Sarajevo, 1958.
  • Partizanske tužne bajke, pjesme, Sarajevo, 1958.
  • Djeda Trišin mlin, poezija, Sarajevo, 1960.
  • Magareće godine, roman, 1960.
  • Slavno vojevanje, priče, Sarajevo, 1961.
  • Bitka u Zlatnoj dolini, priče, Sarajevo, 1963.
  • Osma ofanziva, roman, Sarajevo, 1964.
  • Sabrana djela I-XII, Beograd - Sarajevo, 1964.
  • Otac Grmeč, Banja Luka, 1969.
  • Bašta sljezove boje, priče, Beograd, 1970.
  • Glava u klancu, noge na vrancu, priče, Sarajevo, 1971.
  • Mala moja iz Bosanske Krupe, poezija, Sarajevo, 1971.
  • Sabrana djela I-XIV, Beograd - Sarajevo, 1975.
  • Delije na Bihaću, roman, Sarajevo, 1976.
  • Golubija vremena, poezija, Mostar, 1978.
  • Lijan vodi karavane, pripovijetke, Sarajevo, 1981.
  • Sabrana djela I-XVI, Beograd, 1982.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Akademije sedam umetnosti, 1938.
  • Rakićeva, 1939.
  • Srpske akademije nauka, 1940.
  • Komiteta za kulturu i umetnost vlade FNRJ, 1947. i 1948.
  • Vlade FNRJ, 1949.
  • Oktobarska nagrada Beograda, 1956.
  • NIN-ova nagrada za roman "Ne tuguj, bronzana stražo", 1958.
  • Njegoševa nagrada, 1972.
  • Nagrada AVNOJ-a, 1972.
  • Nagrada "Skender Kulenović", 1978.
  • Nagrada ZAVNOBIH-a, 1980.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Info
Branko Ćopić na Internet Movie Database
Wikicitat
Wikicitat: Branko Ćopić


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Branko Ćopić koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: