Branko Ćopić

Branko Ćopić
Rođenje	1. januar 1915. Hašani, Bosna i Hercegovina
Smrt	26. mart 1984. (69 godina) Beograd, Srbija

Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915 – Beograd, 26. mart 1984), bosanskohercegovački književnik.

Biografija

Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banja Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj Krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama u čijim je redovima ostao da završetka rata. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organizovanju kulturno-prosvjetnih aktivnosti, a jedno vrijeme je bio i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imaće veliki uticaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd gdje je do 1949. godine bio urednik dječijeg časopisa "Pioniri". Od 1951. godine pa sve do smrti profesionalno se je bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. godine napisao je nekoliko pripovijedaka ( Jeretička priča, Večera za sekretara, Odumiranje nogu i dr.) čiji se sadržaj nije dopao dijelu tadašnjeg političkog rukovodstva, zbog čega je cijeli kasniji period imao velikih problema, a što je javnosti bilo malo poznato. Pisao je na bosanskom jeziku čija je ljepota, raskoš i lepršavost došla do punog izražaja baš u djelima ovoga pisca. Dobri poznavaoci bosanskog jezika smatraju da pripovijetke iz ciklusa "Nasrudin - Hodža u Bosni" spadaju u red književnih djela koja na najbolji mogući način afirmišu snagu, izražajnost i autentičnost bosanskog jezika. Prvu priču objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 naslova bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se s pravom ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine prošlog vijaeka u bivšoj Jugoslaviji.Djela su mu prevođena na: albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, italijanski, kineski, mađarski, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački i turski jezik. Bio je član SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH (Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine). Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr.

Izvršio je samoubistvo, skokom sa mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984. godine.

Bibliografija

• "Pod Grmečom", pripovijetke, Beograd, 1938.
• "Borci i bjegunci", pripovijetke, Beograd, 1939.
• "Ognjeno rađanje domovine", poezija , Sarajevo, 1944.
• "Priče partizanke", Sarajevo, 1944.
• "Bojna lira pionira", poezija, Zagreb, 1945.
• "Sveti magarac i druge priče", Beograd, 1946.
• "U svijetu medvjeda i leptirova. Doživljaji mačka Toše", Zagreb, 1946.
• "Ratnikovo proljeće", poezija, Sarajevo, 1947.
• "Sunčana republika", pjesme, Sarajevo, 1948.
• "Rudar i mjesec", pjesme, Beograd, 1948.
• "Ježeva kućica", poezija, Beograd, 1949.
• "Šest vukova i jedan rep", pjesme, Zagreb, 1949.
• "Prolom", roman, Beograd, 1952.
• "Priče ispod zmajevih krila", Sarajevo, 1953.
• "Stari nevjernik", priče, Sarajevo, 1953.
• "Doživljaji Nikoletine Bursaća", priče, Sarajevo, 1956.
• "Orlovi rano lete", roman, Sarajevo, 1957.
• "Lalaj Bao, Čarobna šuma", poezija, Sarajevo, 1957.
• "Gluvi barut", roman, Beograd, 1957.
• "Ne tuguj bronzana stražo", roman, Sarajevo, 1958.
• "Partizanske tužne bajke", pjesme, Sarajevo, 1958.
• "Djeda Trišin mlin", poezija, Sarajevo, 1960.
• "Slavno vojevanje", priče, Sarajevo, 1961.
• "Bitka u Zlatnoj dolini", priče, Sarajevo, 1963.
• "Osma ofanziva", roman, Sarajevo, 1964.
• "Sabrana djela I - XII", Beograd - Sarajevo, 1964.
• "Otac Grmeč", Banja Luka, 1969.
• "Bašta šljezove boje", priče, Beograd, 1970.
• "Glava u klancu, noge na vrancu", priče, Sarajevo, 1971.
• "Mala moja iz Bosanske Krupe", poezija, Sarajevo, 1971.
• "Sabrana djela I - XIV", Beograd - Sarajevo, 1975.
• "Delije na Bihaću", roman, Sarajevo, 1976.
• "Golubija vremena", poezija, Mostar, 1978.
• "Lijan vodi karavane", pripovijetke, Sarajevo, 1981.
• "Sabrana djela I - XVI", Beograd, 1982.
• "Magarecije godine"

Filmografija

• "Magareće godine" (1994)
• "Gluvi barut" (1990)
• "Razgovori stari" (1986)
• "Smiješne i druge priče", TV-serija (1986)
• "Odumiranje međeda" (1982)
• "Bježaćemo čak u Liku" (1979)
• "Osma ofanziva", TV-serija (1979)
• "Mala moja iz Bosanske Krupe" (1978)
• "Hajdučka vremena" (1977)
• "Četrdeset prva" (1971)
• "Orlovi rano lete" (1966)
• "Nikoletina Bursać (1964)
• "Grob u žitu" (1951)
• "Major Bauk" (1951)
• "Živjeće ovaj narod" (1947)

Nagrade

• Akademije sedam umetnosti, 1938.
• Rakićeva, 1939.
• Srpske akademije nauka, 1940.
• Komiteta za kulturu i umetnost vlade FNRJ, 1947. i 1948.
• Vlade FNRJ, 1949.
• Oktobarska nagrada Beograda, 1956.
• NIN-ova nagrada za roman "Ne tuguj bronzana stražo" 1958.
• Njegoševa nagrada, 1972.
• Nagrada AVNOJ-a, 1972.
• Nagrada Skender Kulenović, 1978.
• Nagrada ZAVNOBIH-a, 1980.

Vanjski linkovi

Branko Ćopić na Internet Movie Database

Wikicitat: Branko Ćopić

Nedovršeni članak Branko Ćopić koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.