Branko Ćopić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Branko Ćopić
Example alt text
Rođenje 1. januar 1915.
Hašani, Bosna i Hercegovina
Smrt 26. mart 1984.
Beograd, Srbija

Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915Beograd, 26. mart 1984), bio je bosanskohercegovački književnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomira 1940, na pedagoško-filozofskoj grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj Krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama, u čijim je redovima ostao da završetka rata. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organiziranju kulturno-prosvjetnih aktivnosti, a jedno vrijeme bio je i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imat će veliki utjecaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gdje je do 1949. bio urednik dječijeg časopisa "Pioniri". Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. napisao je nekoliko pripovijetki (Jeretička priča, Večera za sekretara, Odumiranje nogu i dr.) čiji se sadržaj nije dopao dijelu tadašnjeg političkog rukovodstva, zbog čega je cijeli kasniji period imao velikih problema, a što je javnosti bilo malo poznato. Pisao je na bosanskom jeziku čija je ljepota, raskoš i lepršavost došla do punog izražaja baš u djelima ovog pisca. Prvu priču objavljuje 1928, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 djela, bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se s pravom ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. vijeka u bivšoj Jugoslaviji. Autor je scenarija za film Major Bauk. Djela su mu prevođena na albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, italijanski, kineski, mađarski, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački i turski jezik. Bio je član SANU-a i ANUBiH. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr.

Izvršio je samoubistvo skokom sa Brankovog mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Pod Grmečom, pripovijetke, Beograd, 1938.
  • Borci i bjegunci, pripovijetke, Beograd, 1939.
  • Ognjeno rađanje domovine, poezija, Sarajevo, 1944.
  • Priče partizanke, Sarajevo, 1944.
  • Bojna lira pionira, poezija, Zagreb, 1945.
  • Sveti magarac i druge priče, Beograd, 1946.
  • U svijetu medvjeda i leptirova. Doživljaji mačka Toše, Zagreb, 1946.
  • Ratnikovo proljeće, poezija, Sarajevo, 1947.
  • Sunčana republika, pjesme, Sarajevo, 1948.
  • Rudar i mjesec, pjesme, Beograd, 1948.
  • Ježeva kućica, poezija, Beograd, 1949.
  • Šest vukova i jedan rep, pjesme, Zagreb, 1949.
  • Prolom, roman, Beograd, 1952.
  • Priče ispod zmajevih krila, Sarajevo, 1953.
  • Stari nevjernik, priče, Sarajevo, 1953.
  • Doživljaji Nikoletine Bursaća, priče, Sarajevo, 1956.
  • Orlovi rano lete, roman, Sarajevo, 1957.
  • Lalaj Bao, Čarobna šuma, poezija, Sarajevo, 1957.
  • Gluvi barut, roman, Beograd, 1957.
  • Ne tuguj, bronzana stražo, roman, Sarajevo, 1958.
  • Partizanske tužne bajke, pjesme, Sarajevo, 1958.
  • Djeda Trišin mlin, poezija, Sarajevo, 1960.
  • Magareće godine, roman, 1960.
  • Slavno vojevanje, priče, Sarajevo, 1961.
  • Bitka u Zlatnoj dolini, priče, Sarajevo, 1963.
  • Osma ofanziva, roman, Sarajevo, 1964.
  • Sabrana djela I-XII, Beograd - Sarajevo, 1964.
  • Otac Grmeč, Banja Luka, 1969.
  • Bašta sljezove boje, priče, Beograd, 1970.
  • Glava u klancu, noge na vrancu, priče, Sarajevo, 1971.
  • Mala moja iz Bosanske Krupe, poezija, Sarajevo, 1971.
  • Sabrana djela I-XIV, Beograd - Sarajevo, 1975.
  • Delije na Bihaću, roman, Sarajevo, 1976.
  • Golubija vremena, poezija, Mostar, 1978.
  • Lijan vodi karavane, pripovijetke, Sarajevo, 1981.
  • Sabrana djela I-XVI, Beograd, 1982.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Akademije sedam umetnosti, 1938.
  • Rakićeva, 1939.
  • Srpske akademije nauka, 1940.
  • Komiteta za kulturu i umetnost vlade FNRJ, 1947. i 1948.
  • Vlade FNRJ, 1949.
  • Oktobarska nagrada Beograda, 1956.
  • NIN-ova nagrada za roman "Ne tuguj, bronzana stražo", 1958.
  • Njegoševa nagrada, 1972.
  • Nagrada AVNOJ-a, 1972.
  • Nagrada "Skender Kulenović", 1978.
  • Nagrada ZAVNOBIH-a, 1980.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Info
Branko Ćopić na Internet Movie Database
Wikicitat
Wikicitat: Branko Ćopić


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Branko Ćopić koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: