Ruski jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ruski jezik
русский язык
Države govorenja Rusija, ostale postsovjetske države
Regije govorenja Evropa, Azija
Broj govornika oko 180 miliona
Jezička porodica indoevropski
baltoslavenski
slavenski
istočnoslavenski
ruski
Službeni status
Služben u Rusija; Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Ukrajina
Regulatori Institut za ruski jezik pri Ruskoj akademiji nauka
Jezički kod
ISO 639-1 ru
ISO 639-2 rus
ISO 639-3 rus
SIL: RUS
Vidi također: Jezik | Spisak jezika

Ruski jezik je slavenski jezik s najvećim brojem govornika. Zajedno s ukrajinskim, bjeloruskim i rusinskim čini grupu istočnoslavenskih jezika, a s njima dijeli i velik stepen međusobne razumljivosti. Standardni ruski jezik temelji se na narječju Moskve.

Ruskim kao maternjim jezikom govori oko 180 miliona ljudi, od kojih oko 130 miliona živi u Rusiji. Službeni je jezik u Rusiji, Bjelorusiji (uz bjeloruski), Kazahstanu (uz kazaški), Kirgistanu (uz kirgiški) te ukrajinskoj Autonomnoj Republici Krim (uz ukrajinski). U ovim i ostalim zemljama bivšeg Sovjetskog saveza ruski je maternji jezik dijela stanovništva i u većoj ili manjoj mjeri jezik javnog života. Široko se koristi i u kulturi, nauci i tehnici. Uzimajući u obzir i broj govornika ruskog kao drugog jezika, njime se služi oko 300 miliona ljudi.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Ruski se piše ćirilicom, izvedenom u 10. vijeku iz grčkog pisma uz dodatak nekih slova glagoljice, za zapisivanje crkvenih tekstova na slavenskim jezicima. Oblici mnogih slova promijenjeni su i približeni latinici reformama koje je započeo Petar I Veliki 1708. Ovo novo, tzv. "građansko pismo", preuzeli su i svi ostali narodi koji pišu ćirilicom - Srbi, Bugari, Ukrajinci i Bjelorusi.

Sljedeća tabela prikazuje 33 slova ruske ćirilice i njihove približne bosanske ekvivalente:

Аа

a

Бб

b

Вв

v

Гг

g

Дд

d

Ее

(j)e

Ёё

(j)o

Жж

ž

Зз

z

Ии

i

Йй

j

Кк

k

Лл

l

Мм

m

Нн

n

Оо

o

Пп

p

Рр

r

Сс

s

Тт

t

Уу

u

Фф

f

Хх

h

Цц

c

Чч

č

Шш

š

Щщ

šč

Ъъ

(1)

Ыы

i

Ьь

(2)

Ээ

e

Юю

ju

Яя

ja

1) Tvrdi znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.

2) Mehki znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mehkog.

Glasovi[uredi | uredi izvor]

Ruski ima 33 suglasnika i 5 samoglasnika. Većina suglasnika postoji u tvrdoj (nepalataliziranoj) i mehkoj (palataliziranoj) varijanti (u bosanskom postoje samo parovi n i nj, te l i lj). Budući da pismo ima samo 21 slovo za suglasnike, mehki i tvrdi parnjak dijele isto slovo, a status palataliziranosti određuje se prema sljedećem samoglasniku (odnosno tvrdom ili mehkom znaku). Zbog toga svaki samoglasnik ima 2 varijante: palatalizirajuću i nepalatalizirajuću:

palatalizirajući Я Е Ё Ю И
nepalatalizirajući А Э О У Ы

Kod transliteracije, palataliziranost suglasnika može se označiti apostrofom. Palatalizirani suglasnik izgovara se tako da se gotovo istovremeno s njim izgovori i glas j (slično kao što se u bosanskom nj izgovara kao stopljeno n i j). Tako se, npr, riječi быть (bit' = biti) i бить (b'it' = udarati) razlikuju samo po prvom suglasniku: u prvoj je tvrd (nepalataliziran), a u drugoj mehak (palataliziran).

Ruski jezik označen je književnom redukcijom. U nenaglašenim slogovima samoglasnici prestaju odgovarati etimologiji. Ova se promjena, srećom, vrši po živim fonetskim pravilima i (za razliku od prakse u bjeloruskom), ne označava se u pismu.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Ruski jezik je osnovica jednog umjetnog (slavenskog) jezika, "sibirskog jezika".

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Ruski jezik