Bjeloruski jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bjeloruski jezik
Белару́ская мо́ва
Države govorenja Bjelorusija, Poljska i 14 drugih država
Regije govorenja Evropa
Broj govornika 7-8 miliona
Jezička porodica indoevropski
slavenski
istočnoslavenski
bjeloruski
Službeni status
Služben u Bjelorusija i 12 općina u Podlaskom vojvodstvu (Poljska)
Regulatori Bjeloruska akademija nauka
(Нацыянальная акадэмія навук Беларусі)
Jezički kod
ISO 639-1 be
ISO 639-2 bel
ISO 639-3 Nema
SIL: BEL
Vidi također: Jezik | Spisak jezika

Bjeloruski jezik je istočnoslavenski jezik koji je maternji jezik oko 9 miliona Bjelorusa.

Historija[uredi | uredi izvor]

Srednjovjekovna historija[uredi | uredi izvor]

Već od 12. vijeka na bjeloruskom području razvijala se crkvenoslavenska pismenost, čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim crkvenoslavenskim pisana je "Biblija ruska", koju je u Pragu 1517-1519. izdao F. Skaryna (Skorina). Osim toga, u Litvanskom velikom vojvodstvu od 14. do 17. vijeka u upotrebi je bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik, koji je u 16. vijeku stekao položaj i službenog jezika. U tom su vijeku starobjeloruskim književnim jezikom (starabelaruskaja literaturnaja mova) štampane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katehizam (1562) i prijevod Novog zavjeta (1574), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko 1580. tiskao je evanđelistar. Službena je upotreba jezika zabranjena 1696.

Bjeloruski u doba nacionalnih preporoda u Evropi[uredi | uredi izvor]

U prvoj polovini 19. vijeka pojavljuju se prva književna djela na bjeloruskom narodnom jeziku, ali je tek nakon revolucije 1905. službeno dopuštena njegova upotreba. Naročito je važnu ulogu u razvoju savremenog bjeloruskog standardnog jezika odigrao časopis "Naša niva", oko kojeg su se okupili najpoznatiji pisci i publicisti bjeloruskog narodnog preporoda.

Bjeloruski u SSSR-u[uredi | uredi izvor]

Od 1933. do 1990. bjeloruski je bio izložen snažnoj i sistematskoj rusifikaciji tako da danas velik broj Bjelorusa uopće ne govori maternji jezik. Prema popisu stanovništva 1989, od 7,9 miliona Bjelorusa u Bjelorusiji samo je 6,34 miliona (80,25%) navelo bjeloruski kao maternji jezik.

Bjeloruski u nezavisnoj Bjelorusiji[uredi | uredi izvor]

Između 1990. i 1994. nastupilo je kratko razdoblje nacionalnog buđenja i preporoda. U januaru 1990. Vrhovni sovjet Bjelorusije proglasio je bjeloruski službenim jezikom. Međutim, 1995, poslije referenduma, službenim je jezikom proglašen i ruski, nakon čega je, u doba Lukašenkovog čvrstorukaškog režima, nastupilo ponovno razdoblje intenzivne rusifikacije i omalovažavanja bjeloruskog jezika, tako da mu je danas ugrožen ne samo položaj standardnog jezika već i samo postojanje. Od 16. vijeka do Drugog svjetskog rata bjeloruski tekstovi pisali su se i ćirilicom i latinicom, a danas se bjeloruski piše samo ćiriličnim pismom koje ima 32 znaka.

Klasifikacija i odnos prema drugim jezicima[uredi | uredi izvor]

O pitanju jesu li savremeni bjeloruski i ruski (kao i ukrajinski i rusinski) jezik dijalekti jednog jezika ili različiti jezici ne odlučuju u potpunosti samo lingvistički faktori. To je zbog toga što postoji visok stepen međusobne razumljivosti.[1] Kao članovi istočnoslavenske jezičke grupe svi oni vode porijeklo od zajedničkog pretka. U okviru ove grupe bjeloruski je najsrodniji s ukrajinskim.[2]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alexander M. Schenker (1993), "Proto-Slavonic," The Slavonic Languages (Routledge), str. 60-121; str. 60: "Budući da je razlika između dijalekta i jezika maglovita, ne može biti jednoglasnog stava u vezi s ovim pitanjem u svim slučajevima..."
    C. F. Voegelin i F. M. Voegelin (1977), Classification and Index of the World's Languages (Elsevier), str. 311: "U pogledu neposredne međusobne razumljivosti, istočnoslavenska zona je jedan jezik."
    Bernard Comrie (1981), The Languages of the Soviet Union (Cambridge), str. 145-146: "Tri istočnoslavenska jezika veoma su bliska međusobno, s veoma visokim stepenom međusobne razumljivosti... Razdvajanje ruskog, ukrajinskog i bjeloruskog kao različitih jezika relativno je novijeg datuma... Mnogi Ukrajinci zapravo govore mješavinom ukrajinskog i ruskog jer im je teško držati ova dva jezika odvojene..."
  2. ^ Roland Sussex, Paul V. Cubberley (2006), The Slavic languages, "Cambridge University Press", str. 518.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: