Bjeloruski jezik
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Bjeloruski jezik Белару́ская мо́ва |
|
| Države govorenja | Bjelorusija, Poljska i 14 inih država |
|---|---|
| Regije govorenja | Evropa |
| Broj govornika | 7 - 8 miliona |
| Jezička porodica | {{{jezička porodica}}} |
| Službeni status | |
| Služben u | Bjelorusija i 12 općina u Vojvodstvu Podlesje u Poljskoj |
| Regulatori | Bjeloruska akademija znanosti Нацыянальная акадэмія навукаў Беларусі |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | be |
| ISO 639-2 | bel |
| ISO 639-3 | Nema |
| SIL: | BEL |
| Vidi također: Jezik | Spisak jezika | |
Bjeloruski jezik, istočnoslavenski jezik koji je materinski jezik oko devet miliona Bjelorusa.
Sadržaj |
Historija [uredi]
Srednjovjekovna historija [uredi]
Već od 12. vijeka na bjeloruskom se području razvijala crkvenoslavenska pismenost čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim je crkvenoslavenskim pisana "Biblija Ruska" koju je u Pragu 1517. - 1519. izdao F. Skaryna (Skorina). Osim toga, u Litvanskom je Velikom Vojvodstvu od 14. do 17. vijeka u uporabi bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik koji je u 16. vijeku stekao položaj i službenog jezika. U tom su vijeku starobjeloruskim književnim jezikom (starabelaruskaja litaraturnaja mova) tiskane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katekizam (1562.) i prijevod Novog zavjeta (1574.), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko 1580. tiskao je evanđelistar. Službena je upotreba jezika zabranjena 1696. godine.
Bjeloruski u doba nacionalnih preporoda u Evropi [uredi]
U prvoj se polovini 19. vijeka pojavljuju prva književna djela na bjeloruskome narodnom jeziku, ali je tek nakon revolucije 1905. službeno dopuštena njegova upotreba. Osobito je važnu ulogu u razvoju savremenoga bjeloruskog standardnog jezika odigrao časopis "Naša niva" oko kojega su se okupili najpoznatiji pisci i publicisti bjeloruskoga narodnog preporoda.
Bjeloruski u SSSR-u [uredi]
Od 1933. do 1990. bjeloruski je bio izložen snažnoj i sistematskoj rusifikaciji tako da danas velik broj Bjelorusa uopće ne govori materinski jezik. Prema popisu stanovništva 1989. od 7,9 miliona Bjelorusa u Bjelorusiji, samo je 6,34 miliona (80,25%) navelo bjeloruski kao materinski jezik.
Bjeloruski u nezavisnoj Bjelorusiji [uredi]
Između 1990. godine i 1994. godine nastupilo je kratko razdoblje nacionalnoga buđenja i preporoda. U siječnju 1990. Vrhovni je sovjet Bjelorusije proglasio bjeloruski službenim jezikom. Međutim, 1995. godine, poslije referenduma, službenim je jezikom proglašen i ruski, nakon čega je, u doba čvrstorukaškoga režima Lukašenke, nastupilo ponovno razdoblje intenzivne rusifikacije i omalovažavanja bjeloruskog jezika, tako da mu je danas ugrožen ne samo položaj standardnog jezika već i samo postojanje. Od 16. vijeka do Drugoga svjetskog rata bjeloruski su se tekstovi pisali i ćirilicom i latinicom, a danas se bjeloruski piše samo ćirilskim pismom koje ima 32 znaka.
Također pogledajte [uredi]
Vanjski linkovi [uredi]
|
|||||||||||||||||
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
