Prag

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Prag
Prague01.jpg
PrikazPrag
Grb Položaj
Grb općine Prag
Czech Republic location map.svg
Red pog.svg
Prag

Osnovne informacije
Država: Flag of the Czech Republic.svg Češka
Stanovništvo: 1.223.368 popis (2008)
Stanovništvo (Metro): 1.964.750 popis (2004)
Površina: 496 km2
Gustoća: 2.466 stanovnika na km2
Nadmorska visina: 179-399 n.m.
Poštanski broj: 1xx xx
Registarska oznaka: A
Administracija
Načelnik: Bohuslav Svoboda
Web stranica:

Prag  (češki: Praha) [ˈpraɦa] je glavni i s 1,2 miliona stanovnika najmnogoljudniji grad Češke, te njeno kulturno i ekonomsko središte. Glavni grad Prag (Hlavní město Praha) je samostalna upravna jedinica.

Okolina grada je naseljavana još u ranoj historiji. Doseljavanje Slavena počinje u 6. stoljeću u oblasti koje su preko 500 godina prije naseljavali Germani Markomani. Nakon što Přemysliden gradi dva dvorca, u 9. i 10. stoljeću dolaze jevrejski i njemački trgovci u grad. Oko 1230. godine Prag je kraljevski grad kraljevine Češke, ponekad i Bohemije (češki: Čechy; njem. Böhmen), a u 14. stoljeću kao glavni grad Svetog rimskog carstva, politički i kulturni centar Srednje Evrope. U Pragu je ustanovljen prvi njemački Univerzitet. Gradski univerzitet je osnovao kralj Karlo IV 1348. i jedan je od prvih univerziteta u Centralnoj Evropi.

Zlatni grad danas pruža potpunu sliku gotičkog i baroknog grada.

Pogled sa Petřína u pravcu istoka
Pogled sa Petřína u pravcu istoka

Geografija[uredi | uredi izvor]

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Geografski, Prag leži na zapadu Češke, u središtu kotline na rijeci Vltavi, desnoj pritoci Labe, oko 40 km prije njenog ušća. Zbog svog položaja neposredno na rijeci, jezgro je u prošlosti često bilo izloženo poplavama. Vltava protiče kroz gradsko područje dužinom oko 30 km. Na sjeveru rijeka krivuda formirajući meandar, na čijem je južnom dijelu smješten historijski centar grada, ograničen brdima na sjeveru (Opyš tj. Hradčany) i jugu (Vyšehrad). Dolinu okružuju još: Letná, Vítkov, Větrov, Skalka, Emauzy, Karlov i najvišlji od njih, Petřína. Rastom grada u 20. stoljeću, on se širi daleko u Prašku visoravan.

Klima[uredi | uredi izvor]

Prašku umjerenu klimu uzrokuju i kontinentalni i atlantski uticaji. Srednja temperatura iznosi oko 8 °C. Posljednja najniža zabilježena temperatura je do -17 °C (2006), a najviša 35 °C. Najviše padavina je u ljetnjem polugodištu (maj: 77 mm). Zimski period je uglavnom suh (oktobar-mart: 23-32 mm), po podacima meteorološke stanice na aerodromu Ruzyně. U poređenju s podacima iz perioda 1961-1990., zadnjih godina se bilježe povećanje temperature za oko 1 °C i smanjenje padavina za oko 20 milimetara.

Po podacima iz meteorološke stanice u Karlovu, vidljive su više temperature, kao i smanjenje padavina, uz toplije i sušnije periode zadnjih godina. Položaj grada ima snažan uticaj na vrijeme. [1]

Podaci o klimi[2]

Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Aug Sep Okt Nov Dec
 Najviša prosječna temperatura 1,4 3,1 7,7 13,4 18,7 21,,2 23,6 23,5 18,6 12,8 5,5 2,1
 Najniža prosječna temperatura -3,6 -3,3 -0,1 3,5 8,4 11,3 13,4 13 9,1 4,9 0,3 -2,2
 Padavine 23,6 23,1 28,1 38,2 77,2 72,7 66,2 69,6 40,4 30,5 31,9 25,3

Vltava[uredi | uredi izvor]

Vltava teče u grad sa juga na visini od oko 190 m i napušta ga na sjeveru na oko 176 m, s prosječnom dubinom od oko 2,75 m (najveća dubina 10,5 m). Pri tom oplahuje otoke: južno od Karlovog mosta Slovanský ostrov, Dětský ostrov i Střelecký ostrov, kao i Kampa, koji nosi zapadni dio mosta, gradeći vodotoke, od kojih su najveći Berounka, sjeverno od Zbraslava sa zapada, Botič, između Novigrada i Vyšehrada sa istoka i Rokytka, u luci Libeň, također sa istoka.

Brežuljci[uredi | uredi izvor]

Najveća brda su na zapadu, Bílá hora 381 m, i jugu, Čihadlo 385 m. [3]

Podjela grada[uredi | uredi izvor]

Centar grada[uredi | uredi izvor]

Ima dobro očuvano srednjovjekovno gradsko jezgro: Hradčany i Malá Strana na lijevoj obali te Staré Město i Nové Město (Stari i Novi grad) na desnoj obali Vltave.

Susjedne općine[uredi | uredi izvor]

Područje grada Praga okružuju sljedeće općine:[4]

Istočno obala Vltave[uredi | uredi izvor]

Zapadna obala Vltave[uredi | uredi izvor]

Ostale općine u okolini Praga[uredi | uredi izvor]

Na udaljenosti od 30 km od gradske periferije nalaze se mnogobrojni gradovi:

Historija[uredi | uredi izvor]

Kratak pregled od prahistorije do 21. stoljeća[uredi | uredi izvor]

Naseljavanje područja grada Praga datira još iz paleolita. Na prostoru Praga postoje arheološki nalazi iz starijeg kamenog doba. Oko 2000 godina p. n. e. su Kelti osnovali naselje Závist južno od grada. Praška dolina bila je tokom prahistorije najnaseljenija oblast Bohemije. Do oko 50. p. n. e. naseljavaju je najprije keltska Boji, a zatim preko 500 godina germanska plemena Markomani. Prve slavenske grupe dolaze u drugoj polovini 6. stoljeća. U 9. stoljeću grade se Praški dvor sa obližnjim Suburbiumom i u 10. stoljeću drugi dvorac na Vyšehradu, kao sjedište Přemyslovaca. Radi zaštite oba dvorca, njemački i jevrejski trgovci i domaće zanatlije podižu svoja naselja na obje strane Vltave. Oko 1230-34. kralj Wenzel I utvrđuje najveće takvo naselje i daje mu status grada. Time je Prag postao kraljevsko sjedište bohemskih vladara. Njegov sin Přemysl Ottokar II protjeruje u blizini dvorca naseljeno stanovništvo na drugu obalu i formira 1257. godine današnji dio grada Malá Strana. Treći praški grad Hradčany formiraju dvorski grofovi zapadno od dvorca. Prema legendi je grad Prag osnovao Přemisl, osnivač prve češke dinastije Přemislovića, zajedno sa svojom ženom Libušom.

Prvi most preko Vltave je sagradio kralj Vladislav II. 1170. godine.

Pod Karlom IV i njegovim sinom Wenzelom IV, u drugoj polovici 14. stoljeća, grad izrasta u kraljevsku prijestonicu Svetog rimskog carstva i kulturno i političko središte. 1384. godine otvara se prvi Karlov Univerzitet. Gradnjom novog grada iste godine i doseljavanjem više od 40.000 stanovnika, Prag postaje četvrti po veličini grad sjeverno od Alpa, a treći u Evropi po svojoj površini. U Pragu je djelovao teolog Jan Hus, koji je pokrenuo vjerski pokret Husiti kojima su se priključili mnogi Česi. Od 1419. godine grad je teško oštećen u husarskim ratovima.

Krajem 16. stoljeća car Rudolf II Prag ponovo proglašava prijestonicom. U tom vremenu nastaju barokne palače i crkve. Drugom praškom defenestracijom započinje Tridesetogodišnji rat između katoličkih i protestantskih snaga, u koji je bila uvučena većina evropskih zemalja. 1618. su Česi kroz prozor Praškog dvorca izbacili izaslanike cara Ferdinanda II. Prag je bio žestoko pogođen ratom i stanovništvo mu se tokom rata smanjilo za dvije trećine. 1689. je grad koji se obnovio nakon rata pogodio katastrofalni požar. I on kao i Sedmogodišnji rat ostavit će tragove u gradu. 1757. je tokom Sedmogodišnjeg rata pruska vojska razorila grad.

Tokom 19. stoljeća grad doživljava kulturni procvat. Otvaraju se Nacionalni muzej i Narodno pozorište. Oko 1860. grad gubi od srednjeg vijeka postojeću većinu njemačkog stanovništva. Pri popisu iz 1930. godine još je 42.000 stanovnika govorilo njemačkim jezikom kao maternjim i živjelo uglavnom u starom jezgru grada.

1848. je u gradu izbila revolucija koja je dio evropskih revolucija iste godine. Tada jača češka nacionalna svijest i želja za nezavisnošću. Prag je bio centar Češkog narodnog preporoda i ostalih čeških nacionalističkih pokreta, kao i panslavističkog pokreta. U Pragu su se sastajali intelektualci iz ostalih slavenskih naroda, koji su iznosili ideje o vlastitim nacionalnim pokretima.

Oko 1900. godine već svjetski grad, postaje kolijevka umjetnika i literature. Tri pjesnička kruga djeluju podudarno: uži krug u kom su Max Brod, Franz Kafka, Felix Weltsch i Otto Baum, udruženje „Wefa“ s mnogo, danas gotovo nepoznatih autora kao Friedrich Adler ili novoromantični krug „Mladi Prag“, u kom su npr. Rainer Maria Rilke, Gustav Meyrink i mladi Franz Werfel. U to vrijeme je Prag u okviru mnogonacionalne Austo-ugarske monarhije mjesto međunarodne kulturne razmjene, koja je nosila i konflikte, koji su uglavnom imali socijalnu pozadinu.

1918. se raspala Austrougarska monarhija, i Češka je zajedno sa Slovačkom stekla nezavisnost. Po završetku Prvog svjetskog rata češki nacionalni pokret oko Masaryka postiže cilj-osnivanje nacionalne države Čeha i Slovaka - Čehoslovačke, čiji je glavni grad Prag. Međunacionalni sukobi otežavali su razvoj zemlje, ali je jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja je do 1930ih godina ostala demokratska. Sudbinu zemlje zapečatio je Minhenski dogovor 1938. godine i ulazak njemačkih trupa po Hitlerovom naređenju 1939. godine. Prag postaje glavni grad novog protektorata. Te godine živjelo je oko 120.000 Jevreja u Bohemiji, naročito u Pragu. Tokom rata ubijeno je 78.000. Kada je 1. maja 1945. u Prag stigla vijest o Hitlerovom samoubistvu, po naredbi iz Berlina zastave su bile spuštene na pola koplja, bez otpora. Tek sa primicanjem ruskih trupa, 4. maja dolazi do pobune i borbi na barikadama u gradu. 9. maja Crvena armija s generalom Vlasovim oslobađa grad. Po naređenju sovjetskog diktatora Staljina, brojni pripadnici praških snaga Vlasove armije, kao i sam Vlasov, bivaju uhapšeni. Neposredno po završetku rata praški Nijemci bivaju bez izuzetka protjerivani, internirani ili pogubljeni (oko 5.000 ljudi). 1945. godine, u okviru Beneš-Dekreta, protjerani su ili nasilno preseljeni i Mađari. Nakon 1948. i Prag je pod komunističkim režimom.

Kroz 20. stoljeće Prag će zadržati rang evropske metropole. U vrijeme Praškog proljeća 1968. godine, Pražani su pokušali mirnim putem, zamijeniti autoritarni socijalizam sa "socijalizmom po mjeri čovjeka". Pokušaj je ugušen oružanom silom Varšavskog pakta.

1989. godine Prag je poprište tzv. Plišane revolucije, koja je označila kraj socijalističkog režima u Čehoslovačkoj.

Grb[uredi | uredi izvor]

Opis: Tri zlatne kule na zlatnom, caknama ukrašenom gradskom zidu, s crnom kapijom i podignutom rešetkom, u kojoj je srebrna ruka s mačem. Dva češka lava drže štit. Na štitu su dva okrunjena šljema, s crveno-zlatnim ukrasom. Iz srednjeg šljema raste češki lav, a iz druga dva po dvanaest zastava. Ispod postamenta je crvena traka s natpisom u crnom verzalu: „PRAGA CAPUT REI PUBLICAE“ [5].

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U Pragu živi oko 1,2 miliona stanovnika, što je više od desetine ukupnog broja stanovnika zemlje. Većina ih živi u brojnim općinama dalje od centra grada i novogradnjama u periferiji. Historijsko jezgro ima nešto oko 40.000 stanovnika. Uz stanovnike zabilježene u službenoj statistici, pretpostavlja se da u Pragu živi još oko 300.000 neprijavljenih osoba, tako da se ukupan broj stanovnika penje do 1,5 miliona. Stopa zaposlenosti je dugo nepromijenjena oko 3,43%, što je oko 20.000 nezaposlenih.

Razvoj stanovništva[uredi | uredi izvor]

Grad se počeo brže razvijati nakon izgradnje željeznice 1848., kada je ugalj iz bazena Kladno omogućio razvoj metalurgije, što je dovelo do povećanja broja stanovnika. 1830. godine u Pragu je živjelo 180.000 ljudi, a 1910. već 224.000.


1230. do 1880.
godina broj stanovnika
1230. oko 3–4.000 [E 1]
1370. oko 40.000 [E 2]
1600. oko 60.000 [E 2]
1800. 76.000
1837. 105.500
1850. 118.400 (157.200) [E 3]
1880. 162.300 (314.400) [E 3]
1900. do 1998.
godina broj stanovnika
1900. 201.600 (514.300) [E 3]
1925. 718.300
1950. 931.500
1980. 1.182.800
1998. 1.193.300
od 2001.
godina broj stanovnika
2001. 1.169.100
2005. 1.173.000
2007. 1.194.407
2008. 1.233.211


Objašnjenje

  1. ^ Samo Staré Město
  2. ^ a b Staré Město, Nové Město, Malá Strana I Hradčany
  3. ^ a b c sa predgrađima

Brojevi uz godine pokazuju broj stanovnika Praga unutar općina grada u to vrijeme.

Gustoća[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Religija[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Politika i uprava[uredi | uredi izvor]

Tijela Grada Praga su: Gradska uprava (Zastupitelstvo hlavního města Prahy), Vijeće (Rada) i Gradonačelnik (Primátor). Upravu čini 70 zastupnika koji se biraju glasačkom većinom na općinskim izborima. Iz njihovog kruga bira se 11očlano vijeće i gradonačelnik, koji je predsjedavajući.

Upravnom reformom 2000. područje Praga postaje viša samoupravna oblast i izjednačava se s ostalih 13 regiona Češke (Kraj). Gradonačelnik Praga je time ujedno i predstavnik jednog regiona.

Od 1. jula 2001. godine grad je podijeljen na 57 gradskih dijelova (městská část), a ovi u 22 upravna okruga (správní obvod). Svakim dijelom upravlja gradska služba, koja ima sližnu strukturu kao i uprava grada. U okruzima djeluju službe tzv. povjerenički uredi (pověřený úřad), koje preuzimaju upravne poslove za sve dijelove grada

Podjela zastupničkih mjesta u gradskoj upravi[uredi | uredi izvor]

Posljednji komunalni izbori datiraju od oktobra 2010. godine. Od 1990. dominirajuća ODS dobija drugo mjesto [1], ali zahvaljujući savezu sa ČSSD postavlja gradonačelnika Bohuslava Svobodu [2].


Partija 2006. 2002.
ODS 42 30
ČSSD 11 12
KSČM 6 8
SZ 6 0
SNK ED[6] 3 ED 15
SNK 2
BEZPP 1 0
US 0 1
KDU-ČSL 0 1
Unabhängige (Nezávislí) 0 1

Podjela zastupničkih mjesta u vijeću[uredi | uredi izvor]

Vijeće čini gradonačelnik, četiri predstavnika i šest vijećnika.

Partija 2006. 2002.
ODS 9 7
SNK ED[6] 1 ED 0
SNK 0
SZ 1 0
ČSSD 0 4


Upravni okruzi[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Upravni okruzi u Pragu

Prag je od 2002. godine podijeljen u 22 upravna okruga (správní obvod), koji se sastoje od ukupno 57 gradskih četvrti (městská část). Numerisanje okruga počinje iz centra i ide spiralno prema periferiji grada.

Praški upravni okruzi
Praške četvrti

Osim ove podjele, Prag je podjeljen na 112 katastarskih područja (katastrální území), te na deset sudskih i pošranskih okruga i četiri policijska okruga.

Prag je glavni grad Srednjočeškog kraja, mada upravno ne pripada ovom regionu.

Kultura i znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Prag je jedan od najstarijih i najvećih gradova Srednje Evrope. Od 1918. do 1939, odnosno od 1945. do 1993. bio je glavni grad Čehoslovačke.

Trgovac Ibrahim ibn Yaqub je u drugoj polovini 10 stoljeća Prag opisao kao „grad građen kamenom i krečom“ ili „Kameni Prag“. Dalji opisi: Praga totius Bohemiae domina (Prag, gospodarica Bohemije) und Praga mater urbium (Prag, majka svih gradova). U srednjem vijeku Prag je Praga caput regni (Prag, glava kraljevstva). Nakon Karla IV Grad dobija ime „Zlatni grad“. Od 19 stoljeća grad je i „Grad stotinu kula“.

Jedna je od rijetkih prijestolnica Srednje Evrope koja je u Drugom svjetskom ratu ostala gotovo potpuno pošteđena ratnih razaranja. Zbog izvrsno očuvane srednjoevropske arhitekture postao je, pogotovo nakon završetka hladnog rata i pada Željezne zavjese, jedna od najpopularnijih srednjoevropskih turističkih destinacija i omiljena lokacija za snimanje mnogih filmova (xXx, Czech Connection, Mission Imposible), tako i s historijskom tematikom, čemu je pridonijela i gotovo stoljetna tradicija proizvodnje vlastitih filmova.

Danas je to jedna od najposjećenijih turističkih destinacija u Evropi, ali i u svijetu. Prag je šesti grad po posjećenosti u Evropi, poslije Londona, Pariza, Rima, Madrida i Berlina[7]. Od 1992. godine je historijsko jezgro Praga proglašeno dijelom svjetske kulturne baštine UNESCO.

Centar[uredi | uredi izvor]

Najpoznatije znamenitosti Praga su Praški dvor sa Katedralom svetog Vida, Karlov most i staro jezgro s crkvom Teyn, Ungelt, Vijećnicom i astronomskim satom Orloj. Isto tako i drugi srednjevjekovni dvor Vyšehrad s crkvom Svetog Petra i Pavla privlači turiste. Praški stari grad karakteriziraju stare kuće iz doba romanike und gotike, brojne crkve i romantične uličice. U dijelovima Mala Strana i Hradčany dominiraju palače iz doba renesanse i baroka, kao palača Lobkowicz. Nedaleko odatle je Samostan Strahov.

Sredinom 14. stoljeća formira se novi dio grada sa novogradskom Vijećnicom na Karlovom trgu, gotičkim i baroknim crkvama i samostanima, kao i omiljeno mjesto u gradu Wenzelov trg, koji modernim trgovinama i pasažima gotovo viče i ne podsjeća na prvobitni srednjevjekovni izgled. Samo još crkva Sv. Marije svjedoči o njegovom značaju u srednjem vijeku. Grad krase i brojne građevine u Jugendstilu ili kubizmu. Poznati su Kuća crne majke božije i arhitekt Josef Gočár.

U modernoj arhitekturi izdvajaju se Vila Müller, koju je projektovao Adolf Loos, Ginger and Fred, arhitekte Franka Gehrya ili praški televizijski toranj. Dalja atrakcija i vidikovac je Ajfelovom tornju sličan odašiljač Petřínská rozhledna. 60 m visok toranj otvoren je 1891. godine. Grad krasi 13 mostova preko Vltave, građenih u različitim epohama.

1955. godine u čast Istočnog bloka podignut je 30 m visok granitni spomenik Staljinu. 1962. godine srušen je do temelja.

U centru grada, na brežuljcima s tvrđavama, u jevrejskoj četvrti Josefovo i drugim dijelovima markirane su kulturno-historijske rute, koje se mogu pratiti i bez naročitog poznavanja grada ili kulturnog vodiča.

Omiljena šetališta i turističke atrakcije su: Karlov most, Carski vrt na Hradčanyu, park između Hradčanya i Male Strane, kao opservatorij i vidikovac na Petřínu.

Okolina Praga[uredi | uredi izvor]

U okolini Praga su sljedeće znamenitosti: u bitci iz 1620. godine poznato brdo Bílá hora, po renesansnom dvocu za lov Dvorac Zvijezda, benediktinski samostan Břevnov, dvorac Ctěnice, barokni dvorac Troja, sa svojim freskama, i zoološki vrt u istom dijelu grada.

Opere i pozorišta[uredi | uredi izvor]

U Pragu su brojne male i velike pozornice. Uz Nacionalni teatar sa teatrom, operom i baletom i Državnom operom, izvan granica su poznati i Laterna Magika, avantgardni teatar u sklopu Nová scéna, koja nudi neobično isprepletene film, svjetlo, muziku, balet i pantomimu. Pažnje vrijedan je teatar pantomime Crni teatar. U teatru Teater na gelenderu počeo je Václav Havel kao pozorišni radnik. Prestižan status ima teatar Jára Cimrman.

U gradskom pozorištu Stavovské divadlo u središtu starog grada dvije Mozartove opere La clemenza di Tito i Don Giovanni doživjele su svoju praizvedbu.

Muzeji[uredi | uredi izvor]

U Pragu je mnoštvo muzeja. Najstariji, najveći i dakako najpoznatiji je Nacionalni muzej u Pragu (Národní muzeum) smješten na jugo-istočnoj strani Vencelovog trga. U starom dijelu grada je i Historijski muzej u palači Lobkowický u Dvoru, Lapidárium u izložbenom prostoru Výstaviště, Muzej Antonína Dvořáka u vili Amerika i Muzej Bedřicha Smetane u zgradi bivšeg vodovoda nedaleko od Karlovog mosta.

Postavke Nacionalne galerije (Národní galerie v Praze) raspršene su po cijelom gradu: samostan Agnes (Klášter svaté Anežky České, Srednjevjekovna umjetnost), u palači Šternberský (Šternberský palác, umjetnost od 14. do 18. stoljeća) nedaleko od Dvora u izložbenom prostoru (Veletržní palác, umjetnost 19. stoljeća do danas) u dijelu Holešovice.

Historiju Praga pokazuje Muzej glavnog grada Praga (Muzeum hlavního města Prahy) nedaleko od autobusne stanice Florenc. Daleko poznati su Muhin muzej (Muchovo muzeum) nedaleko od glavne pošte i Jevrejski muzej (Židovské muzeum v Praze) osnovan 1906. godine sa svojim prostorima u jevrejskoj četvrti Josefov. U vili Bertramka je postavka o životu i djelu Mozarta u Pragu i muzičkoj porodici Dušek. U grupu nesvakidašnjih muzeja ubraja se Muzej piva pivnice Staropramen, također u Smíchovu.

Muzej javnog prijevoza i historijski muzej tramvaja je u dijelu Praha-Střešovice.

Građevine[uredi | uredi izvor]

Za razliku od drugih evropskih metropola, Prag nije mnogo stradao u Drugom svjetskom ratu, te je njegova historijska arhitektura (Stari grad, Donji grad i Novi grad) jedna od najsačuvanijih u Evropi i predstavljena je svim historijskim stilovima: srednjovjekovna romanika i gotika, renesansa, barok, neoklasicizam, historicizam, secesija, funkcionalizam i postmoderna arhitektura. Arhitektura Praga je mnogostrana.


Najpoznatije znamenitosti Praga su:

  • Praški dvorac (Pražský hrad) u četvrti Hradčani (Guinnessova knjiga rekorda ga navodi kao najveći dvorac na svijetu, površine preko 70000 m2)
  • Katedrala sv. Vida nalazi se unutar kompleksa dvorca
  • Stari grad (Staré Město) s poznatim Starim trgom (Staroměstské náměstí)
  • Astronomski sat (Orloj) unutar Starog grada
  • Novi grad (Nové město) s najpoznatijim trgom Václavské náměstí
  • Karlov most (Karlův Most) preko Vltave
  • Jevrejska četvrt Josefov s novom sinagogom (Staronová Synagoga) iz 1270. godine i jevrejskim grobljem
  • Crkva Naše gospe pod Týnom (s poznatim crnim tornjevima)
  • Dvorac Vyšehrad, na čijem su groblju ukopani mnogi slavni Česi kao što su Antonín Dvořák i Bedřich Smetana
  • Kompleks Karlovog univerziteta
  • Petřínski opservatorij (Petřínská rozhledna) je kopija Eiffelovog tornja)
  • Televizijski toranj u četvrti Žižkov (Žižkovský vysílač)
  • Grob Franza Kafke na jevrejskom groblju Olšany, koje je poznato šetalište
  • "Plešuća kuća" (moderna građevina, djelo hrvatskog arhitekte Vlade Milunića)
  • Zlatna ulica
  • Lennonov zid s protukomunističkim grafitima inspiriranim pjesmama Beatlesa
  • Praški metronom, moderna instalacija na mjestu srušenog Staljinovog spomenika
  • Mala četvrt (Malá Strana) s Crkvom Malog Isusa
  • Državni muzej (Národní muzeum)
  • Muzej primijenjenih umjetnosti
  • Barokna gradska vrata Pisek, jedina sačuvana gradska vrata
  • Praški ZOO je jedan od 7 najboljih u svijetu (prema Forbes magazinu)
  • Narodno pozorište (Národní Divadlo)
  • Rudolfium, dom Češke filharmonije
  • Pozorište Smetana, dom praške državne opere

Mostovi[uredi | uredi izvor]

Grad krasi 13 mostova preko Vltave, građenih u različitim epohama.

  • Karlov most (Karlův Most) preko Vltave

Trgovi i ulice[uredi | uredi izvor]

  • Trg Václavské náměstí
  • Zlatna ulica

Crkve[uredi | uredi izvor]

  • Katedrala sv. Vida
  • Crkva Naše gospe pod Týnom (s poznatim crnim tornjevima)
  • Crkva Svetog Petra i Pavla, Vyšehrad

Film[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Literatura i beletristika[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Festivali[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Gastronomija[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Trgovine[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Češka filharmonija (Česká Filharmonie) važi za jedan od boljih orkestara u Evropi. Svake godine održava se kulturni i muzički festival Praško proljeće. Festival traje više sedmica.

Grad noću[uredi | uredi izvor]

U Pragu je mnoštvo kafana, barova, klubova i diskoteka.

Kafane[uredi | uredi izvor]

U Fleků je bila tipična praška kafana. Danas je, zbog svoje popularnosti, lokal s restoranom, u koji turisti dolaze autobusima. U Fleků proizvodi vlastito tamno pivo, sa specifičnim omjerom slada i hmelja od 13°. Pivo se može nabaviti i u trgovinama u bocama od 1 ili 2 litra, kao i u buradima od 5 l.

Marquis de Sade (poznat po Donatien Alphonse François de Sade) i U Malého Glena (= kod malog Glena) su kafane u kojima se, između ostalog, može čuti Jazz i Blues uživo. Mnogi mužičari dolaze iz inostranstva i žive u Pragu samo privremeno.

Jo's Bar i U Glaubiců su susjedni restorani u Maloj četvrti s niskim, historijskim lukovima podruma. Podrum U Glaubiců star je preko 700 godina.

Klubovi[uredi | uredi izvor]

Karlovy lázně (Karlova kupališta) su pet muzičkih klubova na šest spratova (uključujući i podrum). Pojedine etaže imaju karakter diskoteka, druge su kafane ili klubovi. Karlovy lázně su „najveća ustanova takve vrste u srednjoj Evropi“. Zbog raznolike ponude pojedinih klubova i visokog standarda i tehničke opremljenosti, ovdje se mogu sresti različite starosne grupe i nacionaliteti.

Na Vencelovom trgu su dva velika kluba: Duplex, plesni klub, u koji zalaze i poznati (Mick Jagger je 2003. ovdje slavio svoj 60. rođendan za vrijeme turneje Rolling Stonesa 40 Licks). Preko puta je 2004. u podrumu otvoren plesni klub Stonx.

U klubu Roxy svira muzika raznih pravaca. Chapeau Rouge, nekad Chateau, je klub sa koktel-barom, pivotekom i plesnim podijumom. Tu su još Radost FX i Palác Akropolis.

Česi vole House-Boat U Bukanýra i Mecca u Průhonu u dijelu Holešovice. Studio 54 u ulici Hybernská (u blizini željezničke stanice) je popunjen od 5 ujutro do podneva.

Jazz[uredi | uredi izvor]

1958. godine osnovan je klub Reduta Jazz Club i vjerovatno je najpoznatiji Jazz Club u gradu. Ovdje je 1994. tadašnji američki predsjednik Bill Clinton imao svoj nastup, svirajući saxofon. Nudi program iz raznig pravaca jazza. Tu je i AghaRTA Jazz Centrum, poznat po albumu jazz-trubača Miles Davisa.

Sport[uredi | uredi izvor]

Sportski klubovi[uredi | uredi izvor]

Hokej na ledu i nogomet su dvije najomiljenije vrste sporta u Pragu, a sportski klubovi Sparta Prag i Slavia Prag dva najznačajnija kluba. Slavia ima za igralište do maja 2008. godine obnavljani Stadion Eden, a Sparta Prag Generali Arenu, s 21.000 odnosno 20.374 mjesta. 1926. godine sagrađen je Strahov-Stadion. S kapacitetom od 220.000 bio je najveći stadion na svijetu. U vrijeme komunizma korišten je za masovne manifestacije. Poznati sportski objekti su Tesla Arena i 2004. godine orvorena O₂ Arena sa 18.000 mjesta. U obje dvorane se uglavnom igrahokej.

Team Prag Panthers njeguje American Football i osvojio je 2009. EFAF Cup.

Sportske manifestacije[uredi | uredi izvor]

Od 1995. godine svakog proljeća i jeseni redovito se organiziraju internacionalne trke, na kojima je slobodno učešće, kao polumaraton, maraton za juniore i maraton, koji trenutno nosi ime Volkswagen-Maraton.

Privreda i infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Prag, kao glavni grad Češke, je tradicionalno jedno od najvećih privrednih središta. Pored značajne fimske industrije i najrazvijenije grane, turizma, u gradu je razvijena prerađivačka industrija.

Bruto domaći proizvod BDP iznosio je 2002. godine 620 milijardi Kruna (25,7 % ukupnog BDPa, u tržišnim cijenama) s visokim rezultatom po glavi stanovnika (226 % državnog prosjeka i – po kupovnoj moći). U poređenju s BDPom EU, izraženo po kupovnoj moći, Prag je 2006. godine dostigao index od 162,3 prozenata (EU-27:100). [8]

  • dug: 970 € po stanovniku (2003.)
  • ukupni dug: 35 milijardi Kruna, oko 1,08 milijardi Eura (2003.)
  • nezaposlenost: 3,4 % (juni 2002.); 2,5 % (april 2009.)

Promet[uredi | uredi izvor]

Prag je glavni centar sveg saobraćaja u Češkoj. Četiri autoputa (D1, D5, D8 i D11) završavaju u Pragu. Glavni automobilski pravci prolaze centrom grada. Tunel Blanka predstavlja rješenje gradskih gužvi u sjeverozapadnom dijelu grada i sa svojih 5.5 km najduži je gradski tunel u Evropi. Gradnja ovog objekta zaopčela je 2007., a završetak se očekuje 2011. ili 2012. Tunel je dio gradskog prestena cesta, koji služi kao prometno rješenje zbog velikog intenziteta prometa. Južni dio prstena otvoren je 22. septembra 2010. godine, dužine više od 20 km. Prag je postao i veliko željezničko čvorište, a tome su kasnije pridodane i putne veze, te veliki aerodrom Ruzyně udaljena samo 10 km od centra grada.

Gradski promet[uredi | uredi izvor]

Javni gradski prijevoz se sastoji od integrirane mreže praškog metroa, tramvajskog prometa, gradskih autobusa, te žičare. Sve vrste prijevoza imaju zajednički sistem naplate. Grad ima razgranat sistem tramvajskih i autobuskih linija. Gradski promet je po ocjenama Internacionalne automobilske federacije jedan od najboljih u Evropi [9].

1974. godine osnovan je sistem podzemne željeznice metro, koji je danas kostur gradskog saobraćaja, s tri linije: A (Dejvická ↔ Depo Hostivař), B (Zličín ↔ Černý most) i C (Letňany ↔ Háje). Izgradnju je tekla uz sovjetsku pomoć. U centru su tri stanice na kojima se metro-linije križaju: Můstek (A|B), Muzeum (A|C) i Florenc (B|C).

Dvije važne željezničke stanice (Hlavní nádraží) und Holešovice (Nádraží Holešovice) su dostupne linijom C, a stanice Smíchov (Smíchovské nádraží) i Masaryk-Bahnhof (Masarykovo nádraží)važne za regionalni prijevoz, linijom B. Metro saobraća od 5:00 do 24:00.

Praški tramvajski sistem jedan je od većih u svijetu, sa oko 900 kompozicija tramvajskih vozila, ukupne dužine tračnica od 140 km. Ima 33 linije, a godinšnje preveze 356 miliona putnika. Obimnim rekonstrukcijskim i građevinskim radovima 2007. godine dio linija je premješten ili zamjenjen. Na brojnim stanicama linije su povezane bilo međusobno, bilo s metro-linijama i djelomice voze do periferije grada. Kao i metro, voze od 5:00 do 24:00. Odnedavno, kao nadomjestak u noćnim satima od 24:00 do 5:00, voze noćni tramvaji, koji prolaze preko centralne stanice Lazarská (u blizini Karlovog trga). Mrežu noćnih tramvaja nadopunjuju noćne autobuske linije.

Dio oko centra i periferija dostupni su autobusima. Dalje postoji mreža redovitih brzih vozova Esko Prag periferne željeznice Češka željeznica, koja je dio zajedničkog prometnog društva Pražská integrovaná doprava.

Posbna atrakcija je jedna od dvije sačuvana žičara od tramvajske stanice Újezdna brdo Petřín, otvorena 1891. godine. Druga žičara Letná saobraćala je od 1891. do 1916.

Od 1996. godine postoji Mövenpick-kosi lift, sa samo jednom kabinom koji povezuje grad s hotelom Mövenpick.

Između 1936. i 1972. Pragomsu saobraćali Obusi, koji su ustupili mjesto novim tramvajskim linijama.

Javni prijevoz dodatno nadopunjuju taksi prijevoznici, te turistički brodovi koji voze Vltavom. Osim toga, postoje i razne druge turističke vožnje, poput onih u automobilima oldtimerima.

Međunarodni promet[uredi | uredi izvor]

Prag je evropsko prometno čvorište.

Tu se presjecaju atoputevi D 1 iz Brna, D 5 iz Nürnberga, D 8 iz Dresdena i D 11 iz Hradec Králové. U planu je autoput D 3 od Praga preko České Budějovica do Linza. Tu su i brze ceste: R 4 prema Příbramu, R 6 prema Karlovy Varyma, R 7 prema Chomutovu i R 10 prema Turnovu. Sve te ceste treba da poveže planirani prsten R 1 oko Praga, s dužinom od 83 km.

Važne željezničke stanice su Praška glava željeznička stanica, Holešovice, Smíchov i Masaryk.

Aerodrom Praha Ruzyně se nalazi u dijelu Ruzyně na sjevero-zapadu. To jedna od najprometnijih zračnih luka u Srednjoj i Istočnoj Evropi. Ostaliaerodromi u gradu ili okolici su: Kbely (služi za domaće i međunarodne vojne snage, a tamo sa nalazi i Muzej češkog zrakoplovstva), Letňany (služi za privatne avione) i Aero Vodochody (koristi se kao pista za pokusne letove). Postoji i još nekoliko malih aerodroma (pista) koje koriste aeroklubovi, kao npr. aerodrom Točná.

Prag ima i riječnu luku na rijeci Vltavi, kojom kroz grad saobraćaju izletnički i turistički brodovi.

Obrazovanje i nauka[uredi | uredi izvor]

Univerziteti[uredi | uredi izvor]

Pored najstarijeg Univerziteta u srednjoj Evropi, Karlovog univerziteta, osnovanog 1348. godine, 1863. godine u Pragu se osniva Češki tehnički univerzitet Prag. Ostali Univerziteti su: Češki poljoprivredni univerzitet Prag, Hemijsko-tehnološki univerzitet Prag, Ekonomski univerzitet Prag i Policijska akademija Češke Republike.

Javne umjetničke škole su Akademija muzičkih umjetnosti Prag, Akademija primjenjenih umjetnosti Prag i Akademija ua umjetnost, arhitekturu i design Prag. U gradu je mnogo škola koje imaju javni ili privatni karakter.

Akademija nauka Češke Republike ima svoje sjedište u Pragu. Mnogi Istraživački instituti nalaze se u gradu.

Biblioteke[uredi | uredi izvor]

U Pragu je sjedište Češke nacionalne biblioteke.

Industrija[uredi | uredi izvor]

Prerađivačka industrija[uredi | uredi izvor]

Grad je snažno industrijsko središte i postupno je uključio u svoj sastav susjedna manja naselja, kao industrijske gradske četvrti, pa su tako nastali Libeň s pristanišnim bazenom Vysočany, Hloubětín, Karlín i Smíchov s fabrikama mašina, vagona, stakla, papira i prehrambenih proizvoda.

Prerađivačka industrija Praga čini 7,6% ukupne proizvodnje zemlje, pa je Prag u regionalnim okvirima na 5. mjestu od 14 regiona. Industrijska postrojenja su naročito na sjevero-istoku i jugo-zapadu grada. Na gradskom području je 2003. bilo 733 industrijska postrojenja (s više od 20 zaposlenih) s ukupno 111.000 radnika.

Po obimu se ističu dvije grane: proizvodnja prehrambrnih proizvoda i električnih i optičkih uređaja, s nešto oko 33.000 miliona Kruna u 2002. (12% proizvodnje u zemlji). Naročito je jaka proizvodnja radio i tv prijemnika (20% ukupne proizvodnje).

Sljedeća grana je štamparstvo sa produkcijom od 24.500 miliona Kruna. Prag u ovoj grani zbog velike koncentracije (44% ukupne proizvodnje) dolazi procentualno na prvo mjesto u zemlji.

Tradicionalno zastupljene industrijske grane su i:

  • obrada metala
  • mašinstvo
  • hemijska industrija sa farmaceutskom industrijom
  • građevinski materijal i proizvodnja iz minerala (staklo, porcelan, keramika)
  • industrija vozila, kao vagoni (Siemens, prije ČKD tj. ČKD Tatra), teška vozila (tradicionalna Jawa), ali i mala vozila i laki avioni (njihovo održavanje i popravci); sa 23% učešća u zemlji

Poznate osobe[uredi | uredi izvor]

Poznati njemački pisci i pjesnici, kao Franz Kafka i Rainer Maria Rilke, su rođeni u Pragu.

Počasni građani[uredi | uredi izvor]

Međunarodni odnosi[uredi | uredi izvor]

Bratski gradovi i gradovi partneri[uredi | uredi izvor]

Prag ima službene ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

Prag također ima i veliki broj neslužbenih sporazuma s brojnim drugim velikim svjetskim gradovima[10].


Literatura[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci: Češki hidrometeorološki Institut (Český hydrometeorologický ústav), naročito informacije (Engleski).
  2. ^ Ročenka Praha – Životní prostředí 2005 Statistické údaje za roky 1961–1990 ze stanice Praha-Ruzyně
  3. ^ Podaci zaokruženi prema: Turistická mapa : 50.000. Izdavač: Klub českých turistů. Bl. 36. Okolí Prahy západ. 3. vydání, dotisk. TRASA, Prag 2004. ISBN 978-80-7324-006-6. MO ČR (Ministerstvo obrany České republiky)
  4. ^ Quelle: Praha. Průvodce a plán města, Führer und Stadtplan, 1 : 20.000. 6., přepracované vydaní (6., überarb. Aufl.). ŽAKET, Praha 2004, ISBN 978-80-7233-160-4.
  5. ^ Unterhaltsame Wappenkunde, Heinz Machatscheck Verlag Neues Keben Berlin,1981
  6. ^ a b Zusammenschluss 2006 aus SNK und ED
  7. ^ www.radio.cz Prag, šesti po posjećenosti u Europi
  8. ^ epp.eurostat.ec.europa.eu: Regional gross domestic product (PPS per inhabitant in % of the EU-27 average), by NUTS 2 regions
  9. ^ Pražani se dobro voze autobusima i tramvajima Praške novine, 24. Februar 2010.
  10. ^ Praški gradovi prijatelji (češ.)


Commons
Commons: Prag



Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: