Bugarska

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Republika Bugarska
Република България
Zastava Bugarske Grb Bugarske
Zastava Grb
HimnaMila rodino (Мила родино)
Položaj Bugarske
Glavni grad Sofija
Službeni jezik bugarski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Rosen Plevneliev
 -  Premijer Plamen Orešarski
Nezavisnost od Osmanlijskog carstva
3. mart, 1878
Površina
 -  Ukupno 110.910 km2 (104)
 -  Vode (%) 0,3
Stanovništvo
 -  Ukupno 7 364 570 Popis 2011 [1] (93)
 -  Gustoća stanovništva 70/km2 
Valuta Lev (BGN)
Vremenska zona EET (UTC+2)
- ljeti EEST (UTC+3)
Internet domena .bg
Pozivni broj +359

Bugarska je jugoistočnoevropska država koja graniči sa Grčkom, Turskom, Srbijom, Makedonijom i Rumunijom. Ukupna površina Bugarske je 110.910 kvadratnih kilometara. Glavni grad države je Sofija. Ukupno stanovništvo je 7.364.570. Od tih 83,9% su Bugari, 9,4% su Turci, i 4,7% su Romi. Glavna religija je pravoslavlje.

Historija[uredi | uredi izvor]

Bugarska je na Balkanu imala snažne srednjovjekovne države - prvo bugarsko carstvo sa prestonicama u Pliski i Preslavu (7.-11. vijek) i drugo bugarsko carstvo sa prestonicom Veliko Trnovo u 12.-14. vijeku. U vrijeme drugog carstva bugarski vladari bili su i u krvnim vezama sa srpskim dvorom. Sveti Sava je umro i sahranjen u Trnovu, prestonici bugarske države, u priprati crkve Četrdeset mučenika. Kako je bugarska srednjevijekovna država pala pod vlast Osmanlija prije srpske, došlo je do preseljenja pravoslavnog stanovništva u Srbiju.

U 18. i 19. vijeku nacionalni preporod proistekao je kod Srba i Bugara iz težnji za oslobođenjem od Osmanlijske vladavine, kroz formiranje nacionalne ideje. Važnu ulogu su pri tome imale ideje o slavenskoj uzajamnosti, koje su iz djela poput Historije raznih slovenskih naroda, najviše Bugara, Hrvata i Srba Jovana Rajića, Stematografije Hristifora Žefaroviča, uticale i na bugarske preporoditelje. Nakon prosvijetitelja, nacionalne bajrake su ponijeli romantičari. Kada su srpski ustanici počeli da osvajaju sve veću autonomiju od Osmanlija, Obrenovići su podržavali na različite načine napore Bugara za oslobođenjem. Veliki broj bugarskih knjiga i neki časopisi su štampani u srpskim gradovima. S druge strane, Bugari su učestvovali u akcijama pobune u srpskim gradovima, kao npr. poslije događaja na Čukur česmi.

Tokom ratova Rusije i pravoslavnih država na Balkanu protiv Osmanskog carstva, Bugarska je na Berlinskom kongresu 1878. godine dobila nezavisnost, da bi potom bila priznata, najprije na San-Stefanskom miru, a poslije revizije, u suženim granicama na Berlinskom kongresu. Obostrane teritorijalne pretenzije prema neoslobođenim dijelovima Osmanskog carstva dovele su do srpsko-bugarskog rata 1885. godine, koji je Srbija izgubila na Slivnici, te balkanskih ratova, koje je izgubila Bugarska. Nasuprot ratnim riješenjima odnosa na Balkanu, paralelno i uvijek postojala je i ideja stvaranja balkanske federacije južnoslovenskih naroda.

Vlada[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Političke podjele[uredi | uredi izvor]

Oblasti Bugarske

Od 1999. godine Bugarska je podijeljena na 28 provincija ili oblasti. Prije toga je bila podijeljena na 9 oblasti. Oblasti su dobile ime po glavnom i najvećem gradu u toj oblasti. Tih 28 oblasti su:

Izlaz Bugarske na Crno more

Geografija[uredi | uredi izvor]

Bugarska se nalazi na važnom prometnom pravcu koji dolinom rijeke Marice povezuje srednju Evropu s Malom Azijom i Bliskim istokom. Prometno značenje ima i granična rijeka Dunav kojom se izvoze poljoprivredne sirovine, a važna je i za dobijanje energije. Reljefno je Bugarska raznolik prostor. Okosnicu čini Marica sa svojom dolinom (Trakija). To su obradive površine na kojima, uz maritimne klimatske uticaje s Egejskog mora, uspijevaju različite kulture (duhan, pamuk, povrće, riža, vinova loza, žitarice). Južnije su stari Rodopi, bogati ugljenom i obojenim metalima. Osim rudarstva, stanovništvo se ovdje bavi i šumarstvom i ovčarstvom Sjeverno od Marice nalazi se Stara planina ili Balkan koja je, suprotno nazivu, mladog, tercijarnog postanka. U brojnim zaštićenim kotlinama poznata je proizvodnja ruža i ružinog ulja koje se koristi u kozmetičkoj industriji. Između Balkana i Dunava zaravnjena je Bugarska ploča. Na lesnim naslagama nastalo je plodno tlo gdje se uz umjerenu klimu razvila raznovrsna poljoprivredna proizvodnja. U većim su gradovima industrijska postrojenja u kojima radi najveći dio bugarskog stanovništva. To su Plovdiv na Marici, Ruse na Dunavu, Varna i Burgas na crnomorskoj obali. Glavni grad Sofija (1,2 miliona stanovnika) smješten je na prometnom pravcu koji iz Srednje Evrope vodi na Bliski istok.

Privreda[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 2001. Bugarska je imala 7.932.984 stanovnika. Broj stanovnika se smanjuje zbog niskog nataliteta i iseljavanja, tako da je Bugarska prije 16 godina, 1975., imala veći broj stanovnika (8.729.666 prema popisu).

Prema vjeroispovijesti većina su pravoslavne vjere.

Etnički sastav je bio sljedeći: Bugari 83.9 %, Turci 9.4 %, Romi 4.7 % i drugi.

Kultura[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Zgrada Bugarskog parlamenta
Katedrala Aleksandra Nevskog u Sofiji
Popovo jezero
Selo Vrata u Bugarskoj

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Bugarski mediji[uredi | uredi izvor]

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Note i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 2011 census, p. 3


Noia 64 apps locale.png Nedovršeni članak Bugarska koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: