Zemlja (planeta)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Zemlja Earth symbol.svg
The Earth seen from Apollo 17.jpg
Osobine putanje
Afel 152 098 232 km
1.01671388 AJ
Perihel 147 098 290 km
0.98329134 AJ
Srednji poluprečnik putanje 149 598 261 km
1.00000261 AU AJ
Ekscentricitet 0.01671123
Orbitalni period 365.256363004 d
1.000017421 g
Prosječna orbitalna brzina 29.78 km/s
107 200 km/h
Inklinacija 1.57869°
Dužina ulaznog čvora 348,73936°
Argument perihela 114,20783°
Broj satelita 1
Fizikalne osobine
Poluprečnik 6 371,0 km
Ekvatorijalni poluprečnik 6 378,1 km
Polarni poluprečnik 6 356,8 km
Elipticitet 0.0033528
Površina 510,072,000 km2
Zapremina 1,0832×1012 km3
Masa 5,974×1024 kg
Prosječna gustoća 5.515 g/cm3
Ekvatorijalna površinska gravitacija 9,80665 m/s2
Brzina oslobađanja 11.186 km/s
Period rotacije 0.99726968 d
23h 56 min 4,1 s
Siderički period rotacije 0.99726968 d
Ekvatorijalna brzina rotacije 1,674.4 km/h
Osni nagib 23°26'21".4119
Deklinacija sjevernog pola 23,44°
Albedo 0,367
Temperatura na površini min. 184 K (−89 °C)
prosj. 287 K (14 °C)
max. 331 K (57,7 °C)
Osobine atmosfere
Pritisak 101.325 kPa
Atmosferski sastav 78.08% Dušik (N2)
20.95% Kiseonik (O2)
0.93% argon
0.038% Ugljik dioksid
Oko 1% vodena para

Zemlja je planeta na kojoj živi mnogo biljnih i životinjskih vrsta a među njima i čovjek i jedina je nama poznata planeta na kojoj postoji život. Ona je treća planeta po udaljenosti od Sunca i najveća terestrijalna planeta u Sunčevom sistemu. Planeta Zemlja ima jedan prirodni satelit, Mjesec. Smatra se da je Zemlja nastala prije otprilike 4,5 milijardi godina.

Atmosfera[uredi | uredi izvor]

Gornji sloj Zemljine atmosfere

Zemljina atmosfera sastoji se od više slojeva, a proteže se više stotina kilometara iznad površine. Sastavljena je od 78% dušika, 21% kisika, 1% argona, te nešto vodene pare, karbon dioksida i drugih plinova.

Slojevi atmosfere:

  • Troposfera je najdonji i najgušći dio atmosfere u kojem se događaju sve vremenske pojave. U ovom sloju temperatura opada s visinom. Sadrži velike količine vodene pare.
  • Stratosfera sadrži ozon koji nas štiti od štetnog zračenja iz Svemira. Temperatura je u nižim slojevima stratosfere stalna, a u višim slojevima raste. Vjetrovi koji pušu u stratosferi dostižu brzine od nekoliko stotina km/h.
  • Mezosfera je sloj u kojemu dolazi do naglog pada temperature.
  • Ionosfera (termosfera) sadrži ione, električki nabijene čestice. U ovom se sloju pod uticajem Sunčevog vjetra stvara polarna svjetlost. Temperatura raste, sve do visine 400 km.
  • Egzosfera je prijelazno područje prema vakuumu. Ovo je sloj s vrlo razrijeđenim plinom, prostire se iznad 400 km visine.

Prelazna područja između slojeva atmosfere su tropopauza, stratopauza i mezopauza.

Biosfera[uredi | uredi izvor]

Koliko je do sada poznato, Zemlja je jedino mjesto na kojem postoji život. Životni oblici čine biosferu planete. Smatra se da je razvoj biosfere na Zemlji započeo prije otprilike 3,5 milijardi godina. Životne zajednice (biomi) nastanjuju gotovo cijelu površinu Zemlje, od vrlo rijetko nastanjenih arktičkih i antarktičkih područja, do gusto naseljenih područja oko ekvatora.

Hidrosfera[uredi | uredi izvor]

Zemlja je jedina planeta u Sunčevom sistemu na čijoj površini ima tečne vode. Voda pokriva 71% Zemljine površine. Najveći dio vodenih površina su morske (97%), a manji dio čini slatka voda (3%). Tekuća voda održava se na površini Zemlje zahvaljujući spoju odgovarajućih pogodnih uslova: orbite oko Sunca, vulkanizma, gravitacije, efekta staklenika, magnetskog polja i atmosfere bogate kisikom.

Zemljina orbita nalazi se izvan područja u kojem je dovoljno toplo da bi se održala tečna voda. Bez malog efekta staklenika koji zadržava toplotu u atmosferi, voda na Zemlji bi se zaledila. Paleontološki nalazi upućuju na razdoblje u Zemljinoj historiji u kojem je privremeno nestao efekt staklenika, a površina se smrznula tokom 10 do 100 miliona godina.

Na planetama poput Venere vodena para se pod uticajem ultraljubičastog svjetla razlaže na vodik i kisik, vodik se ionizira i (djelovanjem Sunčevog vjetra) odlazi iz vanjskih slojeva atmosfere. Oslobođeni kisik se veže u mineralne spojeve na površini. Ovaj proces je spor, ali se smatra da je glavni razlog zbog kojega na Veneri nema vode. Na Zemlji ozonski omotač apsorbira većinu ultraljubičastog zračenja u višim slojevima atmosfere i smanjuje opisani proces. Osim toga, magnetosfera štiti ionosferu od izravnog uticaja Sunčevog vjetra.

Vulkanski procesi stalno izbacuju vodenu paru iz unutrašnjosti. Procijenjeno je da minerali u Zemljinom plaštu sadrže 10 puta više vode nego je ima u okeanima, iako većina nje nikada neće biti oslobođena.

Unutrašnjost[uredi | uredi izvor]

Sastav Zemlje
Željezo 34.6%
Kiseonik 29.5%
silicij 15.2%
Magnezijum 12.7%
Nikl 2.4%
Sumpor 1.9%
Titanij 0.05%

Slično kao i kod drugih terestrijalnih planeta, unutrašnjost Zemlje je podijeljena u više slojeva:

  • vanjska kruta kora
  • tečni omotač (plašt)
  • tečno vanjsko jezgro
  • unutrašnje kruto jezgro

Kora[uredi | uredi izvor]

Kora je vanjski sloj Zemlje, dubine 5 do 35 km. Sastavljena je od silikatnih stijena. Na granici kore i omotača nalazi se Moho-sloj, poznat i kao Mohorovičićev diskontinuitet prema hrvatskom naučniku Andriji Mohorovičiću. Materijal iz unutrašnjosti stalno izlazi na površinu kroz vulkanske otvore i pukotine na okeanskom dnu. Većina Zemljine površine je mlađa od 100 miliona godina, dok su najstariji dijelovi kore stari 4,4 milijarde godina.

Omotač[uredi | uredi izvor]

Ispod kore, do dubine 2900 km nalazi se omotač. Sastoji se od spojeva bogatih željezom i magnezijem. S dubinom raste i pritisak, a s pritiskom se mijenja i tačka topljenja. Stijene u višim slojevima nalaze se u polurastopljenom, plastičnom stanju, a u većim dubinama su krute. Materijal se kreće ("teče") vrlo sporo zbog visoke viskoznosti.

Jezgro[uredi | uredi izvor]

Kako je prosječna gustoća Zemlje 5515 kg/m3, a gustoća materijala na površini samo oko 3000 kg/m3, očito se gušći materijal mora nalaziti u jezgru. U vrijeme nastajanja Zemlje, prije 4.5 milijardi godina Zemlja je većinom bila rastopljena. U procesu koji nazivamo diferencijacija teži elementi su potonuli prema središtu, a lakši su se skupili uz površinu. Zato je jezgra sastavljena uglavnom od željeza (80%), nikla i silicija.

Jezgro dijelimo u dva dijela, unutrašnju kruto jezgro poluprečnika oko 1250 km i vanjsko rastopljeno jezgro koje se pruža do poluprečnika 3500 km. Smatra se da je unutrašnje jezgro u kristalnom obliku, a vanjska sastavljena od tekućeg željeza i nikla. Smatra se da strujanje ovog rastopljenog metala (i miješanje koje nastaje zbog Zemljine rotacije) stvara Zemljino magnetsko polje.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: