Kipar

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Republika Kipar
Κυπριακή Δημοκρατία
Kıbrıs Cumhuriyeti
Zastava Kipra Grb Kipra
Zastava Grb
Himna"Ύμνος εις την Ελευθερίαν"
"Imnos is tin Eleftherian"
("Himna slobodi")
Položaj Kipra
Glavni grad Nikozija
Službeni jezik grčki, turski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Nicos Anastasiades
 -  Premijer -
Nezavisnost 16. august 1960. (od Ujedinjenog Kraljevstva
Površina
 -  Ukupno 9,251 (167.)
 -  Vode (%) zanemariv
Stanovništvo
 -  Ukupno 855,000 Procjena 2006 (154.)
 -  Gustoća stanovništva 90/km2 
Valuta Euro (€) (EUR)
Vremenska zona EET (UTC+2)
- ljeti EEST (UTC+3)
Internet domena .cy
Pozivni broj +357
Tvrđava Pafos

Kipar je ostrvska država koja se nalazi u istočnom dijelu Sredozemnog mora, u neposrednoj blizini turske obale. Ostrvo je dugo bio raskršće između Evrope, Azije i Afrike, a još uvijek su prisutni mnogi tragovi drevnih civilizacija - rimske, bizantijske i venecijanske. Glavne privredne aktivnosti ostrva su turizam, trgovačka mornarica, izvoz odjeće i farmaceutskih proizvoda, te poslovne usluge. Republika Kipar je članica Evropske unije.

Historija[uredi | uredi izvor]

Najstarija naselja koja su pronađena na Kipru potiču još iz neolita, otprilike iz perioda od 7000 do 3900 godina stare ere. To su bila naselja Kirokitija i Kalavasos koji se nalaze u unutrašnjosti Kipra.

U brončanom dobu ovdje doseljavaju Grci i sa sobom donose uticaj Mikenske kulture. Oni grade i svoje prve gradove ovdje: Salamis, Pafos, Kurion i Kition. Otprilike u slično vrijeme ovdje i Feničani osnivaju svoje kolonije, tako da su se već tad počele miješati kulture na ovom ostrvu. Uskoro se na ostrvu formira 10 kraljevina koje su neko vrijeme uspjevale održavati samostalnost. Oko 1600 godine stare ere Egipat osvaja ovo ostrvo. No, nakon pada Egipta, vlast preuzima Perzija. Za to vrijeme Kipar je ipak bio pod najvećim uticajem Grčke, valjda iz razloga što su Grci bili i dalje većinski stanovnici. 333. godine stare ere Aleksandar Veliki osvaja ostrvo i u sastavu države koju je on osvojio Kipar ostaje manje od 200 godina, kad se javlja Rimsko Carstvo kao velika sila koja osvaja ovo ostrvo. U 3. vijeku nove ere na Kipar stiže kršćanstvo.

Nakon raspada Rimskog Carstva, Kipar ostaje pod vlašću Bizantije. Uskoro se na ostrvu pojavljuju i Arapi, koji se ipak nisu dugo zadržali, niti ostavili dublji trag. 1191. godine tokom Krstaških ratova, ostrvo osvaja engleski kralj Richard Lavlje Srce. On je vladao ovim ostrvom samo jednu godinu, nakon čega ga je prodao francuskom vojskovođi Gaju Luzinjanu. Iako je vladao samo jednu godinu Richard je počeo izgradnju grada Limasola. U ovo vrijeme Kipar je bio bitna strateška baza križara. 1489. godine vlast nad ostrvom preuzima Mletačka Republika, a na Maloj Aziji se javila nova velika sila - Osmansko Carstvo. 1570. godine su protjerali sve Mlečane sa Kipra. Osmanlije tada masovno počinju naseljavati ostrvo svojim stanovništvom, tako da su postali brojčano nadmoćniji od "autohtonih" Grka.

Sa vremenom je Osmansko Carstvo sve više slabilo, pa je na Berlinskom kongresu, po posebnom dogovoru Velike Britanije i Osmanskog Carstva, odlučeno da će Velika Britanija prva okupirati ostrvo, što je ova uskoro i uradila bez većih problema. Osmanlije su ovo dopustili u zamjenu za to da Englezi stanu na njihovu stranu u Tursko-Ruskom ratu.

Pred početak Prvog svjetskog rata Velika Britanija anektira ostrvo, koje sada i službeno postaje njihova kolonija. Nakon predaje vlasti Velikoj Britaniji, veliki broj Turaka napušta ostrvo i seli se na teritorije Osmanskog Carstva, čime Grci opet postaju većinsko stanovništvo. No, kiparskim Grcima se nije svidjela ni nova vlast, tako da se između dva svjetska rata javlja pokret "Enosis" što znači "ujedinjenje", čiji cilj je bio oslobađanje od kolonijalne vlasti i priključenje ostrva matičnoj Grčkoj. U Drugom svjetskom ratu, Kipar odigrava bitnu stratešku ulogu, a kiparski dobrovoljci se bore na strani saveznika pod zastavom Velike Britanije. Tek nakon rata i početka dekolonizacije svijeta, "Enosis" počinje da dobija veću ulogu. Formira se organizacija EOKA koja sprovodi ovaj pokret, često i uz vrlo radikalne mjere. Neki su je smatrali oslobodilačkim pokretom, a neki terorističkom i zločinačkom organizacijom. Početkom 1950-tih godina na njeno čelo dolazi arhiepskop Makarios III, poglavar kiparske pravoslavne ortodoksne crkve. On je ujedno bio i duhovni vođa pokreta. Zato ga je Velika Britanija protjerala iz države, te je nekoliko godina proveo u egzilu na Sejšelima. U međuvremenu je pokret "Enosis" sve više rastao i bivao sve jači, da je Velika Britanija morala popustiti. Makarios se vraća na čelo kiparskih Grka i Kipar dobija nezavisnost 1960. godine. Iste godine pristupa UN-u, a ubrzo i Komonveltu, te Pokretu nesvrstanih. Ipak, Britanija je zadržala dvije svoje vojne baze na ostrvu: Akrotiri i Dekeliju. Makarios postaje prvi predsjednik Kipra, te istupa iz EOKA-e.

Ostatci drevnog grada Salamis kod Famagusta

EOKA je sad imala ispunjen prvi dio plana - oslobađanje od kolonijalne vlasti, sad je ostao drugi dio plana - ujedinjenje sa Grčkom. Na putu im je glavni problem bio prisustvo Turaka, koji ni pod koju cijenu nisu željeli da uđu u novu Grčku državu, zbog poznatih odnosa između Grka i Turaka, koji su se najjače ispoljavali baš ovdje - na Kipru. Na njihovom čelu je bio dr. Mustafa Kučuk, koji je ujedno bio i potpredsjednik države. EOKA je sada vršila teror nad turskim stanovništvom, pa je tako u prvim godinama kiparske nezavisnosti pobijeno oko 2000 kiparskih Turaka. To je naravno, dalo za posljedicu prve ozbiljnije ratne sukobe, 1963. - 1964. godine. Rat je zaustavljen uglavnom zahvaljujući stranom pritisku, ali i predsjedniku Makariosu. Naime, on je odmah po dobijanju nezavisnosti Kipra izašao iz EOKA-e i odustao od "Enosisa". Uskoro je suspendovao EOKA-u, te je ona privremeno nestala. Nakon ratnih sukoba uspio je ubijediti većinu kiparskih Grka da im je bolja nezavisnost od ujedinjenja sa Grčkom. No, ipak kiparski Turci su bili nepovjerljivi, pa su se povukli iz rada kiparskih organa vlasti, te su osnovali svoje.

Slijedećih nekoliko godina je bilo relativno mirno. 1967. godine u Grčkoj se dešava državni udar i na vlast dolazi vojna hunta, čiji je cilj, između ostalih, bio pripajanje Kipra. Pod njihovim sponzorstvom na Kipru se organizuje fašistička EOKA B na čijem čelu je bio Jorgios Grivas. Ova grupa, iako tad ilegalna, nastavila je teror nad turskim stanovništvom. 1974. godine uz pomoć iz Grčke i ovdje se dešava državni udar. Predsjednik Makarios je zbačen sa vlasti, te je pobjegao u London, a vlast je došla u ruke EOKA-e B. Na mjesto predsjednika je postavljen Nikos Sampson, dotadašnji član EOKA-e i glavni urednik jednih kiparskih novina. Sada više skoro da i nije bilo prepreka ka ujedinjenju sa Grčkom. Turci se već od ranije koncentriraju u enklave koje su se nalazile na svim djelovima ostrva, a to je spriječavalo Grke u njihovim namjerama. Najpoznatija takva enklava je Kokina (Erenkoj) koja je ostala izolovana od ostatka turske teritorije i do danas. Ipak, veći problem je predstavljala jedna druga enklava i to dva spojena sela Kofinu i Ajos Teodoris. Ova enklava je blokirala glavni put Larnake sa Nikozijom i Limasolom, pa ju je tako Grivas napao. To je Turskoj bio dovoljan razlog i izgovor da pošalje svoje trupe na Kipar. Desant je izvršen u gradu Kirenija. Nakon toga, turska vojska je bez većih problema osvajala mjesto po mjesto, selo po selo. Pritom se nije koristila nimalo blažim sredstvima od EOKA-e. Naime, na prostorima koje su osvajali nije ostajalo nimalo Grka, koji su uglavnom protjerani, pa je tako između sto i dvjesto hiljada Grka postalo izbjeglica u vlastitoj zemlji. Ni Turci nisu ostajali na grčkim teritorijama. Razlog lahkog napredovanja turske vojske je bio vjerovatno to što se Grci nisu nadali ovom napadu, zatim razjedinjenost između pristalica Grivasa i Makariosa, kao i to što je Kipar mnogo bliže Turskoj nego Grčkoj, pa nije mogla na vrijeme da stigne pomoć od vojne hunte. Tako je Turska vojska zauzela više od trećine teritorije. Vjerovatno bi i više, no rezolucijom UN-a rečeno im je da prestanu sa ratnim operacijama i da poštuju suverenitet Kipra, inače će snositi posljedice. Tako su prestali sa ratom, ali su zadržali svoje vojnike na okupiranom teritoriju. Grčki neuspjeh ovdje je doveo do sloma vladavine vojne hunte u Republici Grčkoj, a samim tim i njihovih istomišljenika na Kipru. Njihova vladavina je trajala oko dvije sedmice, a uskoro nakon toga se iz Londona vraća Makarios i ponovo zauzima mjesto predsjednika Republike Kipar.

Rat je završen, ali ostrvo je podjeljeno "zelenom linijom" na turski i grčki dio i tako je ostalo i do danas. Ta linija prolazi kroz Nikoziju, te i nju djeli na dva dijela. No kako to nije samo linija, već pojas pod kontrolom UN, na nekim mjestima širok i desetak kilometara, u njemu su ostali mnogi objekti (kao naprimjer nikozijski aerodrom), pa i mali gradovi i sela. 1983. godine Turci proglašavaju nezavisnu Tursku Republiku Sjeverni Kipar. Ali, osim Turske je nije niko priznao, pa se ona u svijetu smatra dijelom Republike Kipar. 2004. godine je izvršen referendum o ujedinjenju Kipra povodom ulaska u EU. Referendum je prošao na turskom djelu ostrva, vjerovatno zato što im je dosta izolacije od svijeta, ali građani grčkog djela nisu prihvatili ujedinjenje. Tako je u Evropsku Uniju ušao samo južni, odnosno grčki dio.

Politika[uredi | uredi izvor]

Glavni politički problem ostrva je ona osnovna podjela na grčki i turski dio. U ovih tridesetak godina, od podjele do danas nije učinjen bukvalno ni jedan korak ka ponovnom ujedinjenju. Istina, u interesu i jednih i drugih jeste ujedinjenje, Grcima jer bi se vratili da žive na cijelo ostrvo, gdje su prije podjele i bili, a Turcima da bi izašli iz izolacije. Pa je tako i bilo nekih pokušaja i pregovora, ali problem je taj što ni jedna pregovaračka strana nije nimalo odstupila od svojih zahtjeva. Turci traže našto nalik zajednici država i federalnom uređenju, gdje bi stanje bilo otprilike slično stanju u Bosni i Hercegovini, dok Grci traže sasvim suprotno, nešto nalik unitarizmu. Dakle, želje ima, ali vizije se totalno razlikuju. Najozbiljniji pokušaj za ujedinjenje bio je 2004. godine, a sastavio ga je generalni sekretar UN-a Kofi Annan. Ako bi se prihvatio taj plan cijelo ostrvo bi ušalo u EU, ako ne, samo južni, odnosno grčki. No, grčki političari su procijenili da ovaj sporazum puno više odgovara turskoj strani, pa su ga odbacili i to iz slijedećih razloga: plan nije omogućavao povratak svih grčkih izbjeglica, kao ni povratak svog zemljišta koje je im prije pripadalo, zatim Turci bi dobili previše mjesta u organima vlasti i plan također nije uključivao nestanak britanskih baza sa ostrva. Tako je na referendumu na grčkom dijelu ostrva 75% građana je odbilo sporazum. Iako je plan prihvatilo 64% građana Sjevernog Kipra, on nije prošao, i u EU je de facto ušao samo južni dio, iako se službeno i TRSK računa kao dio Republike Kipar pa samim tim i kao dio EU. No, to je samo formalno, nije ni blizu pravom stanju.

Treba naglasiti da velik problem ujedinjenju predstavlja to što se mnogi kiparski Grci smatraju više kao državljani Republike Grčke, a Kipar smatraju njenim dijelom, a isto se može reći i za Turke, koji Tursku doživljavaju kao svoju matičnu domovinu. A kad se stvaro ovako shvataju, teško može doći do nekog napretka. Također, ne pomaže ni to što su domaći političari Kipra ustvari samo marionete Atene i Ankare. Dakle, zaključak je slijedeći, gotovo jedini problem ovog ostrva je njegova podijeljenost, kakva se malo gdje može sresti u svijetu.

Službena površina Republike Kipar koja stoji u svim svjetskim podacima je ustvari površina ostrva koja iznosi 9251 km2. No, stvarna površina kojom raspolaže ova republika je dosta manja. Dakle, kada se oduzme površina Turske Republike Sjeverni Kipar, ovoj republici ostaje 5896 km2. Ali ni to nije sve. Površina britanskih baza im oduzima još 154 km2 ili 2% teritorije, a ako se izuzme i površina UN-ove "tampon" zone, dođe se do podatka da Republika Kipar raspolaže teritorijom od oko 5500 km2 ili nešto više od polovine teritorije ostrva. Ova prvobitna površina se piše zato što je TRSK nepriznata i priznaje se samo kao dio Republike Kipar. Dakle, Republika Kipar raspolaže većim djelom ostrva, i to na zapadu, jugu, većim djelom centralne oblasti, te nešto manje na jugoistoku. Taj dio na jugoistoku je odvojen od matične teritorije britanskom vojnom bazom Dekelija, te se može smatrati eksklavom. A unutar ove baze postoje i 2 sela koji se smatraju enklavama, jer su potpuno okružene ovom vojnom bazom. To su sela Ksilotimvu i Ormidia. No, međutim granice sa britanskim vojnim bazama nisu toliko izražene kao sa turskim djelom ostrva.

Glavni grad je Nikozija.

Republika Kipar je stekla nezavisnost od Velike Britanije 16. augusta 1960. godine, kada su je priznale sve svjetske države osim Turske, koja je nije priznala ni do danas. Zbog već poznatih razloga, ona nema suverenitet nad svom svojom teritorijom od 1974. godine. Dan nezavisnosti slavi se 1. oktobra.

Zastava Republike Kipar je jedina svijetska zastava na kojoj se nalazi oblik države na geografskoj karti. Taj oblik se nalazi u centru zastave i obojen je bakrenom bojom, sa obzirom da je bakar simbol Kipra, te da je ostrvo dobilo ime baš po njemu. Ispod oblika ostrva, nalaze se dvije ukrštene maslinove grančice koje trebaju predstavljati jedinstvo i mir između Grka i Turaka. Podloga je bijela. Zastava je usvojena odmah nakon dobijanja nezavisnosti, a osmislio ju je tadašnji potpredsjednik dr. Fazil Kučuk, a prihvatio predsjednik Makarios. Uz zastave Irske, Indije (sve 3 imaju iste boje: narandžastu, bijelu i zelenu) i Bosne i Hercegovine, predstavlja tzv. "mirovne" zastave. Himna Republike Kipar je "Ύμνος προς την Ελεύτεριαν - Ymnos is tin Eleftherian". Ovo u prijevodu sa grčkog glasi "Himna slobodi". Zanimljivo je to da su himna Republike Kipar i himna Republike Grčke ustvari jedna te ista himna. Dakle, kad igaju reprezentacije ove dvije zemlje u bilo čemu, dovoljno je da se himna intonira samo jedanput. Valuta je Kiparska Funta (CYP). 1 CYP = 1.76 EUR.

Vlada Republike Kipar se sastoji od Predsjednika i potpredsjednika, te Parlamenta koji broji 59 članova, 56 iz reda Grka i 3 iz reda manjina. Sudsku vlast ima 13 članova. Sadašnji predsjednik Kipra je Tasos Papadopulos koji je izabran na izborima 2003. godine.

Vojska Republike Kipar se sastoji od oko 6 500 vojnika, sa 8,33 vojnika po 1000 stanovnika jedna je od solidnije militariziranih država. Treba napomenuti da Kipar iako je članica EU, nije članica NATO-a.

Službeni jezik je grčki. Pored grčkog vrlo je korišten i engleski kojeg govori, oko 90% domaće populacije, a to je posljedica toga što je Kipar bio britanska kolonija praktično oko 80 godina.

BDP po glavi stanovnika iznosi 19 633 $, što Republiku Kipar svrstava među razvijenije države svijeta, tačnije na 36. mjesto, negdje otprilike sa Slovenijom, Južnom Korejom i Maltom, koje imaju sličan BDP. Otkad je članica EU, Kipar se ubraja među razvijene zemlje svijeta (ne među zemlje u razvoju, kao do tad).

Republika Kipar je članica mnogih svjetskih i evropskih organizacija, a između ostalih izdvaja se članstvo u EU i Komonveltu.

Turska Republika Sjeverni Kipar[uredi | uredi izvor]

Kao što joj samo ime kaže, Turska Republika Sjeverni Kipar zauzima sjever, te veći dio istoka ostrva. Površina koju zauzima iznosi 3355 km2 ili nešto oko 37% cijelokupne površine ostrva. No, zbog UN-ove neutralne zone ta površina je nešto manja. Kao i južni tako i Sjeverni Kipar ima jednu svoju eksklavu, istina mnogu manju, ali mnogo više izoliranu nego što je to slučaj kod južnjaka. To je selo Erenkoj (Kokina), koje leži u Morfu zaljevu i od matične teritorije odvojeno je nekih 5–10 km grčke plaže.

Glavni grad je službeno Nikozija, ali vrlo često i Kirenija vrši tu ulogu.

Ova država nije priznata od nikog u svijetu, osim od Turske. A zanimljivo je i to da je Autonomna Republika Nahičevan, koja je pod suverenitetom Azerbejdžana, također priznala ovu republiku, dok sam Azerbejdžan nije. Inače, Sjeverni Kipar ima međunarodni embargo u svakom pogledu: političkom, ekonomskom, trgovinskom, saobraćajnom, vojnom, sportskom, kulturnom i dr. Ovo je uslovljeno time što se on smatra okupatorom i arresorom na Republiku Kipar, te se smatra njenim djelom. Tako Sjeverni Kipar uveliko zavisi od Republike Turske, bez koje praktično ne bi opstao. Sve svoje vanjske poslove mora izvršavati preko nje. Ipak, u posljednjih nekoliko godina, ova izolacija polako počinje popuštati, te ova republika sve više počinje da samostalno djeluje, iako to još nije ni blizu pravih samostalnih zemalja.

Podloga zastave TRSK je bijela. Na podlozi se nalaze dvije vodoravne crvene pruge, koje su odvojene od gornjeg, odnosno donjeg ruba. Između ovih pruga se nalazi crveni polumjesec i zvijezda, simbol islama, koji je službeno državna religija, iako se TRSK deklariše kao sekularna država.

Himna nosi naziv "Istiklal Marsi".

Valuta je Nova Turska Lira, koja je zamjenila staru Tursku Liru 1. januara 2005. godine

Sadašnji predsjednik je Mehmet Ali Talat. Pored njega vladu čini premijer Ferdi Sabit Sojer, te parlament od 50 članova, u kojem većinu ima Turska Republikanska Stranka. Izbori su inače svakih 5 godina, a sadašnji predsjednik je prošle godine na izborima pobijedio Raufa Denktaša koji je bio predsjednik od samoproglašavanja nezavisnosti 1983. godine.

Vojska TRSK je ustvari vojska Republike Turske, koja se nalazi na ostrvu od 1974. godine do danas. Broji oko 30 000 vojnika, koji kao čuvaju suverenitet ove samoproglašene Republike. Jedan od osnovnih zahtjeva kiparskih Grka je taj da se ova vojska povuče, međutim to Turcima nije ni na kraj pameti.

Službeni jezik je naravno turski. Grčki ovdje baš i nije poželjno čuti, a naravno isto se odnosi i na turski jezik sa druge strane granice.

BDP po glavi stanovnika iznosi 8,095 $. To jeste manje od polovine BDP-a grčkog Kipra, ali kada se uzme u obzir da je ovo zemlja u izolaciji, te da gotovo skroz zavisi od Turske, ovo je više nego solidna cifra. Ovo je veći BDP po glavi stanovnika, čak i od BDP-a same Turske. Ipak, ova nelogičnost u pogledu BDP-a TRSK i BDP-a njenog zaštitnika i mogu tako reći finansijera, dobija smisao kada se zna da Sjeverni Kipar ima stanovnika kao prosječno naselje Istanbula, te da Turci iz svog budžeta izdvajaju dobar dio novca za svoje sunarodnjake sa Kipra.

Zelena linija u Nikoziji

Britanske vojne baze[uredi | uredi izvor]

Dakle, nakon odlaska kolonijalne vlasti Velike Britanije sa Kipra, oni su ovdje ostavili svoje dvije vojne baze koje egzistiraju i do danas i važne su strateške pozicije ove države, zbog blizine Bliskog istoka. Površina ovih baza je 154 km2 ili nešto manje od 2% ostrva. Na ovoj teritoriji živi oko 15 000 ljudi: oko 8 000 njih su britanski vojnici i njihove porodice, dok su ostalih 7 000 domaći Grci koji ili rade u ovim bazama ili ovdje imaju svoje posjede kojih se nisu htjeli odreći.

Baza Dekelija je nešto veća i nalazi se na jugoistočnom dijelu ostrva i osim grada Dekelije ovdje se nalazi i selo Ajos Nikolaos. Ova baza graniči i sa Sjevernim Kiprom, a dijelove Republike Kipar odvaja od matičnog dijela teritorije, te južnim kipranima, odnosno Grcima i nije baš drago što postoje ove baze, pogotovo ova, Dekelija. Druga baza je Akrotiri i nalazi se na samom jugu ostrva, tačnije zauzima istoimeno poluostrvo. Ovdje se nalazi i najjužnija tačka ostrva, rt Gata. Pored Akrotirija na teritoriji baze nalazi se i gradić Episkopi.

Svi zakoni na ovoj teritoriji su isti kao i u Velikoj Britaniji, te se ovi dijelovi ostrva zvanično i tretiraju kao dio Ujedinjenog Kraljevstva.

1974. godine je uspostavljena linija razgraničenja, čime je ostrvo podjeljeno na grčki i turski dio, a ta linija je nazvana "zelena linija" po boji flomastera kojim su je ucrtali na karti UN-ovi mirovni pregovarači. Oko ove linije je uspostavljena neutralna zona pod kontrolom UN. Ona prolazi i kroz glavni grad Nikoziju i različite je širine na pojedinim svojim dijelovima, od stotinjak metara baš u Nikoziji, do 5–10 km u nekim drugim dijelovima ostrva. Njena površina se ne može tačno izraziti, jer to je ipak "tampon" zona koja nema čvrste granice, a i ona iz godine u godinu postaje sve labavije određena. Ipak, otprilike se može reći da zauzima sličnu površinu kao i britanske baze, znači negdje oko 1.8%. Ova zona ima tri svoja segmenta. Prvi je najmanji i nalazi se oko turske eksklave Kokina (Erenkoj). Drugi, ubjedljivo najveći segment, proteže se kroz centralni dio ostrva, između ostalog i kroz Nikoziju, od Morfu zaljeva na zapadu, do baze Dekelija na istoku. Mnogi objekti, gradići i sela koji su se sticajem okolnosti našli u ovoj zoni, stavljeni su van funkcije, odnosno raseljeni su, tako da u ovoj zoni ne živi gotovo niko osim UN-ovih vojnika, koji ovdje čuvaju mir. Najznačajniji objekat koji je ostao u ovoj zoni je svakako aerodrom u Nikoziji, koji je iz tog razloga od 1974. godine van funkcije, pa su južnjaci izgradili aerodrom u Larnaki, a sjevernjaci nešto malo izvan Nikozije. Pravo čudo i izuzetak predstavlja malo mjesto od oko 3000 stanovnika, po imenu Pilis (Pila), koje se nalazi u ovoj zoni nedaleko od baze Dekelija. To je, naime, jedino mjesto na ostrvu, a vjerovatno i u svijetu, gdje Turci i Grci žive zajedno. I konačno, treći segment "tampon" zone je dosta kraći i ide od baze Dekelija, tačnije mjesta Ajos Nikolaos, do zaljeva Famagusta.

Bitno je reći i to da su kroz "zelenu liniju" do danas otvorena 4 punkta kroz koje se može doći iz jednog djela ostrva u drugi. Najvažniji takav punkt se nalazi u Nikoziji, pored Ledra palače.

Političke podjele[uredi | uredi izvor]

Kiparski distrikti

Kipar je podijeljen na šest prvincija (distrikta) koji uključuju i teritorije pod upravom Republike Kipar i pod kontrolom Turske Republike Sjeverni Kipar. Tih šest provincija su:

  • Famagusta (Αμμόχωστος/Ammochostos - Gazimağusa)
  • Kyrenia (Κερύvεια/Keryneia - Girne)
  • Larnaka (Λάρνακα/Larnaka - Larnaka)
  • Lemesos (Λεμεσός/Lemesos - Limasol/Leymosun)
  • Nikozija (Λευκωσία/Lefkosia - Lefkoşa)
  • Pafos (Πάφος/Pafos - Baf)

Geografija[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Geografija Kipra

Postoji nekoliko teorija o nastanku imena Kipar (Κύπρος, Kibris, Cyprus, Zypern, Chipre…). Jedna je da nastao od grčke riječi za čempres (valjda odatle engleska riječ cypress). Druga teorija je ta da je drugo ime božice Afrodite, koja se po vjerovanju rodila baš na ovom ostrvu (Kipar se inače još naziva i Afroditino ostrvo), bilo Kipris, pa je po njoj ovao ostrvo dobilo naziv. Ipak, najvjerovatnija teorija, koja je danas prihvaćena, je ta da ime potiče od grčke riječi za bakar.

Naime, u antičko doba Kipar je bio poznat kao jedno od većih, ako ne i najvećih nalazišta bakra na Mediteranu. Pa je tako latinsko ime hemijskog elementa bakar (Cuprum) dobilo ime po nepravilnom čitanju naziva ovog ostrva.

Satelitski snimak Kipra

Za Kipar se može reći da ima povoljan geografski položaj. Leži u istočnom Mediteranu, na raskrsnici tri kontinenta: Evrope, Azije i Afrike. Po prirodno-geografskim činjenicama pripada Aziji, ali u svim društvenim aspektima je okrenut ka Evropi. Na kraju krajeva, član je Evropske Unije. Znači, ovo je najistočnije ostrvo u Sredozemnom moru, a sa površinom od 9251 km2, treći je po veličini u istom (nakon Sicilije i Sardinije). Što se tiče država, po površini je 161. na svijetu i po tome je najsličniji Libanu i Porto Riku.

Vezano za matematički položaj, Kipar leži na sjevernoj polulopti i istočnoj hemisferi, tačnije: najsjevernija i najistočnija tačka je rt Sveti Andreas (35° 34' s.g.š, odnosno 34° 37' iistočne geografske dužine), najjužnija tačka je rt Gata (34° 33' sjeverne geografske širine), a najzapadnija otprilike rt Arnauti (32° 16' i.g.d.).

U geološkom i geotektonskom pogledu Kipar predstavlja dio Male Azije, koji se u prošlosti odvojio. U klimatskom i vegetacijskom smislu ovo ostrvo je smješteno u sjevernom umjerenom pojasu, tačnije mediteranskoj podoblasti.

Sa saobraćajnog aspekta ima više nego povoljan položaj. Ova zemlja se nalazi bukvalno između istoka i zapada, te je pri prelazu između istih gotovo nezaobilazna stanica. Za Kipar se često kaže da je najistočnija zapadna zemlja. To im je donijelo mnogo koristi u saobraćajnom pogledu. Sa obzirom na to da se nalazi 64 km južno od Turske, 97 km zapadno od Sirije, te 439 km sjeverno od Sueckog kanala, skoro svaki brod koji prolazi ovda i ide dalje na istok, i obrnuto, zaustavlja se u nekoj od kiparskih luka. Više od 1000 stranih brodova danas plovi svjetskim morima pod kiparskom zastavom. Osim brodskog, Kipar je važna stanica i za avionski saobraćaj. Mnogi avioni koji lete sa zapada na bliski istok, pa i dalje, slijeću prvo na aerodrome u Larnaki i Pafosu (češće Larnaki). Glavni grad Nikozija ne posjeduje aerodrom za korištenje. Aerodrom u Larnaki je moderan i odgovara svim svjetskim standardima. Sa njega polijeću avioni, kako za sve veće evropske gradove (Frankfurt[citat potreban], London, Pariz, Rim, Amsterdam i dr.), tako i za mnoge destinacije na Bliskom istoku i zemljama Perzijskog zaliva.

Što se tiče historijskog i političkog položaja, koliko god on bio povoljan, toliko se nepovoljno odrazio na ovo ostrvo. Naime, bukvalno svaka veća sila koja se pojavila na Mediteranu nije ga mogla promašiti, upravo zbog tog povoljnog položaja. Pa su tako vlast nad njim izmijenjali: Fenicija, Grčka, Egipat, Perzija, Aleksandar Veliki, Rim, Bizantija, Arapi, Britanija, Francuska, Mletačka Republika, Osmansko carstvo, opet Britanija, sve do "relativne" nezavisnosti. Kažem relativne, zato što Kipar i dan danas više zavisi od velikih sila i susjeda (prije svega Grčke, Turske, Velike Britanije, SAD-a i EU), a manje sam od sebe. Dakle, sve važnije političke odluke se donose prvo na relaciji Atina-Ankara, pa se tek onda pitaju kiparski zvaničnici, koji uglavnom samo potvrde te odluke.

Zbog iznimne strateške važnosti Kipar je kroz historiju sve do danas bio u interesnim sferama velikih sila, te je često odigravao veliku ulogu u raznim ratovima, poput npr. križarskih, gdje je za križare bio bitno mjesto odakle su planirali dalje poteze, ili u dva svjetska rata gdje je uz Gibraltar i Maltu, bio također bitna strateška baza Velike Britanije na Mediteranu. Danas, također, kao "najistočnija zapadna zemlja" ima bitnu ulogu u svjetskoj politici zbog neposredne blizine Bliskom istoku, za kojeg se interesiraju iz dobro poznatih razloga zapadne sile. Tako da je i nakon dekolonizacije ostrva, Velika Britanija ovdje ostavila svoje vojne baze koje zauzimaju solidan prostor (2% površine ostrva). Ovo se nimalo ne sviđa domaćem stanovništvu (pogotovo Grcima), međutim njih ovdje niko ništa ne pita.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Planina Trodos

Dakle, Kipar se prostire na nešto više od 9000 km2. Na toj relativno maloj površini može se primjetiti složenost prirodno-geografskih osobina, koja se ne bi očekivala na ovako malom prostoru.Ostrvok je izduženo u pravcu zapad-istok i izgledom podsjeća na električnu gitaru. U pravcu zapad-istok rastojanje je 224 km, a sjever-jug najduže rastojanje je 121 km. Dužina obalne linije je 648 km. Obala je dobro razuđena. Izdvaja se nekoliko poluostrva od kojih je najveće Karpas, koje se nalazi na sjeveroistoku ostrva. Između poluostrva i rtova postoji nekoliko zaliva koji su uglavnom dobili imena po lukama koje su smještene u njima (Famagusta, Larnaka, Akrotiri, Episkopi, Hrizohu, Morfu i dr.). Osim glavnog ostrva, druga veća ostrva ne postoje. Istina postoji nekoliko manjih ostrvca, no njhova površina je toliko zanemarljiva da se ne mogu ni ucrtati na karte. U reljefnom pogledu ostrvo Kipar čine planine, nizije i duge plaže. Geološki i tektonski pripada Maloj Aziji sa kojom je u prošlosti bio spojen. To je sve tako bilo do alpske orogeneze, koja se desila u tercijaru, a zahvatila je evropski prostor od Pirineja, Alpi, Dinarida, te se širila preko Male Azije dalje na istok. Tada je došlo do izdizanja kopna današnjeg Kipra. A kako se nešto diglo, logično je da se nešto moralo i spustiti. E, to nešto što se spustilo je današnji morski prolaz između ovog ostrva i Male Azije, koji se poslije ispunio vodom i tako je ovaj dio kopna postao ostrvo. Dakle, za ovao ostrvo kažemo da je nastao alpskom orogenezom i samim tim da spada u mlađa kopna.

Mogu se izdvojiti tri reljefne cjeline i to:

  1. Planina Trodos na jugu. Proteže se paralelno sa obalom u pravcu zapad-istok od rta Arnauti do zaljeva Larnaka. Već se može zaključiti da spada u mlade vjenačne planine. Izgrađen je od magmatskih stijena i vulkanskog materijala. Najveći vrh je Olimp sa visinom od 1951 metra. To je ujedno i najveći vrh ostrva. Osim njega postoji još nekoliko približno visokih vrhova. Što se tiče padina, južne padine se razlikuju od sjevernih. Južne imaju blaži pad prema obali, tj. postepeno se spuštaju, dok sjeverne su strmije i naglo se spuštaju u ravnicu.
  2. Gorje Besparmak na sjeveru. Još se naziva i Pentadaktilos i Kirinejsko gorje. Proteže se uz sjevernu obalu od rta Kormakiti do rta Sveti Andreas. Njegova dužina je oko 150 km, a postepeno se snižava od zapada ka istoku. Gorje je mnogo uže i niže od Trodosa, a također je i ispresjecano udolinama. Najviši vrh je Kiparsio (1023 m). Za razliku od Trodosa, ovdje dominiraju krečnjaci i dolomiti koji datiraju iz krede, te mlađi iz miocena i pleistocena.
  3. Nizija Mesaorija između ovih gorja. Naime, sam naziv "Mesaorija" u prijevodu sa grčkog znači "između planina". Po postanku je tektonska udolina. Ovo je plodna oblast u kojoj dominiraju aluvijalne ravni. Ispunjena je tercijarnim i kvartarnim nanosima. Njena nadmorska visina ne prelazi 300 metara.

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Dakle, od nešto više od 9000 km2 koji čine ovo ostrvo, 10 km2 otpada na vodu, što i nije baš nešto puno. Treba napomeniti da Kipar ima samo dvije stalne rijeke i to: Pedias i Jalias. Njihovi tokovi su nešto manji od 100 kilometara. Obje teku kroz Mesaoriju i ulijevaju se u zaliv Famagusta. One se uglavnom koriste za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Kažem da su jedini stalni tokovi, iz razloga što ostale rijeke, koje su inače i mnogo manje, imaju svoj tok samo u vremenu kakvih jakih kiša i uglavnom za vrijeme kada se otapa snijeg sa planina. Primjeri nekih takvih rijeka su: Jerakaz i Jialusa (sa sjevernih planina) te Diakrizos, Kuris, Vasiliskos (sa južnih). A inače u proljeće se često zna desiti da se ove rijeke poplave, pa tako odnose plodan mulj i zemljište u more. No, domaće stanovništvo se dosjetilo da gradi brane na njima, kako bi spriječavali ovo već gore navedeno. Sve ove rijeke imaju u gornjim tokovima nešto veće padove, pa i imaju i neki određeni hidroenergetski potencijal. No, nije nešto naročito velik, pa nezadovoljava potrebe ostrva. Iz istog razloga se i ne koristi previše. Riječni režim je nivalno-fluvijalni, tj. rijeke dobijaju više vode od otapanja snijega, nego od kiša. Ne treba ni spominjati da rijeke pripadaju mediteranskom slivu.

Što se tiče jezera, njih na ostrvu postoji nekoliko i uglavnom su slatkovodna. Ipak dva najveća jezera su slana, valjda zbog neposredne blizine moru. U prošlosti su i bili dio mora. To su jezera Akrotiri i Larnaka, a nalaze se na jugu ostrva u blizini istoimenih gradova.

I još jedna zanimljivost vezana za vodu. Sa obzirom da ostrvo nema dovoljno pitke vode, kiprani morsku vodu pretvaraju u pitku pomoću postrojenja koji služe za to.

Klima[uredi | uredi izvor]

Sa obzirom da je Kipar tipično mediteranski ostrvo, onda je logično zaključiti i da ima tipičnu sredozemnu (Cs) klimu. Kipar je inače najtoplije ostrvo Mediterana, a sa oko 340 sunčanih dana godišnje, ovo je najosunčanija država u ovom djelu svijeta (pogotovo se to odnosi na Evropu). Ipak, treba naglasiti da klimatske odlike nisu iste na svim djelovima ostrva. Pa je tako u unutrašnjosti i sa povećanjem nadmorske visine ta sredozemna klima nešto izmjenjena, iako se radi o malom prostoru. Glavni faktor klime koji uzrokuje ove izmjene je pravac pružanja planina Trodos i Besparmak, koji idu paralelno sa obalom te zatvaraju unutrašnjost ostrva. Posljedica toga je to da unutrašnjost ima toplija ljeta, hladnije zime, te manju količinu padavina od priobalja.

Što se tiče temperatura, na cijelom ostrvu vladaju topla ljeta, sa prosječnim temparaturama od oko 30 °C (zavisno od mjesta do mjesta), s tim što u unutrašnjosti temperature često budu nešto više. Zimi se temperature u priobalju kreću između 10 i 20 °C, a u unutrašnjosti su nešto niže, te u najhladnijim mjesecima (januar i februar) mogu dostići vrijednosti oko 0 °C (najniža ikad zabilježena temperatura u Nikoziji je bila -5 °C). Temperature na višim nadmorskim visinama su također dosta niže nego na ostatku ostrva, te se i ljeti po noći spuštaju do i ispod nule, a na najvišim vrhovima gorja Trodos snijeg se zadržava sve do augusta.

Padavine na ostrvu se javljaju uglavnom zimi i to u obliku kiše, a na višim nadmorskim visinama u obliku snijega. Padavine nisu ravnomjerno raspoređene. Najviše padavina primaju planinske oblasti, u prosjeku od oko 1000 mm godišnje. Najmanje padavina izlučuje se u centralnom dijelu (nizija Mesaorija) i to u prosjeku između 350–500 mm. Npr. glavni grad Nikozija ima količinu padavina od 440 mm godišnje. To malo padavina što dobija centralni dio, uglavnom dolazi sa sjeverne strane, iz razloga što su sjeverne planine nešto niže od južnih. Zimi, kada se ove padavine pretežno izlučuju, zna doći do bujica i poplava, iz razloga što se one javljaju u velikim količinama za kratko vrijeme.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Budući da međunarodne organizacije ne priznaju Tursku Republiku Sjeverni Kipar, pa većina slijedećih podataka važi za cijeli Kipar.

Kipar je u posljednjih 15-tak godina doživio brz ekonomski rast. Osnovni razlozi za to su: relativno bogatstvo privrednim sirovinama potrebnim za razvoj ekonomije (koje je ipak imalo više značaja u prošlosti nego danas), prije svega rudama i šumom, zatim plodno zemljište, povoljan geografski položaj, povoljni klimatski uslovi, te jeftina imigrantska snaga. Ove faktore za razvoj privrede nije potrebno dodatno objašnjavati. Naravno, postoje i neki negativni faktori po privredu, koji su uglavnom društveno-političkog karaktera. Tu se podrazumjeva nedavna historija ostrva što za posljedicu ima podjelu ostrva. Vrlo vjerovatna činjenica je ta da bi Kipar bilježio još veći privredni napredak kada ne bi bilo ove podjele.

Inače i prije 1974. godine Kipar je imao dosta dobar ekonomski razvoj sa tendencijom daljeg napredovanja. No, turskom invazijom te godine i podjelom ostrva, ekonomska situacija se drastično mijenja, a BDP opada za jednu trećinu, a otprilike i trećina ljudi na ostrvu tada biva nezaposlena. Od tada se grčki i turski dio počinju zasebno razvijati. Republika Kipar se brzo oporavlja, prije svega zbog pomoći Velike Britanije, a najbolji pokazatelj je i to što se u slijedećih 7 godina nezaposlenost smanjila za 90%. Cjelokupni tercijarni sektor predvođen turizmom, koji je i osnova ekonomskog razvoja ostrva, doživljava puni zamah, posebno u 90-tim godinama, kada se dešava "eksplozija" u ovoj oblasti, što je nastavljeno i u ovom desetljeću. Pored tercijarnog, također su i primarni i sekundarni sektor privrednih djelatnosti doživjeli brz oporavak (istina sekundarni nešto manje nego što se očekivalo).

Ulazak u EU je još više učvrstio dobro ekonomsko stanje i dao temelje za još mnogo veći ekonomski rast. Sa druge strane Sjeverni Kipar je bio u težoj poziciji za oporavak, jer su između ostalih sankcija, dobili i onu ekonomsku. Ali, ipak uz veliku pomoć Republike Turske i oni uspjevaju da dignu svoju ekonomiju i stave je na jedan solidan nivo, koji jeste istina dosta niži nego kod južnjaka, ali za jednu zemlju u izolaciji je više nego fantastičan. Istina je da Sjeverni Kipar bez Turske, ne bi mogao opstati u bilo kakvom pogledu, a najmanje ekonomskom. Sva ekonomija ovdje je zasnovana na turskoj pomoći i ulaganju, a svaku vezu sa svijetom TRSK održava upravo preko Turske. Najklasičniji primjer toga je izvoz proizvoda, koji se vrši isključivo preko Turske.

BDP Republike Kipar za godinu 2005. iznosi oko 20 000$ po glavi stanovnika, a BDP TRSK oko 8 000$.

U BDP-u Kipra primarni sektor učestvuje sa 4,6%, sekundarni sa 19,9%, a razumljivo tercijarni najviše sa 75,5%. Slični su i procenti zaposlenosti stanovništva po sektorima: 4,9% primarni, 24% sekundarni i 71,1% tercijarni.

Primarni sektor[uredi | uredi izvor]

Primarni sektor ili poljoprivreda kako sam rekao zapošljava 5% aktivnog stanovništva i ostvaruje otprilike isti procenat učešća u BDP-u ostrva. Poljoprivreda se veže uglavnom da centralnu oblast plodne Mesaorije. Grane koje dominiraju su ratarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, te nešto manje stočarstvo. Pod usjevima je 8% obradivog zemljišta. U ratarstvu dominira uzgoj krompira (kojeg i izvoze), te paradajza, kupusa, pšenice, kukuruza, ječma, pamuka, lana i duhana. Duhan je posebno važan jer u izvozu učestvuje sa 7%. Voćarstvo i vinogradarstvo su također vrlo značajni, a u izvozu učestvuju sa 25%. Tu se podrazumjeva uzgoj citrusa, agruma, smokvi, lubenica, jabuka, vinove loze i dr. Od vinove loze se dobija poznato kiparsko vino, koje je jako važan izvozni proizvod, i grožđice. Stočarstvo je slabije razvijeno, a veže se uglavnom za planinska područja. Dominira govedarstvo, peradarstvo i svinjogojstvo. Ribarstvo je skoncetrisano u priobalju ostrva i dosta je razvijenije od stočarstva. Za šumarstvo treba reći da je u problemima zbog neplanske sječe. Ostrvo je inače prirodno bogato šumom, ali veliki dio tog bogatstva je posječen. Ipak, kiparske vlasti su sprovele niz zakona i reformi u vezi ovog pitanja, pa se očekuje poboljšanje situacije u budućnosti.

Sekundarni sektor[uredi | uredi izvor]

Sekundarni sektor uglavnom je predstavljen kroz rudarstvo i industriju. Rudarstvo danas ima manji značaj nego što je imalo kroz historiju. Kipar je bio jedno od najvećih nalazišta bakra u poznatom svijetu u antičko doba, pa je i dobio ime po bakru. Danas zaliha bakra skoro da i nema, a značajnija rudna bogatstva predstavljaju azbest i hrom.

U industriji najveći broj radnika je zaposlen u prehrambenoj industriji, te nešto malo manje u tekstilnoj. U zadnje vrijeme je postala značajna i petrohemijska industrija, koja se zasniva na uvozu nafte. U Larnaki se nalazi značajna rafinerija nafte. Nafta je najznačajniji uvozni proizvod, jer je Kipar nema nikako, iako se nalazi na Bliskom istoku. Hemijska industrija se bavi proizvodnjom đubriva koja su vrlo bitna za ovdašnju poljoprivredu. Metalna i mašinska industrija su tek u razvoju i uveliko zavise od uvoza. Prehrambena industrija vrši preradu poljoprivrednih proizvoda. Tu su najvažnije razne vrste voća i agruma, zatim već spomenuto vino, pa onda mliječna i mesna industrija, a u Nikoziji se nalazi i velika tvornica duhana. Tekstilna industrija zajedno sa industrijom kože i obuće učestvuje u izvozu sa 35%. Uglavnom se prerađuju vlastite sirovine, poput pamuka i svile. Ova industija je više razvijena u TRSK, posebno čipkarstvo, koje je ovdje izuzetno kvalitetno.

Tercijarni sektor[uredi | uredi izvor]

Kipar ubjedljivo najviše koristi ima od tercijarnog sektora, a to se prije svega odnosi na turizam, od kojeg u principu i zavisi cijelo ostrvo. Kipar ima sve predispozicije za razvoj turizma, što je vrlo dobro i iskorišteno. Kipar ima godišnju turističku posjetu nešto manju od 2,5 miliona, a zarada čini oko 3/4 budžeta države. Osnovu turizma čini kupališni turizam, baziran na prelijepim i raznolikim obalama i plažama, od strmih do ravnih i postranih, od šljunkovitih do pjeskovitih. Plaže Pafosa, Limasola, Aje Nape, Morfua i dr. spadaju među najljepše plaže Mediterana, pa možda čak i svijeta. U prilog razvoja ovog turizma ide i to što Kipar ima otprilike 340 sunčanih dana godišnje. Osim kupališnog razvijen je i kulturno-historijski turizam. Na ostrvu se nalazi nekoliko antičkih gradova od kojih su najpoznatija tri: Salamis, Kurion i Amatus. Također i u većim gradovima postoje mnoge stare građevine interesantne za turiste, poput Kolosi dvorca u Limasolu, tvrđave Pafos, Selimije džamije u Nikoziji itd. Mnogi od ovih objekata su pod zaštitom UNESCO-a, uključujući tu i 9 pravoslavnih manastira i crkvi. U unutrašnjosti Kipra postoje brojna, kako grčka tako i turska sela, u kojima se život odvija na prilično tradicionalan način, te je Kipar pogodan i za seoski turizam. Također, postoji i mogućnost i razvitka planinskog, zimskog i skijališnog turizma na Trodosu, ali taj oblik turizma je daleko iza ovih ostalih.

Kipar ima povoljan saobraćajni položaj. Vezano za cestovni saobraćaj, da kažem da Kipar ima oko 13 000 km cesta od čega je oko 7 000 km asfaltirano. Treba napomenuti da je ovaj saobraćaj mnogo razvijeniji na južnom nego na sjevernom dijelu ostrva. Na Kipru ne postoji željeznički saobraćaj. Zračni saobraćaj je dosta razvijen. Glavni aerodrom se nalazi u Larnaki, a veoma značajan, pogotovo za dolazak turista, je i aerodrom u Pafosu. Sjeverni Kipar ima aerodrom Erkan nedaleko od Nikozije, ali zbog međunarodne izolacije, odavde se može letjeti samo za Tursku i Azerbejdžan. Istina, u zadnje vrijeme sankcije popuštaju, pa se ponekad avioni sa ovog aerodroma zapute i u neke zapadne zemlje, primjerice Veliku Britaniju. Na Kipru postoji još nekoliko manjih aerodroma i heliodroma, koji ne služe za međunarodni saobraćaj. Pomorski saobraćaj je vrlo razvijen. Glavne luke Limasol i Larnaka su vrlo prometne. Sjeverni Kipar ima dvije luke: Famagusta i Kirenija, ali brodovi ovamo dolaze samo iz Turske zbog već opisanih razloga.

Na kraju vezano za privredu su podaci o izvozu i uvozu, a tiče se 2001. godine. Pretpostavka je da je situacija nakon ulaska u EU povoljnija. Ukupna vrijednost izvoza Republike Kipar je 1,3 milijarde $, a TRSK 63 miliona $. Ali vrijednosti uvoza su slijedeće: za R. Kipar 3,9 milijardi, a za TRSK 301 milion. Ovdje se vidi da i jedan i drugi dio ostrva imaju trgovinski deficit. Ali, oni ovaj neostatak i više nego kompenziraju velikom zaradom od turizma, a Sjeverni Kipar i novčanom pomoći od Turske. Glavni trgovinski partneri Kipra su: Velika Britanija, Grčka, Italija, SAD, Rusija, Njemačka, Turska, Sirija, Liban itd. Podaci se odnose na oba dijela ostrva.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Vezano za stanovništvo, treba napomenuti da većina podataka (uglavnom brojčanih) napisanih u slijedećem tekstu, važe za cijelokupno ostrvo.

Prema podacima iz 2005. godine, Kipar ima 780 133 stanovnika. Gustoća naseljenosti ostrva iznosi negdje oko 84 st/km2, što Kipar svrstava u zemlje sa srednjom gustinom stanovništva. Kao ni u većini država, stanovništvo nije ravnomjerno raspoređeno. Najgušće je naseljen priobalni sektor oko većih gradova, prije svega Limasola i Larnake i prostor centralne nizije Mesaorije pogotovo u neposrednom okruženju glavnog grada Nikozije. Najslabije je naseljen unutrašnji planinski dio. Međutim, ni ovi prostori nisu nešto ekstremno naseljeni, odnosno nenaseljeni, pa tako najveća naseljenost ne prelazi 200 st/km2, a najmanja je negdje u granici između 20 i 40 st/km2. Iz činjenice da 18% stanovništva (Turaka) živi na 37% prostora, da se zaključiti da je Sjeverni Kipar rjeđe naseljen od južnog. Etnička struktura stanovništva je slijedeća: 78% Grci, 18% Turci i 4% ostale etničke grupe. Gotovo svi i Turci i Grci žive na svom dijelu ostrva, uz slučajne izuzetke. Tako 0,5% Grka živi u Sjevernom Kipru i to na poluostrvu Karpas. Treba reći da 40% ovog naroda je izbjeglica u vlastitoj državi. Sa druge strane 1.3% Turaka živi u južnom dijelu i njih je mnogo manje izbjeglica.

Što se tiče ostalih, ovdje ima mnogo manjinskih naroda, a ovaj podatak od 4% nije do kraja relevantan, jer njihov broj iz godine u godinu raste, a ima i dosta neprijavljenih ljudi, kao i oni koji su ovdje na privremenom radu ili nešto dužem turističkom odmoru. Dvije "autohtone" manjine koje žive ovdje duže vrijeme su Armenci i Maroniti, dok u novije vrijeme Kipar su naselile i druge etničke grupe, poput Engleza, Nijemaca, Rusa, Jevreja, Južnih Slavena (najviše Srba) i dr. Ipak ogromna većina ovih stanovnika živi u Republici Kipar, a izuzetak je jedino jedan broj Maronita i Kurda koji žive u TRSK.

Religijska struktura se gotovo poklapa sa etničkom. Dakle, Grci su pravoslavci, a Turci sunitski muslimani, uz jedan manji broj ateista u oba naroda. Ostatak su Armenski pravoslavci, Maronitski kršćani, rimokatolici, protestanti, jevreji i ostali pravoslavci.

Slična je situacija i sa jezičkom strukturom. Grci govore grčki, a Turci turski jezik. Ove manjine prakticiraju u svojim zajednicama svoje jezike, a oko 90% stanovništva govori i engleski jezik. Vezano za stepen urbanizacije treba samo reći da 69% stanovništva živi u gradovima, a ostatak je naravno ruralno stanovništvo.

Spolno-starosna struktura pokazuje slijedeće: broj muškaraca i žena je otprilike podjednak, a udio mladog stanovništva je 22%, zrelog 67%, te starog 11%. Starosno-spolna piramida ima relativno pravilan oblik, međutim smatra se da će u narednih 50 godina ona postepeno gubiti svoju pravilnost, jer će se broj starog i zrelog stanovništva povećavati, dok će se broj mladog smanjivati. Očekivana životna dob na Kipru je 77 godina i nešto mjeseci. Za žene je ta očekivanost nešto veća nego za muškarce.

Nepismenost na Kipru iznosi oko 2% (0,8% muškarci i 3,1% žene). Na Kipru osnovno obrazovanje traje 6, srednje još toliko, a oba su obavezna. U južnom dijelu ostrva postoji nekoliko univerziteta, dok učenici iz Sjevenog Kipra moraju ići u Republiku Tursku ako se žele dalje školovati.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Vlada

Informacije

Ostalo


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: