Pakistan

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Islamska Republika Pakistan
اسلامی جمہوریۂ پاکستان
Islāmī Jumhūrīyah-e-Pākistān
Zastava Pakistana Grb Pakistana
Zastava Grb
Himna"Pak sarzamin shad bad"(Blagoslovljena budi sveta zemljo)
Položaj Pakistana
Glavni grad Islamabad
Službeni jezik Urdu i engleski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Mamnoon Hussain
 -  Premijer Nawaz Sharif
Nezavisnost 14. august 1947. od Ujedinjenog Kraljevstva 
Površina
 -  Ukupno 796,095 (34.)
 -  Vode (%) 3.1
Stanovništvo
 -  Ukupno 196,174,380 (6.)
 -  Gustoća stanovništva 234,4/km2 
Valuta Pakistanska rupija
Vremenska zona UTC +5, ljeti UTC +6
Internet domena .pk
Pozivni broj +92

Pakistan (Urdu: پاكستان‎ ), zvanično Islamska Republika Pakistan je nezavisna država u Južnoj Aziji. Sa stanovništvom preko 180 miliona Pakistan je šesta najmnogoljudnija zemlja. Površina zemlje je 796,095 kvadratnih kilometara, što je čini 36. najvećom zemljom na svijetu. Pakistan se prostire 1,046 kilometara duž obala Arapskog mora i Omanskog zaliva na jugu. Graniči sa Indijom na istoku, sa Afganistanom na zapadu, te sa Kinom na jugozapadu i krajnjem sjeveroistoku.

Područje koje danas zauzima država Pakistan je bilo dom velikog broja drevnih naroda i kultura, uključujući Mehrgarh u neolitu i bronzanom dobu, te kasnije Hindusa, Indo-grka, Muslimana, Mongola i Sika. Područjem je vladao veliki broj carstava i dinastija, kao što su: Indijsko Mauryan Carstvo, Perzijsko, Durrani i Siki Carstvo. Kao rezultat borbe za nezavisnost Pakistanskog pokreta na čelu sa Muhammadom Ali Jinnahom, Pakistan je 1947. godine postao samostalna država. 1956. godine, Pakistan se proglasio prvom islamskom republikom na svijetu. Građanski rat 1971. godine rezultirao je secesiju istočnog dijela Pakistana, danas poznatog kao nezavisna država Bangladeš.

Historija[uredi | uredi izvor]

Na ovom području su oko 2600. godine p. n. e. nastale prve visoke kulture, propale devetsto godina kasnije. Noviju pakistansku historiju su obilježili kolonijalno razdoblje (do 1906. godine u sklopu Britanske Indije) te tri rata s Indijom (1947., 1965. i 1971.).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Topografska karta Pakistana
Vrh K2 (8611 m), najviša tačka Pakistana

Pakistan se nalazi u južnom dijelu Azije. Prostire se između 24. i 37. sjeverne geografske širine, te između 61. i 77. istočne geografske dužine na površini od 796,095 km² čime je deveta po veličini država u Aziji. Podijeljen u tri velike geografske cjeline: pojas visokih planina na sjeveru, visoravan Balokistan i ravnica oko rijeke Ind koja formira dva subregiona - Pandžab i Sindh.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Sjeverni pojas visokih planina u Pakistanu čine planine Hindukuš, Karakoram i dijelovi planinskog lanca Himalaja. Ove planine ujedno predstavljaju i prirodne granice Pakistana na sjeveru, jer se Himalaji prostiru u pravcu sjeveroistoka i razdvajaju teritoriju Pakistana i Kine, dok se planina Hindukuš prostire prema sjeverozapadu od planine Karakorum, prodire duboko u teritoriju Afganistana i prirodno formira nekoliko prolaza između dvije zemlje. U ovom planinskom području ima preko 35 planinskih vrhova koji su viši od 7.000 metara. Od 50 najviših svjetskih planinskih vrhova, njih 40 se nalazi u Pakistanu. Najviši od njih je vrh K2, od kojeg je viši jedino Mont Everest. Ako se izuzmu Sjeverni i Južni pol, planinska oblast Pakistana je i područje sa najvećim brojem lednika.

Visoravan Balokistan se nalazi na istočnom dijelu Iranskog platoa i preko nje prelaze putevi koji spajaju Jugozapadnu, Centralnu i Južnu Aziju. Ova oblast je uglavnom pustinjska i u njoj dominira pustinja Kharan. Sa druge strane, oblast je bogata prirodnim resursima - naftom, gasom, bakrom i zlatom.

Oblast oko rijeke Ind je plodno ravničarsko zemljište koje se koristi za poljoprivredu. Sve veće rijeke u zemlji se ulivaju u rijeku Ind, koja protiče cijelim Pakistanom. Za vrijeme britanske kolonijalne vlasti u Pakistanu izgrađene su dvije brane na rijeci Ind i irigacioni sistem, jedan od najvećih takvih sistema na svijetu. Danas ove brane imaju značajnu ulogu u sprječavanju poplava, a irigacioni sistem obezbjeđuje navodnjavanje poljoprivrednim kulturama.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Pakistana je umjerena, a u nekim dijelovima zemlje varira od tropske do ujmerene. Iako se Pakistan nalazi u regiji monsuna, klima je pretežno suha sa malo padavina. Zime su obično hladne i suhe, a traju od decembra do februara. Proljeća su topla i suha, te traju od marta do maja nakon čega počinje ljetno monsunsko razdoblje koje traje do septembra. Drugo monsunsko razdoblje traje od oktobra do novembra.

Značajnije padavine (preko 1.000 mm godišnje) se događaju u sjevernom Pandžabu. Lahore godišnje prima oko 500 mm, dok u južnom Pandžabu i Sindhu je taj prosjek manji od 200 mm. Iznimno sušno područje je Beludžistan, gdje u zapadnim područjima godišnje padne manje od 100 mm padavina. Najveći broj padavina ovdje padne u zimi. Najviša zabilježena temperatura u Pakistanu je izmjerena u Multanu u junu 1993. godine, kad je temperatura narasla do 54°C.

Politika[uredi | uredi izvor]

Liaquat Ali Khan, prvi premijer Pakistana

Prema Ustavu, Pakistan je unitarna, nezavisna i nedjeljiva republika. Ustav države definiše Pakistana kao islamsku republiku. Od 1973. godine do danas, osnovni tekst Ustava nije značajno mijenjan, ali je do sada usvojeno devetnaest amandmana, kojima se dodatno uređuje političko-pravni sistem zemlje. Oblik vladavine u Pakistanu je parlamentarni sistem, koji karakteriše snažna povezanost Vlade i Parlamenta, postojanje predsjednika kao dijela izvršne vlasti ali sa slabim ovlaštenjima. U Pakistanu postoje tri grane vlasti: izvršnu granu vlasti čine predsednik države i Vlada na čelu sa predsjednikom Vlade, zakonodavnu vlast vrši dvodomi Parlament, dok treću granu vlasti čini nezavisno sudstvo.

Izvršna vlast u Pakistanu je podijeljena između predsednika i Vlade. Predsjednik se smatra šefom države, on reprezentuje jedinstvo države i bira se na svakih 5 godina od strane izbornog tela koje je sastavljeno od članova dvodomog parlamenta i članova pokrajinskih skupština. S obzirom da je islam proglašen za državnu religiju Pakistana, predjednik mora biti musliman i ne smije imati manje od 45 godina. Predjednik Pakistana nema široka ovlašćenja, on predlaže predsjednika Vlade u dogovoru sa parlamentarnom većinom. Na predlog predsjednika Vlade, ili na osnovu svoje procene „da Vlada ne može da nastavi dalji rad u skladu sa Ustavom", on može da raspusti Parlament i raspiše parlamentarne izbore. U svim ostalim slučajevima, predsjednik postupa prema savjetima predsjednika Vlade. Trenutni predsjednik je Mamnoon Hussain.

Zakonodavnu vlast ima parlament (medžlis). On se sastoji od dva doma, nacionalne skupštine (gornji dom) i senata (donji dom). Nacionalna se skupština sastoji od 342 zastupnika, od kojih se 272 bira direktno na izborima na petogodišnji mandat.

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Pakistan je federacija od 4 provincije, teritorije glavnog grada i plemenskih područja po federalnom upravom. Pakistan vrši faktičku vlast nad spornim zapadnim dijelovima regije Kašmir, koji su organizirani kao dva posebna politička entiteta (Azad Kašmir i Sjeverna područja). Provincije se dijele na ukupno 107 distrikta. Plemenska područja obuhvataju sedam plemenskih upravnih područja i šest manjih graničnih regija.

  1. Beludžistan
  2. Pogranična pokrajina
  3. Pandžab
  4. Sindh
  1. Islamabad
  2. Plemenska područja
  3. Azad Kašmir
  4. Sjeverna područja
Sub Pakistan.png

Privreda[uredi | uredi izvor]

Izvoz u 2005. godini

Pakistan je zemlja koja se brzo razvija[1][2][3] i jedna je od Sljedećih jedanaest, jedanaest zemalja koje, zajedno sa zemljama BRICa, imaju potencijal da postanu najveće svjetske ekonomije u 21. vijeku.[4]

Pakistan ima razvijenu poljoprivredu. Glavna poljoprivredna područja su u Pendžabu duž rijeke Ind i u Pešavarskoj kotlini. S obzirom na klimatske prilike, poljoprivreda zavisi o natapanju koje ima dugu tradiciju, a intenziviranje proizvodnje nije moguće zbog već raširene salinizacije tla. Usprkos reformama, još uvijek su nepovoljne vlasničke strukture. Glavne poljoprivredne kulture, po kojima je Pakistan veliki proizvođač u svjetskim razmjerima, jesu pšenica, riža, pamuk i šećerna trska. Još se proizvode konoplja, duhan, mahunarke, slanutak, uljarice, krumpir i drugo povrće, te voće. Stočarstvo je manje značajno, bivoli se uzgajaju i za rad, a u brdovitim područjima najviše se uzgajaju ovce i koze. Stočarstvo je izvor sirovina za tekstilnu i kožarsku indudstriju.

Iako raspolaže raznolikim rudama, one su uglavnom slabije kvalitete i iskorištavanje je skromno. Najdužu tradiciju ima iskorištavanje ugljena. Od ostalih prirodnih izvora iskorištavaju se cement, barit, antimon, gips, kamena sol, željezna i bakrena ruda. Otkrivena su skromna nalazišta nafte, a najvažnije bogatstvo je plin, koji uglavnom zadovoljava domaće potrebe. Hidroelektrane daju oko trećinu proizvodnje elektične energije, ostalo se većinom dobiva u termoelektranama. Industrija je slabo razvijena, iako posljednjih godina brzo napreduje.

Izvoz još zaostaje za uvozom. Dvije trećine vrijednosti izvoza daju tekstilni proizvodi (pamučne tkanine, vunena roba, posteljina, odjeća), a izvoze se poljoprivredni proizvodi (riža), sportska oprema (lopte, oprema za jahanje), kožarski proizvodi i dr. Uvoze se nafta i derivati, strojevi, različita industrijska oprema, roba široke potrošnje, prehrambeni proizvodi. Najvažnji su partneri SAD, Saudijska Arabija, Kina, Njemačka i [[Malezija. Slabo razvijena saobraćajna infrastruktura jedan je od otežavajućih faktora razvoja privrede.[5]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija Pakistana

Stanovnici Pakistana pripadaju indoevropskoj grupi. Prema procjenama iz jula 2012. godine, ukupan broj stanovnika Pakistana iznosi oko 190 miliona. Pakistan je država sa velikim procentom mladog stanovništva, jer čak 35% stanovništva pripada populaciji mlađoj od 14 godina. Etnički sastav stanovništva Pakistana je veoma raznovrstan. Najbrojniji su Pandžabi 55%, Paštuni 11%, Saraiki 11% i Urdi 8%. Pandžabi, žive u regionu Punjab na istoku Pakistana. Paštuni čine naseljavaju oblast zapadno od rijeke Ind, ali također naseljavaju i veće pakistanske gradove između ostalog i Karachi, a pripadnici etničke grupe Sindi žive u pokrajini Sindh na jugoistoku Pakistana.

Pripadnici drugih etničkih grupa čine 6% od ukupnog broja stanovnika u Paksitanu, i oni uglavnom naseljavaju sjever zemlje. Gustina naseljenosti varira, ali je uočljivo da je stanovništvo većinskim dijelom smješteno u istočnom dijelu zemlje, te tako u pokrajinama Pandžab i Sind živi čak 78 % od ukupnog broja stanovnika.

Religija[uredi | uredi izvor]

Džamija Fasail, izgrađena 1986. godine

Prema odredbama pakistanskog Ustava islam je proglašen za državnu religiju i svi zakoni u Pakistanu moraju da budu u skladu sa propisima i vjerovanjima islama. Od ukupnog broja stanovnika Pakistana, 95% čine pripadnici muslimanske religije, od kojih su 75% suniti, a 25 % šiiti.

Ostalih 5% nemuslimanskog stanovništva čine kršćani, hindusi, ahmadi i siki. Pripadnici ahmadi zajednice (ahmadi su muslimanska vjerska grupa osnovana 1889. godine. Pakistanski muslimanani je smatraju heretičkom grupom, jer ahmadi pripovjedaju da su postojali poslanici i poslije Muhameda) su članovi Islamskog reformističkog pokreta, frakcije unutar islama, ali im je prema Krivičnom zakonu Pakistana zabranjeno da se izjašnjavaju kao muslimani, kao i da ispovjedaju islam.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Zvanični jezici su urdu i engleski. Urdu kao prvi jezik, zajedno sa engleskim govori 8% od ukupnog broja stanovništva. Urdu je, osim toga što je zvanični jezik, i jezik štampanih medija. Urdu jezik je u širokoj upotrebi u regiji Punjab, na jugoistoku Pakistana, i njime kao primarnim jezikom govore pripadnici etničke grupe Mohadžir, koji se takođe nazivaju i ljudi koji govore urdu jezikom.

Iako samo 8% pakistanskog stanovništva govori jezikom urdu kao svojim primarnim jezikom, on je 1947. godine proglašen za nacionalni jezik sa ciljem promovisanja nacionalnog jedinstva. Naime urdu jezik se piše modifikovanim perzijsko-arapskim pismom, njegova osnova je hindu jezik, a obogaćen je riječima iz arapskog, turskog,perzijskog i engleskog jezika. Engleski jezik se u Pakistanu smatra jezikom pakistanske elite i Vladinih institucija.

Od ostalih jezika koji se govore u Pakistanu, najrasprostranjeniji je pandžabi jezik, koji upotrebljava oko 48% ljudi, većinom u regiji Punjab na istoku Pakistana. Jezikom sindi govori 12% stanovništva Pakistana, većinom u oblasti FATA (koja se nalazi na zapadu zemlje) i oblasti Khyber Pakhtunkhwa koja se nalazi na sjeverozapadu zemlje. Jezikom siraiki govori oko 10 % pakistanskog stanovništva, dok paštu jezik govori 8% stanovništva.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Fes

Demografska slika Pakistana je odraz viševjekovnog miješanja kultura, religija i etničkih grupa. Kuhinja, arhitektura, odjeća i literatura je rezultat velikog uticaja muslimanskih vladara koji su ili vladali Pakistanom ili bili u prolazu. Dubok trag u kulturi Pakistana su ostavili Moguli i Afgani, koji su između ostalog donijeli novi materijal za pravljenje odjeće i novu modu odijevanja, koje se može danas vidjeti u nacionalnoj nošnji Pakistana. Nacionalna nošnja se sastoji od širokih pantalona (svijetlih i raznolikih boja za žene i jednobojnih za muškarce) koje se zovu šalvare (na Urduشلوار قمیض). Gornji dio nošnje se sastoji od dugačke majice ili tunike koja se zove šervan (na Urdu شیروانی). Muškarac pored šalvara i šervana nosi i pravougaonu kapu na glavi (bijele, crvene ili zelene - boja Islama), koja se zove fes.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Muzika Pakistana varira od regije do regije. Narodna muzika sa tradicionalnim prizvukom se naziva kavali (قوٌالی,). Oralna poezija se naziva gazal (غزل‎) i arapskog je porijekla. U modernoj muzici često dolazi do spajanja elemenata folk muzike sa elementima zapadne muzike. Poznati pakistanski izvođači narodne muzike su Nusrat Fateh Ali Kan, Mehdi Hasan, Gulan Ali, Farida Kanum, Tahira Sid i Ikbal Bano. Po dolasku afganskih izbjeglica, pašto i perzijska narodna muzika je postala popularna u zapadnim provincijama.

Mediji[uredi | uredi izvor]

Do 1990. godine, državna televizija PTV je dominirala medijskim prostorom, ali nakon privatizacije, pojavile su se mnoge privatne TV stanice (GeoTV, Indus TV, Xum, Državna Televizija Pakistana). Mnoge američke, evropske i azijske TV stanice su dostupne većini stanovništva Pakistana putem kablovske pretplate ili satelita. Postoji i mala filmska industrija u Lahoru i Pešavaru (lokalno se zove Lolivud i Polivud). Iako su filmovi iz Bolivuda zabranjeni, indijske filmske zvijezde su veoma popularne.

Najvećim dijelom, stanovništvo Pakistana su poliglote, znajući najmanje dva jezika. 96% stanovništva čine muslimani. Porodica i tradicionalne vrijednosti se visoko kotiraju. U posljednjih nekoliko godina došlo je do stvaranja srednje klase u gradovima kao što su Karači, Lahor, Hajderabad, Fajsalabad i Pešavar. Ti gradovi se kreću više ka slobodnoj ekonomiji i liberalizmu [6] , dok je sjever zemlje veoma konzervativan. Globalizacija i zapadna kultura je imala ogroman uticaj na Pakistan. Prema Kernijevom/FP Indeksu Globalizacije, Pakistan je na 46. mjestu[7]. Oko četiri miliona Pakistanaca živi van zemlje [8] (pola miliona u SAD-u[9], oko milion u Saudijskoj Arabiji[10] , i oko milion u Velikoj Britaniji.[11].

Gastronomija[uredi | uredi izvor]

Šiš kebab

Kuhinja Pakistana je slična kuhinji sjeverne Indije. Geografska lokacija Pakistana također određuje kuhinju koja varira od regije do regije. Na primjer, kuhinja zapadnog dijela zemlje ima elemente kuhinje Bliskog Istoka, dok istočni dio zemlje ima elemente kuhinje Dalekog istoka. Stanovništvo na sjevernom dijelu zemlje ne jede začinjenu hranu, ali jedu puno domaćeg hljeba. Nakon svakog obroka, slijedi šolja čaja. Kako je Pakistan pretežno muslimanska zemlja, svinjetina i svinjski proizvodi se ne konzumiraju. Najpopularnija jela se sastoje od piletine i janjetine sa roštilja. Na istoku zemlje riža je osnovni sastojak svakog ručka. Veoma popularan obrok je piletina, kuhana u sosu sa isjeckanim povrćem. Sos se kuha dok ne proključa i ne postane gust. Komadići piletine prethodno potope u jogurt, a zatim kuhaju zajedno sa sosom. Riža se služi odvojeno. Ovakav obrok se zove na engleskom Chicken Tikka Jalfrezi.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ GCC investicije u Pakistanu i budući trendovi.
  2. ^ Quid Pro Quo 45 – Tales of Success (PDF).
  3. ^ Malcolm Borthwick. "Pakistan steels itself for sell-offs", BBC News, 1. juni 2006. Postavljeno dana 12. februar 2008. 
  4. ^ Tavia Grant. "On 10th birthday, BRICs poised for more growth", 8. decembar 2011. Postavljeno dana 4. januar 2012. 
  5. ^ http://proleksis.lzmk.hr/40306/
  6. ^ Beinart, Peter. "Understate". The New Republic Online. 1. juli 2002.
  7. ^ Kearney Foreign Policy Globalization Index
  8. ^ http://www.pakistaneconomist.com/database1/cover/c2000-50.asp Pristupljeno URL-u 17. mart 2006
  9. ^ Ahmed, Fasih. "U.S. Rules Give Pakistan a Windfall". Wall Street Journal. New York, New York. 22. oktobar 2003. str. A18.
  10. ^ Hussain, Shaiq. Musharraf to focus on Palestine in Saudia visit from today. The Nation. 25. juni 2005. Pristupljeno URL-u 17. mart 2006
  11. ^ Howells, Kim. Kim Howells arrives in Pakistan. Foreign and Commonwealth Office (National). 6. septembar 2006. Pristupljeno URL-u 22. oktobar 2006

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: