Irak

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Republika Irak
جمهورية العراق
Al-Jumhuriyah Al-Iraqiyah (ar)
Zastava Iraka Grb Iraka
Zastava Grb
UzrečicaAllahu Ekber
HimnaMawtini

Položaj Iraka
Glavni grad Bagdad
33°35′S 44°4′I / 33.583, 44.067
Najveći grad Bagdad
Službeni jezik arapski, kurdski
Državno uređenje Republika
 -  Predsjednik Fuad Masum[1]
 -  Predsjednik vlade Haider al-Abadi
Nezavisnost od Ujedinjeno Kraljevstvo 
 -  Priznato 3. oktobar 1932 
Površina
 -  Ukupno 437.072 (57. na svijetu)
 -  Vode (%) 1,1%
Stanovništvo
 -  Ukupno (2008) 27.499.638 (44. na svijetu)
 -  Gustoća stanovništva 63,3/km2/km2 (112. na svijetu)
BDP (PKM) 2008
 -  Ukupno $113,9 milijardi (59. na svijetu)
 -  Per capita $4.000 
Valuta Irački dinar (IQD)
Vremenska zona (UTC+3)
Topografija
 -  Najviša tačka Rawanduz
3.658 m. i. m.
 -  Najveće jezero ?
- km2
 -  Najveća rijeka Eufrat
2.800 km
Internet domena .iq
Pozivni broj +964

Irak je država u jugozapadnoj Aziji. Obuhvata područje Mezopotamije između rijeka Eufrat i Tigris i susjedna planinska i pustinjska područja. Na jugoistoku kratkom obalom (58 km) izlazi na Perzijski zaliv. Na jugu graniči s Kuvajtom i Saudijskom Arabijom, na zapadu s Jordanom i Sirijom, na sjeveru s Turskom i na sjeveru i istoku s Iranom. Irak je poznat po grčkom toponimu "Mezopotamija" (što znači: zemlja između rijeka) i dom je najranijih civilizacija koje sežu još od 6. milenija p.n.e. Regija koja se nalazi između rijeka Tigris i Eufrat se često naziva kolijevka civilizacije i mjesto gdje je nastalo prvo pismo. U različitim periodima u svojoj historiji, Irak je bio centar autohtonih carstava: Akadijskog, Sumerskog, Asirskog i Babilonskog carstva. Također je bio dio Medijskog, Ahemenidskog, Grčkog, Partskog, Sasanidskog, Rimskog, Rašidunskog, Mongolskog, Osmanskog carstva i dr. Pod britanskom kontrolom se našao kao rezultat mandata Lige naroda.[2] U Iraku se nalaze dva najsvetija mjesta šiizma: Nadžaf i Kerbala.[3]

Historija[uredi | uredi izvor]

Cilindrični pečar, babilonski period

Područje savremenog Iraka je bilo skoro istovjetno području prve civilizacije u Mezopotamiji. Mezopotamska ravnica, smještena između Tigrisa i Eufrata, je dio Plodnog polumjeseca. Tim područjem su vladale mnoge dinastije i carstva kao što su Sumer, Akad, Asirija i Babilon.

Stari vijek[uredi | uredi izvor]

U Mezopotamiji se sumerska kultura razvila oko 3000. godine p.n.e. Život sumerske kulture je bio obilježen s dva važna faktora: nepredvidljivosti dviju rijeka, koje su u svakom času mogle poplavama uništiti kompletno stanovništvo, kao i bogatstvo riječnih dolina, izazvano vijekovima natapanja tla.

Takvo stanje stvari je stvorilo ekonomsku osnovu za civilizaciju, ali i potrebu za čvrstom društvenom organizacijom radi odbrane od poplava. Sumerani su se također bili prisiljeni braniti od susjednih naroda, kao što su Elamiti u današnjem zapadnom Iranu. Sumersku dominaciju nad Mezopotamijom su prvi uspješno izazvali Akađani, semitski narod porijekom s Arabijskog poluostrva. 234. godine p.n.e. veliki akadski vladar Sargon je osvojio Sumer i stvorio Akadsko Carstvo koje je zavladalo većinom sumerskih gradova-država i proširilo se sve do Libanona. Sargonovo carstvo nije dugo potrajalo. Godine 2125. p.n.e., sumerski grad Ur u južnoj Mezopotamiji se pobunio, a Akadsko carstvo je palo i bilo zamijenjeno obnovljenim sumerskim gradovima-državama.

Oko godine 800. p.n.e. na području Mezopotamije se naseljava semitski narod zvan Kaldejci, koji će s vremenom dobiti važnu ulogu u kulturnom razvoju Iraka i antičkog svijeta, ali i političkim sukobima Asirije i Babilona. Na njih je važan utjecaj imao novi uspon Asirije, koja će s vremenom postati poznata kao veliko tzv. Novo Asirsko Carstvo. Ono se s vremenom proširilo na Babilon, iako su Babilonci tome vijekovima pružali žestoki otpor i dizali ustanke. Asirija se s vremenom proširila na Siriju, dijelove današnje istočne Turske, potom na Palestinu da bi svoj vrhunac dobilo sredinom 7. vijeka p.n.e. Tada je pod Asarhadonom osvojen Egipat, a pod Asurbanipalom današnji jugozapadni Iran. Ta se država smatra prvim svjetskim carstvom u historiji, ali je kratko potrajala. Odmah nakon smrti Asurbanipala, Babilonci i Kaldejci pod Nabopolassarom su 626. p.n.e. digli ustanak, otjerali Asirce, a potom napali njihovu zemlju uz pomoć medijskih saveznika. Godine 612. p.n.e. je uništena asirska prijestolnica Niniva, a pet godina kasnije Egipćani su poraženi u bitci kod Karkemiša kojom je uspostavljena babilonska dominacija nad najvećim dijelom nekadašnjih asirskih područja. Pod dugom i uspješnpm vladavinom Nabukodnonosora Velikog je stvorena država poznata kao Novo Babilonsko Carstvo.

Perzijsko carstvo[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme Nabukodonosorovih nasljednika babilonska država je oslabila, a što su najbolje iskoristili njeni istočni susjedi Perzijanci. Oni su pod vodstvom dinastije Ahemenida stvorili državu i godine 539. p.n.e. pod vodstvom Kira Velikog osvojili ne samo Babilon, nego i cijelu teritoriju današnjeg Iraka. Ona se tako našla u centru još većeg carstva koje se na svom vrhuncu prostiralo od Dunava do Indije, odnosno od Nila do Centralne Azije. Mezopotamija je dijelila sudbinu te države sve do 331. p.n.e. kada je Ahemenide srušio makedonski kralj Aleksandar Veliki koji je Babilon učinio centrom svoje države.

323. godine p.n.e. Aleksandar je umro, a njegovo carstvo se raspalo zbog ambicija i svađa među njegovim generalima. Među njima je Seleuk I Nikator do 305. p.n.e. uspio osvojiti najveći dio, koji je uključio Irak, te stvoriti vlastitu državu koja će kasnije biti poznata kao Seleukidsko Carstvo. Ta je, država, međutim u 2. vijeku p.n.e. oslabila u ratovima s Rimljanima na zapadu, kako i u unutrašnjim sukobima. To su najbolje iskoristili Parti, iranski nomadski narod iz Centralne Azije koji su prodrli na Iransku visoravan, a potom krajem 2. vijeka p.n.e. uspjeli Seleukide istjerati iz Mezopotamije. Tako je stvoreno Partsko Carstvo koje je svoju prijestolnicu imalo u Ktesifonu. Parti će se s vremenom početi sukobljavati s Rimljanima, a današnji Irak će povremeno dolaziti pod rimsku vlast, kao za vrijeme cara Trajana.

Arapski i Osmanski period[uredi | uredi izvor]

Bagdad je bio glavni grad Abasidskog halifata

Dugotrajni ratovi Bizantinaca i Perzijanaca koji su eskalirali u 7. vijeku, doveli su do pustošenja Bliskog Istoka i prekida najvažnijih trgovačkih ruta između istoka i zapada. Kao alternativna trgovačka ruta se nametnula Arabija, a i tamošnje stanovništvo - Arapi - se postepeneo počelo naseljavati u opustošena područja, uključujući Irak. Pojava islama u Arabiji je Arapima dala i ideološku osnovu da zauzmu ta područja. U odlučujućoj bitka kod bitci kod al-Qadisiyaha 636. godine Arapi su porazili Perzijance te je današnji Irak pao pod arapsku kontrolu i postao dio, a kasnije i centar prvog arapskog, odnosno islamskog halifata koji će svoj vrhunac imati pod dinastijom Abasida 750. godine.

Uz arapske doseljenike, koji su ispočetka sagradili vlastite tvrđave, a kasnije gradove kao Basra, lokalno stanovništvo se relativno brzo islamiziralo. Nekadašnji izraz Khvarvārān je sve više počeo zamjenivati izraz Iraq, arabizirane perzijske riječi Erak koja je označavala "donji Iran". Period od 8. do 13. vijeka se često naziva Zlatno doba islama, a upravo tada je Bagdad kao abasidska prijestolnica bio i glavnim ekonomskim i kulturnim središtem, odnosno najvećim i najvažnijim gradom na svijetu.

Iako Irak nije bio neposredno pogođen križarskim ratovima, haos u regiji se s vremenom odrazio i na to područje. Invazija Mongola 1258. godine i uništenje Bagdada je, pak, Iraku zadalo udarac nakon koga je to područje počelo gubiti svoju kulturnu i ekonomsku važnost.

Haos koji su iza sebe ostavili Mongoli su najbolje iskoristili razni turski nomadski narodi. Krajem 14. vijeka dijelove sjevernog Iraka je zauzela turkmenska država Kara Koyunlu. Nju je godine 1466. godine potukla turkmenska Ak Koyunlu država. Njih je porazila i iz Iraka otjerala perzijska dinastija Safavida 1508. godine. Safavidi se, međutim, nisu mogli nositi s još moćnijom turskom državom - Osmanskom Imperijom. Irak je pod njenu vlast došao 1533. godine, iako je na nekim područjima ta vlast bila nominalna, odnosno svodila se na simbolični autoritet osmanskog kalifa nad lokalnim plemenima. Irak je nastavio gubiti svoju ekonomsku važnost, postavši graničnim uporištem prema Safavidima, koji su ga u 17. vijeku nakratko uspjeli zauzeti. Slabljenje osmanske vlasti se u 18. vijeku odrazilo i na Irak. Godine 1747. je dana autonomija mamelucima, da bi godine 1831. Porta ponovno preuzela direktnu vlast.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Satalitski snimak Iraka

Irak se nalazi u Jugozapadnoj Aziji, između sjeverne geografskih širine 29° i 38°, i istočne geografske dužina 39° i 49° (s malim dijelom teritorije leži zapadno od 39°). Zauzima teritoriju od 437.072 km2 te je 58. po veličini država na svijetu. Irak se uglavnom sastoji od pustinje kroz koju protiču dvije velike rijeke (Eufrat i Tigris) koje tvore plodnu aluvijalnu ravnicu. Rijeke do svoje delte u Perzijskom zalivu, godišnje odnesu oko 60.000.000 m3 mulja. Sjever zemlje je uglavnom planinski, a najviša tačka je na 3.611 m. Irak ima malu obalu koja izlazi na Persijski zaliv, dužine oko 58 km.

Klima[uredi | uredi izvor]

Irak se nalazi u suhoj klimatskoj zoni. Ljeta su vruća i s malo padavina, a zime blage i vlažne. Dok u Sirijskoj pustinji mogu proći godine a da ne padne kiša, u planinskoj regiji na sjeveroistoku zemlje zimi pada snijeg. Godišnji nivo padavina u ovom području prelazi 1.000 milimetara, dok je u Mezopotamiji količina padavina uglavnom manja od 30 milimetara. U Bagdadu, koji je smješten u njenom središtu, prosječna temperatura u januaru iznosi 9 °C, a u julu 33 °C. Temperaturne vrijednosti nerijetko ljeti pređu ekstremnu granicu od 50 °C.

Vode[uredi | uredi izvor]

Rijeka Eufrat

Regija između reka Eufrata i Tigrisa naziva se Mezopotamija i predstavlja žitnicu bliskoistočnih zemalja. Rijeke teku kroz Irak sa sjeverozapada prema jugoistoku. Središnji dijelovi njihovih tokova natapaju polja i plantaže agruma i palmi datula podignute na mjestu posječenih šuma u kojima su najzastupljenija bila stabla hrasta, platana, vrbe i topole. Donje tokove ovih rijeka prate močvarna područja s puno trske koja su stanište brojnih ptica selica. Oko 150 kilometara sjeverno od ušća u Perzijski zaliv Eufrat i Tigar se spajaju u rijeku Šat el Arab. Iračka morska obala duga je oko 60 kilometara. Na zapadu toka rijeke Eufrat reljef se postupno uspinje prelazeći u Sirijsku pustinju, koja se prostire i po susjednim zeljama. U ovom prirodnom prostoru vegetacija je pustinjska s tek pokojim grmom trave ili trnovitim trajnicama.

Politika[uredi | uredi izvor]

Fuad Masum, predsjednik Iraka

Prema Ustavu od 15. oktobra 2005. godine Irak je savezna republika s parlamentarnim sistemom vlasti. Na čelu države je predsjednik republike, kojeg za mandat od 4 godina i na najviše dva mandata bira parlament. Izvršnu vlast ima Vijeće ministara, koje se sastoji od premijera i ministara. Vijeće ministara potvrđuje parlament i ono mu je odgovorno za svoj rad. Zakonodavnu vlast ima jednodomno Iračko zastupničko vijeće s 325 zastupnika (317 biraju građani u pojedinim gubernijama, dok je 8 mjesta rezervirano za pripadnike manjina), koji služe mandat od 4 godine. Ustav ističe obavezu uspostavljanja Vijeća federacije kao drugog doma saveznog parlamenta. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina živora.Dan republike je 14. jula.[4]

Pravosudni sistem Iraka se dijeli na sudove na nivou regija i provincija i na federalne sudove. Na nivou provincija i regija postoje prvostepeni sudovi koji se dijele po nadležnosti na: Krivične sudove, Građanske sudove i Sud za statusna pitanja. Na nivou provincija i regija u drugom stepenu sude Žalbeni sudovi. Najviši sud na nivou provincija i regija je Kasacioni sud.

Administrativna podjela[uredi | uredi izvor]

Irak se sastoji od 18 pokrajina. Pokrajine se dalje dijele na okruge. Irački Kurdistan (koji se sastoji od pokrajina Erbil, Duhok, Sulejmanija) je jedina zakonski definisana regija u Iraku, uz svoju vladu i kvazi-službenu vojsku Peshmerg.

Iračke pokrajine su:

  1. Baghdad
  2. Salah ad Din
  3. Diyala
  4. Wasit
  5. Maysan
  6. Al Basrah
  7. Dhi Qar
  8. Al Muthanna
  9. Al-Qādisiyyah
  1. Babil
  2. Karbala
  3. An Najaf
  4. Al Anbar
  5. Ninawa
  6. Dahuk
  7. Arbil
  8. At Ta'mim (Kirkuk)
  9. As Sulaymaniyah
IraqNumberedRegions.png

Privreda[uredi | uredi izvor]

Izvoz u 2006. godini

Ekonomijom Iraka dominira naftni sektor, koji tradicionalno pruža oko 95% devizne zarade Iraka. Nedostatak razvoja drugih privrednih sektora je rezultiralo stopom od 18-30% nezaposlenih i smanjenjem BDP-a od 4.000 $ po stanovniku.[5] Zaposlenost u javnom sektoru čini gotovo 60% od ukupno zaposlenih na puno radno vrijeme u 2011. godini.[6] Naftna industrija, koja dominira iračkom privredom, zapošljava relativno mali broj radnika. Prije američke okupacije, u Iraku je bio zastupljen sistem centralno planirane ekonomije sa zabranom stranog vlasništva nad iračkim privrednim subjektima. U takvom ekonomskom sistemu, većina velikih industrijskim preduzeća su bila u državnom vlasništvu a stranoj robi su nametnute velike tarife.

Uprkos svjetski značajnim zalihama nafte Irak je među siromašnijim zemljama na Bliskom istoku. Uzroci višegodišnjoj krizi i siromašenju državi su izdatci i ratne štete u iračko-iranskome ratu 1980–88 (oko 35 milijardi USD), štete od rata sa SAD-om i njihovim saveznicima nakon iračke okupacije Kuvajta 1991. godine (oko 65 milijarda USD) te međunarodne sankcije pod kojima je Irak od 1990. godine (stanje donekle ublažava izvoz nafte u okviru UN-ova programa Nafta za hranu i lijekove, koji se ostvaruje od decembra 1996. godine).

Glavni su poljoprivredni proizvodi pšenica, raž, riža, paradajz, datule, pamuk; u stočarstvu se najviše uzgajaju ovce i perad. Većina je proizvodnih potencijala u državnom vlasništvu (ostvaruju oko 80% BDP-a). 2001. godine vrijednost izvoza bila je 15 milijardi USD, a uvoza oko 12 milijardi USD; glavni su vanjskotrgovinski partneri Rusija, Francuska, Egipat i Kina.[7]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo Iraka etnički je i vjerski heterogeno, iako je Islam najzastupljenija religija i pripada mu više od 95% stanovništva. Tri dominantne zajednice su Arapi-Šiiti (oko 60% stanovništva), Arapi-Suniti (oko 20%) i Kurdi (oko 15%).

Gustoća naseljenosti varira od vrlo rijetke (manje od 10 st./km2) u polupustinjskim i pustinjskim krajevima na zapadu i jugu, do vrlo guste u Donjoj Mezopotamiji. Posebno su gusto naseljena šire područje oko glavnog grada i područje delte Shatt al Araba. Gustoćom se ističe i brdsko područje Kurdistana te uska zona uz gornji tok Tigrisa i nešto manje Eufrata. U gradovima živi više od polovine stanovništva i taj dio zbog snažnih migracija ubrzano raste. Najveći je glavni grad je Bagdad. Ostali veći gradovi: Mosul, Basra, Irbil, Kirkuk, Sulejmanija, Nadžaf i Karbala. Broj stanovnika raste vrlo brzo, po godišnjoj stopi 29‰ (prosj. 19802001).[8]

Religija[uredi | uredi izvor]

Džamija Imam Ali u Nadžafu

Ustav Iraka proglašava islam kao zvaničnu religiju. Takođe, Ustav Iraka predviđa da islam treba smatrati izvorom zakonodavstva, i nijedan zakon ne može biti usvojen ukoliko se protivi utvrđenim odredbama islama. Religijsku strukturu Iraka čine većinski muslimani kojih ima 97%, te kršćani i ostale religije koje čine 3% populacije. šiiti predstavljaju većinu, sa oko 60-65 %, a suniti oko 32-37% stanovništva.

U Iraku postoje i manje vjerske zajednice Bahajaca, Jezida i Šabaka, koji zajedno sa kršćanima čine 3% populacije Iraka koji nisu muslimani. Pripadnici kurdskog naroda pripadaju uglavnom sunitskom ogranku islama, ali manji dio Kurda (Faili Kurdi) su pripadnici šiitskog ogranka islama.

Hajledci, uz Asirce i Ermene čine najveći deo hrišćanske populacije Iraka, koja broji od 400.000 od 600.000 pripadnika. Kakai zajednica je nastanjena uglavnom u blizini Kirkuka. Manje od deset Jevreja živi u Bagdadu, a mali broj jevrejskih porodica živi u regiji Irački Kurdistan, na sjeveru Iraka. Zajednica Jezida broji od 500.000 do 600.000 pripadnika, i oni uglavnom žive na sjeveru zemlje, oko 15% njih živi u Dohuk provinciji, a ostatak u Ninewa provinciji. Zajednica Šabaka broji od 400.000 do 500.000 ljudi, i oni žive uglavnom za sjeveru zemlje u provinciji Ninawa, kao i u blizini Mosula. Šiiti pretežno žive na jugu i istoku Iraka, ali predstavljaju većinu stanovništva u Bagdadu. Suniti čine većinu na zapadu, sjeveru i u centralnom dijelu Iraka.[9]

Jezik[uredi | uredi izvor]

Zvanični jezici u Iraku su arapski i kurdski jezik. Oko 75% stanovništva govori arapski, dok oko 20% govori kurdski jezik. U upotrebi su još i turkmenski (turski dijalekt), asirski i ermenski jezik. Također, od "zapadnjačkih" jezika najčešće se govori engleski jezik. Kurdski jezik se govori uglavnom na sjeveru zemlje. Ermenski jezik govore pripadnici preostalog kršćanskog stanovništva.

Aramejski i južni azeri jezik, su regionalni jezici. Ermenski i perzijski su zastupljeni, ali u manjoj mjeri. Većina iračkih Kurda govore i kurdski i arapski jezik. Turkmeni govore jezikom južni azeri, Asirci govore različitim eramejskim dijalektima, a Feyli Kurdi govore feyli jezik, sa kurdskim dijalektom. Prema Ustavu Iraka svi građani imaju pravo na obrazovanje na maternjem jeziku.

Reference[uredi | uredi izvor]


Noia 64 apps locale.png Nedovršeni članak Irak koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: