Niniva

Bronzani lav iz Ninive

Niniva (akad. Ninua; heb. Ninive) je bila glavni grad Asirije u zadnjih nekoliko decenija asirskog carstva. Kroz cijelu asirsku historiju bila je, uz Ašur, Kalah i Arbelu, jedan od najznačajnijih gradova.

Smještaj

Niniva je danas dio grada Mosula, koji je drugi grad po veličini u Iraku, a nalazi se na istočnoj obali Tigrisa, tek nekoliko kilometara nizvodno od Kurdskog gorja. Suvremeni Mosul proširio se i duž zapadne obale rijeke. Ovo je područje bilo pogodno za stvaranje značajnog naselja, budući da riječ o poljoprivredno bogatom kraju. Trgovačka prednost Ninive bila je u tome što se nalazila na putu koji je uz Tigris spajao sjever i jug, te u blizini puta koji je, slijedeći južne obronke Kurdskoga gorja, spajao istok i zapad.

Izgled i arheološka istraživanja

Restaurirana Adad kapija

U vrijeme svoga uspona, grad je obuhvaćao područje obujma od otprilike 12,5 km, a unutar njega nalzile su se dvije utvrde koje se danas nazivaju Kujundžik i Nebi Junus, a dijeli ih rijeka Hosr. Samo je područje Kujundžika moglo biti detaljno istraženo, budući da se na Nebi Junusu nalazi svetište proroka Jone (odatle i ime Nebi Junus, što na arapskom znači »Prorok Jona«), pa ga suvremeni arheolozi gotovo nisu mogli ni taknuti.

Ozbiljnija istraživanja u Ninivi počela su sredinom 19. vijeka, a vršili su ih francuski i britanski arheolozi, a kasnije su se u iskapanja uključile i druge zemlje, kao i sami irački arheolozi. Ipak, za razliku od Ašura i Kalaha, istraživanja u Ninivi uvijek su bila isprekidana i povremena. Uprkos tome, tamo je krajem 19. vijeka nađena Asurbanipalova biblioteka, koja predstavlja najznačajniji izvor za povijest i kulturu Asirije. Danas su ti nalazi pohranjeni u British Museumu.

Historija

Historija Ninive sastavni je dio historije Asirije. Glavno božanstvo i zaštitnica grada bila je Ištar, božica ljubavi i rata, koja je ujedno bila i zaštitnica Arbele. Mjesto je bilo naseljeno već u prapovijesti, no ništa nije poznato o njegovoj povijesti sve do sredine 3. milenija p.n.e. (oko 2400 p.n.e.), kad je Niniva došla pod političku kontrolu akadskih kraljeva s juga, te je zabilježeno da je jedan od tih kraljeve, Maništušu (oko 2269.-2255. p.n.e.) obnovio Ištarin hram.

Sljedeći put će Niniva imati značajniju ulogu u povijesti u doba Šamši Adada I. (oko 1813.-1781 p.n.e.), koji je također obnovio Ištarin hram, a u svome natpisu spomenuo i djelo Maništušuovo. Osim u ta dva razdoblja u kojima su Ninivom gospodarili strani vladari, ona je bila neovisan grad-država bez značajnijih političkih veza s ostalim gradovima središnjeg dijela Asirije.

Sredinom 2. milenija p.n.e. Niniva je došla pod vlast kraljevstva Mitani, no potom su je preuzeli vladari Ašura. Bio je to početak stvaranja Asirija, a od kraljevanja Ašur Ubalita I. (1363.-1328 p.n.e.) Niniva je, zajedno s ostalim gradovima središnje Asirije, smatrna sastavnim dijelom asirske zemlje.

U vrijeme Srednjeg asirskog carstva, asirski veliki kraljevi poduzimali su opsežne građevinske radove u gradu, uvijek pokazujući osobitu pažnju hramu božice Ištar. S istom su politikom nastavili i kraljevi Novoasirskog carstva.

U 7. vijeku Niniva je, Sanheribovom (704-681 p.n.e.) odlukom, postala prijestolnicom Asirije. Istovremeno je u gradu počeo i veliki program obnove i izgradnje. Sanherib je tako dao izgraditi veličanstvenu palaču, te svečanu ulicu koja je središtem grada vodila od palače prema mostu preko Tigrisa. Njegovi su graditelji ostvarili složeni sistem vodovoda i kanala kako bi u grad doveli vodu i omogućili navodnjavanje kraljevskih vrtova. Usto, grad je opasan velikim zidinama sa nekoliko utvrđenih vrata, čiji ostaci su još vidljivi.

Pojednostavljena skica zidina Ninive

Niniva je ostala prijestolnica Asirije, sve do pada carstva i samoga grada (612 p.n.e.) pod vlast Medijaca i Babilonaca.

U Bibliji

Većina biblijskih mjesta koja spominju Ninivu, odnose se na razdoblje kad je bila prijestolnica Asirije. Uz njih, tu je i izvještaj iz Knjige Postanka, koji govori o Nimrodu i njegovim gradovima, među kojima se spominje i Niniva. Za biblijske pisce ovaj je grad uvijek sjedište najvećeg neprijatelja kraljevastava Jude i Izraela, a proroci spominju njezin pad (usp. Sef 2,13). Niniva je u središtu zanimanja knjige Jonine, pa se stoga u tom mjestu i nalazi svetište ovoga proroka.

Reference

• John Malcolm Russell, Sennacherib's "Palace without Rival" at Nineveh, University Of Chicago Press, 1992, ISBN 0-226-73175-8
• Richard David Barnett, Sculptures from the north palace of Ashurbanipal at Nineveh (668-627 B.C.), British Museum Publications Ltd, 1976, ISBN 0-7141-1046-9
• R. Campbell Thompson and R. W. Hutchinson, A century of exploration at Nineveh, Luzac, 1929
• Carl Bezold, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Volume I, British Museum, 1889
• Carl Bezold, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Volume II, British Museum, 1891
• Carl Bezold, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Volume III, British Museum, 1893
• Carl Bezold, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Volume IV, British Museum, 1896
• Carl Bezold, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Volume V, British Museum, 1899
• W. L. King, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Supplement I, British Museum, 1914
• W. G. Lambert, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Supplement II, British Museum, 1968
• W. G. Lambert, Catalogue of the Cuneiform Tablets in the Kouyunjik Collection of the British Museum: Supplement III, British Museum, 1992, ISBN 0-7141-1131-7
• M. Louise Scott and John MacGinnis, Notes on Nineveh, Iraq, vol. 52, pp. 63–73, 1990
• C. Trümpler (ed.), Agatha Christie and archaeolog (London, The British Museum Press, 2001) - Nineveh 5, Vessel Pottery 2900 BC...
• Gwendolyn Leick. The A to Z of Mesopotamia. Scarecrow Press, 2010. - Early worship of Ishtar, Early / Prehistoric Nineveh
• Will Durant. Our oriental heritage. Simon & Schuster, 1954. - Early / Prehistoric Nineveh

Vanjski linkovi

Commons: Niniva

• Joanne Farchakh-Bajjaly photos of Nineveh taken in May 2003 showing damage from looters.
• John Malcolm Russell, "Stolen stones: the modern sack of Nineveh" in Archaeology; looting of sculptures in the 1990s.
• Nineveh page at the British Museum's website. Includes photographs of items from their collection.
• University of California Digital Nineveh Archives A teaching and research tool presenting a comprehensive picture of Nineveh within the history of archaeology in the Near East, including a searchable data repository for meaningful analysis of currently unlinked sets of data from different areas of the site and different episodes in the 160-year history of excavations.
• CyArk Digital Nineveh Archives, publicly accessible, free depository of the data from the previously-linked UC Berkeley Nineveh Archives project, fully linked and georeferenced in a UC Berkeley/CyArk research partnership to develop the archive for open web use. Includes creative commons-licensed media items.
• Photos of Nineveh, 1989-1990
• ABC 3: Babylonian Chronicle Concerning the Fall of Nineveh
• Layard's Nineveh and its Remains- full text
• A history
• Austen Henry Layard - Nineveh and Its Remains full book readable