Ur

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ruševine Ura
Drevna Mezopotamija
EufratTigris
Asirologija
Gradovi / carstva
Sumer: UrukUrEridu
KishLagašNippur
Akadsko Carstvo: Akkad
BabilonIsinSusa
Asirija: AssurNiniva
Dur-SharrukinNimrud
BabilonijaKaldeja
ElamAmoriti
HuritiMitanni
KasitiUrartu
Kronologija
Sumerski kraljevi
Asirski kraljevi
Babilonski kraljevi
Jezik
Klinasto pismo
SumerskiAkadski
ElamskiHurijski
Mitologija
Enûma Elish
GilgamešMarduk


Ur je bio stari grad u južnoj Mezopotamiji, blizu gdje je nekad bilo ušće Eufrata i Tigrisa u Perzijski zaljev, i blizu Eridua. Zbog povratka mora nalazište je sada daleko od obale u današnjem Iraku, južno od Eufrata na desnoj obali. Nalazi se blizu grada Nasirijaha, južno od Bagdada, i zove se Tel el-Mukajar (arapski: brežuljak izgrađen od bitumena). Nalazište je prepoznatljivo po ruševinama velikog hrama, još uvijek u prilično dobrom stanju. Hram je bio izgrađen za boginju Nanu, božicu Mjeseca u Sumerskoj mitologiji, i sastoji se od dva dijela. U donjem dijelu cigle su spojene bitumenom a u gornjem dijelu malterom.

Historija[uredi | uredi izvor]

Ur je već bio naseljen u najranijem razdoblju seoskog naseljenja u južnoj Mezopotamiji, Ubaidskom razdoblju. Međutim, čini se da je bio napušten za neko vrijeme. Historičari vjeruju da se to desilo zato što se mijenjala klima: od prilično kišovite, do sušne u 3. mileniju p. n. e. Tim slijedom su se mala poljoprivredna sela Ubaid kulture spojila u veća naselja zbog potrebe za izgradnju velikih centraliziranih natapnih sistema, da bi se preživjela suša. Ur je postao jedno takvo središte, i oko 2600. p. n. e., tokom trećeg Sumarskog ranog dinastijskog razdoblja grad je bio veoma uspješan. Ur se je već tada smatrao svetim Nani.

Mjesto Ura je bilo povoljno za trgovinu morem i također za kopnene rute u Arabiju. Mnoge velike grobnice, uključujuči tu grobnicu kraljice Puabi, su bile izgrađene. Krajnje, kraljevi Ura su postali stvarni vladari cijelog Sumera. Ovo se je dogodilo tokom prve dinastije Ura, koju je uspostavio kralj Mesanepada. Kraj ove dinastije je bio napad Sargona Akadskog oko 2340. p. n. e. O sljedećoj, drugoj, dinastiji se ne zna puno, jer je grad tada bio u padu.

Treća dinastija je uspostavljena kad je kralj Ur-Namu došao na vlast, vladajući između 2112. p. n. e. i 2094. p. n. e. Tokom njegove vladavine hramovi, uključujući i veliki hram Nani, su bili izgrađeni, i poljoprivreda je bila poboljšana kroz navodnjavanje. Njegov zakonik je jedan od najstarijih poznatih dokumenata, stariji čak od Hamurabijovog zakonika. On i njegov nasljednik Šulgi su tokom vladavine smatrani kao bogovi, a i nakon smrti on je ostao junački lik. Treća dinastija je raspala oko 1950. p. n. e. kad su Sumer osvojili Elamiti.

Krajnje i Babilon bi osvojio Ur. U 6. vijeku p. n. e. bilo je novih izgradnji u Uru pod vladavinom Nebukadnezara II od Babilona. Posljednji Babilonski kralj, Nabonidus od Babilonije, je poboljšao glavni hram. Međutim, grad je počeo pad od otprilike 550. p. n. e. i više nije bio naseljen nakon otprilike 500. p. n. e., vjerovatno zbog suše, mjenjanje položaja rijeka, i povratka mora.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: