Maroko
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||
Maroko (المغرب), Kraljevina Maroko (na arapskom, المملكة المغربية, al-mamlakâ l-maġribīyâ) je država u sjeverozapadnoj Africi. Izlazi na Atlantski okean i Sredozemno more. Graniči sa Zapadnom Saharom, Alžirom te sa Španijom. Površina 447 km2 oko 32,1 miliona stanovnika. Glavni grad Rabat, ostali: Meknes, Kazablanka, KenitraTaza, Tanćer.
Sadržaj |
[uredi] Historija
Starosjedioci su berberska plemena. U 2. vijekuz auzeli su ga Rimljani. Kasnije se počela prodirati barbarska plemena sa sjevera. Osvojili su je bizantijci a kasnije Arapi su je osvojili. U Maroko su počeli prodirati u 16. vijeku Španci al nisu ga mogli ozbiljnije ugroziti. Bila je mjesto tenzije između Njemačke i Francuske. Maroko je ipak posta Francuska kolonija.Postala je nazavisna od 1956. godine.
[uredi] Vlada
Kraljevina. Partije su Partija oslobođenja i socijalizma, Nacionalni savez, Socijalistički savez.
[uredi] Političke podjele
Političkom reformom 1997. godine, marokanska administracija je decentralizirana, te je teritorija Maroka podijeljena u 16 administrativnih regija. Svaka administrativna regija se sastoji od određenog broja provincija (ukupno 45) i okruga (26), dok su na najnižem nivou vlasti općine kojih u Maroku ima 1547. Ova podjela uključuje i teritoriju Zapadne Sahare koja je pod kontrolom Maroka od 1975. godine.
Na čelu svake administrativne regije se nalazi guverner (wali) kojeg imenuje kralj, te Regionalno vijeće. Maroko je podijeljen u sljedeće administrativne regije:
• 1 Chaouia-Ourdigha
• 2 Doukkala-Abda
• 3 Fès-Boulmane
• 5 Grand Casablanca
• 6 Guelmim-Es Smara (dio teritorije Zapadne Sahare)
• 7 Laâyoune-Boujdour-Sakia El Hamra (dio teritorije Zapadne Sahare)
• 8 Marakeš-Tensift-el Hauz (Marrakech-Tensift-El Haouz)
• 9 Meknès-Tafilalt
• 10 Oriental (istočna regija)
• 11 Oued Eddahab-Lagouira (dio teritorije Zapadne Sahare)
• 13 Souss-Massa-Draâ
• 14 Tadla-Azilal
• 15 Tanger-Tétouan
[uredi] Geografija
Reljef je uglavnom planinski. Planine Atlas najviši crh Tubkal 4170m. Nizije se nalaze u priobalju. Sahara na jugu. Klima pustinjska na jugu, sredozemna na sjeveru i umjerena na planinama. Količina padavina od 200mm-1 do 5050mm-1. Rijeke: Sus, Tensfit, Sebu. Bilje: stepe, šume, pustinje
[uredi] Privreda
Razvijena od drugih zemalja u Africi. Sve se više baziraju na kapitalu,ali su morali promijeniti svoj određen sistem. Izvršena je nacionalizacije većine industrija ali je još u rukama Francuza. Poljoprivreda: pšenica, ječam, kukuruz, pamuk, duhan, kikiriki, agrumi, datule. Stočarstvo je uglavnom ekstenzivno mada se više mijenja. Ovce 16 mil, koze,7,4 mil, goveda, magarci. Rude gvozdena ruda, ugalj, mangan, cink, nafta, srebro, kobalt, kalaj, azbest, grafit. Industrija: prehrambena, tekstilna, hemijska, elektrotehnička, hartije, obuće.
[uredi] Stanovništvo
Velika većina Marokanaca (oko 80%) je berberskog porijekla, iako danas broj stanovnika koji govori berberski jezik čini manjinu koja se procjenjuje na 30-40%. Arapska beduinska plemena su počela naseljavati marokansku ravnicu od sredine 10. vijeka, a naveći priliv arapskog stanovništva je nastupio u 17. vijeku nakon protjerivanja Arapa iz Španije i etničkog čišćenja iberijskog poluostrva. Iako malobrojniji, Arapi su s vremenom uspjeli nametnuti svoj jezik i većinskom berberskom stanovništvu. Tako samo oko 20% stanovnika Maroka ima arapsko porijeklo, ali se danas arapskim jezikom kao maternjim služi njih između 60 i 70%. Na sjeveru Maroka (i u staroj prijestolnici Fes) žive većinom Arapi i arabizirani Berberi (34% Arapi, 25% arabizirani Berberi), dok je na jugu (kao i u staroj prestonici Marakešu) uticaj Berbera mnogo značajniji. Osim starosjedioca, u Maroku živi i oko 60,000 stranaca, najviše Francuza, Španaca, Tunižana i Alžiraca.
Teritorijalna raspodjela stanovništva u Maroku je veoma neravnomjerna. Oko dvije trećine ukupnog broja stanovnika živi na sjeverozapadu i zapadu zemlje, na prostoru koji obuhvata samo jednu desetinu teritorije. Samo nešto više od jedne polovine stanovnika (57,4% po popisu 2003. godine) živi u gradovima. 32,9% stanovnika je mlađe od 15 godina, dok je udio starijih od 65 godina samo 4,4%. Prirodni prirast stanovništva je 2003. godine iznosio 1,6%.
[uredi] Kultura
Nacionalni praznik je 18. novembar, Dan nezavisnosti (Eid Al Istiqulal).
[uredi] Relevantni članci
[uredi] Vanjski linkovi
Alžir • Angola • Benin • Bocvana • Burkina Faso • Burundi • Centralnoafrička Republika • Čad • Džibuti • Egipat1) • Ekvatorijalna Gvineja • Eritreja • Etiopija • Gabon • Gambija • Gana • Gvineja • Gvineja Bisau • Južnoafrička Republika • Kamerun • Kenija • Komori • Demokratska Republika Kongo • Republika Kongo • Lesoto • Liberija • Libija • Madagaskar • Malavi • Mali • Mauricijus • Mauritanija • Maroko • Mozambik • Namibija • Niger • Nigerija • Obala Slonovače • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sijera Leone • Somalija • Sudan • Svazi • Sao Tome i Principe • Tanzanija • Togo • Tunis • Uganda • Zambija • Zelenortska Ostrva • Zimbabve
Teritorije i nepriznate države:
Ceuta (Španija) • Južni Sudan • Kanarska ostrva (Španija) • Madeira ostrva (Portugal) • Mayotte (Francuska) • Melilla (Španija) • Reunion (Francuska) • Somaliland • Sveta Helena (Velika Britanija) • Zapadna Sahara • Zanzibar (Tanzanija)
1)Smatrani i dijelom Azije.
|
|
|
|---|---|
|
Alžir | Bahrein | Džibuti | Egipat | Irak | Jemen | Jordan | Katar | Komori | Kuvajt | Libanon | Libija | Maroko | Mauritanija | Oman | Palestina | Saudijska Arabija | Somalija | Ujedinjeni Arapski Emirati | Sudan | Sirija | Tunis |
|

