Kurdi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Kurdi su narod na Bliskom Istoku. Žive na prostoru Kurdistana koji je podeljen između Turske, Sirije, Iraka i Irana, također manje kurdske grupe mogu se pronaći u Libanonu, Azerbejdžanu, Armeniji, kao i u Evropskim zemljama. Jezik kojim govore je kurdski i dijeli se na 3 glavna dijalekta: Kurmanji (Kurmandži), Sorani i Zazaki, iako postoji još veliki broj podgrupa jezika, ova tri su glavna. Zajedno sa Afganima, Irancima, Tadžicima pripadaju iranskoj grupi naroda.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Kurdski pripada porodici iranskih indoeuropskih jezika, jezici koji su bliski kurdskom su farsi (perzijski, armenski, tadžički i paštunski). Ipak, većina Kurda, pored kurdskog poznaju i jezike zemalja u kojima žive tj. arapski, turski ili perzijski. Razlike među dijalekata Kurmandži i Sorani dijalekta su nešto manje nego razlike između njemačkog i engleskog. Tako naprimjer Kurmandži ima gramatičke rodove i padeže, dok Sorani to nema.

Populacija[uredi | uredi izvor]

Danas na svijetu živi oko 40 miliona Kurda. Imaju jako visok prirodni priraštaj i veliki broj živorođenih tako da se broj Kurda stalno povećava. Danas Kurdi su čak 20% stanovništva Turske, 20% Iraka, 8% Sirije, 7% Irana i oko 2% Armenije. No, danas je veliki broj Kurda van rodnih mjesta, tako da ih je oko 500 000 do 800 000 u Njemačkoj, pored Njemačke žive i u drugim europskim zemljama, a zemlje u kojima je zastupljen velik broj Kurda su Francuska, Danska, Švedska, Austrija, Švicarska, Velika Britanija i Holandija. Po vjeroispovjesti, danas većina Kurda su Sunitski Muslimani, iako postoji i nekolicina Katolika, Jevreja te tradicionalnih kurdskih i bliskoistočnih vjera.

Porijeklo naroda[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da se porijeklo Kurda vuče od prije 7000 do 8000 godina, tačnije od Hurita koji su govorili sjeverno-kavkaskim jezikom, bliskom današnjem čečenskom. Huriti su živjeli u prostoru Zargos i Taurus planina, pa kao i Kurdi nisu išli daleko od planina. Poslije Huriti su se podijelili na nekoliko klanova i grupa. Sva ova plemena bila su dio zemlje "Karda" ili "Karduči" te "Guti" ili "Gutium". Inače, ovo su isti narodi samo su se podijelili na nekoliko plemena. Babilonci su ove ljude nazvali "Gardu" ili "Qarda", u okolici Asirije bili su "Qurti" ili "Guti". Kada su Grci došli na teritoriju nazvali su ove ljude "Kardukh". Prema DNK analizi Kurdi su danas bliži Evropljanima nego narodima iz Bliskog i Srednjeg Istoka.

Kurdi u Iraku[uredi | uredi izvor]

U Iraku, Kurdi imaju daleko najviše prava i slobode.[citat potreban] Tačnije, tu se nalazi kurdska demokratska vlada, koja je od Sjevernog Iraka napravila autonomnu kurdsku teritoriju sa školama na kurdskom i arapskom jeziku. Irak je mjesto velikih kurdskih centara poput Mosula, Sulejmanija, Kirkuka i drugih. Kurdski lider Mustafa Barzani uspjeo je 1970 godine da Sjeverni Irak, pretvori u autonomnu kurdsku teritoriju. Plan je bio uspješan iduće 4 godine, no iračke vojske htjele su da vrate veoma bogat naftom kurdski dio Iraka, tako je 1974 iračka vojska započela rat sa kurdskim snagama. Drugi pokušaj iračke arabizacije Kurda bio je da postave Arape na mjesto kurdskih izvora nafte, time je između 1975 i 1978 oko 200.000 Kurda prebačeno u druge djelove Iraka. Među svim sukobima najzvučniji je bio 1988 kada je plinom ugušeno oko 100.000 ljudi kurdskog porijekla. Zbog svih sukoba, obje strane, i arapska i kurdska odlučile su da Sjeverni Irak bude zasebno tijelo i region.

Kurdi u Turskoj[uredi | uredi izvor]

Kurdi u Turskoj su najbrojniji od svih zemalja u kojima žive, tako da ih je u Turskoj danas oko 15 miliona.[citat potreban] No, historija turskih Kurda nije naročito drugačija od historije Kurda u Iraku, tačnije propraćena je stalnim sukobima, ratovima i ustancima. U Turskoj oko milion ljudi govori Dimli (južni Zazaki) i oko 140.000 njih govori Kirmandžki (sjeverni Zazaki) koji je oko 70% sličan južnom. Ostatak Kurda u Turskoj govore Kurmanji (Kurmadnži) dijalektom. No, istina je da je upotreba jezika u turskim gradovima strogo zabrenjena te Kurdi svoj jezik uče uglavnom u svojim porodicama.

Do 1991 upotreba bilo kakve oznake kurdske kulture i jezika bila je zabrenjena, no Evropska Unija je donijela zakon da ne brane Kurdima svoje proslave, muziku i TV stanice. Ipak, danas edukacija na kurdskom može se dobiti isključivo privatno.

1994. Leyla Zana je postala prva Kurdkinja u turskom parlamentu, no nakon svoje historijske izjave dobila je 15 godina zatvora. Govorila je o lojalnosti na turskom, te je na samome kraju dodala na kurdskom jeziku "Trebala bih vladati tako da bi Kurdi i Turci mogli da žive zajedno u demokratskim odnosima", no to se parlamentu nije svidjelo, te je sve završilo bojkotovanjem, pa je i sama Zana završila u zatvoru.

Partiya Karkerên Kurdistan (Kurdska radnička partija) poznata kao PKK je od strane EU i SAD-a prihvaćena kao teroristička organizacija. PKK teži ka nezavisnoj zemlji koja bi sadržala jugoistočnu Tursku, sjeverni Irak i Siriju te sjeverozapadni Iran. Između 1984 i 1999 PKK i turska vojska otvorile su rat. Prema podacima iz svjetske organizacije za ljudska prava mnogo je podataka da je turska vojska nasilno zapalila mnoga kurdska sela,[citat potreban] tako da je 3.000 kurdskih sela smaknuto sa mape, koji su bili domovi oko 370.000 ljudi.

Nelson Mandela je odbio Ataturkovu nagradu za mir 1992 zbog operacije nad Kurdima. Nakon što je odbio, turske novine nazvale su ga "Ružni Afrikanac" i "Terorist Mandela"

Kurdi u Iranu[uredi | uredi izvor]

Kurdi zauzimaju oko 7% iranske populacije. Za razliku od Turske, koja ne dopušta kurdski jezik u javnosti u Iranu je to drugačije. Iran je prihvatio Kurde kao svoju manjinu, te je kurdski jezik apsolotno normalan i dozvoljen u Iranu.

U januaru 1946 tokom sovjetske okupacije u sjeverozapadnom Iranu, Republika Mahabad proglasila je nazavisnost iranskog dijela Kurdistana. U Iranu, Kurdima je dozvoljen kompletan kulturni identitet, no nemaju pravo biti u vladi.

Roya Toloui, borac za ženska prava u Iranu i glava časopisa "Rasan" je mučena dva mjeseca jer je organizovala nekoliko mirnih ustanaka u iranskom dijelu Kurdistana.

Kurdi u Siriji[uredi | uredi izvor]

Kurdi su najveća manjina u Siriji, te tamo broje oko 2 miliona ljudi. Kurdi obično govore kurdskim u javnosti. Sirija nije toliko oštra prema Kurdima, tako da ne forsira davanje arapskih imena Kurdima, pored toga, u Siriji postoje privatne škole čija se nastava održava na kurdskom jeziku.

Poznati vojskovođa Saladin Ajubi je bio sirijski Kurd, njemu u čast, u glavnom gradu Sirije, Damasku dignut je kip. Danas najveći kurdski gradovi u Siriji su Kamšilo (Qamshilo) i Aleppo.

Kurdi u Armeniji i Azrebejdžanu[uredi | uredi izvor]

Između 1930-ih i 1980-ih Armenija je bila dio Sovjetskog Saveza, gdje su Kurdi, koji su kao i ostale etničke grupe imale status zaštićene manjine. Tokom konflikta na Nagoni-Karabah, mnogi Kurdi koji nisu pripadali Jazidi grupi morali su napustiti svoje domove.

1920 dvije regije naseljene Kurdima Dževanšir (Jewanshir) i Zangazur (oba u Azerbejdžanu) osnovali su Kuridstan Okrug (poznat još kao Red Kurdistan). Danas u Azerbejdžanu nema mnogo Kurda, naročito nakon Nagoni-Karabah konflikta.

Religija[uredi | uredi izvor]

Danas su većina Kurda muslimani, koji pripadaju Shafi (Šafi) učenju sunitskog Islama. Također postoji i manjina Kurda koji pripadaju šitskoj grupi, koji uglavnom žive u nekim dijelovima Irana i Iraka.

Rečeno je da "Kurdi čuvaju svoj Islam lagano", misleći se da njihova vjera nije toliko vidljiva i izražena kao u nekim dijelovima Bliskog Istoka. Kurdske žene naročito uživaju veliku slobodu; one ne pokrivaju svoje lice, njihov hijab je manje restriktivan, te ne nose odjevne predmete koji pokrivaju kompletno tijelo.

Newroz[uredi | uredi izvor]

Newroz je dan koji proslavljaju svi narodi iranskog porijekla, no kod Kurda on ima posebno značenje, jer njima plamen vatre koja se pali za Newroz predstavlja slobodu. Riječ newroz potječe od dvije riječi "new" što znači nov, i "roj" što može značiti sunce i dan, ali u ovom slučaju znači dan, tako da bi u prijevodu Newroz značio "Novi dan". Sve je počelo od jednog mita o Kawi, rudaru, koji je živio pod zemljom oko 2000 godina, u to vrijeme u Kurdistan stigao je car Zahak, te od njegove vladavine proljeće više nije htjelo da dođe u Kurdistan. Kawa je naredio da mu se svaki dan donese nekoliko mladića sa ovčijim mozgom, od kojih bi on napravio pametne mladiće za svoju vojsku. Nakon što je smaknuo Zahaka, zapalio je vatru u znak pobjede, te se proljeće vratilo na kurdsku zemlju. Danas u njegovu čast, Kurdi pale vatru, oko koje se vesele, plešu i pjevaju. Newroz se slavi 21. Marta, prvog dana proljeća, simbolika proljeća jeste dolazak proljeća u Kurdistan.

Danas postoji nekoliko vrsta mitova o Kawi i Newrozu, ali sve u svemu kraj i suština priče su isti, unutrašnji dijelovi mijenjali su se kroz historiju.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Kurdska muzika se ne razlikuje mnogo od ostale muzike sa Bliskog Istoka, no ipak mogu se primjetiti neke pojedinosti karakteristične samo za kurdsku muziku. Kurdske pjesme govore o raznim stvarima, počevši od pjesmama namjenjenim herojima poput Saladina, do onih koje su tipične ljubavne koje se nalaze u bilo kojoj muzici svijeta. Jedna od najvećih legendi kurdske muzike je Şivan Perwer (Šivan Peruer), koji je počeo da mješa kurdsku tradiciju sa modernom muzikom. Pored njega, veliki as kurdske muzike je Ahmet Kaya, koji je pored muzičke karijere, imao dosta aktivnosti u politci, tačnije politici koja se bori za prava Kurda.

Danas je kurdska scena dosta bogata i ima veliki broj izvođača, kako starih legendi, tako i novih mladih nada. Danas su tu Ciwan Haco (Dživan Hadžo), Rojin (Rožin), Rojda (Rožda), Aynur Dogan (Ajnur Doan), Chopy (Čopi), Ayhan (Ajhan), Zakaria Abdulla i mnoge druge zvijezde koje su popularne širom Kurdistana i kurdske dijaspor

Kurdska se muzika izvodi na svim dijalektima kurdskog jezika, no neke kurdske zvijezde naprave nekoliko pjesama i na arapskom, perzijskom i turskom jeziku.

Plesovi[uredi | uredi izvor]

Kurdski plesovi slični su onima u našoj Bosni i Hercegovini, tj.našem kolu. Karakteriše se držanje sa ruke, te brzi i ustaljeni pokretni nogama i rukama. Danas postoji nekoliko verzija kurdskog plesa, ovisno o muzici, tempu i ritmu.

TV stanice[uredi | uredi izvor]

Iako nemaju niti jednu nacionalnu TV stanicu, Kurdi u Europi potrudili su se da naprave nekoliko televizija na kurdskom jeziku. Danas vjerovatno najslavnija i najuspješnija kurdska TV stanica je ROJ TV, sa sjedištem u Belgiji. Većina programa je na dijalektima kurdskog jezika, dok pored njega, na TV-u se koriste i turski, arapski, engleski, njemački i perzijski. Televizija izvještava sve ono što se događa u svijetu Kurda i načinu života. Ostale kurdske televizije su Newroz TV, Kurdistan TV, MMC, Zargos TV i mnoge druge.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: