Metal (hemija)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Za druga značenja pojma Metal (hemija) pogledajte Metal (čvor).

Metal je hemijski element koji dobro provodi električnu struju i toplotu, a sa nemetalima gradi katione i ionske veze.

U hemiji, metal (iz grč. "μέταλλον" - métallon, rudnik[1][2]) je hemijski element, spoj ili legura koji ima osobinu velike električne provodljivosti. U metalima, atomi otpuštaju elektrone i grade pozitivne ione (katione). Ti ioni su okruženi delociranim elektronima, koji su odgovorni za osobinu provodljivosti. Čvrsto tijelo koje je građeno na taj način se održava elektrostatičnim međudjelovanjima između iona i oblaka elektrona, a takva veza među atomima se naziva metalna veza[3].

U astronomiji, pojam metala se definira sasvim drugačije.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Metali se ponekad opisuju kao skup pozitivnih iona okruženih morem delociranih elektrona. Oni su jedna od tri grupe elemenata ako se posmatraju po osobinama ionizacije i atomskih veza, pored metaloida i nemetala.

Metali zauzimaju najveći dio periodnog sistema elemenata, dok se nemetalni elementi mogu naći samo na desnoj strani periodnog sistema elemenata. Dijagonalna linija, povučena od bora (B) do polonija (Po), uslovno razdvaja nemetale od metala. Najveći dio elemenata oko ove linije su metaloidi, ponekad poznatiji i pod nazivom poluprovodnici. Ovo je iz razloga što ti elementi pokazuju električne osobine koje su svojstvene i provodnicima i izolatorima. Elementi ispod i lijevo od ove linije su metali, dok su elementi iznad i desno od linije nemetali.

Podjela metala[uredi | uredi izvor]

Metali predstavljaju najveću grupu elemenata u periodnom sistemu elemenata, ukupno 84 od 107 svih do sada poznatih elemenata po sličnim osobinama: metalni sjaj, provodljivost elektične struje i toplote, kovnost, čvrstoća, lahka pokretljivost elektrona, bazični oksidi itd.

Metali se također dijele na:

  • plemenite (oni metali koji ne koroziraju ) (zlato, srebro, platina itd.)
  • poluplemenite (oni se na zraku presvuku slojem oksida da ne koroziraju ) (aluminijum, bakar itd.)
  • neplemenite (oni metali koji koroziraju ) (željezo)

Prvi proizvedeni tehnički metali bili su bronza, željezni ljevovi i nelegirani čelik. Tako je u starom vijeku bilo poznato sedam metala i to: zlato, srebro, bakar, željezo, kalaj, živa i olovo. U toku srednjeg vijeka i dijela novoga do sredine 18. vijeka otkriveno je još sedam elemenata među kojima su bili : antimon, kobalt i platina. Svi ostali elementi - čak 91, otkriveni su od druge polovine 18. vijeka do naših dana.

Opće karakteristike metala[uredi | uredi izvor]

Metali se odlikuju metalnim sjajem i povećanom električnom i toplotnom provodljivošću, što je uslovljeno osobenošću unutrašnje građe atoma i njihove međusobne veze i dobrom kovnošću.

Uobičajena podjela metala vrši se prema boji na crne i obojene, prema gustoći na lahke i teške, prema temperaturi topljenja na lahko, teško ii vrlo teško topljive metale. Najprikladnija podjela je prema njihovom položaju u periodnom sistemu elemenata.

Metali se jedan od drugog razlikuju prema strukturnoj građi njihovih atoma i osobinama, a kao što je već napomenuto prema nekim pokazateljima mogu se razvrstati u grupe. Jedna od osnovnih podjela je na crne i obojene metale. Uobičajena podjela na crne i obojene metale predviđa da u crne metale spada samo željezo i legure željeza, a u obojene metale da spadaju svi ostali metali. Međutim treba napomenuti, da se pod crnim metalom ne podrazumijeva samo željezo već grupa metala.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon
  2. ^ metal, na stranici Oxford Dictionaries
  3. ^ Mortimer, Charles E. (1975). Chemistry: A Conceptual Approach, 3rd, New York:: D. Van Nostrad Company.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: