Adolf Hitler

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Adolf Hitler
Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg
Führer Njemačke
Vrijeme na vlasti
2. august 1934 – 30. april 1945
Prethodnik Paul von Hindenburg
Nasljednik Karl Dönitz
Rođenje 20. april 1889, Braunau am Inn, Flag of Austria.svg Austrija
Smrt 30. april 1945. (56 godina), Berlin
Nacionalnost Austrijanac / Nijemac
Politička stranka Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija
Supruga Eva Braun
Potpis Hitler Signature2.svg
Hitler kao dijete
Hitlerova partijska članska karta u DAP, kasnije NSDAP

Adolf Hitler, njemački i austrijski političar i diktator. U svojstvu "Führera", vođe nacističke Njemačke, Hitler se smatra za glavnog i odgovornog za Drugi svjetski rat i progon Židova - holokaust, u kojem su počinjeni neki od najvećih zločina protiv čovječnosti u historiji. Hitler je bio predsjednik Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke NSDAP-a (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Adolf Hitler se rodio u austrijskom gradu Braunau am Inn, gdje je njegov otac, Alois Hitler, bio carinik. Zbog očevog posla, porodica se često selila iz grada u grad: Braunau (1889-92.), Passau (1892-95.), Linz (1895-96.), Fischlham (1896-98.), Leonding (1898-1905.), Linz (1905- ). Alois je umro u januaru 1903. godine kad je Adolfu bilo 13 godina, a majka Klara Hitler pet godina poslije decembra 1907. godine.

Prvi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Prvi svjetski rat

Pošto je probao sreću na nekoliko radnih mjesta (zidar, crtač razlednica), Adolf se početkom prvog svjetskog rata prijavio kao dobrovoljac u njemačkoj vojsci. Hitler se borio na prvim linijama fronta tokom skoro cijelog rata bez nekog značajnijeg napredovanja u činovima. Dobio je, pak, njemački orden za hrabrost u borbi, Eisernes Kreuz.

Međuratni period[uredi | uredi izvor]

U poslijeratnom periodu Hitler je dobio posao u pokrajini Bayern kao istraživač političkih grupacija. Ubrzo je primjetio Deutsche Arbeiterpartei (Njemačka radnička partija) i bio fasciniran njenim programom i žarom njenih članova. Učlanio se, ubrzo postao odgovoran za propagandu, a nedugo zatim i predsjednik. Partija je promjenila ime u Nationalsocialistische Deutsche Arbeiterpartei, NSDAP.

Nakon neuspješnog pokušaja puča 8. i 9. novembra 1923. (Hitlerputsch), Hitler je osuđen na pet godina zatvora. Pušten je nakon 9 mjeseci provedenih u tvrđavi Landsberg (april-decembar 1924). Hitler je smatran bezopasnim, a nacisti kao politička partija su jedva i postojali, razbijeni nakon neuspjelog puča. U zatvoru je Hitler uz pomoć Rudolfa Hessa napisao knjigu Mein Kampf (Moja borba), koja je istovremeno biografija, idejni program za nacionalsocijalizam, i priručnik za propagandu.

U svojim govorima Hitler je igrao na kartu izgubljenog ponosa kod njemačkog naroda, koji je nakon Versailleskog mira izgubio teritorije i isplaćivao velike odštete napadnutim državama. Takva istupanja su naročito došla do izražaja u ranim tridesetim kada je Njemačku pogodila finansijska kriza i depresija. Na izborima u septembru 1930., nacisti su od partije izvrgnute podsmijehu izrasli u važan faktor u političkom životu Njemačke, osvojivši preko 18% glasova i 107 mjesta u Reichstagu, te su postali druga po veličini partija u Njemačkoj.

U njemačkim parlamentarnim izborima u martu 1933., nacisti su osvojili 44% glasova i kroz koaliciju sa DNVP (Njemačka narodna partija) imali većinu u Reichstagu. Hilter je bio izabran za državnog tajnika. Ubrzo su zabranjene ostale partije a nakon smrti predsjednika Von Hindenburga Hitler je, umjesto novih izbora, promjenio zakon i zasjeo na upražnjeno mjesto.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Drugi svjetski rat

12. marta 1938, Hitler je pripojio Austriju Njemačkoj (Anschluss) i trijumfalno umarširao u Beč. Slijedeći korak je bio izazivanje krize oko Sudeta, oblasti većinski nastanjene Nijemcima u Čehoslovačkoj. Na Minhenskim pregovorima u septembru, Britanija i Francuska su popustili njegovim zahtjevima, rat je izbjegnut na štetu Čehoslovačke. Sudeti su pripali Njemačkoj. Kao rezultat tih događaja, Hitler je izabran za Osobu godine (Man of the year) 1938. godine u Time magazinu. Hitler je naredio invaziju na Čehoslovačku 10. marta 1939. i istovremeno zatražio od Poljske da vrati teritoriju oduzetu Njemačkoj u Versailleu. Evropske sile su se protivile ali bile nemoćne da formiraju zajednički stav sa Sovjetskim savezom. Hitler ih je izmanevrisao sklopivši tajni pakt sa Rusima 23. augusta 1939. (Molotov-Ribbentrop). 1. septembra 1939. Njemačka je napala Poljsku. Velika Britanija i Francuska su proglasile rat sa Njemačkom.

Poljska je pala do kraja septembra, a Hitler je nastavio mobilizirati. U martu 1940. godine, njemačke snage su umarširale u Dansku i Norvešku a dva mjeseca poslije napale Francusku osvajajući usput Holandiju i Belgiju. Francuska je kapitulirala 22. juna 1940 a Musolini i Italija, politički bliski Hitleru, su stali na njemačku stranu u ratu. Hitler je krenuo na Britaniju, borba koja je trajala do maja 1941. U aprilu 1941. godine, Njemačka je napala Jugoslaviju i Rumuniju i uskoro zauzela skoro cijeli Balkan. 22.juna 1941. godine, Hitler je poslao 3 miliona vojnika na Sovjetski savez. Pohod na Sovjetski savez, Operacija Barbarossa, isprva je bio uspješan priključivši Hitleru Baltičke zemlje i Ukrajinu na njegovu mapu osvojenih zemalja. U blizini Moskve, njemačke snage su zaustavljene veoma oštrom zimom i dobro organizovanom odbranom. To je bio prvi veći Hitlerov neuspjeh u Drugom svjetskom ratu jer je planirao osvojiti Rusiju u kratkom periodu.

Holokaust[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Holokaust
Mapa glavnih nacističkih koncentracionih logora u 1943

Između 1942. i 1945. godine SS i saučesnici, tj. kolaboratori, sistematski su ubili oko 3,5 miliona Jevreja u koncetracionim logorima. Također ogroman broj Jevreja je ubijen manje sistematski, ili je umrlo od izgladnjenosti ili iznemoglosti radeći u radnim kampovima. Pretpostavlja se da je između 5 i 6 miliona Jevreja ubijeno ili umrlo od navedenih razloga u Drugom svjetskom ratu. Osim Jevreja; komunisti, homoseksualci, Romi, hendikepirane osobe, mentalno zaostale osobe, Jehovini svjedoci, anti-nacisti, poljski intelektualci, i drugi; su bili ciljevi u ovom zločinačkom projektu. Eliminacija svih ovih, za naciste nepoželjnih, grupa se generalno naziva Holokaust. Smatra se da je Hitler, zajedno sa Himmlerom, bio idejni tvorac ovog projekta iako nema mnogo dokumenata koji to potvrđuju. To su bili nezvanični razgovori poslije kojih nisu ostajali tragovi. Na konferenciji u Wannsee-u u blizini Berlina, 20. januara 1942 Hitler je snimljen kako govori: "Jedino eliminacijom Židova možemo vratiti sebi zdravlje".

Poraz i smrt[uredi | uredi izvor]

Hilter je mrtav - naslovnica američkih novina iz 1945. godine

Njemačke snage su prvi veliki poraz doživjele u Staljingradu, u zimu 1942/43. U sjevernoj Africi, saveznici su zaustavili Nijemce u njihovom pokušaju da osvoje Suecki kanal i Bliski istok. Ovi porazi su bili glavne prekretnice u II. svjetskom ratu. Poslije toga, Hitlerovi vojničko-taktički potezi su postali iracionalni. Njemačka vojna i finansijska pozicija je uzdrmana, kao i Hitlerovo zdravlje. Lijeva ruka mu je počela nekontrolisano drhtati, neki historičari smatraju da je bolovao od Parkinsonove bolesti. Proglašenje rata Sjedinjenim Američkim državama 11. decembra 1941. dovelo je Hitlera u nezavidnu poziciju. Ratovao je sa najvećom državom (Sovjetski savez), najvećom industrijskom i finansijskom silom (SAD) i najvećom imperijom (Britanska imperija). 1943 je njegov saveznik Musolini zbačen sa vlasti, a američke snage su zauzele Siciliju. Sovjeti su počeli napredovati na istočnom frontu. 6. juna 1944. godine savezničke snage su se iskrcale u sjevernoj Francuskoj (D-Dan). Realisti u njemačkom vojnom vrhu su vidjeli da je poraz neminovan, nekoliko njih je odlučilo smaknuti Hitlera. Krajem jula 1944 jedan od njih, Claus von Stauffenberg, podmetnuo je bombu u Hitlerov vojni štab ali je Hitler preživio. Uslijedila su ispitivanja i strijeljanja, oko 4.000 osoba je pogubljeno - pokret otpora je slomljen.

Do kraja 1944. godine Sovjeti su potpuno oslobodili državu i počeli prodirati u centralnu Evropu. Saveznici su nadirali u Njemačku sa zapada. Njemačka je vojno poražena ali Hitler je odbijao pomisao na predaju ili pregovore o predaju. To je rezultiralo daljnjim ratovanjem i razaranjem Njemačke. U aprilu 1945, Sovjeti su bili pred Berlinom. Hitlerovi saradnici su savjetovali bijeg u Austriju ili Bavarsku ali on je bio odlučan da umre u glavnom gradu. Dok su se po Berlinu vodile posljednje ulične borbe između Sovjeta i preostalih Njemačkih vojnika, vjeruje se da je Hitler izvršio samoubistvo pucanjem u glavu 30. aprila 1945. Njegovo i tijelo Eve Braun, njegove dugogodišnje saputnice s kojom se vjenčao par dana prije pada Berlina, zakopano je i spaljeno nakon kratkog vremena.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Adolf Hitler
Wikicitat
Wikicitat: Adolf Hitler

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: