Paleolit

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Paleolitski alati od najčešćih materijala:
kremena, kosti i rogova (Howell F. C.: Early Man)
Ilustracija rastuće složenosti obrade kamenog oruđa u glavnim fazama hominizacije
Kružićima su označeni broj i vrsta operacija tokom usložnjavanja obrade kamena,
(prema: Constable G.: The Neanderthals)
Pećinska slika životinja iz Lascauxa u Francuskoj, od prije oko 13.000 godina p.n.e., koja je vjerovatno nastala zbog vjerovanja da će osigurati uspješniji lov.

Paleolit (starije kameno doba) je prvo razdoblje u razvoju čovjeka, a traje od otprilike 2.000.000. godine p. n. e. pa do oko 10.000. godine p. n. e. Počinje upotrebom prvih kamenih oruđa (alata).

Prema stupnju razvijenosti glavnih obilježja, paleplit se obično dijeli na

  • Donji paleolit: prije 2,5 mil. - 120.000 godina (Homo habilis i Homo erectus)
  • Srednji paleolit: prije 300.000 - 30.000 godina (Homo neanderthalensis),
  • Gornji paleolit: prije 30.000 - 10.000 godina (Homo sapiens = Homo sapiens praesapiens)

U geohronologiji, kulture paleolita su se razvijale u pleistocenu.

Starije kameno doba obuhvata nekoliko glavnih karakterističnih cjelina praihstorijske kulture. Koliko je do sada poznato, tvorci prvog pravog oruđa (napravljenog upotrebom "oruđa za proizvodnju oruđa") bili su pripadnici vrste Homo habilis, prije gotovo 2 miliona godina. Iako se u novije vrijeme insistira na pretpostavci da su i raniji prehominidi (Australopithecinae, npr.) mogli upotrebljsvati kamene rezačr za deranje i komadanje mese, ni uz jedan od njihovih fosila još uvijek nije pronađen alat koji je posigurno ručnne izrade.[1][2]

U nalazištima fosila drevih pripadnika roda Homo, nađeno je grubo cijepano kamennje ili grumenju lave od kojih su odbijani iveri (okresine), tako da je u svega nekoliko poteza dobijano oruđe sa jednostrano naoštrenim sječivom (chopper), u vidu satare, sjekire, bradve obrađenih oblutaka. Za pripadnike vrste >Homo habilis se pouzdanu zna da su u svojoj alatnici imali oruđe koje je pravljeno od biranih materijala sa višekilometarskih udaljenosti. Kasnije se prave i dvostrano obrađena sječiva, strugači, ubadala, klinovi, noževi, lamine, lamele itd. Prema tome da li je kao orude češće upotrebljavano jezgro obrađivanog materijala ili pak odbijeno iverje, u daljem razvoju kamenog doba mogu se razlikovati širi ili uži krugovi "jezgraških" ili "iveraških" kultura, a na osnovu dominantnog oblika oruđa opisane su kulture klina, sjekire, noža itd.[3][4]

U razvijenijim paleolitskim kulturama naročito je usavršeno listoliko kameno oruđe (najčešće u obliku lista vrbe i lovora), pedantno obraeno i mnogostruke namjene (kultur označena kao levalois ili levaloisien). U gornjepaleolitskorn stupnju razvoja kulture, posebno karakteristina pojava je sprava oznaëena kao "graver", sa oštrirn vrhom, koja se dovodi u vezu sa prvim rezbarijama, crtežima i slikama (kultura: gravetian). Prapočeci likovne umjetnosti još i danas izazivaju divljenje eksperata; takvi ostaci kulture su očuvani u mnogim pedinama Staroga svijeta, kao (na primjer) na Pirinejima, u južnoj Francuskoj, Italiji, Zimbabveu, itd. Na osnovu karakteristiënih formi likovnog izraza, u evropskim uslovinia eksperti razlikuju tri regije:

  • (1) franko-kantabrijska (naturalističko prikazivanje likova),
  • (2) mediteranska (gravire deformiranih oblika), i
  • (3) kontinentalna (skulpture, posebno ljudskih oblika).

Ostaci paleolitske likovne urmetnosti na Jugozapadnom Balkanu su registrirani samo u pećini Badanj kod Stoca (gravure - crteži konja) i u Kulašima kod Prnjavora (kamena figura ptice). S druge strane, ovih prostora do sada je evidentirano oko 150 nalazišta razliëitih paleolitskih predmeta. Najviše ih ima u planinskom i kraškorn poclruju Slovenije (oko Postojne, Domažala i Kočevja, na Karavankama itd.) i Hrvatske (Zagorje, Istra, sjeverna i srednja Dalmacija), te u srednjoj i sjevernoj Bosni (oko Doboja, Dervente i Prnjavora). U ostalim krajevima bivše Jugoslavije, ostaci paleolitske kulture su nađeni, na primjer, u okolini Vršca, Subotice, Smedereva, Aranđelovca, Kragujevca (današnja Srbija), Petrovca (Nikšić, Crna Gora), Bitolja i Skoplja (Makedonija) itd. Posebnu pozornost svjetskih eksperata svojevremeno su privukla nalazišta Krapina Vindija i Betalov Spodmol.

U razvijenijoj fazi donjeg paleolitika, ovjek (Homo erectus) je poznavao i upotrebljavao vatru. Živio je u nomadskim hordama lovaca i sakupljača plodova. Tokom srednjeg (Homo neanderthalensis) i gornjeg (H. sapiens praesapiens'') paleolita ljudi su sve češće traži1i obitavališta u sigurnijim skloništima (pećine i sl.).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 33364 4; ISBN 0 521 33364 9.
  2. ^ Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ISBN 0-202-02041-X; ISBN 0-202-02042-8.
  3. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  4. ^ Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-280360-3.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: