Doboj

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Info
Ovo je glavno značenje pojma Doboj. Za druga značenja, pogledajte Doboj (čvor).
Koordinate: 44°44′S 18°08′I / 44.733, 18.133
Doboj
Grad
Pogled na Doboj sa srednjovjekovne gradine
Pogled na Doboj sa srednjovjekovne gradine
Grb Doboj.jpg
Grb
Službeni naziv: Općina Doboj
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Općina Doboj
Koordinate 44°44′S 18°08′I / 44.733, 18.133
Površina
 - Općina 813,90 km2
Stanovništvo
 - Općina 102.549 (1991)
Gustoća
 - Općina 126 /km2
Gradonačelnik Obren Petrović[1] (SDS)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 74000
Pozivni broj (+387) 053

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Doboj u BiH
Web stranica: Općina Doboj

Doboj je grad u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Leži u aluvijalnoj ravnici na 146 m nadmorske visine, na lijevoj obali rijeke Bosne između ušća rijeka Usore i Spreče u Bosnu. Prije rata, do 1992. godine bio je sjedište općine koja je obuhvatala područje od 691km2. Taj prostor sada pripada općinama Doboj, Doboj Istok, Doboj Jug i Usora. Prva od ovih općina se nalazi u Republici Srpskoj dok se ostale tri nalaze u Federaciji BiH. Prema podacima iz 1991. godine u općini je živjelo 102.549 stanovnika, od čega u samom gradu 27.498 stanovnika.

Po navedenom popisu, stanovništo su činili: Bošnjaci 41.164, Srbi 39.820, Hrvati 13.264, Jugoslaveni 5.765 i ostali 2.536. Danas je taj etnički sastav izmjenjen uslijed nastajanja novih općina i etničkog čišćenja.

Pored grada Doboja, u općini su 1991. postojala još četiri naseljena mjesta sa preko 2.000 stanovnika:

Historija

Antičko razdoblje

Rezultati arheološko - historijskih istraživanja[2], naručito onih do kojih se došlo obimnim radovima u drugoj polovini 20. vijeka, pokazuju postojanje jednog, inače vrlo rijetkog kontinuiteta ljudskog naseljavanja i življenja oko Doboja. Od najstarijih epoha prahistorije, u svakom vremenskom razdoblju, ovdje žive ljudi zasnivajući naseobine oko ušća Usore i Spreče u Bosnu. Otkrivena su i istraživana brojna staništa pračovjeka, lovca starog kamenog doba (paleolita), ne u pećinama, vec na otvorenom po glavicama glinenih brijegova iznad riječnih dolina. Naselja zemljoradnika, iz mnogo kasnijeg mlađeg kamenog doba (neolita) su zasnivana u ravnicama pokraj žitorodnih polja, koja tada po prvi put u historiji, čovjeka hrane hljebom.

Iza toga, u vrijeme bakarnog, bronzanog i željeznog doba ljudska naselja se utvrđuju bedemima od nabijene gline miješane sa pljevom od žitarica, a potom još i pale da bi se što duže održale, ili se utvrđuju suhozidom od kamena, dok se za lokacije odabiraju glavice na teško pristupačnim uzvišenjima. -

Značajno je što postoje nesumnjivi tragovi, da još u ovim prahistorijskim danima od Panonije i srednje Evrope, pa prema Mediteranu i Jadranskom primorju, ide putni pravac - komunikacija, a sa njom u oba pravca protok i razmjena materijalnih dobara, tehničkih umijeća, duhovnih tekovina, znanja, ideja. Na takav nacin i naše oblasti učestvuju u opštem napretku starog prahistorijskog svijeta. Konačno su Rimljani, koji naše krajeve osvajaju tokom poslednjih desetljeća stare ere, kroz dolinu Bosne probiti trasu druma i popločati ga kamenom u 2. vijeku nove ere.

Kao iskusni osvajači oni su odmah uvidjeli stratešku vrijednost prostora ovog dijela doline rijeke Bosne, pa već u ranom 1. vijeku nove ere su sagradili veliki vojnički logor Castrum. Oblika je pravougaonika veličine oko 160 x 135 m, debljina zidova oko 1,90 m, i danas su dijelom očuvani oko 1,50m. Na svakom ovalnom uglu su kule, a na polovini svake stranice postoje otvori - kapije, koje su opet sa obije strane zaštićene kulama. U sredini velikog pravougaonika je zgrada štaba, a okolo citavog Castruma je opkopan široki rov i navedena voda iz stotinjak metara udaljenog korita Bosne. Čitav kompleks je građen od kamenih blokova, čija su lica u zidovima nemarno uravnata, a kamen je vezan krečnim malterom. To su prve građevine kod kojih je korišćeno krečno vezivo, jer do tada je u našim krajevima gradnja kamenom bila prahistorijskog tipa, u suhozidu bez veziva.

U pravcu zapada preko širokog rova sa vodom, a u podnožju uzvišenja sagrađeno je naselje Canabea. To je valjda najstarije naselje gradskog tipa u našim oblastima jer je istovremeno Castrumu. Nađeni su temelji više od desetak izduženih građevina sa po dva/tri ulaza u uske hodnike i iz kojih su zatim ulazi u manje prostorije - kabine veličine oko 2,5 x 3 m. Tu su živjele legionarske naložnice (krive, a ne vjenčane vojničke žene). Naselje je imalo veliku zgradu kupatila sa toplom vodom koja je vodovodnim cijevima od keramike provedena kroz čitavo naselje. Izmedu građevina je ulica, oko 8 m široka, popločana je kamenom od koga su i sve građevine Canabea.

Groblje Castruma i Canabea, a svakako i nekih naselja u najbližoj okolini, čije nam lokacije nisu poznate, bilo je na visiji iznad Canabea. Neki su nadgrobni spomenici djelimično očuvani, pa je iz njih poznato i više imena najstarijih stanovnika našeg kraja. Četvrti objekat velikog Rimskog kompleksa je Refugium, a nalazi se na brijegu neposredno iznad ušća Usore. Najkasnija je rimsko-bizantska gradnja 4 - 5. vijeka na ovom mjestu. Zanimljiva je, jer predstavlja napor antičkih graditelja da novim konceptima i rješenjima utvrđenja, odbrane zemlju od navale brojnih barbara. Do naših dana su ostaci ovih spomenika različito očuvani. Staro rimsko groblje je uništeno krajem 19. vijeka. Refugijum je uništavao kamenolom također već od kraja 19. vijeka, zatim gradnja Osnovne škole posle 2. svjetskog rata, pa je očuvana oko jedna četvrtina ovog utvrdenja.

Canabea su u našim danima 1965. godine, iskopom lateralnog kanala, potpuno nepotrebno i siledžijskim postupcima ljudi iz vodoprivrede, najvećim dijelom razorena, a skretanjem za samo 20m spomenik bi bio spašen. Temelji Castruma su do danas dobro očuvani (najveci dio građevnog kamena njegovih zidova prenijet je u 13. vijeku radi gradnje tvrđave Doboj). Međutim, danas mu prijeti još veća opasnost od sadašnje divlje gradnje, što mu se prijeteći približava i praktično sa svih strana-opkoljava.

Očito je da savremeni Doboj još uvijek nije uočio rijetko pogodnu šansu za razvoj značajnog turističkog centra i kroz njega koristan izvor privredne djelatnosti, što mu pruža ovaj vanserijski vrijedan kulturno - historijski kompleks.

Srednji vijek

Srednjovjekovna ilustracija grada Doboja
Dobojska tvrđava (Gradina)
Unutrašnjost Gradine
Obnovljena kula dobojske tvrđave

Kada je u 13. vijeku građena tvrđava od kamenih blokova i ona je koristila taj plitko usječeni rov u kamen glavice, pri čemu je stari bedem od nabijene zemlje morao biti uklonjen. Možda je zemljani bedem starog utvrđenja sve do 13. vijeka i korišćen, ili je već tada bio napušten, što danas nije moguće utvrditi.

Na gornja zapažanja oko tragova pečene gline sa pljevom uz temelje kamenog zida tvrđave, moguća je načelna primjedba drugačijeg tumačenja. Naime, poznato je kako su tvrđavski zidovi srednjeg vijeka usled posebne tehnologije vezivanja kamenih blokova u bedemima, osiguranja radi, dok ne čvrsne krečno vezivo, bili posle gradnje neko vrijeme u kosturu od drvenih greda. Iz istih razloga poznati su slučajevi da je pored drvenih osigurača, uz zidove iznad temelja do 2 - 2,5 m nabacivana zemlja sa istim zadacima.

Naš nalaz fragmenata pečene i nabijene gline pored temelja bedema sadašnje dobojske tvrđave je ipak drugih odlika. Zemlja je glina ovde doneta, pa miješana sa pljevom i nabijana, a treba znati kako je ovo osnovni materijal i tipičan tehnološki postupak gradnje u praistoriji. Sa nekim dodacima (trska, pruće), ili bez njih, ovako grade stari Slaveni, pa po dolasku na Balkan i na lokaciji gde zasnivaju dobojsko utvrđenje. Da je ovde bila u funkciji nužna potpora kamenim bedemima pri gradnji u 13. vijeku, dovoljno bi bilo nabijati uz zidine i sitni otpadak od kamena koji postoji pri svakoj gradnji. Bliža hronologija ove gradnje nije moguća, jer pisanih izvora nema. Zato se valja zadovoljiti arheološkim dokumentima koji daju opštija, ali ipak sigurna određenja u vremenu. Na nedalekom Doboru kod Modriče su nađeni tragovi ovog tipa gradnje u tri sloja. Prvi pripada prahistorijskom, bakarnom ili bronzanom dobu, drugi je keltski iz 3. vijeka stare ere, a treći najplići je slovenski 9 - 13. vijeka. Sva tri sloja sigurno hronološki odreduju fragmenti keramike. U selu Skugrići kod Modriče na lokaciji gradina - Nenavište, najstariju fortifikaciju, čiji su bedemi od nabijene gline miješane sa pljevom i paljeni, koju takode određuju fragmenti keramike 9 - 13. vijeka. Tragove istog tipa gradnje sadrži i lokacija Vitača u zaseoku Branica kod Obudovca, i iz istog je vremena. Svakako je najčvršći dokaz nalaz tragova od naselja i njihovih kuća građenih istim materijalom na Crkvini iznad obala Usore, a potiču iz vremena 9.-13. vijeka, kako to pokazuju brojni nalazi nakita iz groblja tog naselja. To su odrednice, koje metodom međusobnog poređenja dovoljno sigurno pokazuju hronologiju najstarije fortifikacione gradnje na tvrđavi zvanoj Doboj. Uzeta zajedno, zemljana utvrđenja sa nabrojanih lokacija u sjevernoj Bosni, iskazuju se kao odgovor ovog područja na određen izazov u jednom vremenu. Historijska događanja dobro poznata iz pisanih historijskih izvora, upućuju da je taj izazov dolazak Mađara, nomada iz dalekih azijskih stepa u Panonsku niziju, u naše susjedstvo na sam kraj 9. vijeka. Njihovi pohodi na konjima radi pljačke stigli su do svih susjednih oblasti, čak do sjeverne Italije, Francuske, duboko u njemačke oblasti oko Rajne. Zato je doba prve polovine 10. vijeka izgleda trenutak velike potrebe za odbranom važne komunikacije kroz dolinu rijeke Bosne kroz koju su konjanici - pljačkaši, jedino mogli prodirati.

Zemljana utvrđenja su svi Slaveni, od najstarijih vremena, zvali istim imenom. - Južni: grad, gradina, gradište. - Zapadni: grod, grodišce. - Istočni: gorod, gorodište. Taj naziv je porijeklom iz duboke indoevropske starine i označavao je gradnju čovjekovim radom. Ovde je sada mjesto da se u najkraćem prikažu pretpostavke koje postoje u historijskoj literaturi o postanku imena Doboj. Uglavnom su dva polazišta u tumačenju značenja ovog imena i najopštije govoreći svode se na, - prvo, "do" je prefiks imenici boj, koja znaci bitku, lat. pugna. Po drugom tumacenju "dob" je osnova, i oznacava dobro" mjesto, položaj, što nije rijedak slučaj u našoj toponimiji kako kod naselja tako i tvrđava u srednjem vijeku. Npr. dob - or, dob - run, dob - rota.

Danas je, posle nalaza tragova ranog utvrđenja tipa gradište na ovoj lokaciji, moguće razmišljati i o takvom tumačenju značenja imena" koje je nastalo od reči "na - boj," a koje očito označava gradnju od nabijene zemlje. Takvo značenje je ostalo i do savremenog jezičkog osećanja, npr. kuća na dva boja i sl.Tako bi istog postanja bila i imena "pri - boj", kao i još nekoliko seoskih naselja imenom do - boj što kao toponimi postoje u našim krajevima. U 13. vijeku mijenja se lokacija centra, geostrateškog težišta ovog dijela doline Bosne, pa sa brijega iznad ušća Usore prelazi u dolinu na isturenu stijenu od masiva Krnjina, novu lokaciju baš naspram ušća Spreče. Sve do polovine 18. vijeka ovu veliku kamenu gromadu, čije se tri strane strmo ruše u dolinu, u podnožju zapljuskuju talasi rijeke Bosne. To je onda bio uzrok, što veliki drum kroz dolinu, na ovom mjestu nije imao dalji prolaz.

I drum je morao na uspon do sedla/prevoja ispred tvrđave. Time je drum dobijao zaštitu ali i kontrolu, a dobojsko utvrđenje još jednu obaveznu funkciju. Naselju što niče pokraj tvrđave, drum donosi značajne i brojne sadržaje koji mu daju vrijednosti gradskog nad okolnim seoskim naseljima. Ispred tvrđavskog ulaza drum se razdvaja, pa je stvoreno raskršće, grananje putnih pravaca od ovog iz doline Bosne u dva nova puta, dolinom Usore i dolinom Spreče. Osnovni putni pravac je sa sedla/prevoja opet silazio pa nastavljao kroz dolinu Bosne i povijanjem stizao do starih antičkih fortifikacija i obala Usore kod ušća. Tu je svakako postojala stara skela i siguran prelaz. Drugi je putni pravac od raskršća na sedlu/prevoju išao na greben visije iznad Doboja i vodio ka dolini Usore do mjesta udaljenog od ušća oko 3 km. Tu u riječnom koritu postoji plićak zvani Bogaz, gde je čak i u vrijeme visokih vodostaja rijeku moguće pregaziti. Postojanje tih plićaka gde je riječno dno kamen cjelac, koristio je čovek od najstarije prošlosti i na velikim magistralnim drumovima.

Koji su to oslonci i dokazi da je gradnja dobojske tvrđave kamenih zidina počela i zasnovana u 13. vijeku? Danas je moguće pružiti dva ubjedljiva podatka o takvoj starosti, prvi se odnosi na groblja naselja na lokaciji Crkvina iznad ušca Usore. Nalazi nakita u brojnim grobovima određuju trajanje naselja od 9. možda i kraja 8. vijeka, pa sve do u 13. vijek. Očito je život naselja tada prekinut. Izgradnja tvrđave u 13. vijeku nalagala je zasnivanje varoši. Preseljavanja velikog dijela stanovnika na susjednu lokaciju pokraj tvrđave koja se gradi, stoji kao realno moguća. Drugi podatak je također rezultat arheološkog rada. Početkom 70-tih godina 20. vijeka, vršen je istraživački iskop unutrašnjosti južne kule. Već na početku je bilo iznenađenje, otkriće kako osmougaona kula, koja je po odlikama građena od kraja 14. do polovine 15. vijeka, ali da ona stoji na temeljima jedne starije kule jako zaobljenih uglova. Ovi temelji su gradnja najkasnije do prve polovine 14. vijeka, a najvjerovatnije već tokom 13. vijeka. Zatim je pri dnu temelja ove južne kule nađena keramika proizvedena u drugoj polovini 13. vijeka. Tako nalaz nakita sa groblja na Usori i keramike iz dna južne kule dobojske tvrđave, otkrivaju vrijeme gradnje od kamenih blokova u 13. vijek.

Graditelj, ili kako se u srednjem vijeku govorilo neimar, imao je zadatak da na tjemenu kamene glavice gradi odbrambenu građevinu. Prostor tjemena je oblika trougla nejednakih strana, pa su po rubovima tih strana sagrađeni zidovi, u jačini nešto oko 1 m. Na uglovima trougla su kule, orijentacije približno jug - sjeverozapad - istok, i debljinom zidova oko 1 m. Južna kula je sagrađena sa kružnom osnovom, istočna isto tako, i kod nje je bio ulaz u tvrđavu, izgleda bez vrata/kapije, nego preko ljestava i čekrka, što u srednjem vijeku nije rijedak slučaj. Sjeverozapadana kula je branila prilaz iz pravca prevoja/sedla odakle je tvrđava, kao cjelina, najugroženija i odakle je bio praktično i jedini mogući prilaz. To je znači najslabija strana odbrane, a neimar je toga bio svjestan. Njegov odgovor je bio gradnja na sjeverozapadnoj strani jedne široko razuđene kule slične bedemu, ali čiji oblik i drugi građevni detalji do danas ostaju nepoznati. Prvo zbog činjenice da ovaj dio tvrđave nije istraživan sistematskim arheološkim iskopavanjem, a zatim kao drugo, da je baš na ovom najugroženijem ali i najodgovornijem tvrđavskom dijelu za odbranu tokom kasnijih vijekova bilo u više navrata radova na ojačanju zidova i dogradnji novih bedema. Tragovi takvih dodatnih građevnih djealatnosti upućuju na prvu polovinu 15. vijeka. Zatim i na pisanim izvorima poznate turske dogradnje iz 1490. godine.Izgradnjom u 13. vijeku, dobojska tvrđava je omanja do srednje veličine odbrambena cjelina. U svom vremenu ona predpostavlja napadača sa spravama (katapulti) za bacanje većih kamenih blokova, kojima su rušeni kameni zidovi. Koncepcijski je njena osposobljenost od hladnih napadnih oružja nesumnjiva. Medutim ne treba zaboravljati, kako njeni graditelji nisu očekivali da se o nju razbije neka velika vojska, ova tvrđava zbog takvih ciljeva i zadataka nije građena. To je vrlo solidno odbrambeno zdanje na raskršću velikog druma i u sadejstvu sa drugim utvrđenjima u dolini Bosne ima punu kontrolu nad širokim područjem sve do rijeke Save, jer dobojsko utvrđenje očekuje neprijatelje sa sjevera. Treba imati na umu,da je tvrđava građena da kontroliše važan drum i njegovo raskršce u ovom dijelu doline Bosne.Veliki drum na raskršću ima prazan prostor, a ovaj za naselje vrijednost trga u srednjevijekovnoj varoši. Neveliki prostor ove raskrsnice puteva na platou ispred ulaza u tvrđavu, postao je dobojski srednjevijekovni trg, a kada su oko trga i oko tri puta što ulaze i izlaze na trg sagrađene kuće, onda je to već čin rađanja male varoši 13. vijeka sa trgom i tri ulice.

Gravura tvrđave iz 1697. godine

Kasnije je, poslije vremena nešto dužeg od jednog vijeka, iznenada došla velika promjena. Pojavio se u Evropi barut, stari pronalazak Kineza, pa ga praktični Evropljani koriste tako, da prave prve topove. Već krajem 14. vijeka ima ih u Bosni i Srbiji, a majstori su preduzimljivi Dubrovčani, po licenci iz italijanskih gradova gde ih zovu bombarde, a kod nas lumbarde. Udari metalnih kugli iz topovskih cijevi dosta lako probijaju zidove tvrđava. Odmah se uvidjelo i bilo je jasno, da je razorna moć topovskih kugli, jednostavno kobna za dobojsku tvrđavu. Dok je domet kamenih projektila iz katapulta bio do oko 40-50 koračaja topovska zrna su letjela i duplo više, a samo jedan vijek kasnije njihov domet je opet uvećan. Prečaga od visije Krnjina što se spušta prema dolini, a čiji je vrh kamena glavica sa tvrđavom, nadvišava i nije dovoljno udaljena, pa je sa nje moguće topovima razarati utvrđenje. Drugi nedostatak tvrđave Doboj je mali prostor na tjemenu kamene gromade pa nije bilo moguće graditi dodatne odbrambene sadržaje za zaštitu utvrđenja. Ipak je uložen novi napor na izazove što su donijeli vjetrovi vremena pa je počela, uslovno rečeno, druga faza građevnih radova. Svakako je odmah u početku 15. vijeka južna polukružna kula morala biti srušena pri čemu su njeni temelji sačuvani i na njih sagrađena kula nepravilnog mnogougaonog presjeka. Dodatne gradnje je svakako bilo i na sjeverozapadnom uglu tvrđave, ali danas nije jasno koliko i kako jer nije bilo detaljnih istraživanja, pa nije moguće sigurno razlikovati radove sa početka 15. vijeka od onih koje su Turci izveli krajem 15. vijeka. Sasvim je ista situacija i kod zida što spaja južnu kulu sa sjeverozapadnim uglom tvrđave koji je dobio dodatno tačno duplo zadebljanje. U pozadini od sjeverozapadnog ugla sagrađena je još jedna kula četvrtaste osnove za koju je sigurno vrijeme gradnje pred polovinu 15. vijeka. To vrlo visoko zdanje svakako je nadvisilo široku kulu bedem ispred sebe. Pripada tipu malih donžon (donjon) kula, još je zovu i pirg,- građena je ovde po ugledu na velike donžone npr. Zvornika, Jajca, kao i susjednog Tešnja.

Zadatak je ovakvih kula da u podnožju imaju prostor za čuvanje baruta usled čega se grade unutar bedema, zatim su vrlo visoke, na više spratova, sa puškarnicama i zaravnjenim krovištima sa grudobranima i ležištima za tvrđavske topove. Kako je naša tvrđava imala na svakoj od kula puškarnice, na po dva sprata, donžon je građena u njihovoj pozadini i uvijek bila posljednja tačka u odbrani utvrđenja.

Prvo pominjanje imena Doboj u historijskim zapisima

"... in Uxora suptus castrum Doboy... - U Usori pod tvrdavom Doboj"

16.juna 1415. godine logoruju vojske mađarske, tih dana u ratnom pohodu kroz dolinu Bosne. Vijest je ovo dubrovačkih trgovaca upućena mađarskom kralju Sigismundu, a istovremeno i najstariji spomen tvrđave Doboj u pisanim historijskim izvorima. Varoš, naselje ovaj dokumenat ne spominje.

Osmansko doba

Stara dobojska džamija iz 16. vijeka

Zahvaljujući najnovijim istraživanjima starih turskih popisa, teftera, moguć je danas o tvrđavi, pa i varoši dobojskoj, pružiti izvanredno vrijedne i zanimljive podatke. Padom bosanske srednjovjekovne države 1463. godine, Turci nisu zaposjeli oblasti sjeverno od Vranduka, već su prihvatili stvaranje jedne bosanske kraljevine. Ubrzo su bili u mogućnosti da ovo kraljevstvo zaposjednu, pa su početkom ljeta 1476. godine bez borbe dobili ovo područje, pa i tvrđavu Doboj. Ovaj podatak proizilazi iz turskog popisa, teftera za 1468/69. godinu, a u kojem su naknadno dopisane bilješke od 10. septembra 1477. godine gdje se konstatuje: popisuje se timar (sitni feud, zemljišni posjed) od 3.985 akci kneza Jovašina, koji je predao Doboj, i timar od 2.555 akci Stjepana, koji je predao Doboj. Očito je da su ovi ljudi bili zapovjednici posade stražara - vojnika na dobojskoj tvrđavi do u ljeto 1476. godine, kada je dokrajčena bosanska kraljevina sa ove strane Vranduka. Nagrada za predaju tvrđave bez borbe bila su dva manja spahiluka uz koje je, prema turskom timarskom sistemu, išla obaveza vojne službe.

Iz istih historijskih izvora je vijest o popravkama dobojske tvrđave u ljeto 1490. godine. U vrlo kratkom vremenu, jer su granice Turska - Mađarska toga trenutka bile i na dobojskoj tvrđavi, za samo oko 50 dana (12. juni - 31. juli) vršeni su obimni radovi, sa dnevno po 1.500 ljudi, što običnih radnika što majstora, a pod vodstvom mojmira (graditelja) Ibrahima.

Početkom jula 1415, kada se Doboj prvi put pominje u pisanim dokumentima, su Osmanlije, uz pomoć bosanskih snaga potukli ugarsku vojsku koju je kralj Sigismund poslao dolinom rijeke Bosne da bi povratio izgubljeni uticaj u tim krajevima i onemogućio osmanske pljačkaške upade u Hrvatsku i Dalmaciju. Tom osmanskom pobjedom prekinut je ugarski uticaj u srednjovjekovnoj Bosni. Osmanlije su osvojili Doboj 1503. godine i držali su u njemu posadu, s kraćim prekidima, sve do 1835. Kada je poslije bitke kod Sente princ Eugen Savojski prodro u Bosnu sa oko 6 500 ljudi, posada Doboja mu se predala bez borbe 16. oktobra 1697. U austrijsko-osmanskom ratu, 1716-1718, poslije pada Bosanskog Broda, Dervente i Bosanske Gradiške, Austro-Ugari su uputili jedan odred prema Doboju koji je zauzeo i zapalio grad, ali tvrđavu koja je bila ojačana na oko 1 000 vojnika nije mogao osvojiti. Početkom 18. vijeka, Osmanlije su osnovali dobojsku kapetaniju koja je obuhvatala grad i okolinu a pripadala je tešanjskom kadiluku.

Austrougarsko doba

Spomenik žrtvama austrougarskog koncentracionog kampa

Za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, poslije neuspjeha kod Donje Tuzle, austrijska 20. divizija generala Saparija (Laszlo Szapary), koja je nastupala od Bosanskog Šamca preko Gračanice prema Zvorniku odbačena je od 5-6000 ustanika pod komandom Mehmeda Vehbi Šemsekadića na položaje oko Doboja. Od 14. augusta do 6. septembra 20. divizija je vodila više bitaka s ustanicima, koji su nastojali da je opkole i unište te zauzmu Doboj, čime bi austro-ugarski 13. korpus bio odsječen i izolovan u Bosni. Njoj je u pomoć pristigla 4. divizija i u borbama 4.-6. septembra, zajedno su odbacile ustanike preko rijeke Spreče a na lijevoj obali Bosne su ih potisnuli do Tešnja, u koji su ušli bez borbe. Po sopstvenim podacima, Austro-ugari su izgubili 35 oficira i 992 vojnika. Ponovni pokušaji ustanika da razbiju Austro-Ugare kod Doboja polovinom septembra su ostali bezuspješni.

Tokom Prvog svjetskog rata Austro-Ugarska je u Doboju organizovala prihvatni koncentracioni logor u koji su dopremani logoraši prije nego što su deportovani u zloglasne logore Arad i Sopranjsk. Kroz logor je prošlo oko 45000 ljudi, žena, djece i staraca (većinom Srba) a veliki broj ih je umro u samom logoru od gladi, iscrpljenosti i epidemija koje su harale istim.[3] Kroz logor je prošao i nobelovac Ivo Andrić.

20. vijek

Diverzija dobojskih ustanika

Oružane borbe u Drugom svjetskom ratu oko Doboja su počele 23. august 1941. napadom ustanika na Doboj, Gračanicu, Maglaj i više drugih manjih uporišta. U noći između 23. august i 24. august 1941. godine je veći dio grada došao pod vlast partizana i izvršena jedna od najvećih diverzija toga vremena u Evropi. Dignuto je u zrak oko 150 vagona sa municijom koja je bila pripremljena za transport na istočni front. Kao odgovor okupatora je uslijedila "Operacija Ozren". [4]Doboj je bio izuzetno važan Nijemcima a posebno u završnim operacijama aprila 1945. pri povlačenju dijelova grupe armija E dolinom rijeke Bosne prema Bosanskom Brodu. Doboj je konačno postao dijelom Jugoslavije u zoru 17. aprila 1945. godine kada su se Nijemci povukli iz grada a u isti ušle jedinice partizana.

Dešavanja za vrijeme Rata u BiH

"Miting za mir"

4. augusta 1991. godine u Doboju je održan miting za mir na kome je prisustvovalo oko 10.000 ljudi. Miting je održan u Parku narodnih heroja i prestavljao je simboličan pokušaj građana Doboja da se odupru nadirućem nacionalizmu.[5]

SDS je početkom maja 1992. godine u Doboju po uzoru na druge općine u BiH formirao Krizni štab i pruzeo vlast. Bošnjaci i Hrvati su protjerani iz svojih sela i grada 1992. godine, ali je određeni broj ostao u Doboju sve do 1995. godine [citat potreban] kada je došlo do pada ozrenskog džepa (Maglaj, Zavidovići). Biljana Plavšić je priznala krivicu za istrebljenje Bošnjaka i Hrvata na etničkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi na području 37 općina koje se navode u optužnici Tribunala u Hagu, uključujući i Doboj, što je definisano kao zločin protiv čovječnosti.[6] [7] Viši Regionalni sud (Oberlandesgericht) u Dusseldorfu, je septembra 1997, donio presudu za genocid protiv Nikole Jorgića, Srbina iz Doboja lidera paramilitarne jedinice iz dobojske regije. Osuđen je na četiri doživotne kazne za učešće u genocidnim aktivnostima na području Doboja. [8] 12. jula 2007, Evropski sud za ljudska prava je odbacio Jorgićevu žalbu i potvrdio presudu za genocid. [9][10]

U toku rata je protjerano ukupno 61.000 lica, uključujući 40.000 Bošnjaka i 13.000 Hrvata. 20.000 srpskih izbjeglica je došlo iz Kantona 3 i Kantona 4. Nove općine Doboj Istok, Doboj Jug i Usora su nekada bile dio općine Doboj.[11] Ukupan bilans poginulih i nestalih osoba (civilnih i vojnih) prema IDC-u je 2311 (2201 ubijenih, 110 nestalih).[12]

Galerija

Geografija

Doboj ima izuzetno povoljan geografski položaj. Kada se govori o geografskoj povoljnosti ovog prostora tu se prije svega misli na komunikacijski značaj. Naime, duž prostranih riječnih tokova Bosne, Usore i Spreče razvio se, kako drumski tako i željeznički saobraćaj, dobijajući svoj puni smisao na mikroplanu, tj. ostvarujući povezanost dvaju makroregija (srednjevropska i mediteranska), a time i osnove za nastajanje i razvoj ostalih grana privrede.

Prema tome, slobodno se može reći, da je prostor općine Doboj komunikacijska spona Panonskog i Jadranskog basena, s jedne strane, te Zapadne Evrope i Centralnog Balkana, s druge strane, i kao takav ima strateški značaj, kako za mikroregiju tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Prirodne odlike općine Doboj, gotovo u potpunosti, su izražene karakteristikama prirodno – geografske cjeline sjevernog dijela Bosne i Hercegovine.

U geomorfološkom smislu, na ovom prostoru se smjenjuju različiti oblici. Sjeverni dio općine Doboj karakterišu brežuljkasti tereni izgrađeni od kenozoiskih naslaga, koje se blago spuštaju u ravničarske prostore (riječne doline) sa aluvijalnim zaravnima, dok ka jugu ovi brežuljkasti tereni postaju viši, oslanjajući se na planinske masive sa juga.

Sa hidrološkog aspekta prostor općine Doboj se može označiti kao relativno bogat. Njegovu osnovu čine tok rijeke Bosne i slivovi Usore i Spreče, kao i tok rijeke Ukrine koja čini sjeveroistočnu granicu opštine Doboj sa svojim pritokama, rijekom Ilovom na sjeverom dijelu Krnjinskog područja i rijekom Radnjom na južnom dijelu krnjinskog područja.

U slivu rijeke Bosne, kao lijeve pritoke, značajno je istaći vodotokove Rudanke, Zarječe, Foče, Veličanke, Lovnice i Glogovice, a kao desnu pritoku rijeku Lukavicu sa njenim pritokama.

Klima

Na klimatske uslove koji vladaju na ovim prostorima, prema prethodnim konstatacijama, najviše utiče sjeverni peripanonski dio, koji pripada umjereno – kontinentalnom panonskom pojasu, a to znači da su ljeta topla a zime umjereno hladne, dok prosječna godišnja temperatura iznosi 10 C.

Padavine su uglavnom raspoređene, a najintezivnije su u periodu maj – juni, kada su i najpoterbnije poljoprivrednim kulturama. Prosječno ostvarena količina padavina kreće se od 1000 – 1100 mm / m2.

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Doboj imala je 102.549 stanovnika, raspoređenih u 72 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Doboj ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušla su naseljena mjesta: Brijesnica Mala, Brijesnica Velika i Klokotnica, te dijelovi naseljenih mjesta: Lukavica Rijeka i Stanić Rijeka. Od ovog područja formirana je općina Doboj Istok. Zatim, naseljena mjesta: Matuzići i Mravići. Od ovog područja formirana je općina Doboj Jug. U sastav novoformirane općine Usora, ušla su naseljena mjesta: Alibegovci i Ularice, te dio naseljenog mjesta Makljenovac.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Doboj, popis 1991.

ukupno: 102.549

  • Bošnjaci - 41.164 (40,14%)
  • Srbi - 39.820 (38,83%)
  • Hrvati - 13.264 (12,93%)
  • Jugoslaveni - 5.765 (5,62%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 2.536 (2,48%)

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Doboj, popis 1991.

ukupno: 27.498

  • Bošnjaci - 11.154 (40,56%)
  • Srbi - 8.011 (29,13%)
  • Hrvati - 2.714 (9,86%)
  • Jugoslaveni - 4.365 (15,87%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.254 (4,56%)

Politika

Dobojski opštinski parlament ima 29 odbornika, od čega SDS-u pripada 13 mjesta, PDP-u pet, SNSD-u tri, po dva pripadaju SP i SDA, a jedno SDP-u BiH i tri nezavisnim odbornicima.

Privreda

Sjedište ŽRS

Doboj je grad visoko razvijene metalne, tekstilne, hemijske i prehrambene industrije, zatim saobraćaja, poljoprivrede, građevinarstva i trgovine.

U Doboju je sjedište JOD Željezničkog transportnog preduzeća Republike Srpske[13] i Korporacije za željeznički saobraćaj BiH. Doboj je najveći željeznički čvor u BiH, i jedan od najvećih na Balkanu.

Doboj je i pravi sajamski grad. Međunarodni sajam male privrede DOBOJEXPO okuplja veliki broj domaćih i stranih privrednika, što doprinosi uspostavljanju direktnih veza između lokalnog, regionalnog, republičkog i međunarodnog tržišta. Dobojski sajam DOBOJEXPO okuplja brojne privredne subjekte iz zemlje i inostranstva i zato predstavlja značajan ekonomski činilac u razvoju grada i cjelokupne regije.

Model termoelektrane u Stanarima

Trenutno je dobojski kraj jedan od najaktivnijih po pitanju investicija u BiH. U blizini rudnika u Stanarima, EFT Group rukovodi projektom izgradnje TE Stanari snage 420 MW. Projekat TE Stanari predstavlja jednu od glavnih investicija u energetskom sektoru Bosne i Hercegovine do danas.

Termoelektrana Stanari, kao najsavremenija elektrana, će proizvoditi 3 miliona MW energije na godišnjem nivou, ili oko 25% ukupne sadašnje proizvodnje električne energije u Bosni i Hercegovini. Po projektovanom kapacitetu, elektrana će koristiti 2,8 miliona tona lignita godišnje iz obližnjeg Rudnika Stanari.

TE Stanari će biti prvi proizvodni kapacitet ove vrste u Bosni i Hercegovini koji će biti u skladu sa važećim propisima Evropske unije o zaštiti životne sredine.[14]

Namjeru da postane pored komunikacionog centra i energetski, Doboj je potvrdio novim investicijama u vrijednosti 152 miliona evra. Potpisan je ugovor sa norveškom firmom Technor Energy AC o izgradnji 7 mini hidroelektrana na rijeci Bosni. [15]

Prirodna bogatstva

Rudnik uglja
Rudnik lignita u Stanarima

Nalazi se u Stanarima sa površinskim kopom Raškovac i procijenjenim rezervama na oko 140 miliona tona. Ugalj ima značajan procenat vlage, ali veoma malo sumpora, što mu daje poseban kvalitet. Projektovani kapacitet rudnika je 600.000 tona/godišnje.

Izvori geotermalne energije

Područje Doboj – MaglajTeslić je utvrđeno kao perspektivno područje za nalaženje značajnih količina termalnih voda, čija se temperatura kreće do 80 C. Za sada organizovane eksploatacije ovih bogatstava nema a nema ni njihove zaštite.

Termomineralane vode

Ugljino – kisele termomineralne vode u vidu izvora postoje u sprečanskoj rasjednoj zoni na lokalitetu Boljanića, sa izdašnošu od 10 l/sec, a prisutne su i u dijelu zapadnog Ozrena (prostor naselja Rječica).

Ležišta bentonita

Ove sirovine se nalaze u ležištu uglja „Stanari“ kao međuslojna glina. Rezerve se procjenjuju na oko 10 miliona tona. Dobija se kao nus – proizvod, pa je vrlo jeftin. Povoljnost ovog ležišta je što se nalazi na pruzi Doboj – Banja Luka.

Ležište kvarcnih sirovina

Ova ležišta se odnose na kvarcni pijesak i šljunak, koji se također nalaze u ležištima uglja u Stanarima. Količine su također značajne, a neophodna je izgradnja odgovarajuće separacije za ove sirovine.

Obrazovanje

Medicinska škola

Trenutno u Doboju postoji 5 osnovnih škola: Osnovna muzička škola, Osnovna škola Dositej Obradović, Osnovna škola Petar Kočić, Osnovna škola Sveti Sava i Osnovna škola Vuk Karadžić.

Doboj je regionalni obrazovni centar u kome je lociran velik broj srednjih škola: Gimnazija Jovan Dučić, Medicinska škola, Metalska škola, Ekonomska i trgovinska škola, Saobraćajna i elektro škola, Upravna, ugostiteljska i ŠUP škola. Takođe, Doboj je i univerzitetski grad. Trenutno postoje ove visokoškolske ustanove:

Slobomir P Univerzitet (Fakultet za menadžment, Pravni fakultet, Filološki fakultet - odsjek engleski jezik, Fakultet za informacione tehnologije, Faklutet za grafiku i dizajn, Poreska akademija).

Saobraćajno tehnički fakultet. Na saobraćajnom odsjeku postoje sljedeći odsjeci: drumski i gradski saobraćaj, željeznički saobraćaj, poštanski saobraćaj, kumunikacija, logistika. Tehnički odsjek se sastoji od: mašinske (proizvodno mašinstvo, mašinski inžinjering), elektrotehničke (elektronika i automatika, elektrotehničko inžinjerstvo) i informatičke studijske grupe (programiranje, informacione tehnologije i računari). Saobraćajno tehnički fakultet je dio Univerziteta Istočno Sarajevo.[16]

Zanimljivosti

Tradicionalni međunarodni rukometni turnir

Međunarodni rukometni TV turnir šampiona[17] ušao je u petu deceniju postojanja. Ova veličanstvena sportska manifestacija je od male lokalne smotre rukometa na samom početku izrasla u jednu od najkvalitetnijih i najcjenjenijih rukometnih priredbi ove vrste u svijetu.

Doboj je jedan od rijetkih gradova gdje se u krugu od svega nekoliko stotina metara mogu pronaći islamska, katolička, pravoslavna i jevrejska[18] bogomolja.

Doboj je jedan od rijetkih gradova za koje se može reći da je povratak izbjeglica uspješno proveden. Grad je tako uspio da zadrži svoj prijeratni multietnički karakter u mjeri koliko je to bilo moguće. Vratilo se oko 10 000 prijeratnih stanovnika koji su bili prinuđeni da napuste svoje domove. Situacija je daleko od idealne, ali napredak je vidan na svakom koraku.[19]

Sportski timovi

Poznate ličnosti

Turističke atrakcije

Skup ratnih veterana Narodnooslobodilačkog rata na Preslici, mijestu ustanka u Drugom svjetskom ratu
  • Tvrđava Doboj (rani 13. vijek) sa prekrasnim pogledom na grad Doboj
  • Rimski grad/logor (Castrum) na ušću Usore u rijeku Bosnu
  • Zavičajni Muzej (trenutno pod rekonstrukcijom)
  • Spomenik Logorašima I Svjetskog Rata
  • Park Narodnih Heroja
  • Zanatski Centar
  • Bazeni Džungla
  • Izletište "Preslica" smješteno na planini Ozren
  • Goransko jezero

Reference

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: