Usora (općina)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 44°39′S 18°0′I / 44.65, 18
Usora
Općina
Panorama Usore
Panorama Usore
Usora Grb.png
Grb
Službeni naziv: Općina Usora
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Flag of Zenica-Doboj Canton.svg Zeničko-dobojski
Općina Usora
Koordinate 44°39′S 18°0′I / 44.65, 18
Površina
 - Općina 49.8 km2
Stanovništvo
 - Procjena 6 879 (2012 [1])
Gradonačelnik Anto Čičak[2] (NHI)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 74 230
Pozivni broj (+387) 32

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Web stranica: Općina Usora

Usora je općina u Bosni i Hercegovini a nalazi se između Doboja i Tešnja.

Geografija

Naselja Usore

Opština Usora nalazi se u dolini istoimene rijeke, na magistralnom putu Doboj-Tešanj-Teslić. Ona se nalazi na relativnoj prometnoj komunikaciji, graniči sa općinama Doboj,Doboj-jug i Tešanj.

Općina Usora se sastoji od sljedećih naselja: Alibegovci, Bejići, Omanjska, Sivša, Srednja Omanjska i Ularice i područje dijela naseljenog mjesta Makljenovac koji je ušao u sastav Federacije. Područja naseljenih mjesta: Bejići, Omanjska, Sivša i Srednja Omanjska bila su u sastavu općine Tešanj. Područja naseljenih mjesta: Alibegovci, Ularice i dio naseljenog mjesta Makljenovac do potpisivanja mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini bila su u sastavu općine Doboj. Općinu Usora čine i dijelovi naseljenih mjesta: Miljanovci i Novi Miljanovci (Filipovići i Kovčići), Žabljak i Tešanjka koji su bili u sastavu općine Tesanj.

Historija

Prostor oko rijeke Usore i njenih pritoka naziva se Usora. Bio je nastanjen još u paleolitiku (starije kameno doba), Dr Đuro Basler i Zdravko Marić su otkrili u Makljenovcu prebivališta čovjeka u tim prahistorijskim vremenima. Ime "Usora" u historijskim vrelima spominje se prvi put godine 1225. u pismu pape Honorija III. Andriji II. ugarskohrvatskom kralju. Porijeklo imena Usora je posebna zagonetka. Lingvisti i historičari se značajno razilaze pri utvrđivanju pravog vrela: od slavonske riječi V'SOR' u značenju ohol, ponosit, grub, srdit, osoran do pokušaja izvođenja njenog imena iz naziva ondje nastanjenog iliskog plemena Oserijata. Naime, odbacivši ilirski posvojni sufiks -ata dobij se ime rijeke Oser (-is), očigledno Usora-Usora. Držeći se ovog vrela postojanje imena Usora se u historiji produbljuje od sedam i po na najmanje dvadeset vijekova.

Usora spada u red brojnih političkih poluovisnih oblasti, koje su opstojale na tlu Bosne i Hercegovine kao specifični politički organizmi i koji su postupno nestajali ostavivši za sobom poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu i načinu života.

Do sada nisu otrkivena historijska vrela kada se Usora počela izdvajati kao posebna upravna župa, ali znamo da se početkom 13. vijeka formira kao posebna oblast, u dokumentima kao kneževina (Sebislav 1236. god.) a zatim kao banovina (Henrik Gisingovac 1272. god.) i najzad vojvodstvo (od 1326. godine rod Biloševića čija čast prelazi na rod Zlatonosovića od 1399. godine. Posljedni vojvoda je bio Tvrtko Stančić, s padom BiH pod Tursku vlast).

Ozbiljniju povezanost naroda usorskog kraja, propovjedajući blagoslov naravi, utemeljitelja je Katolička crkva u mentalitet, način života i narodnu kulturu ovog kraja.

Najstariji podatak o njenoj prisutnosti je pismo Pape Grgura IX kojim uzima 8. augusta 1236. godine pod svoju posebnu zaštitu,... dragog sina i plemenitog muža, sina pokojnog Stijepana bana bosanskog a unuka Kulina bana, Sebislav, ljiljana među trnjem.

To trnje, po papi, jeste bosansko plemstvo u Usori, zaraženo patarentskom herezom. Sto znaci da su bili bogumili ili tačnije pripadnici Bosanske Crkve. Kasnije je ove osobnosti postupno uvlačila i u Hrvate Hrvatske i Dalmacija.

Padom Bosne pod tursku vlast je i na ovim područjima počela islamizacija stanovništva.

Usora je većinskim dijelom nastanjena Hrvatima. Kroz osmanlijsku vladavinu se hrvatski utjecaj konstantno smanjivao, da bi danas obuhvatao uglavnom sela zapadno od Doboja.

U ratu u Bosnu i Hercegovinu snage Bosanskih Srba neuspješno su opsjedale Usoru. Linija je bila poznata i po nazivu tenkovsko groblje. Do kraja rata područje je odbranila 110. usorska brigada u sastavu HVO-a.

O imenu

U bosanskom govoru se do danas sačuvao izraz ušur, što bi prevedeno sa latinskog značilo običajno pravo, a u narodu jednostavno običaj (npr. desetina brašna umjesto novca za meljaju). O porijeklu ovog naziva za jedan cijeli kraj treba unijeti i predpostavku da su još stari Rimljani ovaj kraj nazvali tako, pošto je od pamtivijeka bio neprohodan i s toga pogodan za zbijegove progonjenih starosjedilaca sa šireg ilirskog prostora (pravo na običaj = usure). Zanimljivo je da su svi stariji stanovnici ovog kraja nazivali rijeku Usoru Usura, a grad Doboj Dobuj.

Reference

Web stranica

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: