Ilidža

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 43°49′S 18°18′I / 43.817, 18.3
Ilidža
Grad
Pogled na Ilidžu
Pogled na Ilidžu
GrbOpćinaIlidža.PNG
Grb
Službeni naziv: Općina Ilidža
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Flag of Sarajevo Canton.svg Sarajevo
Općina Ilidža
Koordinate 43°49′S 18°18′I / 43.817, 18.3
Površina
 - Općina 332.3 km2
Stanovništvo
 - Općina 53 600 (1991)
 - Procjena 67 937 (2009[1])
Gustoća
 - Općina 204 /km2
Gradonačelnik Senaid Memić[2] (SDA)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 71 210
Pozivni broj (+387) 33

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Ilidža u BiH
Web stranica: Općina Ilidža


Za druga značenja pojma Ilidža pogledajte Ilidža (čvor).
Ilidža - Velika aleja

Ilidža je općina koja je u sastavu Kantona Sarajevo. Mjesne zajednice općine su: Ilidža Centar (centralno naselje), Hrasnica, Sokolovići (Sokolović Kolonija), Butmir, Otes, Stup, Stupsko Brdo, Vreoca, Blažuj, Rakovica, Lužani i Osijek.

Kroz centar Ilidže prolazi rijeka Željeznica, a u sklopu općine Ilidža nalazi se i izvor rijeke Bosne, popularno izletište "Vrelo Bosne".

Historija[uredi | uredi izvor]

Prve ljudske naseobine na području današnje Ilidže potiču iz neolitskog perioda. Neolitsko naselje Butmir (3.5002.500 godina prije nove ere) smješteno je na obalama rijeke Željeznice, arheološki je otkriveno 1893. – 1896. god. Iskopani su ostaci 96 zemunica, s bogatim nalazima kamenog oruđa i oružja, kostiju životinja i biljne hrane. Najveću vrijednost iz tog perioda predstavljaju primjerci keramičke proizvodnje, posebno posude sa ornamentnim ukrasima i ženske statuete. Tadašnji stanovnici Butmira bavili su se poljoprivredom, stočarstvom i lovom.[3]

Ilidža u antičkom periodu[uredi | uredi izvor]

U prvoj polovini l. vijeka Sarajevsko područje postaje dijelom Rimskog carstva. Upravni i kulturni centar Sarajevskog polja bilo je naselje Aquae S... (Banja S...) izgrađeno na području današnje Ilidže.

Bio je to lijep i bogato uređen provincijski grad, koji je u sebi sjedinjavao upravni centar i Banjsko lječilište.

Aquae S... podignuta je u 1. vijeku a život u njoj odvijao se ravnomjerno sve do 5. vijeka. Imala je status kolonije, a njeni stanovnici doseljeni kolonisti i domaće, romanizirano stanovništvo, bili su punopravni rimski građani.

Arheološka istraživanja otkrila su ostatke raznih građevinskih objekata, među kojima se posebno ističu stambeni objekti u formi vile i termalni kompleks. Neki od ovih objekata imaju tipičan unutrašnji raspored bogate rimske kuće, prostorije ukrašene vrijednim mozaicima, a ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje zgrada. Iz ovog perioda sačuvani su temelji rimskih građevina, podni mozaici, kamene baze, keramika, nakit i novac.[3]

Osmanski period[uredi | uredi izvor]

Osmanski period (15. – 19. vijek) je konačno dao ime ovom prostoru. Riječ iladž obilježila je i definisala ovaj lokalitet vode, zraka i vazduha.

Iladž – je stara turska riječ koja znači, lijek, ono što čovjeku daje zdravlje. Iz ovog perioda nema dovoljno podataka, niti materijalnih ostataka o nekoj značajnijoj izgradnji.

Postojala je samo banjska zgrada sa dva bazena pokrivena kubetima i dva hana za stanovanje. Ilidža je oduvijek bila važna raskrsnica puteva o čemu svjedoče mnogi mostovi i putevi.

Most preko rijeke Bosne na Pladištu sagrađen je između 1530. – 1550. godine, a njegova autentičnost sačuvana je do danas. U konstrukciju mosta ugrađeno je ornamentirano kamenje iz rimskog perioda, zbog čega je ovaj most u narodu poznat kao Rimski most. Bogatiji stanovnici Sarajeva iz ovog perioda na Ilidži su imali tzv. ishodne kuće – ljetnikovce, gdje su boravili po cijelo ljeto. Neke od njih su sačuvane i do danas.

Posebno važan oblik kulturnog i historijskog nasljeđa Ilidže i njenog šireg područja iz osmanskog razdoblja predstavljaju muslimanski spomenici nišani ili bašluci.[3]

Austro-ugarski period[uredi | uredi izvor]

U ovom periodu Ilidža i njena okolina su se razvili u izgrađen i uređen prostor (1878. – 1918. godine.) Modernizovana je stara turska banja po uzoru na tadašnje kupališne centre Evrope. Pod neposrednom upravom Zemaljske vlade u Sarajevu, počeli su radovi na projektovanju i etapnom uređenju banje Ilidža u cjelini. Modernizovana je stara turska banja po uzoru na tadašnje kupališne centre Evrope. Krajem 1895. godine izgrađeni su hoteli „Igman“, „Hungaria“, „Austria“ i „Bosna“. Uređen je i Banjski park sa mnogobrojnim stazama, cvijetnim alejama, vještačkim jezerom, ribnjakom i zvjerinjakom, izgrađeni sportski tereni, hipodrom i drugi objekti za zabavu.

Do 1894. godine zasađena je Velika aleja, koju sačinjava 726 stabala platana i veći broj stabala divljeg kestena. Velikom alejom je banjski kompleks povezan sa "Vrelom Bosne", na kome su ozidane obale, napravljeni mostići i mnogobrojne staze za šetnju. Banjsko – lječilišni centar Ilidža postao je čuven po sumpornom vrelu i njegovoj ljekovitosti, ali i po ljepoti prirodnog i izgrađenog ambijenta. [3]

Ilidža za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 godine[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini Ilidža je bila pod kontrolom vojske Republike Srpske i služila je kao "čep" višemjesečnog okruženja Sarajeva. Za vrijeme kontrole RS-a u Ilidži su bili protjerivani i pritvarani civilni stanovnici nesrpske nacionalnosti u nekoliko zatvora ili logora. Nakon konsolidacije prostora Sarajeva poslije potpisanog Daytonskog mirovnog sporazuma Ilidža je reintegrirana 12. marta 1996 u sastav Federacije BiH.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Demografija Ilidže

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Ilidža (u to vrijeme jedna od 6 gradskih općina Grada Sarajeva) imala je 67.937 stanovnika, raspoređenih u 14 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma veći dio općine Ilidža ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Gornje Mladice i Kasindo, te dijelovi naseljenih mjesta: Krupac i Sarajevo-dio. Od ovog područja formirana je općina Istočna Ilidža.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Ilidža, popis 1991.[uredi | uredi izvor]

ukupno: 67.937

  • Bošnjaci - 29.337 (43,18%)
  • Srbi - 25.029 (36,84%)
  • Hrvati - 6.934 (10,20%)
  • Jugoslaveni - 5.181 (7,62%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.456 (2,14%)

Nacionalni sastav stanovništva - Naseljeno mjesto Sarajevo (dio koji pripada općini Ilidža), popis 1991.[uredi | uredi izvor]

ukupno: 63.719

  • Bošnjaci - 27.965 (43,88%)
  • Srbi - 22.709 (35,63%)
  • Hrvati - 6.659 (10,45%)
  • Jugoslaveni - 4.971 (7,80%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.415 (2,22%)

Nacionalni spomenici[uredi | uredi izvor]

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, odabrala je 5 spomenika, građevine i komplekse građevina na Ilidži za Nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Ilidža