Donji Vakuf

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 44°09′S 17°24′I / 44.15, 17.4
Donji Vakuf
Grad
Panorama Donjeg Vakufa
Panorama Donjeg Vakufa
Donji Vakuf grb.jpg
Grb
Službeni naziv: Općina Donji Vakuf
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Flag of Central Bosnia Canton.gif Srednjobosanski kanton
Općina Donji Vakuf
Koordinate 44°09′S 17°24′I / 44.15, 17.4
Površina
 - Općina 347 km2
Stanovništvo
 - Općina 24 544 (1991)
 - Procjena 14 070 (2009 [1])
Gustoća
 - Općina 71 /km2 
Gradonačelnik Huso Sušić[2] (SDA)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 70 220
Pozivni broj (+387) 030

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Web stranica: Općina Donji Vakuf

Donji Vakuf je grad i središte istoimene općine u Skopaljskoj dolini, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Historija

Postanak grada

Džamija u centru grada

U srednjem vijeku područje današnjeg Donjeg Vakufa je pripadalo župi Uskoplje. Pouzdano se ne zna godina kada su udareni temelji današnjem naselju. Još 1530. godine Benedik Kuprešić svojim putopisom upućuje na zaključak da se ovo naselje zvalo Donji Novi. Prema kazivanju historičara Nasufa Fazlagića grad je osnovao Ibrahim-beg Malkočević (drugi od sedam sinova Malkoč-bega, bosanskog, hercegovačkog i kliškog sandžakbega). Prema ovim izvorima Ibrahim-beg je 1574. godine podigao džamiju (Čaršijska-bas džamija) koju u svom putopisu spominje i Evlija Čelebija. U to doba Donji Vakuf se zvao Novosel. Iz sultanovog fermana koji nosi datum 20. muharem 990. po hidžri (19. novembar 1590. godine) saznajemo da je stanovništvo Novosela, zbog geopolitičkog i komunikacionog značaja koji mu je pridavala porta, bilo oslobođeno poreza. Od tog datuma Novosel (Donji Vakuf) nosi status kasabe. Osmanlije su Donji Vakuf zvali Fakvi-ziv, a kasnije Donji Vakuf. Tada je grad imao 161 kuću sa 33 medereda (neoženjena mladića). Naseljavali su ga zanatlije, trgovci, a bilo je i carskih službenika. Da je tadašnje Donje Skoplje predstavljalo značajan strateški punkt svjedoči i podatak da je u gradu službovalo 14 vojnih lica (10 spahija, dvojica ćehaja, jedan subaša i jedan vojvoda). Za osmanlijske vladavine u Donjem Vakufu na lijevoj obali Vrbasa nije izgrađena ni jedna kuća, a i naselje na desnoj nije se razvijalo. Nova austrougarska vlast je zatekla staru kasabu sa oko 2.000 stanovnika.

Austrougarsko doba

Tada nastaje gradnja cestovnih i željezničkih komunikacija, jer je okolina Donjeg Vakufa bogata šumom brzo privukla bečke industrijalce. Izgrađena je uskotračna pruga Donji Vakuf - Jajce, te Donji Vakuf - Bugojno, kao i putni pravci dolinom rijeke Vrbas. Početkom ovog vijeka (1901.) podignuta je prva pilana na vodeni pogon na rijeci Semešnici, vlasništvo Huge Feldbauera. Tada je premoštena rijeka Vrbas (Filbarova ćuprija). U svojim putopisima profesor Strodl Stjepan iz Sarajeva spominje da je 1901. u Donjem Vakufu bilo 2.329 stanovnika dok je Bugojno imalo 1.771 stanovnika. On je zabilježio i postojanje sreske ispostave, žandarmerijske stanice, devet džamija, četiri mekteba, narodnu osnovnu školu, pravoslavne crkve, pravoslavne osnovne škole, željezničke stanice. Počeo je rad i gipsare (vlašnistvo firme Latner), te pogon tkaonice ćilima. U gradu je živio određeni broj željezničara, zanatlija, trgovaca i ugostitelja. Ostalo stanovništvo bavilo se poljoprivredom, dućane su držali imućniji ljudi.

Geografija

Rijeka Vrbas teče kroz Donji Vakuf

Donji Vakuf se nalazi u Srednjobosanskom kantonu, broji 8.000 stanovnika (procjena iz 2000. godine), leži na rijeci Vrbas.

Prije rata (1992-1995) Donji Vakuf je bio razvijen moderni gradić u kojem je živjelo oko 7.000 stanovnika, dok je općina brojala preko 20.000 stanovnika.

Donji Vakuf je važno bosanskohercegovačko raskrižje, kroz grad idu dvije najvažnije magistrale (Zenica - Donji Vakuf i Banja Luka - Jablanica).

Stanovništvo

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Donji Vakuf imala je 24.544 stanovnika, raspoređenih u 68 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Donji Vakuf, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušlo je naseljeno mjesto Ljuša.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Donji Vakuf, popis 1991.

ukupno: 24.544

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Donji Vakuf, popis 1991.

ukupno: 8.771

Muslimani se danas izjašnjavaju kao Bošnjaci.

Privreda

Raskrsnica u Donjem Vakufu

Donji Vakuf je prije 1992. godine imao razvijenu drvnu industriju "Janj", tvornicu montažnih kuća, tvornicu gipsa i gipsceluloznih ploča, rudnike gipsa i kamena, metalni pogon, visokogradnju i niz drugih manjih preduzeća.

Za vrijeme agresije 1992.-1995. mnogo privrednih i ekonomsko važnih objekata je bilo djelimično uništeno ili opljačkano. Problem grada i općine je visoki stepen nezaposlenosti, posebno među mladom populacijom.

Obrazovanje

U gradu se nalaze gimnazija, mješovita srednja škola, te tri osnovne škole. Grad ima bogatu biblioteku, kulturno-umjetničko društvo i književni klub 'ART'.

Zanimljivosti

U okolini Donjeg Vakufa postoji 16 nekropola stećaka, ostaci gotičke bazilike u Oborcima, turbe Torlak Alije u Torlakovcu, a najveći broj kulturno-historijskih spomenika iz rimskog i osmanlijskog perioda nalazi se u Pruscu (4 km od Donjeg Vakufa): tvrđava tj. stari grad koju su započeli Mlečani, a završile Osmanlije, sahat-kula, turbe Hasan Kjafi efendije, turbe Ajvaz-dede i Ajvaz-dedina stijena Ajvatovica u narodu poznata kao mala kjaba, jer predstavlja najveće dovište muslimana u Evropi, a ujedno i najveće tradicionalno okupljalište Bošnjaka.

Sport

Sportski timovi

  • FK "Radnik"
  • Košarkaški klub "Donji Vakuf"
  • Karate klub "Radnik"
  • Karate klub "Donji Vakuf"
  • RK "Radnik"

Poznate ličnosti

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference


Coat of arms of Sarajevo.svg Nedovršeni članak Donji Vakuf koji govori o gradovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: