Teslić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
 |
|
| Teslić | |||
|
|||
| Osnovne informacije | |||
|---|---|---|---|
| Entitet: | Republika Srpska | ||
| Općina: | Teslić | ||
| Stanovništvo: | 59.632 popis (1991) | ||
| Površina: | 846 km² | ||
| Gustoća: | 70 stanovnika na km² | ||
| Pozivni broj: | (+387) 53 | ||
| Poštanski broj: | 74 270 | ||
| Administracija (Stanje: 2008-2012) | |||
| Načelnik: | Savo Kasapović[1] (SNSD) | ||
| Web stranica: | |||
Općina Teslić sa istoimenim gradom kao administrativnim centrom prostire se na površini od 846 kvadratnih kilometara. Cijeli prostor je omeđen planinskim visovima Čavke, Uzlomca, Borja, Vučje Planine, Vlašića, Mahnjače i Crnog Vrha, a plodna Usorska Kotlina reljefno predstavlja ostatk prostranog zaliva predhistorijskog Panonskog Mora.
Sam urbani centar je podignut dolaskom Austro-ugarske monarhije u poslednjoj deceniji devetnaestog vijeka, te je i prvobitno stanovništvo (uglavnom stručni kadar za potrebe izgradnje Destilacije Drveta, Pilane i popratnih objekata, te goleme mreže uskotračne željeznice, dijelom međugradske, a dijelom šumske) bilo dovedeno administrativnim putem sa šireg područja monarhije. Ukratko bi se moglo reči da je skoro svaka austrougarska provincija pri osnivanju i izgradnji Teslića do Prvog svjetskog rata imala svoje predstavnika u nekoj od grupa radnika i službenika smještenih u "kolonijama" ili vilama duž gradskog parka. Nepoznato je koliko je od prvobitne mase u svekolikom etničkom, vjerskom i općekulturnom šarenilu došljaka ostalo do danas u živom potomstvu gradskog stanovništva. Pismeni tragovi ove vrste su na žalost bili vidljivi jedino na starim i u šištru zaraslim nadgrobnim spomenicima starog gradskog groblja (ako još uopće postoje) u prvim decenijama poslije Drugog svjetskog rata. Ostatak, danas sasvim sigurno večinskog dijela gradskog stanovništva porijeklom je iz Tešnja, bivšeg administrativnog centra za Usorski kraj, zatim Doboja, Tuzle, Zenice (zanatlije i trgovci), a poslije Prvog svjetskog rata, uslijedio je priliv rukovodećih i obrazovnih kadrova iz Srbije i Crne gore, što je nastavljeno sve do devedesetih godina dvadesetog vijeka, to jeste raspada Jugoslavije. Po gornjim, škrtim i izlomljenim prikazima nastanka i time neminovnog razvoja ovog bosanskog grada, mora se reči da je Teslić bio i ostao specifićan u odnosu na genezu mnogih bosanskih gradova.
Historija Konfiguracija zemljišta i njegovo prirodno bogatsvo od pamtivijeka su nudili čovjeku izvanredne uvjete u organizovanju zajednice sa tragovima u prostoru od najstarijih vremena. O tome danas postoji čitav niz materijalnih dokaza, naročito uz tokove rijeke Velike Usore, Male Usore i Male Ukrine a jedan, koji se za sada smatra najstarijim pronađenim tragom ljudske zajednice na bosanskom državnom i nacionalnom prostoru, otkriven je godine 1949 u lokalnom kamenolomu na lijevoj obali ušća rijeke Usore u rijeku Bosnu na lokalitetu Makljenovac. Ovaj kraj je nedvosmisleno bio jezgra ranosrednjovijekovne banovine Usore koja je trajno ostala u sastavu ekspandirajuće srednjovijekovne bosanske kraljevine i samostalne države bosanskog naroda, o čemu svjedoče sačuvane povelje bosanskih banova i kraljeva, ali i najranije vakufname iz perioda osmanske okupacije. Po novijim istraživanjima, dakle prije dolaska Osmanlija kao okupatora u Bosnu, nosio prostorni naziv Kamenica, (turski Taslidže), iz čega je poslije izveden hibrid Teslići, Donji Teslići, današnji grad Teslić i Gornji Teslić, danas selo, oko 6 km. južno od grada, na desnoj obali Male Usore i na putu prema Banjaluci. Zanimljivo je da se i danas samo selo Gornji Teslić u narodu naziva Gusti Teslič (gusti=naseljeni prostor?). Baza mojih izučavanja je u prvom redu bio masiv planine Borja, koja je sve do dolaska Austro-ugarske monarhije predstavljala neprohodni kompleks bosanske prašume. To je u starijoj historiji sasvim sigurno bilo posebno čuvano područje u kojem su se pravili povremeni i nužni zbijegovi stanovništva (Dubrave) prilikom čestih upada papskih vojski sa sjevera, od Save, a jedna cijela reljefna linija 10-15 km. sjeverozapadno od grada, nosi i danas naziv Ukrina (Ugri=Mađari). Ovome moramo dodati i historijsku činjenicu da je ista oblast dio bogatog bosanskog rudogorja između ostalog i zlatonosna, te je kao takva poznata od rimskih vremena, što opet znači da je predstavljala jedan od izvora ekonomske stabilnosti vladarske dinastije u srednjovijekovnoj bosanskoj državi. Kuriozitet Teslića je i njegovo bogatstvo srednjovijekovnim nadgrobnim spomenicima - stećcima, od ćega su do danas preživjeli sasvim rijetki i malobrojni primjerci. Na ovom prostoru je pažljivim sagledavanjem moguće uočiti od davnina kontinuirano postojanje "majdana", dakle rudnika kvalitetnog bijelog kamena-krečnjaka, koji se obilato koristio u srednjem vijeku, prvenstveno za izgradnju gradskih utvrda i naravno nadgrobnih spomenika-stećaka. Ogromna većina ovih spomenika, uglavnom zbog česte migracije bosanskog stanovništva i hronične nemarnosti potonjih novih vjerskih zajednica spram vrijednosti historijskih spomenika, vremenom je nestajala lupanjem i drobljenjem u materijal za paljenje kreča ili nasipanje makadamskih puteva. Ipak, sistematsko uništavamnje ovih kamenih svjedoka izvorne bosanske kulture poznato je i dokumentovano tek nastankom prve državne zajednice Južnih Slavena, čitaj SHS-kraljevine, kada su se cijele nekropole počele svjesno brisati i uništavati bez ikakvog vidljivog traga, što je poslije u raznim epohama i sa raznim intenzitetom, ali sa istim ciljem, nastavljeno sve do današnjih dana. Pa ipak, u narodu su preživjeli reljefni toponimi koji izričito govore u prilog postojanja nekropola, kao Biljezi, Mramor, Klupe, Knežpolje, Križ i drugi slićni, naravno neistraženi tragovi u prostoru. Ako znamo da je Tešanj bio u vlasništvu kraljevske loze Kotromanića, onda nije teško odgonetnuti onovremeni izravan uticaj na ovo područje, kako ekonomski i vojno, tako i kulturološki. Određeni toponimi u Gradu i okolini još uvijek datiraju iz tzv. predslavenskog, uglavnom gotskog razdoblja, što bi naravno trebalo empirijski utvrditi.
Teslić danas
U svojoj knizi "Teslić u NOB" - izdanje 1985, Advan Hozić u saradnji sa tadašnjim aktuelnim lokalnim saradnicima podrobno opisuje uglavnom industrijski i ideološki razvoj urbanog centra općine, genezu radničkog pokreta od okupacije Austro-ugarske monarhije, razvoj ukupne društvene zajednice kroz historijska razdoblja što su uslijedila, kao i sve varijante kulturne i ekonomske turbulencije burnog dvadesetog vijeka. Izostao je međutim objektivan pristup i suštinska kritika temeljnih propusta i kontradiktornosti u razvoju, ne samo industrijskih kapaciteta i zanatskih centara, več i gradske kulture koja je od 1945 bila sve više uslovljavana stihijskim prilivom ruralnog stanovništva u zatečene gradske okvire. Nemogučnosti slobodnog političkog organizovanja građana u krutom jednopartijskom sistemu upravljanja proizveo je razvoj dekadentnog političkog podzemlja, što se tragično i stihijski manifestovalo u vremenima raspada Jugoslavije početkom 90 godina dvadesetog vijeka. Od proljeća 1992 Teslić postaje dio bosanskog državnog prostora na kojem vlada teror političkog jednoumlja kleronacionalista, u velikosrpsku propagandu tokom sedamdesetogodišnjeg trajanja jugoslovenske zajednice opredjeljivanog, tada večinskog pravoslavnog stanovništva općine. SDS kao pokroviteljska politička organizacija u saradnji sa poznatim kriminalcima i paravojnim hordama organizuje hapšenja, progon i ubistva na stotine potpuno nedužnih stanovnika, posebno gradskog i prigradskog civilnog življa jednostrano i bespravno proglašenog za neprijatelje velikosrpske državne ideologije. U gradu su ustanovljeni zloglasni zatvori (SUP, TO) i otvoreni logori (rukometno igralište "Partizana", nogometno igralište "Proletera" na Radolinci) gdje su se pojedini zapovjednici i stražari bolesno iživljavali na zatvorenicima, od kojih su mnogi bivali nakon dugog mučenja prebijeni na smrt. Postoje i dokazi o hapšenju na desetine članova tesličke političke, ekonomske i intelektualne elite, da bi nakon višemjesečnog mučenja u koncentracionom logoru Pribinić, mučki odvođeni u likvidirani u zajedničkoj grobnici kod motela "Hajdučke Vode" u planini Borje, pored puta Doboj-Banjaluka. Od najzloglasnijih vrhovnih pokretača i ideologa bio je "pop Savo" i bivši sekretar općinskog komiteta KP, potom predsjednik općinskog SDS, Nikola Perišić. Do danas još nije poznata zvanična optužnica i lista izvršilaca sa područja općine Teslić, ali se iz podataka objavljenih sa drugih strana i iz zvaničnih izvora može naslutiti pozamašan broj aktuelnih optuženika. Teslić danas, dvanaest godina nakon primirja, pripada onom dijelu bosanske države u kojem vlada balkanski politički i kulturni aparthejd, dok je ekonomija uglavnom u rukama lokalnih pojedinaca. Povratak izbjeglica je u postepenom porastu, ali je ukupno stanje na terenu daleko od bilo kakve pravne sigurnosti pojedinca.
Sadržaj |
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Teslić imala je 59.854 stanovnika, raspoređenih u 44 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Teslić, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušli su dijelovi naseljenih mjesta: Blatnica i Jezera.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Teslić, popis 1991.
ukupno: 59.854
- Srbi - 32.962 (55,07%)
- Bošnjaci - 12.802 (21,38%)
- Hrvati - 9.525 (15,91%)
- Jugoslaveni - 3.465 (5,78%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.100 (1,86%)
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - Grad Teslić, popis 1991.
ukupno: 8.655
- Srbi - 3.571 (41,25%)
- Bošnjaci - 1.889 (21,82%)
- Hrvati - 766 (8,85%)
- Jugoslaveni - 1.987 (22,95%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 442 (5,13%)
[uredi] Reference
Nedovršeni članak Teslić koji govori o gradovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Najnovije vijesti iz Teslića Zvanicna stranica Opstine Teslic TESLIC homepage
