Teslić
| Teslić | ||
| Grad | ||
 Pogled na Teslić
|
||
|
||
| Službeni naziv: Općina Teslić | ||
| Država |  Bosna i Hercegovina |
|
|---|---|---|
| Entitet |  Republika Srpska |
|
| Položaj | ||
| Površina | ||
| - Općina | 846 km² | |
| Stanovništvo | ||
| - Naselje | 8.655 (1991) | |
| - Općina | 59.854 (1991) | |
| Gustoća | ||
| - Naselje | 70 /km² | |
| Gradonačelnik | Savo Kasapović[1] (SNSD) | |
| Vremenska zona | Srednjoevropsko vrijeme | |
| Poštanski broj | 74270 | |
| Pozivni broj | (+387) 053 | |
 Položaj općine Teslić
|
||
| Web stranica: Općina Teslić | ||
Teslić je grad i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva 1991. godine na teritoriji općine teslić je živjelo oko 60.000 stanovnika.Grad je smješten na rijeci Usora.
Sadržaj |
[uredi] Geografija
Cijeli prostor općine Teslić je omeđen planinskim visovima Čavke, Uzlomca, Borja, Vučje Planine, Vlašića, Mahnjače i Crnog Vrha, a plodna Usorska Kotlina reljefno predstavlja ostatak prostranog zaliva predhistorijskog Panonskog mora.
[uredi] Historija
Konfiguracija zemljišta i njegovo prirodno bogatsvo od pamtivijeka su nudili čovjeku izvanredne uslove u organizovanju zajednice sa tragovima u prostoru od najstarijih vremena. O tome danas postoji čitav niz materijalnih dokaza, naročito uz tokove rijeke Velike Usore, Male Usore i Male Ukrine a jedan, koji se za sada smatra najstarijim pronađenim tragom ljudske zajednice na bosanskom državnom i nacionalnom prostoru, otkriven je godine 1949. u lokalnom kamenolomu na lijevoj obali ušća rijeke Usore u rijeku Bosnu na lokalitetu Makljenovac. Ovaj kraj je nedvosmisleno bio jezgra ranosrednjovijekovne banovine Usore koja je trajno ostala u sastavu ekspandirajuće srednjovijekovne bosanske kraljevine i samostalne države bosanskog naroda, o čemu svjedoče sačuvane povelje bosanskih banova i kraljeva, ali i najranije vakufname iz perioda osmanske okupacije. Prije dolaska Osmanlijskog carstva, ovaj prostor je nosio naziv Kamenica, (turski Taslidže), iz čega je poslije izveden hibrid Teslići, Donji Teslići, današnji grad Teslić i Gornji Teslić, danas selo, oko 6 km južno od grada, na desnoj obali Male Usore i na putu prema Banjaluci. Zanimljivo je da se i danas samo selo Gornji Teslić u narodu naziva Gusti Teslić (gusti=naseljeni prostor?).
Kuriozitet Teslića je i njegovo bogatstvo srednjovijekovnim nadgrobnim spomenicima - stećcima, od ćega su do danas preživjeli sasvim rijetki i malobrojni primjerci. Na ovom prostoru je pažljivim sagledavanjem moguće uočiti od davnina kontinuirano postojanje "majdana", dakle rudnika kvalitetnog bijelog kamena-krečnjaka, koji se obilato koristio u srednjem vijeku, prvenstveno za izgradnju gradskih utvrda i naravno nadgrobnih spomenika-stećaka. Ogromna većina ovih spomenika, uglavnom zbog česte migracije bosanskog stanovništva i hronične nemarnosti potonjih novih vjerskih zajednica spram vrijednosti historijskih spomenika, vremenom je nestajala lupanjem i drobljenjem u materijal za paljenje kreča ili nasipanje makadamskih puteva. Ipak, sistematsko uništavanje ovih kamenih svjedoka izvorne bosanske kulture poznato je i dokumentovano tek nastankom Kraljevine SHS, kada su se cijele nekropole počele svjesno brisati i uništavati bez ikakvog vidljivog traga, što je poslije u raznim epohama i sa raznim intenzitetom, ali sa istim ciljem, nastavljeno sve do današnjih dana. Pa ipak, u narodu su preživjeli reljefni toponimi koji izričito govore u prilog postojanja nekropola, kao Biljezi, Mramor, Klupe, Knežpolje, Križ i drugi slični. Ako znamo da je Tešanj bio u vlasništvu kraljevske loze Kotromanića, onda nije teško odgonetnuti onovremeni izravan uticaj na ovo područje, kako ekonomski i vojno, tako i kulturološki. Određeni toponimi u gradu i okolini još uvijek datiraju iz tzv. predslavenskog, uglavnom gotskog razdoblja, što bi naravno trebalo empirijski utvrditi.
U svojoj knizi "Teslić u NOB" - izdanje 1985, Advan Hozić u saradnji sa tadašnjim aktuelnim lokalnim saradnicima podrobno opisuje uglavnom industrijski i ideološki razvoj urbanog centra općine, genezu radničkog pokreta od okupacije Austro-ugarske monarhije, razvoj ukupne društvene zajednice kroz historijska razdoblja što su uslijedila, kao i sve varijante kulturne i ekonomske turbulencije burnog dvadesetog vijeka. Izostao je međutim objektivan pristup i suštinska kritika temeljnih propusta i kontradiktornosti u razvoju, ne samo industrijskih kapaciteta i zanatskih centara, več i gradske kulture koja je od 1945. bila sve više uslovljavana stihijskim prilivom ruralnog stanovništva u zatečene gradske okvire. Nemogućnosti slobodnog političkog organizovanja građana u krutom jednopartijskom sistemu upravljanja proizveo je razvoj dekadentnog političkog podzemlja, što se tragično i stihijski manifestovalo u vremenima raspada Jugoslavije početkom 90-tih godina dvadesetog vijeka.
Od proljeća 1992. Teslić postaje dio bosanskog državnog prostora na kojem vlada teror političkog jednoumlja kleronacionalista, u velikosrpsku propagandu tokom sedamdesetogodišnjeg trajanja jugoslovenske zajednice opredjeljivanog, tada većinskog pravoslavnog stanovništva općine. SDS kao pokroviteljska politička organizacija u saradnji sa poznatim kriminalcima i paravojnim hordama organizuje hapšenja, progon i ubistva na stotine potpuno nedužnih stanovnika, posebno gradskog i prigradskog civilnog življa jednostrano i bespravno proglašenog za neprijatelje velikosrpske državne ideologije. U gradu su ustanovljeni zloglasni zatvori (SUP, TO) i otvoreni logori (rukometno igralište "Partizana", nogometno igralište "Proletera" na Radolinci) gdje su se pojedini zapovjednici i stražari bolesno iživljavali na zatvorenicima, od kojih su mnogi bivali nakon dugog mučenja prebijeni na smrt. Postoje i dokazi o hapšenju na desetine članova tesličke političke, ekonomske i intelektualne elite, da bi nakon višemjesečnog mučenja u koncentracionom logoru Pribinić, mučki odvođeni u likvidirani u zajedničkoj grobnici kod motela "Hajdučke Vode" u planini Borje, pored puta Doboj-Banjaluka. Od najzloglasnijih vrhovnih pokretača i ideologa bio je "pop Savo" i bivši sekretar općinskog komiteta KP, potom predsjednik općinskog SDS, Nikola Perišić. Do danas još nije poznata zvanična optužnica i lista izvršilaca sa područja općine Teslić, ali se iz podataka objavljenih sa drugih strana i iz zvaničnih izvora može naslutiti pozamašan broj aktuelnih optuženika. Povratak izbjeglica je u postepenom porastu, ali je ukupno stanje na terenu daleko od bilo kakve pravne sigurnosti pojedinca.
[uredi] Stanovništvo
Sam urbani centar je podignut dolaskom Austro-ugarske monarhije u posljednjoj deceniji devetnaestog vijeka, te je i prvobitno stanovništvo (uglavnom stručni kadar za potrebe izgradnje Destilacije Drveta, Pilane i popratnih objekata, te goleme mreže uskotračne željeznice, dijelom međugradske, a dijelom šumske) bilo dovedeno administrativnim putem sa šireg područja monarhije. Ukratko bi se moglo reći da je skoro svaka austrougarska provincija pri osnivanju i izgradnji Teslića do Prvog svjetskog rata imala svoje predstavnika u nekoj od grupa radnika i službenika smještenih u "kolonijama" ili vilama duž gradskog parka. Nepoznato je koliko je od prvobitne mase u svekolikom etničkom, vjerskom i općekulturnom šarenilu došljaka ostalo do danas u živom potomstvu gradskog stanovništva. Pismeni tragovi ove vrste su na žalost bili vidljivi jedino na starim i u šištru zaraslim nadgrobnim spomenicima starog gradskog groblja u prvim decenijama poslije Drugog svjetskog rata. Ostatak, danas sasvim sigurno većinskog dijela gradskog stanovništva porijeklom je iz Tešnja, bivšeg administrativnog centra za Usorski kraj, zatim Doboja, Tuzle, Zenice (zanatlije i trgovci), a poslije Prvog svjetskog rata, uslijedio je priliv rukovodećih i obrazovnih kadrova iz Srbije i Crne Gore, što je nastavljeno sve do devedesetih godina dvadesetog vijeka, to jeste raspada Jugoslavije. Po gornjim, škrtim i izlomljenim prikazima nastanka i time neminovnog razvoja ovog bosanskog grada, mora se reči da je Teslić bio i ostao specifićan u odnosu na genezu mnogih bosanskih gradova.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Teslić imala je 59.854 stanovnika, raspoređenih u 44 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Teslić, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušli su dijelovi naseljenih mjesta: Blatnica i Jezera.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Teslić, popis 1991.
ukupno: 59.854
- Srbi - 32.962 (55,07%)
- Bošnjaci - 12.802 (21,38%)
- Hrvati - 9.525 (15,91%)
- Jugoslaveni - 3.465 (5,78%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.100 (1,86%)
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - Grad Teslić, popis 1991.
ukupno: 8.655
- Srbi - 3.571 (41,25%)
- Bošnjaci - 1.889 (21,82%)
- Hrvati - 766 (8,85%)
- Jugoslaveni - 1.987 (22,95%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 442 (5,13%)
[uredi] Reference
[uredi] Vanjski linkovi
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
