Teslić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 44°36′24″S 17°51′36″I / 44.60667, 17.86
Teslić
Grad i općina
Pogled na Teslić
Pogled na Teslić
GrbTeslica.png
Grb
Službeni naziv: Općina Teslić
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Općina Teslić
Koordinate 44°36′24″S 17°51′36″I / 44.60667, 17.86
Površina
 - Općina 846 km2
Stanovništvo
 - Naselje 8 655 (1991)
 - Općina 59 854 (1991)
Gustoća
 - Općina 70 /km2
Gradonačelnik Savo Kasapović[1] (SNSD)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 74 270
Pozivni broj (+387) 053

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Položaj općine Teslić
Web stranica: Općina Teslić

Teslić je grad i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva 1991. godine na teritoriji općine Teslić je živjelo oko 60.000 stanovnika. Grad je smješten na rijeci Usora.

Geografija

Cijeli prostor općine Teslić je omeđen planinskim visovima Čavke, Uzlomca, Borja, Vučje Planine, Vlašića, Mahnjače i Crnog Vrha, a plodna Usorska Kotlina reljefno predstavlja ostatak prostranog zaliva predhistorijskog Panonskog mora.

Historija

Teslić u prvim godinama postojanja

Konfiguracija zemljišta i njegovo prirodno bogatsvo od pamtivijeka su nudili čovjeku izvanredne uslove u organizovanju zajednice sa tragovima u prostoru od najstarijih vremena. O tome danas postoji čitav niz materijalnih dokaza, naročito uz tokove rijeke Velike Usore, Male Usore i Male Ukrine a jedan, koji se za sada smatra najstarijim pronađenim tragom ljudske zajednice na bosanskom državnom i nacionalnom prostoru, otkriven je godine 1949. u lokalnom kamenolomu na lijevoj obali ušća rijeke Usore u rijeku Bosnu na lokalitetu Makljenovac. Ovaj kraj je nedvosmisleno bio jezgra ranosrednjovijekovne banovine Usore koja je trajno ostala u sastavu ekspandirajuće srednjovijekovne bosanske kraljevine i samostalne države bosanskog naroda, o čemu svjedoče sačuvane povelje bosanskih banova i kraljeva, ali i najranije vakufname iz perioda osmanske okupacije. Prije dolaska Osmanlijskog carstva, ovaj prostor je nosio naziv Kamenica, (turski Taslidže), iz čega je poslije izveden hibrid Teslići, Donji Teslići, današnji grad Teslić i Gornji Teslić, danas selo, oko 6 km južno od grada, na desnoj obali Male Usore i na putu prema Banjaluci. Zanimljivo je da se i danas samo selo Gornji Teslić u narodu naziva Gusti Teslić (gusti=naseljeni prostor?).

Kuriozitet Teslića je i njegovo bogatstvo srednjovijekovnim nadgrobnim spomenicima - stećcima, od ćega su do danas preživjeli sasvim rijetki i malobrojni primjerci. Na ovom prostoru je pažljivim sagledavanjem moguće uočiti od davnina kontinuirano postojanje "majdana", dakle rudnika kvalitetnog bijelog kamena-krečnjaka, koji se obilato koristio u srednjem vijeku, prvenstveno za izgradnju gradskih utvrda i naravno nadgrobnih spomenika-stećaka. Ogromna većina ovih spomenika, uglavnom zbog česte migracije bosanskog stanovništva i hronične nemarnosti potonjih novih vjerskih zajednica spram vrijednosti historijskih spomenika, vremenom je nestajala lupanjem i drobljenjem u materijal za paljenje kreča ili nasipanje makadamskih puteva. Ipak, sistematsko uništavanje ovih kamenih svjedoka izvorne bosanske kulture poznato je i dokumentovano tek nastankom Kraljevine SHS, kada su se cijele nekropole počele svjesno brisati i uništavati bez ikakvog vidljivog traga, što je poslije u raznim epohama i sa raznim intenzitetom, ali sa istim ciljem, nastavljeno sve do današnjih dana. Pa ipak, u narodu su preživjeli reljefni toponimi koji izričito govore u prilog postojanja nekropola, kao Biljezi, Mramor, Klupe, Knežpolje, Križ i drugi slični. Ako znamo da je Tešanj bio u vlasništvu kraljevske loze Kotromanića, onda nije teško odgonetnuti onovremeni izravan uticaj na ovo područje, kako ekonomski i vojno, tako i kulturološki. Određeni toponimi u gradu i okolini još uvijek datiraju iz tzv. predslavenskog, uglavnom gotskog razdoblja, što bi naravno trebalo empirijski utvrditi.

U svojoj knizi "Teslić u NOB" - izdanje 1985, Advan Hozić u saradnji sa tadašnjim aktuelnim lokalnim saradnicima podrobno opisuje uglavnom industrijski i ideološki razvoj urbanog centra općine, genezu radničkog pokreta od okupacije Austro-ugarske monarhije, razvoj ukupne društvene zajednice kroz historijska razdoblja što su uslijedila, kao i sve varijante kulturne i ekonomske turbulencije burnog dvadesetog vijeka. Izostao je međutim objektivan pristup i suštinska kritika temeljnih propusta i kontradiktornosti u razvoju, ne samo industrijskih kapaciteta i zanatskih centara, več i gradske kulture koja je od 1945. bila sve više uslovljavana stihijskim prilivom ruralnog stanovništva u zatečene gradske okvire. Nemogućnosti slobodnog političkog organizovanja građana u krutom jednopartijskom sistemu upravljanja proizveo je razvoj dekadentnog političkog podzemlja, što se tragično i stihijski manifestovalo u vremenima raspada Jugoslavije početkom 90-tih godina dvadesetog vijeka.

Od proljeća 1992. Teslić postaje dio bosanskog državnog prostora na kojem vlada teror političkog jednoumlja kleronacionalista, u velikosrpsku propagandu tokom sedamdesetogodišnjeg trajanja jugoslovenske zajednice opredjeljivanog, tada većinskog pravoslavnog stanovništva općine. SDS kao pokroviteljska politička organizacija u saradnji sa poznatim kriminalcima i paravojnim hordama organizuje hapšenja, progon i ubistva na stotine potpuno nedužnih stanovnika, posebno gradskog i prigradskog civilnog življa jednostrano i bespravno proglašenog za neprijatelje velikosrpske državne ideologije. U gradu su ustanovljeni zloglasni zatvori (SUP, TO) i otvoreni logori (rukometno igralište "Partizana", nogometno igralište "Proletera" na Radolinci) gdje su se pojedini zapovjednici i stražari bolesno iživljavali na zatvorenicima, od kojih su mnogi bivali nakon dugog mučenja prebijeni na smrt. Postoje i dokazi o hapšenju na desetine članova tesličke političke, ekonomske i intelektualne elite, da bi nakon višemjesečnog mučenja u koncentracionom logoru Pribinić, mučki odvođeni u likvidirani u zajedničkoj grobnici kod motela "Hajdučke Vode" u planini Borje, pored puta Doboj-Banjaluka. Od najzloglasnijih vrhovnih pokretača i ideologa bio je "pop Savo" i bivši sekretar općinskog komiteta KP, potom predsjednik općinskog SDS, Nikola Perišić. Do danas još nije poznata zvanična optužnica i lista izvršilaca sa područja općine Teslić, ali se iz podataka objavljenih sa drugih strana i iz zvaničnih izvora može naslutiti pozamašan broj aktuelnih optuženika. Povratak izbjeglica je u postepenom porastu, ali je ukupno stanje na terenu daleko od bilo kakve pravne sigurnosti pojedinca.

Stanovništvo

Sam urbani centar je podignut dolaskom Austro-ugarske monarhije u posljednjoj deceniji devetnaestog vijeka, te je i prvobitno stanovništvo (uglavnom stručni kadar za potrebe izgradnje Destilacije Drveta, Pilane i popratnih objekata, te goleme mreže uskotračne željeznice, dijelom međugradske, a dijelom šumske) bilo dovedeno administrativnim putem sa šireg područja monarhije. Ukratko bi se moglo reći da je skoro svaka austrougarska provincija pri osnivanju i izgradnji Teslića do Prvog svjetskog rata imala svoje predstavnika u nekoj od grupa radnika i službenika smještenih u "kolonijama" ili vilama duž gradskog parka. Nepoznato je koliko je od prvobitne mase u svekolikom etničkom, vjerskom i općekulturnom šarenilu došljaka ostalo do danas u živom potomstvu gradskog stanovništva. Pismeni tragovi ove vrste su na žalost bili vidljivi jedino na starim i u šištru zaraslim nadgrobnim spomenicima starog gradskog groblja u prvim decenijama poslije Drugog svjetskog rata. Ostatak, danas sasvim sigurno većinskog dijela gradskog stanovništva porijeklom je iz Tešnja, bivšeg administrativnog centra za Usorski kraj, zatim Doboja, Tuzle, Zenice (zanatlije i trgovci), a poslije Prvog svjetskog rata, uslijedio je priliv rukovodećih i obrazovnih kadrova iz Srbije i Crne Gore, što je nastavljeno sve do devedesetih godina dvadesetog vijeka, to jeste raspada Jugoslavije. Po gornjim, škrtim i izlomljenim prikazima nastanka i time neminovnog razvoja ovog bosanskog grada, mora se reči da je Teslić bio i ostao specifićan u odnosu na genezu mnogih bosanskih gradova.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Teslić imala je 59.854 stanovnika, raspoređenih u 44 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Teslić, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušli su dijelovi naseljenih mjesta: Blatnica i Jezera.

Panorama Teslića

Nacionalni sastav stanovništva - općina Teslić, popis 1991.

ukupno: 59.854

  • Srbi - 32.962 (55,07%)
  • Bošnjaci - 12.802 (21,38%)
  • Hrvati - 9.525 (15,91%)
  • Jugoslaveni - 3.465 (5,78%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.100 (1,86%)

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Teslić, popis 1991.

ukupno: 8.655

  • Srbi - 3.571 (41,25%)
  • Bošnjaci - 1.889 (21,82%)
  • Hrvati - 766 (8,85%)
  • Jugoslaveni - 1.987 (22,95%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 442 (5,13%)

Reference

Vanjski linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: