Franz Kafka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Franz Kafka
Example alt text
Rođenje 3. juli 1883.
Prag, Češka
Smrt 3. juni 1924.
Beč, Austrija

Franz Kafka (3. juli 1883 - 3. juni 1924) je bio veliki češki pisac, jedan od najpoznatijih evropskih pisaca 20. vijeka. Rođen je u Pragu, u porodici siromašnih jevrejskih trgovaca, koji će kasnije postati veoma bogati. Franz je živio samačkim životom i nikada nije bio shvaćen niti prihvaćen u društvu. Sva njegova veća djela vidjeti će svijetlo dana tek nakon Kafkine smrti.

Kafkin opus, koji se može podijeliti u nekoliko žanrova (romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma) veže tematsko, svjetonazorsko i, moglo bi se reći, spiritualno jedinstvo. Baštinik više tradicija (njemačkoga romantizma, fantastične struje u književnosti, židovskih heterodoksnih učenja kao i kršćanske gnoze), poštovatelj velikana evropske književne tradicije (Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijaše i saputnikom njemačkoga ekspresionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazao čine ga autorom kojega se ne može utrpati u šematske podjele po književnim pravcima.

Život[uredi | uredi izvor]

Rođen u Pragu, u doba Austro-Ugarske monarhije, Kafka potiče iz imućne familije u kojoj je dominirao radišni, no često tiranski i samovoljni otac. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao činovnik - no većim je dijelom Kafka proveo život materijalno osiguran očevim imetkom (činjenica koja se često zanemaruje, posve u skladu s legendom o Kafki kao žrtvi bešćutnoga i despotskoga oca grubijana). Umro je od raka grkljana, prethodno naredivši svomu prijatelju Maxu Brodu da spali većinu njegovih rukopisa - posljednja volja koju ovaj, nasreću, nije ispunio. Brod je posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, često uz teško prihvatljive intervencije u tekstu. Većina je Kafkine uže porodice (sestre, očeva i majčina rodbina) stradala u nacističkom genocidu Židova.

Kritička interpretacija[uredi | uredi izvor]

Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestano izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u romanima "Proces" (1925.), "Zamak" (1926.) i "Amerika" (1927.), kao i u mnoštvu kraćih i dužih pripovijetki, među kojima se ističe "Preobrazba" (1915.). Repetitivni i besmisleni tlačiteljski postupci nerazumljivog i svemoćnog birokratskog aparata, mehaničke i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izraženi osobni identitet, usamljenost i nemogućnost komunikacije među likovima koji se grčevito i bezuspješno trude da spoznaju mehanizam opresije koji ih muči i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja koja je bliža događajima u snu nego u "običnoj" stvarnosti, iracionalni i fantastični element u radnji koji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje - sve je to učinilo Kafkinu prozu posebno dojmljivom i uticajnom u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata (a i kasnije), jer se iskustvo opšte bespomoćnosti pojedinca naspram sila kako totalitarno-terorističke (nacizam, komunizam), tako i liberalno-birokratske (demokratski kapitalizam) države pokazalo kao paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu. U prepisci (najpoznatije je legendarno "Pismo ocu", kao i pisma ljubavnici Mileni Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac mučen nesigurnošću, bespomoćnošću i legijom psihoanalitičkih kompleksa, dok aforistički zapisi i kratki nacrti za dužee tekstove, skupljeni u knjigama kao "Plava bilježnica" otkrivaju slabije poznatoga Kafku - modernog potomka starih gnostika, opsjednutog pojmom "nerazorivoga" spiritualnog elementa u čovjeku. Napustivši tradicionalnu religioznost, Kafka je, raspet između žrvnja apsurda i tihe izvjesnosti u opstojnost "nerazorivog", ostao jednim od središnjih spiritualnih pisaca 20. vijeka.


Djela[uredi | uredi izvor]

  • Preobrazba (Die Verwandlung; 1915.)
  • Proces (Der Process; 1925.)
  • Zamak (Das Schloß; 1926.)
  • Amerika (1927.)

Dnevnici i bilježnice[uredi | uredi izvor]

  • Dnevnici Franza Kafkae

Pisma[uredi | uredi izvor]

  • Pisma za Felice
  • Pisma za Ottlu
  • Pisma za Milenu
  • Franz Kafka: Pisma porodici, prijateljima i izdavačima

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Franz Kafka


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: