Rusi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Grupa ruske djece

Rusi su narod koji pripada istočnoslavenskoj jezičnoj grupi s oko 145 miliona pripadnika (postoje i navodi koji barataju s bitno većim brojem pripadnika) prije svega u Rusiji, gdje čine 79.8% ukupnog stanovništva.

Rusi su najveći slavenski narod (slijede ih Ukrajinci i Poljaci) i najveći narod Evrope.

Ime i porijeklo[uredi | uredi izvor]

Podloga za ovaj etnonim, "rus", prvobitno se odnosila na Varjage (njem.:"Waräger", ruski:"Varjagi") koji su poticali iz Skandinavije i bili gornji sloj (osnivači) Kijevske Rusije, prve države istočnih Slavena (usporedba: finski "Ruotsi"="Šveđani") da bi se kasnije prenijelo na svo istočnoslavensko stanovništvo Kijevske Rusije. Što se tiče imena 'Rusi' treba spomenuti i legendu o tri brata poznata pod imenima Čeh, Leh i Rus. Ovi (navodi papa Pio, a njega i Tihomir Cipek) se dokopaše vlasti nad Česima (Čeh), Lesima /Poljacima/ (Leh) i Rusima (Rus) i nametnuše im svoja imena. Ovi posljednji bijahu nazivani prije imenom Moskoviti (vidi više). U vrijeme cara Petra Velikog naziv Moskoviti (Moskovi, Moskalji) je napušten a preuzeto je ime Rusi i Rusija. Rusi su Ukrajince Kijevske Rusije počeli nazivati Malorusi, za razliku od sebe, Velikih Rusa, ili jednostavno Rusa ("ruskije"), dok je Moskovija postala 'Rossija' (Rusija).

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

Ruska krznena kapa-ušanka sa poklopcima za uši, pogodna hladnoj ruskoj klimi.

Prva plemena na teritoriju buduće Moskve javljaju se u neolitu. Najstarija naselja, datiraju iz trećeg milenijuma p. n. e., otkrivena su na području današnjeg grada.

U drugoj polovini prvog milenijuma naše ere slavenska plemena nastanjena su u krajevima blizu Moskve, to bijahu Vjatiči (Вятичи ili Vjatichi), što dadoše jezgro buduće moskovske populacije. Ovaj narod kasnije je postao poznaz kao Moskalji ili Moskoviti. Prvo spominjanje Moskve, kao grada , zabilježeno je u starom manuskriptu iz 1147. Godine 1156, princ Juri Dolgoruki (Юрий Долгорукий; Yury Dolgoruky) podigao je oko grada i opkolio ga jarkom.

Ulogu u nastanku kasnijih Rusa vjerovatno moraju imati i Anti, plemena što od 4. do 6 vijeka stanovahu među rijekama Dnjeprom i Dnjestrom. Ovdje stanovahu zajedno sa drugim Slavenima ,ali Anti nestadoše. Njihova sudbina je dalje nepoznata, najlogičnije bi bilo da su asimilirani od ostalih grupa Slavena. Postoji i smjela hipoteza da su današnji Andi, jedan od kavkaskih naroda (ando-didojska grupa naroda), potomci drevnih Anta, pa su sačuvali i ime koje se pretvorilo u Andi.

Začetak nastanka ruske države javlja se pojavom polu-legendarnog Rjurika (umro 879.), osnivača dinastije Kijevske Rusije (Kijevska Rus'). Rurik je vodio sa sobom skandinavke plaćene ratnike poznate kao Varjage, i utvrdio se u Novgorodu oko 860 godine. Njegov nasljednik Oleg (882.-912.) otjerao je Hazare iz Kijeva i osnovao Kijevsku Rusiju. Dinastija Rurika održala se sve do 1598. godine kada je umro njezin posljednji car Fjodor. Tokom Olegovog vladanja podčinjena su istočno-slavenska plemena.

Kratka historija[uredi | uredi izvor]

Nikola II, posljednji ruski car
Staljin
Snimak što ga je Sergej Mihailovič Prokudin-Gorskii snimio negdje ranih desetih godina 20. vijeka.

Osnivanjem prve ruske dinastije negdje 862. u evropsku Rusiju počinju dolaziti skandinavska plemena koja prate vodene tokove Baltičkog i Crnomorskog sliva. Plemena će biti ujedinjena širenjem kršćanstva u 10. i 11. vijeku. Kršćanstvo prvi prihvaća Vladimir, praunuk Olgina, rođen 956. i kršten 988. Tokom 11. vijeka sva moć centralizovana je u Kijevu. S istoka prijeti opasnost od Mongola. Godine 1240. Kijev su Mongoli razorili, vodi ih Batu Kan. Razoreni su svi gradovi Kijevske Rusije osim Novgoroda i Pskova. Mongolsko se carstvo raširilo preko azijskog kontinenta i Rusije pod vladavinom Zlatne Horde. Ruska teritorija biće rascjepkana na brojne malene kneževine. Moskva postaje provincijalno središte i središte kršćanske pravoslavne crkve. U 15. vijeku knez Ivan III. zadobio je Novgorod i Tver izbacivši Mongole. Ivan IV. Grozni (1533-84), prvi ruski car, osniva državu Rusiju koja ostaje srednjovjekovna sve do Petra Velikog (1689-1725), unuka Mihajla Romanova (1613-1645). Mihajlo Romanov navodno je zabranjivao pušenje i imao veoma oštre sankcije za prekršioce. Prvi put bi to bilo 60 udaraca po tabanima. Drugi put krivcu bi odjekli nos. Treća kazna –izgon u Sibir.

Petar Veliki uvodi reforme i pobjedom u bici na Poltavi 1709., širi ruske granice na zapad. Katarina Velika (1762-96) nastavila je Petrove posao šireći teritoriju na Krim, Ukrajinu, i dijelove Poljske.

U vrijeme Aleksandra I. (1801-25) Napoleon vodi ogromnu vojsku na Rusiju, njegove trupe doživjele su poraz 1812. Dvije vojske susretoše se na polju Borodino, a Ruse je predvodio maršal Kutuzov. 108,000 vojnika ovdje je izgubilo živote. U Parizu, jesen 1815. ruski car Aleksandar I., austrijski Franjo I. i pruski kralj Fridrik Vilim III. potpisuju Svetu alijansu. Taj su dokument kasnije potpisali svi europski monarsi osim britanskoga regenta, sultana i pape. Ona govori o podršci koju će potpisnici pružiti jedna drugoj u bilo kojem trenutku . Aleksandar II. granice Rusije širi sve do Pacifika i središnje Azije. Tada slijedi rat s Japanom u kojoj Rusi gube flotu i gotovo sve bitke.

U vrijeme Nikole II. završena je izgradnja trans-sibirske pruge (1916), bliži se još jedno zlo, boljševizam. Nesretnog cara Nikolu i njegovu porodicu nakon abdikacije ubijaju boljševici u Jekaterinburgu (1918.), a Sergej Mihailovič Prokudin-Gorskii (rođen u Muromu; Сергей Михайлович Прокудин-Горский) napušta Rusiju, i preko Norveške odlazi za Englesku da bi patentirao prvu kolor kameru. Sreća za njega i kinematografiju. U Rusiji boljševici vrše nasilje i ubijaju, zavladali su komunisti. Dva dana prije Nove 1923. godine rađa se SSSR, 30. 12. 1922., za dvije godine umrijet će i Lenjin, a Trocki će morat pobjeći u Meksiko, ali i tamo će ga stići ruka agenta, umrijet će nasilno u Mexico Cityju (1940). –Ruse čeka još jedan rat i Staljinovi / Iosif Vissarionovich Dzhugashvili/ (The Age of Totalitarianism: Stalin and Hitler) logori u Sibiru. On želi stvoriti posebno društvo i čovjeka Homo Sovieticus. Rusi i sve ostale narodnosti slabo će životariti na području SSSR-a. Tek svrgavanjem komunizma i sovjetske tvorevine u posljednjem desetljeću 20. vijeka ovi narodi, pa sa njima i Rusi, naći će put u bolju budućnost. Rusija i zemlje SSSR-a postat će samostalne nezavisne države.

Etnografija[uredi | uredi izvor]

Balalajka

Muzika i ples[uredi | uredi izvor]

Susjedni Ukrajincima, Rusi premda mnogo brojniji i jači bili su svakako pod kulturnim uticajem svojih rođaka, što se vidi i u materijalnoj i duhovnoj kulturi. Kozački uticaj vidimo sve od 15. do 20. vijeka. Najpoznatiji ples što ga danas imaju Rusi a porijeklom je od Ukrajinaca je hopak, popularan je među ruskim seljacima, kao i čuvenim kompozitorima (Modest Petrovič Musorgski i Petar Iljič Čajkovski. Od kozaka sa Tereka je i lezginka, dok je popularni 'czardas' (Csárdás) mađarskog porijekla, Mađari ga poznaju od 9. vijeka i plešu ga uz tárogató, moguće je da su ga oni posudili od Roma. Ovaj ples preuzeli i Jevreji (tzv Jevrejski čardaš ili Jewish Czárdás, a Rusi su ga sa sobom donijeli i u Ameriku. Popularni plesovi su također barynya, drobushki (step dance) uz tradicionalne muzičke instrumente garmoshka, treshotki, lozhki ili balalajku. Korobushka ili Korobeiniki je lirska narodna pjesma I ples, star oko 150 godina.

Poznati ruski instrumenti su: balalajka, domra, gusli (Гусли), kolyosnaya lira, donsloy ryley /autentični ruski hurdy-gurdy/, gudok, rozhok, zhaleika, volynka, svirel, kugikly, lozhki, treshchotki, kalyuki.

  • Balalajka (Балалайка ).- Balalajka je ruska narodna gitara triangularnog oblika sa tri ili šest žica koje idu od klinova za podešavanje sve do baze instrumenta. Ona se spominje prvi put u dokumentima iz 17. vijeka (1688).
  • Gudok (Гудок) je stari instrument sa tri žice, od kojih je jedna postavljena nešto više, i lukom. Gudok je poznat negdje od 12 vijeka. Možda i ranije, u 14 je modificiran.
  • Treshchotki (Трещотка).- Vrsta su udaraljki, u stvari niz malenih pločica na uzici koje udaraju jedna u drugu i klepeću.
  • Rozhok (Рожок) je narodna truba (trumpet) napravljena od goveđeg roga ili brezove kore.
  • Zhaleika (Жалейка) je klarinet ili rog s cijevi, najuobičajeniji autentični ruski duvački instrument.
  • Svirel (Свирель). je ruska zviždaljka ili flauta.
  • Lozhki (Ложки) su vrsta udaraljki, posebno ukrašenih drvenih žlica.

Kuhinja[uredi | uredi izvor]

O ruskoj kuhinji može se govoriti tek od 9. vijeka kada je slavenska populacija naučila peći hljeb od raži i kvasca za dizanje. Zapise o prvim receptima ostavili su nam monasi koji su u manastirima morali živjeti od plodova svoga rada. Obrađivali su zemlju, lovili ribe, sakupljali gljive, bilje i voće, ali su i zapisivali svoje recepte u 'knjigu kuvanja'. Jedno od najpoznatijih ruskih jela je juha od kupusa poznata kao šči (Щи), u koju se po današnjem receptu stavljaju još i mrkva, korijen celera, luk, krompir i drugo. Od tradicionalnih pića najpoznatija su kvas i vodka.

Staro-ruska kuhinja sastojala se uglavnom od mesa, ribe, divljači, povrća i sakupljačkih plodova, kao što su gljive i divlje voće i bobice. Raž je tradicionalna u pripremi hljeba, dok se pšenica koristi tek u novije vrijeme. Juhe su veoma popularne, uz šči, tu je i rassolnik (Рассольник). Riba je također popularna, u staroj ruskoj kuhinji slatkovodna riba bila je gost samo na carskim i bojarskim stolovima, delicije napose bijahu losos i jesetra. Posebno je na cijeni kavijar, kojega je narod jeo sa octom, paprom i lukom. Najčešće jelo starih Rusa bijaše crveno meso (govedina), te bravetina i svinjetina. Konzumacija nekih vrsta mesa u to vrijeme bila je striktno zabranjena, najprije meso divljeg zeca, no zato su na raspolaganju imali meso divljih ptica, među kojima i labuda i ždrala, crnog tetrijeba i jarebica.

Moskovski period U vrijeme takozvane Moskovije i Moskalja, bile su dvije kuhinje, ona za bogate, i jedna za siromašne. Hrana običnih ljudi bila je jednostavna, no zato su bogataši uživali u posebnim specijalitetima, osobito u vrijeme kakvih blagdana.

Novije doba.- U vrijeme Petra Velikog i Katarine Velike počinje njihova kulinarska tradicija ali i počinju prihvaćati neka zapadnoevropska jela, kao što su sendviči, francuski i holandski sirevi, šunka, itd.

Seoska arhitektura[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno rusko selo sastoji se od drvenih kuća. Drvo je najuobičajeniji materijal za gradnju jer Rusija njime i obiluje. Od drveta se grade i crkve, i kuće za kupanje i drugi ekonomski objekti. Tipična kuća na farmi 'izba' javlja se u 3 regionalna tipa, ekonomske zgrade prave četvrtasto dvorište i ograđene su niskom drvenom ogradom. U sjevernim dijelovima Rusije sporedne strukture vežu se na glavnu, dok su na jugu svaka zasebno. Varijacije izbe se očitavaju u broj veličini i broju zidova. Piatstenok (peterozidni) ima ekstra zid koji dijeli dnevni od skladišnog prostora. Glavna soba ima i veliku glinenu peć koja zagrijava jedinu prostoriju kuće, a koju nema 'klet', građevina sa četiri zida, vrlo jednostavne drvene strukture.

Populacija[uredi | uredi izvor]

U drugim državama-slijednicama SSSRa postoje velike ruske manjine, kao na primjer u Ukrajini, Bjelorusiji, Kazahstanu, Kirgistanu, Letoniji, Litvi, Estoniji kao i u SADu i Australiji. U Narodnoj Republici Kini su Rusi službeno priznati kao manjina, oni tamo žive već generacijama. Oni u Kini žive na sjeveru Xinjianga (uključujući Ürümqi) i u Heilongjiangu. Od kraja SSSRa dolazi ponovo do velikih useljavanja, kako Rusa u Kinu, tako i Kineza u Rusiju. U vrijeme Carske Rusije kao i za vrijeme Sovjetskog Saveza, podsticano je naseljavanje Rusa na cijelo područje tadašnje države. Nakon sloma, Rusi se vraćaju na područje današnje Ruske Federacije.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: