Ivica Osim

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ivan "Ivica" Osim Nogomet{{#if:
Ivica osim.jpg
Lični podaci
Datum rođenja 6. maj 1941. (1941-05-06) (72 god.)
Mjesto rođenja Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Visina 1,89 m
Nadimak Švabo, Strauß sa Grbavice
Pozicija Ofanzivni vezni
Omladinski pogoni
1954–1959 FK Željezničar Sarajevo
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1959-1968 FK Željezničar 166 (56)
1968 FC Zwolle 2 (0)
1969-1970 FK Željezničar 54 (9)
1970-1972 RC Strasbourg 58 (16)
1972-1975 CS Sedan 105 (16)
1975-1976 FC Valenciennes 30 (1)
1976-1978 RC Strasbourg 32 (4)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1962-1963 Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija U21 3 (?)
1964-1969 Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija 16 (8)
Trenirani klubovi
1978–1986
1986-1992
1991-1992
1992-1994
1994-2002
2003-2006
2006-2007
FK Željezničar
Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija
FK Partizan
Panathinaikos
SK Sturm Graz
JEF United
Flag of Japan.svg Japan
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 10. juni 2011..

Ivan "Ivica" Osim (rođen 6. maja 1941. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina) je bosanskohercegovački fudbalski trener, te bivši fudbaler.[1] Trenutno je predsjednik komiteta za normalizaciju Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. maja 1941. godine u sarajevskom naselju Hrasno, tokom II svjetskog rata, u radničkoj porodici. Otac mu je bio bravar u željeznici i povremeno svirao harmoniku, dok mu je majka bila domaćica i aktivistica u Crvenom križu, za šta je dobila Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Osnovnu školu završava u Hrasnom i Novom Sarajevu, nagon čega upisuje gimnaziju. U srednjoj školi biva jedan od najboljih matematičara zbog čega biva oslobođen mature, te nakon završetka upisuje matematički fakultet u Sarajevi. Već na prvom ispitu studija matematike dobija ocjenu devet i mnogi tvrde da bi, da se opredijelio za nastavak studija umjesto za fudbal, vjerovatno dogurao i do nekog univerzitetskog zvanja.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Ivica Osim 1969. godine na stadionu JNA
Nagrada za najboljeg igrača Jugoslavije 1967. godine

Fudbalsku karijeru počeo je 1954. godine u omladinskom pogonu FK Željezničara iz Sarajeva. Za prvi tim FK Željezničara debitovao je 1959. godine na utakmici protiv NK Proletera iz Osijeka. Prvi trener mu je bio Spasoje Abramović. Igrao je zajedno u tandemu s Dragom "Mišom" Smajlovićem u FK Željezničaru. Zbog izvanredne tehnike, sjajnog vođenja lopte, efektnog driblinga i dobrog šuta, dobio je nadimak "Strauß sa Grbavice" i brzo postao miljenik publike. Nakon devet godina provedenih u FK Željezničaru, u decembru 1968. godine prelazi u holandski FC Zwolle. Međutim zbog povrede koljena, u FC Zwolleu ostaje samo tri mjeseca, te se ponovo vraća u FK Željezničar, gdje ostaje do 1970. godine kada prelazi u francuski RC Strasbourg. U RC Strasbourg ostaje naredne dvije sezone gdje u 58 utakmica postiže 16 golova. U ljeto 1972. godine prelazi u CS Sedan, gdje ostaje naredne tri sezone. Sezonu 1975/76 provodi u FC Valenciennes, da bi nakon završetka sezone ponovo potpisao za RC Strasbourg, gdje ostaje sve do 1978. godine tj. do kraja svoje igračke karijere.

Afera Planinić[uredi | uredi izvor]

Najteži period njegove igračke karijere svakako je "Afera Planinić" iz 1965. godine i jednogodišnja suspenzija, kada je FK Željezničar prvobitnom odlukom tadašnjeg saveza izbačen u Drugu ligu, a poslije žalbe kažnjen sa oduzimanjem šest bodova. Međutim nakon godinu pauze, vraća se na utakmici protiv FK Radničkog iz Niša, gdje u igru ulazi u drugom poluvremenu i kada cijeli Stadion Grbavica skandira njegovo ime, a on im se odužuje na najbolji mogući način i postiže pobjedonosni gol na toj utakmici. Već iduće godine proglašen je za najboljeg igrača Jugoslavije po izboru sportskih novinara.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

U periodu od 1962. do 1963. godine bio je član mlade U21 reprezentacije Jugoslavije za koju je odigrao 3 utakmice. 1964. godine postaje član A reprezentacije za koju je u 16 utakmica postigao 8 golova. Također je bio na Olimpijskim igrama 1964. godine u Japanu, kada je u pet odigranih utakmica postigao 4 gola. 1968. godine igaro je u finalu Evropskog prvenstva protiv reprezentacije Italije koju je Jugoslavija u ponovljenoj utakmici izgubila rezultatom od 2:0. Poslednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 30. aprila 1969. godine protiv reprezentacije Španije u Barseloni, u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo u Meksiku 1970. godine.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

FK Željezničar[uredi | uredi izvor]

Nakon završene igračke karijere, prvi tim koji preuzima kao trener je FK Željezničar 1978. godine. Narednih osam godina ostaje na klupi FK Željezničara sa kojim dva puta postaje vice-prvak Jugoslavije, nastupa u finalu "Kupa Maršala Tita", te igra u polufinalu Kupa UEFA 1986. godine protiv mađarskog FK Videotona. U prvoj utakmici Videoton je na svom terenu slavio sa 3:1, da bi na prepunoj Grbavici 24. aprila 1984. godine FK Željezničar sve do samog kraja utakmice vodio sa 2:0 i jednom nogom već bio finalu Kupa UEFA, gdje ga je čekao slavni Real Madrid. Međutim u 87 minuti utakmice, prvi prelazak preko centra mađari su iskoristili na pravi način, te desni bek Videotona József Csuhay postiže gol za konačnih 2:1 i osigurava svom timu ulazak u finale. To je bio jedan od najtežih sportski trenutaka u historiji FK Željezničara i u trenerskoj karijeri Ivice Osima.

Ivica Osim na klupi reprezentacije Jugoslavije

Reprezentacija Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Na ljetnim Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu, bio je asistent Ivanu Toplaku, tadašnjem selektoru Olimpijske fudbalske reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila bronzanu medalju. 1986. godine postaje selektor reprezentacije Jugoslavije, sa kojom debituje 29. oktobra 1986. godine u Splitu protiv reprezentacije Turske pobjedom od 4:0. Osim je bio prvi selektor reprezentacije Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine i mnogi su mu zamjerali što je u reprezentaciju pozivao najviše bosanskohercegovačkih igrača, što do tada nije bio sličaj. Na Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Italiji vodi reprezentaciju Jugoslavije do četvrfinala, gdje na penale biva poražena od reprezentacije Argentine. Također se kvalifikovao i na Evropsko prvenstvo 1992. godine, međutim zbog početka sukoba u Jugoslaviji, reprezentacija biva diskvalifikovana sa prvenstva.

Ostavka[uredi | uredi izvor]

Ostavku na klupi reprezentacije dao je 23. maja 1992. godine na press konferenciji u Beogradu.

Citat „"Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar kad čovjek kaže: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hočete... To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava"“
Ivica Osim

FK Partizan[uredi | uredi izvor]

Od 1991. do 1992. godine paralelno sa reprezentacijom Jugoslavije vodi beogradski FK Partizan sa kojim 1992. godine osvaja "Kup Jugoslavije".

Panathinaikos FC[uredi | uredi izvor]

1992. godine preuzima grčki Panathinaikos FC, gdje ostaje sve do 1994. godine. U dvije sezone koliko je bio trener Panathinaikos osvaja dva puta "Grčki Kup", jedan "Grčki Super Kup", te 1993. godine biva vice-prvak "Grčke lige" sa jednim bodom manje od prvoplasiranog AEK-a.

SK Sturm[uredi | uredi izvor]

U julu 1994. godine preuzima austrijski SK Sturm iz Graza. U periodu od 1994. do 2002. godine sa SK Sturmom dva puta osvaja "Austrijsku ligu", jednom "Austrijski Kup", dva puta "Austrijski Super Kup", te igra Ligu Prvaka od 1998. do 2000. godine. Ostavku na klupi SK Sturma daje na konferenciji za novinare u septembru 2002. godine. U Januaru 2009. godine prglašen je za "trenera stoljeća" na svečanosti povodom stogodišnjice postojanja kluba. [2]

JEF United[uredi | uredi izvor]

U periodu od 2003. do 2006. godine bio je trener japanskog JEF Uniteda, sa kojim 2005. godine osvaja "Japanski Kup". Bio je to prvi pehar u historiji kluba. Na mjesto svog pomoćnika dovodi sina Amara Osima, koji kasnije preuzima klub, nakon što je Ivica Osim promoviran kao selektor reprezentacije Japana 21. jula 2006. godine.

Ivica Osim na omotu video igrice J-League Pro Soccer Club o Tsukurou! 6 Pride of J

Reprezentacija Japana[uredi | uredi izvor]

Vodio je reprezentaciju Japana na Azijski kup 2007. godine. U četvrtfinalu su na penale izbacili reprezentaciju Australije. Zanimljivo je da Osim nije želio gledati penale, te je na press konferenciji posle utakmice rakao "Nisam želio gledati penale, jer to nije dobro za moje srce. Ne želim umrijeti na klupi reprezentacije Japana, nego želim umrijeti u svom rodnom Sarajevu. U polufinalu su poraženi od reprezentacije Saudijske Arabije, te su izgubili i utakmciu za treće mjesto od reprezentacije Južene Koreje. Četiri mjeseca nakon Azijskog kupa, Ivica Osim je doživio moždani udar, te je 7. decembra 2007. godine za novog selektora Japana izabran Takeshi Okada.

Popularnost u Japanu[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme svog boravka u Japanu stekao je veliku popularnost među japancima. 2005. godina u Japanu je izašla knjiga pod nazivom "Riječi Osima" u kojoj su bili napisani citati Ivice Osima. Knjiga je prodata u više od 400.000 primjeraka i bila je bestseller u Japanu. Također se 2009. godine našao se na omotu popularne video igrice J-League Pro Soccer Club o Tsukurou! 6 Pride of J japanske kompanije SEGA. 2010. godine komentirao je utakmice Svjetskog prvenstva iz Južnoafričke republike za područje Japana za televizijsku korporaciju SKY.

Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine[uredi | uredi izvor]

Nakon što je NFSBIH suspendovan 1. aprila 2011. godine od strane FIFE i UEFE, zbog neusvajanja statuta koji je predviđao ukidanje predsjedništva u NFSBIH, formiran je komitet za normalizaciju na čijem je čelu Ivica Osim. Nakon velikih napora i bezbroj sastanaka, suspenzija je zvanično ukinuta 30. maja 2011. godine, a Ivica Osim je ostao na mjestu predsjednika komiteta za normalizaciju NFSBIH.

Trenerski uspjesi[uredi | uredi izvor]

Zanimljivo je napomenuti da je Osim tokom svoje trenerske karijere dva puta odbio voditi Real Madrid.

Zdravstveni problemi[uredi | uredi izvor]

16. novembra 2007. godine, dok je bio selektor reprezentacije Japana, doživljava moždani udar u svom apartmanu u Tokiju za vrijeme gledanja utakmice engleske Premier Lige. Nakon udara bio je komi do 3. decembra 2007. godine. Nakon buđenja iz kome prvo što je upitao suprugu Asimu bilo je "Kako je prošla utakmica ?" koja se odvijala u trenutku nesreće. Dok je bio u komi posjećivali su ga velika imena iz svijeta fudbala kao što su Michel Platini i Sepp Blatter. [3]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Dokumentarci[uredi | uredi izvor]

  • Mein Sarajevo ("Moje Sarajevo") - 1999. godine u produkciji televizije 3sat i ORF, Gunter Schilhan

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Knjiga "Riječi Osima"
  • Das Spiel des Lebens ("Igra života") - 2001. godine, Gerald Enzinger i Tom Hofer
    • (Knjiga dostupna na njemačkom i japanskom jeziku)
  • Die Welt ist alles was der Ball ist ("Svijet je sve ono što je lopta") - 2002. godine, Stefan Schennach i Ernst Draxl
  • オシムの言葉 ("Riječi Osima") - 2005. godine, Kimura Yukihiko
    • (Knjiga prodata u više od 400,000 primjeraka, bestseller u Japanu, dostupna i na bosanskom jeziku)

Porodica[uredi | uredi izvor]

Oženjen je sarajkom Asimom, koju je upoznao još u školskim danima. Sa njom ima troje djece, sina Amara i Selmira, te kćerku Irmu. Njegov sin Amar Osim također je trener i trenutno vodi FK Željezničar.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izvještaj austrijskih novina o treneru SK Sturm Graz
  2. ^ 100 Godina SK Sturm Graz
  3. ^ Izvještaj o buđenju iz kome

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Ivica Osim


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: