Nogometna reprezentacija Italije

Italijanska nogometna federacija
Nadimak	"Azzurri" (plavi).
Federacija	Federazione Italiana Giuoco Calcio
Konfederacija	UEFA
Selektor	Cesare Prandelli
Najviše nastupa	Fabio Cannavaro (136)
Najbolji strijelac	Luigi Riva (35)
Trenutni kapiten	Gianluigi Buffon
FIFA kod	ITA
FIFA rang	8.
Najveći FIFA rang	1. (posljednji put: septembar 2007.)
Najniži FIFA rang	16. (2 puta)
Domaći dres	Gostujući dres
Prva utakmica
	Italija 6-2 Francuska; 15. maj 1910.
Najveća pobjeda
	Italija 9-0 SAD; 2. august 1948.
Najveći poraz
	Mađarska 7-1 Italija; 6. april 1924.

Italijanska nogometna reprezentacija predstavlja državu Italiju u sportu nogometu. Pod kontrolom je Italijanskog nogometnog saveza (tal. Federazione Italiana Giuoco Calcio). Nadimak reprezentacije je Azzurri (plavi). Italija je trenutno 14. reprezentacija s Fifine tabele, a u više navrata su bili na vrhu. Prvi put u novembru 1993., zatim u februaru 2007. pa iste godine tri mjeseca zaredom između aprila i juna. Četverostrukim svjetskim šampionima najslabiji je plasman bilo 16. mjesto iz aprila 1998., dva mjeseca prije nego će dohvatiti četvrtfinale na SP-u. Najviše nastupa za Azzurre ima Fabio Cannavaro, čak 136, dok je najbolji strijelac svih vremena legendarni Luigi Riva, koji je između 1965. i 1974. u 42 utakmice zabio 35 golova.

Historija [uredi]

Alessandro Del Piero i Francesco Totti na EP 2000.

Italijani su osvojili četiri naslova svjetskih šampiona i po tome su od njih uspješniji samo Brazilci, koji su pet puta bili najbolji. Nakon što su odbili nastupiti na prvom SP-u u Urugvaju 1930., Italijani su se dvaput zaredom okitili titulom najboljih. Četiri godine kasnije ugostili su najbolje svjetske reprezentacije, a Italija je u finalu u Rimu pred 45 hiljada gledalaca pobijedila Čehoslovačku. Predvođeni legendarnim Giuseppeom Meazzom na terenu i s Vittorijom Pozzom na čelu stručnog štaba u Francuskoj su 1938. odbranili naslov. U Urugvaju 1950. bili su sedmi, nakon što su odigrali samo dvije utakmice, a u Švicarskoj 1954. bili su slabiji tri mjesta - deseti.

Mundijal u Švedskoj bio je posljednji na kojem Italija nije nastupila, a nakon dva deveta mjesta (1962. u Čileu i 1966. u Engleskoj) u Meksiku 1970. Azzurri su došli do finala, ali je Brazil u velikom sudaru divova na stadionu Azteca bio bolji s 3:2. U Njemačkoj 1974. podbacila je generacija Luigija Rive, bili su tek deseti, a u Argentini 1978. uspjeli su se dokopati polufinala, ali su u borbi za treće mjesto pokleknuli - ponovo od Brazila.

I onda je došla 1982. - domaćin turnira bila je Španija, a na Italiju, pogođenu kladioničarskim skandalom, nitko nije računao da bi mogla iznenaditi. Nakon što su prvi krug nprošli s tri remija, i samo zahvaljujući boljoj gol-razlici od Kameruna, u drugom su pokazali svoje pravo lice - tukli su i Argentinu i Brazil protiv kojih je posebno raspoložen bio Paolo Rossi, zabivši im tri gola. U polufinalu je dvama golovima Rossija svladana Poljska, a u završnici na Santiago Bernabeuu Zapadna Njemačka. Razočarali su 1986. u Meksiku s tek 11. mjestom, a tuga Italijana nije bila ništa manja kad su u polufinalu SP-a 1990. u Napoliju nakon penala ispali od Argentine. Naravno da ih nije utješilo treće mjesto. U SAD-u 1994. i Francuskoj 1998. izgubili su na penale, ali nema sumnje da puno više boli poraz od Brazila u finalu u Pasadeni nego ispadanje u četvrtfinalu od Francuza. Besramno su pokradeni u Južnoj Koreji 2002., četiri godine prije nego će im se sve vratiti. Sa sedam osvojenih bodova (remizirali s Amerikancima, pobijedili Ganu i Češku) Talijani su u Njemačkoj prošli u osminu finala gdje su sretno i spretno izbacili Australce. U četvrtfinalu su s 3:0 pregazili Ukrajinu, a završni okršaj za zlato s Francuzima izborili su herojskom pobjedom nad domaćinom turnira, izborenoj s dva gola u 119. i 121. minuti. Finale s Tricolorima ušlo je u legendu, a najveći je posao za Lippija i svoje suigrače napravio Marco Materazzi, koji je izjednačio na 1:1, ali i iznudio isključenje Zinedinea Zidanea koje je totalno poremetilo Francuze. Promašaj Trezegueta odveo je Tottija, Pirla, Cannavara, Buffona i ostatak društva među besmrtnike.

U Južnoj Africi 2010. sramotno su ispali u možda i najlakšoj grupi na SP-u sa Paragvajem, Slovačkom i Novim Zelandom. Grupu F otvorili su Italija i Paragvaj. Južnoamerikanci su prvi poveli preko Alcaraza u finišu prvog poluvremena, a Italijani su se u život vratili u 63. minuti kada je De Rossi pogodio iz blizine nakon kornera Pepea. Umjesto da poprave dojam, drugi nastup Italijana donio je samo novo razočarenje za njihove navijače. U meču protiv totalnog autsajdera Novog Zelanda Lippijeve trupe iznenađujuće su izvukle samo remi. Poveli su Novozelanđani golom Smeltza u sedmom minutu, a Italijanima je bod donio Iaquinta u 29. iz penala. U trećem kolu grupe F na Ellis Parku u Johannesburgu odvijala se prava drama. Slovačka je pomalo neočekivano povela protiv Italijana s 2:0, a "Azzurri" su smanjili tek u 81. minutu. U tim trenucima Italiji je bio dovoljan i bod za prolaz - no umjesto novog gola u mreži Slovaka, Kopunek je povisio na 3:1 i bacio u očaj svjetske šampione. Quagliarella je smanjio na 3:2 u 92. minuti da bi Pepe u 95. promašio gol sa samo pet metara i uništio talijanske snove o obrani naslova. Tako je Slovačka 3:2 pobjedom protiv Italije izborila osminu finala a "Azzurri" prvi put u historiji zauzeli posljednje mjesto u prvoj fazi takmičenja na šampionatima svijeta.

Utakmice [uredi]

Glavni članak: Utakmice nogometne reprezentacije Italije

Igrači [uredi]

Trenutni sastav [uredi]

Golmani: Gianluigi Buffon (Juventus), Morgan De Sanctis (Napoli), Federico Marchetti (Cagliari)

Odbrana: Salvatore Bocchetti (Genoa), Leonardo Bonucci (Bari), Fabio Cannavaro (Juventus), Giorgio Chiellini (Juventus), Domenico Criscito (Genoa), Fabio Grosso (Juventus), Nicola Legrottaglie (Juventus), Christian Maggio (Napoli), Gianluca Zambrotta (Milan)

Veznjaci: Mauro Camoranesi (Juventus), Gennaro Gattuso (Milan), Claudio Marchisio (Juventus), Riccardo Montolivo (Fiorentina), Angelo Palombo (Sampdoria), Simone Pepe (Udinese), Andrea Pirlo (Milan)

Napadači: Antonio Di Natale (Udinese), Alberto Gilardino (Fiorentina), Vincenzo Iaquinta (Juventus), Giampaolo Pazzini (Sampdoria), Fabio Quagliarella (Napoli)

Italijanski navijači u Rimu, nakon što je Italija zabila reprezentaciji Francuske

Najviše nastupa [uredi]

Do 17. novembra 2010.

#	Ime	Karijera	Nastupa	Golova
1	Fabio Cannavaro	1997–2010	136	2
2	Paolo Maldini	1988–2002	126	7
3	Dino Zoff	1968–1983	112	0
4	Gianluigi Buffon	1997–	102	0
5	Gianluca Zambrotta	1999–	98	2
6	Giacinto Facchetti	1963–1977	94	3
7	Alessandro Del Piero	1995–2008	91	27
8	Franco Baresi	1982–1994	81	1
	Giuseppe Bergomi	1982–1998	81	6
	Marco Tardelli	1976–1985	81	6

Zadebljanje označava još aktivne igrače.

Najbolji strijelci [uredi]

Do 17. novembra 2010.

#	Ime	Karijera	Golova	Nastupa	Postotak golova po utakmici
1	Luigi Riva	1965–1974	35	42	0.83
2	Giuseppe Meazza	1930–1939	33	53	0.62
3	Silvio Piola	1935–1952	30	34	0.88
4	Roberto Baggio	1988–2004	27	56	0.48
4	Alessandro Del Piero	1995&ndash	27	91	0.29
6	Adolfo Baloncieri	1920–1930	25	47	0.53
	Filippo Inzaghi	1997&ndash	25	57	0.44
	Alessandro Altobelli	1980–1988	25	61	0.41
9	Christian Vieri	1997–2005	23	49	0.47
9	Francesco Graziani	1975–1983	23	64	0.36

Zadebljanje označava još aktivne igrače.

Poznati igrači [uredi]

Reference [uredi]

Vanjski linkovi [uredi]

U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Nogometna reprezentacija Italije

Nogometna reprezentacija Italije

Sadržaj

Historija [uredi]

Utakmice [uredi]

Igrači [uredi]

Trenutni sastav [uredi]

Najviše nastupa [uredi]

Najbolji strijelci [uredi]

Poznati igrači [uredi]

Reference [uredi]

Vanjski linkovi [uredi]

Navigacija

Lični alati

Imenski prostori

Varijante

Pregledi

Akcije

Pretraga

Navigacija

Interakcija

Alati

Drugi jezici