Nogometna reprezentacija Srbije
| Nadimak | Bijeli orlovi | ||
|---|---|---|---|
| Federacija | UEFA | ||
| Selektor | Siniša Mihajlović | ||
| Najviše nastupa | Savo Milošević, Dejan Stanković (102) | ||
| Najbolji strijelac | Savo Milošević (37) | ||
| FIFA kod | SRB | ||
| FIFA rang | 40 (april 2013.) | ||
| Najveći FIFA rang | 13 (septembar 2009., mart 2010., juli 2010.) | ||
| Najniži FIFA rang | 47 (juni 2006.) | ||
|
|||
| Prva utakmica | |||
Uherské Hradiště, Češka; 16. august 2006.) |
|||
| Najveća pobjeda | |||
(Baku, Azerbejdžan; 17. oktobar 2007.) (Beograd, Srbija; 19. novembar 2008.) (Beograd, Srbija; 10. oktobar 2009.) |
|||
| Najveći poraz | |||
(Kijev, Ukrajina; 12. oktobar 2002.) |
|||
| Svjetsko prvenstvo u nogometu | |||
| Broj učestvovanja | 1 (kao samostalna država), 1 (kao Srbija i Crna Gora) | ||
Srbijanska nogometna reprezentacija predstavlja Srbiju u nogometu i nalazi na 40. mjestu FIFA tabele (april 2013).[1] Nogometna reprezentacija Srbije, po odluci međunarodnih nogometnih organizacija FIFA i UEFA, smatra se nasljednicom nogometnih reprezentacija Jugoslavije, te reprezentacije Srbije i Crne Gore
Sadržaj |
Historija [uredi]
Kao Kraljevina Jugoslavija bila je na osam svjetskih prvenstava, a najbolje je bila plasirana 1930. i 1962. godine kada je bila treća. Kao federacija Jugoslavija je nastupila na SP-u u Francuskoj, gdje je ispala u osmini finala, da bi 2006. godine u Njemačkoj nastupila pod imenom Srbija i Crna Gora, a 2010. u Južnoj Africi pod imenom Srbija.
Kao Jugoslavija, 1998. godine je u Fracuskoj igrala u grupi F zajedno s Njemačkom, Iranom i SAD-om, a na kraju su završili na drugom mjestu. U prvom susretu su svladali Iran golom Siniše Mihajlovića, da bi u drugom susretu remizirali 2:2 s Njemačkom. Golove Mijatovića i Stojkovića poništili su u drugom poluvremenu Mihajlović autogolom i Bierhoff deset minuta prije kraja. U posljednjoj utakmici grupne faze Srbi su svladali golom Komljenovića SAD, što im je za protivnika u osmini finala donijelo ogled s Holandijom. Holanđani su poveli golom Bergkampa, Komljenović je uzvratio početkom drugog poluvremena da bi u drugoj minuti sudačke nadoknade Edgar Davids zabio i poslao Jugoslaviju kući.
2006. u Njemačkoj su takmičenje završili već u grupi i to sramotnim rezultatom. U prvoj utakmici Srbija i Crna gora poražene su od Holandije, golom Arjena Robbena. Pet dana kasnije Argentina je sa 6:0 pregazila SiCG, što je jedan od najtežih udaraca ovoj reprezentaciji ikad. Redom su zabijali Rodriguez, Cambiasso, Rodriguez, Crespo, Tevez i Messi. U posljednjoj utakmici SiCG je pretrpila još jedan poraz, a ovaj put bolja od nje bila je Obala Slonovače. 2:0 vodila je SiCG da bi golovima dvostrukog strijelca Arune Dindanea i Kaloua Afrikanci sasvim preokrenuli utakmicu i pobijedili 3:2.
2010. u Južnoj Africi ispali su u grupi gdje su još bili Gana, Njemačka i Australija.
Utakmice [uredi]
Uspjesi na Svjetskim prvenstvima [uredi]
Uspjesi na Evropskim prvenstvima [uredi]
Igrači [uredi]
Golmani: Stojković, Brkić, Isailović, Đuričić
Odbrana: Ivanović, Rukavina, Vidić, Subotić, Luković, Vuković, Obradović, Kolarov, Rajković
Sredina terena: Stanković, Kačar, Milijaš, Kuzmanović, R. Petrović, Krasić, Z. Tošić, Ninković, M. Jovanović, Matić, Tomić
Napad: Žigić, Pantelić, Lazović, Lekić, Sulejmani, Mrđa, Ljajić.
Treneri [uredi]
Vladimir Petrovic Pizon
Reference [uredi]
- ↑ FIFA ljestvica, stanje april 2013. godine (de) (en) (fr) (sp) (pl) (ar)
Vanjski linkovi [uredi]
|
|||||||||||
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |