Fabio Quagliarella

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Fabio Quagliarella Nogomet{{#if:
Fabio Quagliarella.jpg
Lični podaci
Puno ime Fabio Quagliarella
Datum rođenja 31. januar 1983. (1983-01-31) (29 god.)
Mjesto rođenja Castellammare di Stabia, Italija
Nacionalnost Italija Italijan
Visina 1.82 m
Pozicija Napadač
Informacija o klubu
Trenutni klub 600px Bianconera con stelle e stemma di Torino.svg Juventus
Broj na dresu 18
Datum i mjesto debija 29. augusta 2010. protiv Barija, Serie A
Omladinski pogoni
1994-1999 Torino FC Torino
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1999-2002 Torino FC Torino 5 (0)
2002-2003 600px Viola con giglio Rosso su sfondo Bianco.png Fiorentina Florentia 12 (1)
2003-2004 Chieti Chieti 43 (19)
2004-2005 Torino FC Torino 34 (7)
2005-2006 Ascoli Ascoli 33 (3)
2006-2007 600px Blu Bianco Rosso e Nero (Strisce Orizzontali) con croce di San Giorgio Bianca e Rossa.png Sampdoria 35 (13)
2007-2009 600px Colori di Udine.png Udinese 73 (25)
2009-2010 600px Azzurro con N cerchiata.png Napoli 34 (11)
2010-2011 600px Bianconera con stelle e stemma di Torino.svg Juventus 17 (9)
2011-2012 600px Bianconera con stelle e stemma di Torino.svg Juventus 0 (0)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
2000-2001 Italija Italija U-17 8 (1)
2001 Italija Italija U-19 9 (1)
2002-2004 Italija Italija U-20 8 (2)
2004 Italija Italija U-21 1 (0)
2007- Italija Italija 25 (6)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 6. januar 2011.

Fabio Quagliarela (fonološki: Fabio Kvaliarela) (rođen 31. januara 1983. godine) je italijanski nogometaš i reprezentativac koji trenutno nastupa za Juventus.

Sadržaj

[uredi] Klupska karijera

[uredi] Rana karijera

Quagliarella je počeo karijeru u omladinskom pogonu Torina. Debi je imao 14. maja 2000. godine kada je u prvenstvenoj pobjedi protiv Piacenze (2-1) ušao sa klupe.[1] Naredne sezone 2001/02 je nastupio još četiri puta za torinski klub u okviru Serie A.

U ljeto 2002. godine posuđen je Florentia Violi (kako se tada zvala Fiorentina) koja se takmičila u Serie C2. U toj sezoni dokazuje svoj kvalitet ali zbog slabih realizatorskih sposobnosti uspijeva postići samo jedan gol. Tadašnji trener Viola Alberto Cavasin ga odlučuje vratiti Torinu koji ga opet pozajmljuje i to Chietiju, tada članu Serie C1.

U sezoni 2003/04 dobija više prilike za igru i u 43 nastupa postiže 19 golova te ga Torino, koji je iste sezone ispao u Serie B, definitivno vraća sa posudbe. Sa 7 postignutih golova u 34 utakmice pomaže ekipi u povratku u Serie A, ali zbog financijskih problema Torino i dalje ostaje u drugom razredu.

Udinese dovodi Quagliarellu u ljeto 2005. godine i odmah prodaje polovinu ugovora Ascoliju, koji za zelenim stolom dobija mjesto u Serie A umjesto Torina. 21. decembra 2005. postiže svoj prvi gol u Serie A i tada jedini u pobjedi protiv Trevisa (1-0).[2]

[uredi] Sampdoria

Na kraju sezone se ponovo vraća u Udinese ali zbog velike konkurencije u ekipi klub ga šalje u Sampdoriju koja otkupljuje pola njegovog ugovora 7. jula 2006. godine.[3] Pod vodstvom Waltera Novellina početak sezone uglavnom provodi kao rezerva. Međutim, tokom oktobra uslijed odsutva ostalih napadača dobija šansu u prvoj ekipi. Impresionira fudbalsku javnost svojim igrama, naročito načinom postizanja pogodaka. Prva dva pogotka postiže 22. oktobra Atalanti od čega jedan spektakularan sa preko 30 metara. Atraktivan gol postiže i protiv Chieva sa centra igrališta. U toj sezoni iz 35 nastupa postiže 13 golova u Serie A i dodaje jedan u Kupu Italije uprkos tome što je više korišten na poziciji desnog krilnog igrača.

[uredi] Udinese

U ljetnoj pauzi, nije bilo rezultata oko pregovora za otkupnju cijelog njegovog ugovora od strane Sampdorije jer je Udinese tražio oko milion eura više nego što su Đenovljani nudili pa je tako ostao u Udinama.[4]

Nakon lošijeg početka sezone, ubrzo se vratio na onaj nivo iz Sampdorije pa je tako na kraju sezone imao 12 pogodaka na kontu. Naredne sezone 2008/09 imao je i zapažen nastup u Kupu UEFA gdje je sa osam golova na kraju bio treći strijelac takmičenja (Udinese ispao u četvrt-finalu). U domaćem prvenstvu je bio postigao 13 golova.

[uredi] Napoli

1. juna 2009. godine je objavljeno da je potpisao ugovor sa Napolijem na pet godina koji ga je platio 16 miliona eura i u transfer uvrstio svog Maurizio Domizzija. Istovremeno je postao i najplaćeniji igrač Napolija.[5] [6]

Napravio je svoj debi 16. augusta u kup utakmici protiv Salernitane dok je 30. augusta u okviru Serie A postigao debitantski gol i napravio par izvandrednih poteza. Svojim golovima i asistencijama donio je bitne pobjede protiv Bologne, Barija, Chieva i Atalante.[7]

18. januara 2009. je dobio Italijanski nogometni oskar za najljepši pogodak protekle godine, a trinaest dana kasnije postigao izvanredni gol Udineseu volej udarcem sa ivice šesnaesterca.

Nije bio strijelac sve do 25. marta kada je protiv Juventusa postigao drugi gol za potpuni preokret i na kraju pobjedu 3-1 na San Paolu. 11. aprila protiv Parme je jubilarni 50. put bio strijelac u Serie A.[8] Sezonu je završio sa učinkom od 11 pogodaka u 34 nastupa s čime je bio drugi strijelac ekipe, odmah iza Mareka Hamšika.

[uredi] Juventus

27. augusta je objavljeno da ga je Napoli posudio Juventusu za 4,5 miliona eura uz pravo na otkup cijelog ugovora na kraju sezone za dodatnih 10,5 miliona eura. [9] To nije naišlo na odobravanje pristalica napuljskog kluba kod kojih je etiketiran kao izdajica. Nije imao pravo nastupa za novi klub u Evropskoj ligi jer je sa Napolijem igrao u tom takmičenju u fazi pretkola.

Debitovao je u prvom kolu Serie A u Bariju gdje je Juventus poražen 1-0. Prvi gol u crno-bijelom dresu je postigao u narednom kolu protiv Sampdorije, 12. septembra. 19. septembra je drugi put u sezoni bio stijelac protiv još jednog bivšeg kluba, Udinesea u gostujućoj pobjedi 4-0. Postigao je i sjajne pogotke Milanu i Cataniji donosivši važne pobjede. U poslijednjem meču u 2010. godini, 19. decembra protiv Chieva deveti je put bio strijelac u sezoni.

U narednom kolu 6. januara protiv Parme na Olimpicu je doživio tešku povredu koljena i oporavak se planira za otprilike pet mjeseci.[10]

22. juna 2011. godine je Juventus službeno objavio da je otkupio cijeli ugovor od Napolija za 10.5 miliona eura (15 miliona ukupno zajedno sa plaćenom posudbom za raniju sezonu)[11].

[uredi] Reprezentativna karijera

Nakon nastupa za mlađe kategorije nacionalnog tima prvi poziv dobija od tadašnjeg selektora Roberta Donadonija. Debitantski nastup ima 29. marta 2007. godine u kvalifikacionom porazu protiv Škotske (2-0) kada je u igru ušao u 88. minuti.

6. juna iste godine u Kaunasu, u utakmici protiv domaće Litvanije postiže prelijep debitantski gol sa oko 25 metara. 6. februara 2008. godine u prijateljskoj utakmici protiv Portugalska nogometna reprezentacija bio je strijelac nakon samo deset sekundi od ulaska u igru. Bio je dio nacionalnog tima i na Evropskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj.

Marcello Lippi mu šalje i pozivnicu za Kup Konfederacija u Južnoj Africi kao i za Svjetsko prvenstvo u istoj zemlji godinu dana kasnije.[12] U pripremnoj utakmici za turnir, 5. juna postigao je svoj četvrti pogodak u karijeri za Azzure i time postao prvi igrač Napolija nakon 21 godine koji je postigao gol za italijansku reprezentaciju.[13]

Na samom turniru postigao je gol sjajnim lob udarcem u trećoj utakmici grupne faze protiv Slovačke za smanjenje rezultata na 3-2 te asistirao za prvi gol Antonia Di Natalea što nije bilo dovoljno da Italija prođe dalje u drugu fazu. Među rijetkim igračima reprezentacije je koji su dobili pozitivne ocjene za igre u Južnoj Africi.[14][15][16]

7. septembra 2010. godine je u pobjedi od 5-0 bio strijelac četvrtog gola u kvalifikacionom ogledu sa Farskim Ostrvima igranom u Firenci.

[uredi] Reference

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
Lični alati
Imenski prostori

Varijante
Akcije
Navigacija
interakcija
Alati
Drugi jezici