Baščanska ploča

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bašćanska ploča

Bašćanska ploča datira otprilike iz 1100. godine, a potiče iz crkve svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na ostrvu Krku. To su jurandvorski ulomci, jedan nađen u 19. vijeku i još dva ulomka nađena 1957. godine.

Značenje[uredi | uredi izvor]

Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na crkvenom septumu ili pregradi koja je dijelila redovnički kor od prostora za narod, a svojim osobinama, oblikom, veličinom i ornamentom loze koji se proteže ivicom ploče odgovara tipičnim plutejima predromaničkog i romaničkog perioda na hrvatskoj obali. Teška je oko 800 kilograma, visoka 99,5 cm, široka 199 cm, debela od 7,5 - 9 cm i isklesana je od bijelog krečnjaka.

Datira se u 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za historiju hrvatskog naroda, jezika i razvitak glagoljice. Ona pokazuje suverenitet hrvatskog kralja Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na ostrvu; uz jezično i književno, ta ploča ima i historijsko značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na narodnom jeziku - kralj Zvonimir.

Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ju je predstavio nauci. 1865. djelimično ju je pročitao krčki kanonik Ivan Crnčić, a potpuno je to učinio 1875. Franjo Rački. Budući da je ploča na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istog teksta. Najpoznatiji istraživači Bašćanske ploče su Branko Fučić i Edurard Hercigonja. Stjepan Ivšić nazvao ju je "dragi kamen hrvatskog jezika".

Danas je izložena u palači Hrvatske akademije nauka i umjetnosti u Zagrebu od 1934., a u crkvi svete Lucije nalazi se njena kopija.

Datiranje[uredi | uredi izvor]

U samoj Bašćanskoj ploči se navodi da je kralj Zvonimir darovao zemljište u prošlosti (v dni svoje). Crkva je zidana u vrijeme opata Dobrovita koji je živio u vrijeme kneza Kosmata koji je vladao Krajinom te se to vjerovatno može povezati s vremenom prije mletačke dominacije nad Krkom oko 1116. godine ili krčkih knezova Frankopana, mletačkih vazala koji počinju vladati između 1118. i 1139. godine. Dobrovit je vjerovatno postavio pluteje. Postojale su dvije ploče, a od druge su nađeni samo dijelovi.

Uzevši u obzir romanička obilježja same ploče, smrt kralja Zvonimira 1089. godine i vladavinu nad Krkom, Bašćanska ploča može se datirati u početak 12. vijeka, odnosno oko 1100. godine.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

  1. invokacija (zazivanje Boga)
  2. zapis opata Držihe u prvom licu kojim tvrdi da je hrvatski kralj Zvonimir poklonio crkvi svete Lucije zemljište za što navodi svjedoke
  3. riječi protiv onih koji bi darovanje zanijekali
  4. obaveza redovnika te crkve koji neka mole za darovatelje i svjedoke
  5. zapis opata Dobrovita u prvom licu koji govori da je on sagradio tu crkvu sa svojih devetero redovničke braće za vrijeme kneza Kosmata
  6. govori se da su Nikola iz Otočca i Sveta Lucija bili ujedinjeni

Budući da su na Bašćanskoj ploči zapisi dva opata u prvom licu, ona nije nastala u doba djelovanja jednog opata, nego se stvaranje vjerovatno proteglo na duži vremenski period.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Ploča dokumentira živi hrvatski jezik s natruhama knjiškog crkvenoslavenskog jezika. Čakavica i staroslavenski miješaju se i u gramatici i u leksiku.

Pisana je prijelaznim tipom glagoljice, s oble na uglatu, književno stiliziranom čakavštinom s općeslavenskim elementima. Usporedno s glagoljičkim slovima, javljaju se i neka latinična i ćirilićna (I, M, N, O, T, V), a isti je slučaj i s drugim hrvatskim spomenicima pisanih glagoljicom iz 11. i 12. vijeka. Zanimljivo je da počinje sa slovom A, a završava slovom O, kao alfa i omega (grč.), početak i kraj.

Natpis na Bašćanskoj ploči[uredi | uredi izvor]

Originalni prijepis 13 redaka Bašćanske ploče na latinici, prema Branku Fučiću:

A[ZЪ VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S]V(E)TAGO DUHA AZЪ
OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE
DA ZЪVЪNIMIRЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ]
DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I SV[EDO]-
MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)-
CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]ЪPOSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪV(Ъ)O-
TOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E-
VAN(JE)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVE-
TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪ-
DAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEV-
ETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD-
AJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI M-
IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO


Prepis na savremeni hrvatski jezik:

U ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Lici, Piribineg u Vinodolu i Jakov na ostrvu. Da tko poreče, nega ga prokune Bog i dvanaest apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi, moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu sa svoje devetero braće u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Nikola u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Pogledati:

  • Bašćanska ploča, Stjepan Ivšić, Omladina, 1940.
  • Ploča nad vratima književnog početka: o devetstotoj obljetnici Bašćanske ploče, Ivo Frangeš, Dubrovnik, 2000.
  • Bašćanska ploča u našoj znanstvenoj literaturi, Milan Moguš
  • Bašćanska ploča, Andre Mohorovičić, Petar Strčić, 1988.
  • Kojim je jezikom pisana Bašćanska ploča?, Stjepan Damjanović, Od fonetike do etike, 2005.
  • Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, Mateo Žagar, 1997.
  • Ortografija natpisa Bašćanske ploče, Mateo Žagar, 2000.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: