Budizam

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Dio serijala članaka
Budizam

Lotus-buddha.svg

Osnivanje

Buda · Sangha
Četiri plemenite istine

Historija

Hronologija · Sabori

Pojmovi

Dharma · Samsara · Karma
Uslovno nastajanje
Pet skupina · Šinjata
Reinkarnacija · Nirvana

Vježbe i dostignuća

Buda · Bodhisatva · Arhat
Savršenstvo · Meditacija

Škole

Theravada · Mahajana
Vađrajana · Rane škole

Spisi

Pali kanon · Mahajana sutre
Tibetanski kanon

Dharma wheel.svg Kategorija:Budizam

Ovaj šablon: pregled  razgovor  uredi

Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na području sjeverne Indije prije više od 2500 godina.

Početak[uredi | uredi izvor]

Buddha

Osnivač budizma, ili po njegovim vlastitim riječima onaj koji je ovo učenje samo nanovno otkrio, je Šakyamuni Buddha. Buddha nije lično ime već titula koja označava budnog ili probuđenog, onog koji se probudio iz sna o životu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego što je kroz svoje duhovno pregnuće stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha Gautama, a rođen je kao kraljević u malom kraljevstvu Šakya. Odatle nam dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, Šakyamuni ili utihnuli mudrac plemena Šakya.

Temelji i nauka[uredi | uredi izvor]

Budizam, Buddhina nauka ili kako ga sami budisti nazivaju Buddhadharma je učenje o duhovnom probuđenju. To je učenje koje je nastalo na temelju Buddhinog izravnog iskustva probuđenja ili uvida u pravu prirodu života i predstavlja detaljno opisan put koji do njega vodi. I pored izuzetnog bogatstva i velike raznolikosti škola, učenja, metoda i praksi koje krase budističku tradiciju, a koja su nastajala i razvijala se kroz mnoge vijekove i različite kulture, poruka budizma je i danas vrlo jasna, i podjednako relevantna za naše iskustvo života kao što je to bila i prije više od 2500. godina. Pročitamo li neke od Buddhinih govora upućene njegovim učenicima, ili neke od razgovora koje je vodio, vidjet ćemo da su pitanja na koja je Buddha odgovarao u osnovi ista ili vrlo slična pitanjima koja i mi danas postavljamo. Budizam se tako smatra univerzalnim učenjem koje nije određeno stranom svijeta s koje dolazi, već koje se obraća čovjeku i onome što je u njegovom životu temeljno i neovisno o njegovoj geografskoj, etničkoj, kulturnoj ili društvenoj pripadnosti. Uzimajući nezadovoljstvo kao i čovjekovu vječnu težnju za srećom i sigurnošću kao zajednički nazivnik svekolikog ljudskog iskustva, Buddha je ukazao na uzroke nezadovoljstva, ustanovio da je te uzroke moguće ukloniti i pokazao put kojim je to moguće učiniti. Buddhin Plemeniti put moralnosti, meditacije i mudrosti nije promijenio samo živote onih koji su ga aktivno upražnjavali, već se njegov uticaj odrazio i na sva ostala područja društvenog i kulturnog života zemalja u kojima se budizam udomaćio. Budizam je u svakoj od njih širio duh nenasilja, tolerancije, prijateljstva, blagonaklonosti, poštovanja prirode i ostalih oblika života.

Temeljna shvatanja Buddhinog nauka su vrlo izravna i upotrebljiva u praksi. Loša i nepovoljna djela koja činimo nisu posljedica naše izvorno zle prirode, već dolaze iz neznanja. Iz neznanja o prirodi života nastaju pohlepa i odbojnost, a iz njih svi ostali jadi poput ljutnje, želje za povređivanjem, straha, zavisti, ljubomore, prianjanja, nestrpljenja i uznemirenosti koji ljudski život u osnovi čine nesigurnim, teškim, bolnim, a ljudske odnose neskladnima i zamršenima. Da bi izašli iz ovog stanja duboke uronjenosti u tokove života čije kretanje često ne razumijemo i nad kojima imamo vrlo malu ili nikakvu vlast, budizam nas upućuje kako smirivanjem uma, razvijanjem svjesnosti i razumijevanja, te njegovanjem pozitivnih emocija uzeti konce života u vlastite ruke. Drugim riječima, da bi uopće započeli duhovni razvoj čiju kulminaciju budizam vidi u ostvarenju budastva, trebamo prije svega postati autentično ljudsko biće. To znači izgraditi samopouzdanje, objediniti energiju, osvijestiti prirodu svojeg djelovanja i njegove posljedice, odnosno usvojiti određena moralna načela vladanja i imati jasnu viziju svojeg daljnjeg duhovnog razvoja. To također znači otpuštanje mnogih nepotrebnih napetosti i strepnji i početak jednog slobodnijeg, skladnijeg, smislenijeg i sretnijeg života. Takvo postignuće nije dalek i nedostižan ideal, njemu vode već prvi koraci na Buddhinom putu moralnosti, meditacije i mudrosti. Kao što izreka kaže - kao što veliki okean na površini, u sredini i na dnu ima samo jedan okus, okus soli, tako i Dharma na početku, u sredini i na kraju ima samo jedan okus, okus oslobođenja.

Smisao[uredi | uredi izvor]

Budizam nije religija u onom uobičajenom smislu te riječi, jer Buddha nije bio ni bog ni prorok ni mesija. Budizam ne nudi učenje u koje treba vjerovati, niti njegova filozofija služi produbljavanju znanja o stvarnosti samo tog znanja radi. Budizam radije upućuje na to što činiti, omogućujući tako stvarnu i cjelovitu promjenu. Kao što je rekao Buddha, kada je neko pogođen strijelom njemu nije najpreče saznati tko je tu strijelu odapeo, iz koje je kaste, od kakvog je drveta izrađen luk - najpreče je strijelu izvaditi i spasiti život. Bez obzira na to što budistička misao nerijetko seže do izuzetnih dubina, ona ni u jednom trenutku ne gubi niti napušta tu osnovnu svrhu. Sredstva filozofije su riječi, logika i razum. Budizam, služeći se tim sredstvima, vodi iskustvu koje je onkraj riječi, onkraj logike i onkraj razuma, vodi nas istini o prirodi stvarnosti same koja nadilazi sva gledišta, pa čak i ona koje sam budizam drži ispravnima. To je iskustvo potpune slobode od patnje i svih oblika uvjetovanosti, iskustvo u kojem se otkriva naša prava priroda neuvjetovane mudrosti i bezgraničnog saosjećanja.

Izvaci budizma[uredi | uredi izvor]

Četiri plemenite istine su jedno od temeljnih učenja budizma:

  1. Dukkha: u životu je neizbježno iskustvo trpnje i frustracije;
  2. Samudaya: iskustvo trpnje nastaje zbog pogrešno usmjerene žudnje, uvjetovane neznanjem;
  3. Nirodha: sloboda od pomućene žudnje vodi prema svršetku trpnje;
  4. Marga: sloboda se može naći slijeđenjem osmerostruke staze, koju je iznio Buddha.


Četvrta plemenita istina je osmerostruka staza:

  1. ispravno gledište
  2. ispravna namjera
  3. ispravan govor
  4. ispravan čin
  5. ispravan život
  6. ispravan napor
  7. ispravna usredotočenost
  8. ispravna svjesnost

Učenje budizma nalazi se i u zbiru svetih spisa koji se zovu "tri košare" ili Tripitaka: Vinaya Pitaka govori o redovničkoj disciplini; Sutra Pitaka govori o doktrini, npr. o zakonitostima karme i duhovnog buđenja; Abhidharma Pitaka govori o skolastičkoj doktrini.

Pagoda Shwedagon u Rangoonu jedan je od najstarijih budističkih hramova, pokrivena je zlatom i natkrita "kišobranom" s više o 4000 dijamanata. Zlatna je pagoda poznata jer se u njoj nalazi Buddhina kosa, sandale i obuća, a smještena je u dobro očuvanim podrumima.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: