Dinastija Shang

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ostaci naprednih, slojevitih društava koja datiraju iz perioda Shang su pronađeni u dolini Žuite rijeke.
Historija Kine
Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 p.n.e.
Dinastija Shang 1600–1046 p.n.e.
Dinastija Zhou 1045–256 p.n.e.
 Zapadni Zhou
 Istočni Zhou
   Period Proljeća i Jeseni
   Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 p.n.e.–206 p.n.e.
Dinastija Han 206 p.n.e.–220 n.e.
  Zapadni Han
  Dinastija Xin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
  Zapadni Jin 16 kraljevstava
304–439
  Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
  ( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija &
10 kraljevstava

907–960
Dinastija Liao
907–1125
Dinastija Song
960–1279
  Sjeverni Song Z. Xia
  Južni Song Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina

1949–
Republika
Kina
(Tajvan)
1945–
Ovaj šablon: pregled  razgovor  uredi

Dinastija Shāng (kineski: ) ili Dinastija 'Yīn () (cca. 1600. p. n. e. - cca. 1046. p. n. e.) je prva historijska kineska dinastija koja je vladala sjeveroistočnim dijelom regije poznate kao "Uža Kina", u dolini Žute rijeke. Dinastija Shāng je slijedila kvazi-legendarnu dinastiju Xià i prethodila dinastiji Zhōu. Podaci o dinastiji Shang dolaze iz historijskih zapisa dinastije Zhou kao i natpisa samih Shanga na bronzanim artefaktima i kostima za proricanje — kornjačninim oklopima i drugim kostima na kojima je napisan prvi značajnih korpus kineskih znakova. Natpisima na kostima za proricanje, koje datiraju iz druge polovine dinastije, obično su bilježili datum u Šezdesetogodišnjem ciklusu Nebeskih pupoljaka i Zemaljske grane.

Tumačenje odgovora, i da li je proricanje bilo uspješno, davalo se naknadno. Današnja kineska kultura potiče iz ove dinastije.

Ova gatanja služe kao izvor podataka o politici, ekonomiji, kulturi, religiji, geografiji, astronomiji, kalendaru, i umjetnosti u tom periodu, te daju ključni uvid u rane stadije kineske civilizacije.

Jedna od prijestonica Shanga, kasnije u historiji poznato kao Ruševine Yina (殷墟), je u blizini modernog Anyanga (安陽). Arhaeološka iskopavanja su tamo razotkrila 11 većih kraljevskih grobova Yina, kao i temelje palate i ritualnih objekata, na kojima se nalazi oružje, kao i ostaci ljudskih i životinjskih žrtava. Pronađene su desetine hiljada artefakata od bronze, žada, kamena, kostiju i keramike; kvalitet bronzanih predmeta ukazuje na visoki stepen civilizacije. Pronađeno je više od 20.000 natpisa na kostima za gatanje za vrijeme početnih naučnih iskopavanja u 1920-im i 1930-im, a još više otada.

Historija[uredi | uredi izvor]

Za dinastiju Shang se vjeruje da ju je osnovao vođa pobunjenika, koji je uspio svrgnuti posljednjeg vladara dinastije Xia. Njena civilizacija se temeljila na ratarstvu, uz lov i stočarstvo. Zapisi Velikog historičara navode kako je dinastija Shang premještala svoju prijestonicu šest puta. Posljednja i najvažnija selidba u Yin godine 1350. p. n. e. rezultirala je zlatnim dobom dinastije. Izraz dinastija Yin predstavlja sinonim s izrazom dinastija Shang, a kroz historiju je bio i popularniji, iako se danas prije koristi kako bi se označila druga polovina perioda Shang. Japanci još uvijek za dinastiju Shang koriste izraz dinastija Yin (In).

Loza nasljednih kraljeva Shanga je u to doba vladala velikim dijelom sjeverne Kine, a trupe Shanga su često vodile ratove sa susjednim naseljima i nomadskim stočarima iz stepa u unutrašnjosti Azije. Glavni gradovi, pogotovo Yin, bili su središte raskošnog dvorskog života. U njima su se razvili složeni dvorski rituali.

Osim svoje političke funkcije, kralj je bio i poglavar kulta temeljenog na poštovanju predaka i duhova. I sam kralj je često obavljao rituale gatanja, pogotovo pred kraj dinastije. Dokazi iz kraljevskih grobnica pokazuju da su vladari i članovi njihovih porodica pokopavani s vrijednim predmetima, vjerovatno kako bi im služili u zagrobnom životu. Vjerojatno zbog istog tog razloga su se zajedno s njihovim tijelima zakopavano stotine živih stanovnika, koji su možda bili robovi.

Dinastija Shang je već imala razvijeni sistem pisma; njegova složenost ukazuje na raniji razvoj, iako o njemu još uvijek nema dokaza. Valjanje bronze i grnčarija su se također razvili u kulturi Shang. Bronza se češće koristila za umjetnost nego za izradu oružja. Astronomi dinastije Shang su, pak, otkrili Mars i brojne komete. U to vrijeme su izumljeni i brojni muzički instrumenti.

Utjecaj Shanga, iako ne i direktna vlast, se proširio na sjeveroistok sve do današnjeg Pekinga, gdje je drevna kultura koja prethodi Yanu pokazala tragove kulture Shanga.[1] Najmanje jedan grob u ovoj regiji je u ranom periodu Shanga sadržavao i bronzane predmete u stilu Snanga kao i zlatni nakit u lokalnom stilu.[1] Za ovaj utjecaj Shanga se vjeruje kako je kasnije olakšao integraciju Yana u kasniju dinastiju Zhou.[1]

Kraljevi Shanga, u svojim gatanjima često iskazuju zabrinutost zbog grupa fang, koji su predstavljali barbare izvan civiliziranih oblasti tu pod nadzorom Shanga. Često se spominje tufang grupa u oblasti Yan Shan kao neprijateljska prema Shangu[1]. Otkriće bodeža-sjekire u stilu Chenggu kod Xiaohenana pokazuje da je čak i u ovom ranom stadiju kineske historije bilo neke veze između udaljenih oblasti sjeverne Kine.[1]

Shang Zhou, posljednji kralj Yina, počinio je samoubistvo nakon što mu je vojsku porazioo narod Zhou. Legende kažu da ga je vojska izdala priključivši se pobunjenicim,a u odlučnoj bitci.

Ova bronzana ritualna vinska posuda, koja datira iz perioda dinastije Shang u 13. vijeku p. n. e., je smještena u Galeriji Arthur M. Sackler u Smithsonianu.

Borbi Yina i Zhoua je posvećen kineski klasični roman Fengshen Yanyi.

Nakon kolapsa Yina, preživjeli članovi porodice su kolektivno promijenili prezime iz kraljevskog Zi (子) (pinyin: zi; Wade-Giles: tzu) u ime pale dinastije Yin (殷). Porodica je ostala dio aristokracije i često pružala administravne usluge novoj dinastiji Zhou. Kralj Cheng od Zhoua (周成王) iako tek regent, njegov ujak vojvoda Dan od Zhou (周公旦), dali su bratu bivšeg Shangovog kralja Weia, WeiZija (微子) vlast u bivšoj prijestolnici Shanga Shangz (商) te teritoriju koja će poslije postati država Song (宋). Država Song i nasljednici Shanga su održavali rituale u počast preminulih kraljeva Shanga koji su trajali do 286. p. n. e.

I korejske i kineske legende tvrde da je ogorčeni Yin princ po imenu Jizi (箕子) odbio predati vlast Zhouima, te umjesto toga napustio Kinu sa svojim garnizonom te osnovao Gija Joseon kraj suvremenog Pyongyanga, odnosno jednu od ranih korejskih država(Go-, Gija- i Wiman-Joseon).

Mnogi klanovi Shanga su migrirali na sjever i stopili se s kulturom Yan u periodu Zapadnih Zhoua. Ovi su klanovi imali elitni status, te nastavili sa svojim pogrebnim i ritualnim tradicijama.[1]

Rani i kasni Shang[uredi | uredi izvor]

Zapisi pronađeni u Anyangu potvrđuju historijsko postojanje dinastije Shang. Međutim, zapadni historičari se još uvijek ustručavaju povezati neke od naselja iz doba Anyanga sa dinastiijom Shang.[2] Tako se, na primjer, arheološki nalazi u Sanxingduiu tumače kao zasebna i napredna civilizacija, koja, za razliku od Anyanga, nije poznavala pismo.

Opseg kontrole Shanga je teško odrediti, s obzirom na nedostatak arheoloških istraživanja. Historičari smatraju da je grad Yin, kojim su upravljali Shangi iz službene historije, koegzistirao s kulturno različitim naseljima u ostatku Sjeverne Kine.

Nalazište Yina, glavnog grada (1350 - 1046. p. n. e.) dinastije Shang, također poznate kao dinastija Yin.

Kineski historičari iz kasnijih perioda su bili naviknuti na ideju da jedna dinastija zamjenjuje drugu, ali se vjeruje da je politička situacija u ranoj Kini ipak bila nešto složenija. Xia i Shang mogu biti reference na političke entitete koji su istovremeno postojala, isto kao što se zna da je rani Zhou (država sljednica Shanga), postojao u isto vrijeme kao i Shang.[1] Ovaj pristup sistemu Sandai (Tri dinastije) je promovirao poznati arheolog Kwang-chih Chang.

Isto tako, iako ruševine Yinxua potvrđuju postojanje Kasnog Shanga, ne postoje dokazi koji bi ukazivali na postojanje dinastije Shang prije preseljenja u njenu posljednju prijestonicu. To se ponekad u historiji referrira tako da se Shang Yin-ere naziva Kasni Shang a Shang prije jiaguwena kao Rani Shang. Problem je manje u urotnicima i pobunjenicima koji su u zapisima pokušali dati legitimitet dinastiji Shang, a više u nastojanju hsitoričara i arheologa da razdvoje historijski potvrđena društva i pra-historijske arheološke kulture.

Organizacija, zanatstvo i rad[uredi | uredi izvor]

bronzano posuđe iz dinastije Shang s poklopcem i ručkom.

Još od oko 1500. p. n. e., rana dinastija Shang je masovno proizvodila bronzane posude i oružje.[3] Ovakva produkcija je zahtjevala brojnu radnu snagu koja bi kopala rude, rafninirala i prevozila bakrenu, kalajnu i olovnu rudu.[3] Dvor dinastije Shang i aristokrati su zahtjevali velike količine različitog bronzanog posuđa za razne ceremonijalne svrhe i vjerske obrede, pa je to sa sovom povlačilo potrebu za službenim nadzornicima koji bi upravljali radnicima i obrtnicima.[3] S velikom količinom bronze na raspolaganju, vojska je mogla biti bolje opremljena s raznim bronzanim oružjem, a bronza se koristila i za točkove dvokolica koje su se počele široko koristiti oko 1200. p. n. e.[4]

Osim što su bili komandanti vojske, kraljevi Shanga su svoju nadmoć nad ostatkom društva pokazivali i kao vrhovni svećenici, odnosno voditelji vjerskih obreda.[4] Kao što jedna kost za gatanje pokazje, kraljevi Shanga su se vidjeli kao članovi društva najkvalificiraniji za nuđenje žrtava svojim kraljevskim precima, odnosno vrhovnom bogu Diju, koji je po njihovom vjerovanju bio odgovoran za kišu, vjetar i grom.[4]

Vojska Shanga[uredi | uredi izvor]

Skulptura iz doba dinastija Shang/ Zhou, 14-10. vijek p. n. e.

Pješadija Shanga bila je naoružana s različitim oružjem od kamena i bronze, uključujući máo koplja, yuè sjekire na motkama, ge helebarde, lukove, te šljemove od bronce i kože (Wang Hongyuan 1993).[5] Njihovu zapadnu vojnu granicu su predstavljale planine Taihang, gdje su se borili protiv ma ili "konjskih" barbara, koji su možda koristili dvokolice. Sami Shangi su dvokolice vjerovatno koristili jedino kao mobilna komandna vozila ili elitne simbole.[6] Iako je Shang ovisio o vojničkim vrlinama plemstva, mase gradskog i ruralnog stanovništva su vladarima služile, ne kao izvor radne snage, nego i regruta prilikom važnijih vojnih akcija.[7] Vazali plemenitog roda i vladari podređenih država su imali obavezu svoje lokalne vojne snage opremati s oružjem, oklopom i opremom, dok je sam kralj Shanga držao oko hiljadu ljudi u svom glavnom gradu, te je osobno vodio u bitjku.[8] Rudimentarna vojna birokracija se morala razviti kako bi se snage od oko tri do pet hiljada ljudi mogle voditi u graničnim pohodima, a jednom je zapisano kako se trinaest hiljada vojnika mobiliziralo kako bi se ugušio ustanak pobunjenih vazalnih država.[8]

Vojska se obično dijelila u tri sekcije - lijevo krilo, desno krilo i sredinu.[5] U tim sekcijama su postojale dva glavna tipa jedinica - labavo organizirana pješadija regruta koja je imala pomoćnu ulogu, te jezgro vojske sastavljeno od vojničkog plemstva koje je koristilo dvokolice.[5] Ratovanje uz pomoć dvokolica je dominiralo kineskim bojnim poljima sve do perioda Zaraćenih država (481. p. n. e.-221. p. n. e.), iako ga je s vremenom zamijenila pješadijska taktika, a kasnije konjica u 3. vijeku p. n. e.[9] Međutim, čak i nakon što je Shang uveo dvokolice u vojsku, plemstvo se još uvijek borilo pješke, a dvokolice uglavnom korištene za transport, ceremonije i velike lovačke ekspedicije.[9] Dvokolice su u periodu Shanga nosile tri čovjeka - vozača u centru, strijelca na lijevoj strani i ratnika s helebardom na desnoj strani.[9] Bile su četvrtastog oblika, s dva velika točka i vučena od dva konja,[9] iako su neke vukli četiri konja.[4]

Vladari dinastije Shang[uredi | uredi izvor]

Posthumna imena
Konvencija: posthumno ime kralja + posthumno ime
Redoslijed Vladavina Kineski Hanyu Pinyin Bilješke
01 29 Tāng kralj-mudrac; svrgnuo tiranina Jiéa (桀) od Xie (夏)
02 02 太丁 Tài Dīng
03 32 外丙 Wài Bǐng
04 04 仲壬 Zhòng Rén
05 12 太甲 Tài Jiǎ
06 29 沃丁 Wò Dǐng
07 25 太庚 Tài Gēng
08 17 小甲 Xiǎo Jiǎ
09 12 雍己 Yōng Jǐ
10 75 太戊 Tài Wù
11 11 仲丁 Zhòng Dīng
12 15 外壬 Wai Ren
13 09 河亶甲 Hé Dǎn Jiǎ
14 19 祖乙 Zǔ Yǐ
15 16 祖辛 Zǔ Xīn
16 20 沃甲 Wò Jiǎ
17 32 祖丁 Zǔ Dīng
18 29 南庚 Nán Gēng
19 07 陽甲 Yáng Jiǎ
20 28 盤庚 Pán Gēng Shang se konačno naselio u Yīnu (殷). Period koji počinje s Pán Gēngom je također poznat kao dinastija Yīn, odnosno početak zlatnog doba dinastije Shāng. Vjeruje se da natpisi na kostima za gatanje potječu iz ere Pán Gēnga.
21 29 小辛 Xiǎo Xīn
22 21 小乙 Xiǎo Yǐ
23 59 武丁 Wǔ Dīng oženjen za Fu Hao, bio je slavan ratnik. Vjeruje se da je većina kostiju za gatanje iz perioda njegove vladavine.
24 12 祖庚 Zǔ Gēng
25 20 祖甲 Zǔ Jiǎ
26 06 廩辛 Lǐn Xīn
27 06 庚丁 Gēng Dīng or Kang Ding (康丁 Kāng Dīng)
28 35 武乙 Wǔ Yǐ
29 11 文丁 Wén Dīng
30 26 帝乙 Dì Yǐ
31 30 帝辛 Dì Xīn alias Zhòu (紂), Zhòu Xīn (紂辛) ili Zhòu Wáng (紂王). Također mu se dodaj "Shāng" (商) ispred tih imena.
Bilješka:
  1. Svi datumi su okvirni do 841. p. n. e. V. dinastiju Zhou za više informacija.
  2. Osobna imena većine vladara Shanga nisu poznata. Gore navedena imena su posthumna te nadahnuta Nebeskim pupoljcima.

Vidjeti također[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Dinastija Shang


Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e f g Sun, Yan (June 2006). "Colonizing China's Northern Frontier: Yan and Her Neighbors During the Early Western Zhou Period". International Journal of Historical Archaeology 10 (2): 159-177(19).
  2. ^ (1999) The Cambridge History of Ancient China: From the Origins of Civilization to 221 BC, 124-125, Cambridge University Press ISBN ISBN 0-521-47030-7.
  3. ^ a b c Ebrey, 17.
  4. ^ a b c d Ebrey, 14.
  5. ^ a b c Sawyer, 35.
  6. ^ Shaughnessy, Edward L. Historical Perspectives on The Introduction of The Chariot Into China. Harvard Journal of Asiatic Studies, Vol. 48, No. 1 (Jun., 1988), pp. 189-237
  7. ^ Sawyer, 33.
  8. ^ a b Sawyer, 34.
  9. ^ a b c d Sawyer, 36.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Keightley, David N. (1978). Sources of Shang History: The Oracle-Bone Inscriptions of Bronze Age China. University of California Press, Berkeley. Large format hardcover, ISBN 0-520-02969-0 (out of print); A 1985 paperback 2nd edition is still in print, ISBN 0-520-05455-5.
  • Keightley, David N. (2000). The Ancestral Landscape: Time, Space, and Community in Late Shang China (ca. 1200 – 1045 B.C.). China Research Monograph 53, Institute of East Asian Studies, University of California – Berkeley. ISBN 1-55729-070-9, ppbk.
  • Needham, Joseph (1986). Science and Civilization in China: Volume 4, Part 3. Taipei: Caves Books, Ltd.
  • Sawyer, Ralph D. and Mei-chün Lee Sawyer (1994). Sun Tzu's The Art of War. New York: Barnes and Noble Inc.
  • Wang, Hongyuan 王宏源 (1993). The Origins of Chinese Characters 漢字字源入門. Sinolingua, Beijing, ISBN 7-80052-243-1, ppbk.
  • Yan Sun. 2006. "Colonizing China's Northern Frontier:Yan and Her Neighbors During the Early Western Zhou Period."