FAM193A

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
FAM193A
Identifikatori
AliasiFAM193A
Vanjski ID-jeviMGI: 2447768 HomoloGene: 2746 GeneCards: FAM193A
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 4 (čovjek)
Hrom.Hromosom 4 (čovjek)[1]
Hromosom 4 (čovjek)
Genomska lokacija za FAM193A
Genomska lokacija za FAM193A
Bend4p16.3Početak2,536,647 bp[1]
Kraj2,732,573 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 5 (miš)
Hrom.Hromosom 5 (miš)[2]
Hromosom 5 (miš)
Genomska lokacija za FAM193A
Genomska lokacija za FAM193A
Bend5|5 B2Početak34,527,277 bp[2]
Kraj34,643,800 bp[2]
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)
NM_001256666
NM_001256667
NM_001256668
NM_003704
NM_001366316

NM_001366318

NM_001030306
NM_001243123

RefSeq (bjelančevina)
NP_001243595
NP_001243596
NP_001243597
NP_003695
NP_001353245

NP_001353247

NP_001230052

Lokacija (UCSC)Chr 4: 2.54 – 2.73 MbChr 5: 34.53 – 34.64 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Član A porodice proteina sa sličnošću sekvence 193 jest protein koji je kod ljudi kodiran genom FAM193A sa hromosoma 4, pozicija p16.3.[5][6] FAM193A je također poznat kao C4orf8, otvoreni okvir čitanja 8 hromosoma 4, RES4-22, protein IT143 i hipotetski protein LOC86032.[7]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 1.265 aminokiselina, а molekulska težina 139.988 Da.[8]

1020304050
MKVRLLRQLSAAAKVKAPSGLQGPPQAHQFISLLLEEYGALCQAARSIST
FLGTLENEHLKKFQVTWELHNKHLFENLVFSEPLLQSNLPALVSQIRLGT
TTHDTCSEDTYSTLLQRYQRSEEELRRVAEEWLECQKRIDAYVDEQMTMK
TKQRMLTEDWELFKQRRFIEEQLTNKKAVTGENNFTDTMRHMLSSRLSMP
DCPNCNYRRRCACDDCSLSHILTCGIMDPPVTDDIHIHQLPLQVDPAPDY
LAERSPPSVSSASSGSGSSSPITIQQHPRLILTDSGSAPTFCSDDEDVAP
LSAKFADIYPLSNYDDTEVVANMNGIHSELNGGGENMALKDESPQISSTS
SSSSEADDEEADGESSGEPPGAPKEDGVLGSRSPRTEESKADSPPPSYPT
QQAEQAPNTCECHVCKQEASGLTPSAMTAGALPPGHQFLSPEKPTHPALH
LYPHIHGHVPLHTVPHLPRPLIHPTLYATPPFTHSKALPPAPVQNHTNKH
QVFNASLQDHIYPSCFGNTPEWNSSKFISLWGSEVMNDKNWNPGTFLPDT
ISGSEILGPTLSETRPEALPPPSSNETPAVSDSKEKKNAAKKKCLYNFQD
AFMEANKVVMATSSATSSVSCTATTVQSSNSQFRVSSKRPPSVGDVFHGI
SKEDHRHSAPAAPRNSPTGLAPLPALSPAALSPAALSPASTPHLANLAAP
SFPKTATTTPGFVDTRKSFCPAPLPPATDGSISAPPSVCSDPDCEGHRCE
NGVYDPQQDDGDESADEDSCSEHSSSTSTSTNQKEGKYCDCCYCEFFGHG
GPPAAPTSRNYAEMREKLRLRLTKRKEEQPKKMDQISERESVVDHRRVED
LLQFINSSETKPVSSTRAAKRARHKQRKLEEKARLEAEARAREHLHLQEE
QRRREEEEDEEEEEDRFKEEFQRLQELQKLRAVKKKKKERPSKDCPKLDM
LTRNFQAATESVPNSGNIHNGSLEQTEEPETSSHSPSRHMNHSEPRPGLG
ADGDAADPVDTRDSKFLLPKEVNGKQHEPLSFFFDIMQHHKEGNGKQKLR
QTSKASSEPARRPTEPPKATEGQSKPRAQTESKAKVVDLMSITEQKREER
KVNSNNNNKKQLNHIKDEKSNPTPMEPTSPGEHQQNSKLVLAESPQPKGK
NKKNKKKKGDRVNNSIDGVSLLLPSLGYNGAILAHCNLRLPGSSDCAASA
SQVVGITDDVFLPKDIDLDSVDMDETEREVEYFKRFCLDSARQTRQRLSI
NWSNFSLKKATFAAH

Struktura[uredi | uredi izvor]

Koristeći NCBI-jev cBLAST pronađeno je pet struktura koje su donekle usklađene sa FAM193A. Od struktura su samo dvije ispitane za lanac A: RNK-polimeraza II iz Schizosaccharomyces pombe i lanac A tropomiozina. Poređenje sa prethodnom strukturom enzima iz pupajućeg kvasca Saccharomyces cerevisiae otkriva razlike u regionima koji su uključeni u odabir početne lokacije i interakciju transkripcijskih faktora. Ovi aspekti mehanizma transkripcije razlikuju se između S. pombe i S. cerevisiae, ali su konzervirani između S. pombe i ljudi. Promjene aminokiselina koje su očito odgovorne za strukturne razlike također su konzerviraneane između S. pombe i ljudi, što sugerira da struktura S. pombe može biti dobar surogat za strukturu ljudskog enzima.

Predviđena sekundarna struktura FAM193A ispitana preko predictprotein.org pokazala je da više od ¾ ostataka otkriva više od 16% svoje površine. Ovaj program takođe pokazuje da je FAM193A približno ½ alfa-heliksni.[9]

Gen[uredi | uredi izvor]

Upoređujući varijacije prerade preko gena FAM193A pomoću Ensembla, pronađeno je 11 varijanti transkripata od kojih su tri pogrešni ili skraćeni proteini, a dva su zadržani introni iz ne-CDS transkripata.[10] Svi predstavljeni transkripti otkrivaju potpuno istu početnu tačku u odnosu na egzon 1. Ovaj kontinuitet se vidi prko 5' UTR-a u svim alternativno prerađenim iRNK, sa izuzetkom u prerađenoj varijanti 4. Postoje tri područja unutar eksprimiranog proteina koja mogu imati motive; leucinski zatvarač unutar upredene zavojnice. Ova tri motiva leže unutar egzona 5, 16 i 17. Područja su ili eksprimirana ili potpuno pogrešna, a drugi dijelovi su eksprimirani.

Tkivna distribucija[uredi | uredi izvor]

Gen „FAM193A“ je uočen kao najeksprimiraniji, ispitivanjem intenziteta obojenosti iz njegovog EST profila Hs.652364, u tkivima embriona, limfnih čvorova, živaca, maternice, testisa, grkljana i nešto u krvi.[11] Gen se eksprimira u brojnim zdravstvenim stanjima, naprimjer, tumorima nadbubrežnih žlijezda, hondrosarkoma i maternice, također je uključen u tumore mehkog/mišićnog tkiva.[12]

Mikročip sa BRAINSPAN.org u okviru podataka prenatusnih LCM mikromreža pokazuje veliku količinu ekspresije FAM193A kod ljudi svuda u mozgu. Jedna od tri sonde pokazala je vrlo malu ekspresiju gena FAM193A (A_24_P126465). Najznačajnije strukture u smislu intenziteta signala iz mikromreže su; potiljačni režanj, hipokampusna formacija, globus pallidus, parahipokampusni girus, amigdala, ali relativno mala ekspresija u insuli.[13]

Regulacija[uredi | uredi izvor]

FAM193A ima nekoliko specifičnih hemijsko-genskih interakcija odabranih iz objavljene literature. Interakcije sa aflatoksinom B1, mikotoksinom koji se pojavljuje u prirodi, ispitane su zbog kancerogenog potencijala procijenjenog primjenom biotestova hroničnosti na glodarima. Ovaj spojpovećava ekspresiju "FAM193A" iRNK i hijerarhijskim grupiranjem[14] implicira ovaj gen u procese koji se odnose na makromolekule, ćelijsku organizaciju i regulaciju.[15]

Dihidrotestosteron je androgen muškog spolnog hormona. Androgeni imaju važnu ulogu u održavanju i rastu ćelija prostate. U studiji koja je koristila ćelijsku liniju raka prostate LNCaP tretiranu dihidrotestosteronom i bikalutamidom tokom šest, 24 i 48 sati, registrirano je 56 različitih transkripata koji su pokazali homologiju sa faktorima transkripcije, regulatorima ćelijskog ciklusa, metaboličkim enzimima i hipotetskim proteinima. Ekspresija ovih gena pojačala je ispoljavanje FAM193A u prisustvu dihidrotestosterona tokom 48 sati.[16]

Interaktivni proteini[uredi | uredi izvor]

Postoji novi gen, IRIZIO, koji kooperira sa PAX3-FOXO1, fuzijskim genom i može doprinijeti rabdomiosarkomagenezi kod djece. Pokazako se da je ovaj novi gen homologan sa FAM193 A korištenjem baze podataka Nacionalnog centra za informacije u biotehnologiji. Osnovni alat za pretraživanje lokalnog poravnanja otkrio je ukupnu homologiju od 53%. Nadalje, najveća sličnost je u posljednjih 76 aminokiselina (89% homologije) oba proteina.[17]

Kvantitativna svojstva lokusa[uredi | uredi izvor]

Lokus kvantitativne osobine:[18]

Svojstvo Hromosom Pozicija p-vrijednost
Osjetljivost na tumor prostate QTL 185 4 751.056 – 26,751.056 0,0053
Osetljivost na infarkt miokarda QTL 19 4 1 – 13,115.992
Osjetljivost na tumor prostate QTL 351 4 751.056 – 26,751.056 0,00012

Srodni geni[uredi | uredi izvor]

Ortolozi[uredi | uredi izvor]

Primati: čimpanze i giboni, imaju najbliže grupe ortolognih proteina u odnosu na ljude (E-raspon = 0,0–0,0), koji su zajedno sa ostalima korišteni za višestruko poravnanje sekvenci (MSA). Svi MSA najbližeg kladusa ljudima potpali su pod isti oblik duplikacija. Ptice (zebrasta zeba, kokoši, ćurka) i ribe (zebrica, puferriba) su životinje koje su imale ovaj protein prije događaja duplikacije. Oni su pronađeni BLAST-ovim poređenjem ljudskog genoma. Transkripti RNK koji su tražili BLASTp protiv ljudskog genoma nisu dali nikakve rezultate od značaja. Slično, pronađene su životinje koje su daleki srodnici, pomoću BLAST-p-a, ali od podudarnih sekvenci proteina, samo mali dijelovi koreliraju sa FAM193A.

Paralozi[uredi | uredi izvor]

Podrška za jedan paralog, FAM193B, pokazuje homologiju sa krajem C-terminala FAM193A. FAM193B je dug 2961 nukleotida, dok je FAM193A 4710 i kada se poravna pomoću Biology Workbench-a dobio je nisku ocjenu od –4490.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000125386 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000037210 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "Entrez Gene: Family with sequence similarity 193, member A".
  6. ^ Šablon:Gene
  7. ^ GeneCard za FAM193A
  8. ^ "UniProt, P78312" (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 10. 2021.
  9. ^ PredictProtein - Sequence Analysis, Structure and Function Prediction
  10. ^ [1] Ensemble
  11. ^ [2] Unigene
  12. ^ [3] Unigene
  13. ^ Prenatal LMD Microarray :: BrainSpan: Atlas of the Developing Human Brain
  14. ^ Reich M, Liefeld T, Gould J, Lerner J, Tamayo P, Mesirov JP (maj 2006). "GenePattern 2.0". Nature Genetics. 38 (5): 500–1. doi:10.1038/ng0506-500. PMID 16642009. S2CID 5503897.
  15. ^ Mathijs K, Brauers KJ, Jennen DG, Boorsma A, van Herwijnen MH, Gottschalk RW, Kleinjans JC, van Delft JH (decembar 2009). "Discrimination for genotoxic and nongenotoxic carcinogens by gene expression profiling in primary mouse hepatocytes improves with exposure time". Toxicological Sciences. 112 (2): 374–84. doi:10.1093/toxsci/kfp229. PMID 19770486.
  16. ^ Coutinho-Camillo CM, Salaorni S, Sarkis AS, Nagai MA (april 2006). "Differentially expressed genes in the prostate cancer cell line LNCaP after exposure to androgen and anti-androgen". Cancer Genetics and Cytogenetics. 166 (2): 130–8. doi:10.1016/j.cancergencyto.2005.09.012. PMID 16631469.
  17. ^ Picchione F, Pritchard C, Lagutina I, Janke L, Grosveld GC (april 2011). "IRIZIO: a novel gene cooperating with PAX3-FOXO1 in alveolar rhabdomyosarcoma (ARMS)". Carcinogenesis. 32 (4): 452–61. doi:10.1093/carcin/bgq273. PMC 3105580. PMID 21177767.
  18. ^ FAM193A QTL (quantitative trait loci) Search Result - Rat Genome Database