Fonem

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Fonem ili glas je osnovna jedinica fonologije nekog jezika, koja u kombinaciji sa drugim fonemima daje jedinicu sa određenim značenjem poput riječi ili morfema. Fonem se može opisati kao najmanja kontrastna lingvistička jedinica koja može stvoriti razliku u značenju.[1] Na ovaj način razlika u značenju riječi bosanskog jezika biti i piti rezultat je promjene jednog fonema (b) u drugi fonem (p). Dvije riječi koje se razlikuju u značenju izmjenom jednog fonema daju minimalni par.

Unutar lingvistike postoje različiti pogledi šta je zapravo fonem i kako se određeni jezik treba proučavati u fonemskom pogledu. U svakom slučaju, fonem se općenito smatra apstraktnom klasom ili apstraktnim setom izgovorenih zvukova koji se smatraju ekvivalentnim drugim sličnim zvukovima u posmatranom jeziku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gimson, A.C. (2008), Cruttenden, A., ur., The Pronunciation of English (7 izd.), Hodder, ISBN 978-0-340-95877-3