Galeazzo Ciano

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Galeazzo Ciano i Józef Beck

Galeazzo Ciano (Livorno, 18. mart 1903. - Verona, 11. januar 1944. godine) je bio italijanski političar.

U oktobru 1922. učestvovao je u fašističkom "pohodu na Rim", te ušao u diplomatsku službu. Nakon što je 1930. godine postao Musolinijev zet, pravi brzu političku karijeru: 1935. postaje ministar za propagandu i član Veliko fašističkog vijeća, a 1936. ministar vanjskih poslova. Vodio je politiku, slijedeći Musolinijeve direktive, što većeg vezivanja Italije uz Njemačku radi ekspanzije Italije na Balkanu i Sredozemlje.

Na sjednici Velikog fašističkog vijeća 24. jula 1943. godine daje glas za rezoluciju koja je otvorila put rušenju Musolinija. Nakon kapitulacije Italije pokušao je pobjeći iz zemlje, ali je uhvaćen, predan sudu fašističke Italijanske socijalne republike (koja je uspostavljena u Sjevernoj Italiji pod njemačkom okupacijom) i strijeljan.

Poslije rata objavljeni su njegovi memoari u dvije knjige: Dnevnik i Evropa prema katastrofi. Predstavljaju vrlo važan izvor za historiju, između ostalog i za historiju Hrvatske, osobito ustaškog pokreta i NDH.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: