Hans Sasinović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hans Sasinović je saški rudar koji je svoju rudarsku i trgovačku djelatnost ostvarivao na području Ostružnice i Fojnice.[1] On je postao dubrovački građanin, ali i dalje ostao vezan za Bosnu i trgovinu rudama. Kasnije se trajno preselio u Dubrovnik gdje je i umro. Njegov otac je Petar Sasinović. Hans je imao brata Nikla Sasinovića. Hansova supruga je Jeluša, kćerka vlastelina Teodora Kalića iz Bara. Imao je sina Petra (Pirka) koji je živio u Dubrovniku i umro bez potomaka 1417. Pored toga imao je tri kćeri: Margaritu, Jelušu i Marušu. [2]

Hans i njegov brat Nikl Sasinović dobili su od bosanskog bana u baštinu pravo na eksploataciju srebra na području Ostružnice i Fojnice. Marta 1365. Hans je u svoje i u ime brata Nikla Sasinovića prodao Jakobčetu Ilije Kalegića i Pavlušku Kudelinoviću polovinu rupa (rudarska okna) i pratećom opremom za kopanje srebra koje je imao na području Fojnice i Ostružnice za 250 libara srebra. [3] Krajem aprila 1368. Hans, sin Petra Sasinovića izjavljuje da je primio svu imovinu koju je deponirao kod opatice Bone u samostanu Svete Klare u Dubrovniku. [4] Godine 1370. Hans prodaje Mlečaninu Jovanu Ramboldu Bonu oko 140 milijara bakra. Istom Mlečaninu predao je dug od 68 dukata koji je imao bosanski vladar Tvrtko I Kotromanić. [5] Februara 1376. Hans je bio u poslaničkoj misiji za bosanskog bana Tvrtka I Kotromanića za koga je podigao Stonski dohodak u iznosu od 500 perpera. (Chanussius Sasinouich nuncius et procurator ad infrascripta magnifici domini domini Tuertchi Dei gratia bani Bosnensi). [6] Vremenom se u potpunosti preselio u Dubrovnik. Prema njegovom testamentu iz maja 1393. (Testamentum Chanussii Sassinouich. MCCCCLXXXXIII, indictione prima, die XIII maii, Ragusii) svojim nasljednicima ostavlja imovinu koju ima samo na području Dubrovnika. [7]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Fojnica". opstina.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 2021-07-16.
  2. ^ Михаило Динић, За историју рударства у средњевековној Србији и Босни, I део, САН, Посебна издања 240, Одељење друштвених наука 14, Београд 1955, 8-9.
  3. ^ Михаило Динић, За историју рударства у средњевековној Србији и Босни, I део, САН, Посебна издања 240, Одељење друштвених наука 14, Београд 1955, 7.
  4. ^ „Ego quidem Hanus filius Petri Saxinouich confiteor habuisse integrale et recepisse a domina soror Bona abbatissa monasterii sancte Clare de Ragusio omne et totum id quod ipsam deposui et quod ipsa hinc de meo de toto tempore preterito usque ad diem presentem quacumque racione vel causa, et propterea facio sibi finem remissionem perpetuam, securitatem et pactum ulterius sibi aliquid non petendo” (30. april 1368. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: VII, Folija: 141.
  5. ^ М. Динић, За историју рударства у средњевековној Србији и Босни, I део, 8.
  6. ^ „Chanussius Sasinouich nuncius et procurator ad infrascripta magnifici domini domini Tuertchi Dei gratia bani Bosnensi prout clare potuit per suas litteras autenticas dominio Ragusii productas et presentatas per dictum Chanussium facit manifestum quod procuratorio nomine et pro parte dicti domini bani habuit et recepit a domino Andrea condam Dobre de Binçola Rectore comunis Ragusii et paruo consilio soluentibus nomine et pro parte comunis Ragusii pro integra solutione tributi quod dictum comuni soluere tenetur dicto domino bano Bosnensi pro Puncta Stagni in festo sancti Blasii nuper die externa prope elapso pro anno preterito yperperos quingentos, presentibus testibus ...” (4. februar 1376. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Diversa Cancellariae, Svezak: XXIV, Folija: 106.
  7. ^ „Testamentum Chanussii Sassinouich. MCCCCLXXXXIII, indictione prima, die XIII maii, Ragusii ... Ano domini MCCCCLXXXXIII a die XI in aprile. Io Chanus Sassinouich faço et oredeno mio iltimo testamento ... lago per dotta ala filia mia Margarita soldi VI de vigna postenda in vino de Stagno e meço del teren de casa intro lo casal de Stagno ço fo de ser Pierçe de Petragna et meça parte in Cerna Gora et altra meça parte in Zuliana lago ala sobraditta Margarita çoe per dotta ... altra mia filia per nome Chatussa altri soldi VI de terre in vino et altra mitade del terren de chasa nel ditto chasal de Stagno el simel ço fo ditto ser Pierçe ac altra mitade de la parte in Cerna Gora et per lo simele in la Zuliana ... Jelussa uxor mia la possession çoe vigne et terre nostre in Umbla de Ragusio che Jelussa la habia in sua podesta. Item lago a Piercho fiol mio la chasa mia piçola in Ragusio et de possession in Stagno ... a Petrussa filia mia la qual e monaga a sancto bartolomeo perperi C infra anni XV. Item ad altra filia mia Marussa la qual die esser monaga voyo che li se dia per lo simele perperi C infra anni XV” (13. maja 1393. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Testamenta Notariae, Svezak: VIII, Folija 62-62 verso; М. Динић, За историју рударства у средњевековној Србији и Босни, I део, 8.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mihailo Dinić, За историју рударства у средњевековној Србији и Босни, I део, САН, Посебна издања 240, Одељење друштвених наука 14, Београд 1955.