Ivo Josipović

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Šablon nedostaje ikona.svg Na ovoj stranici se koriste jedan ili više šablona koji ne postoje.
Uklonite ili napravite nepostojeće šablone i zatim uklonite ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Ivo Josipović
Ivo Josipović.jpg
Vrijeme na vlasti
19. februar 2010
Prethodnik Stjepan Mesić
Zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora
Vrijeme na vlasti
11. januar 2008 - 18. februar 2010
Rođenje 28. august 1957
Zagreb
Politička stranka SDP
(do 2010.)
Supruga Tatjana Josipović
Web-stranica Službena stranica

Ivo Josipović (Zagreb, 28. augusta 1957.) je treći predsjednik Republike Hrvatske.

Univerzitetski profesor, kompozitor, političar, zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora, izabran je 2010. za trećeg predsjednika Republike Hrvatske.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Član je SKH-a od 1980. godine i učestvovao je u njegovoj transformaciji tokom demokratskih promjena. Godine 1994. napušta politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine se vraća u politiku, postaje neovisnim zastupnikom SDP-a u Hrvatskome saboru [1] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. 2007. godine ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sustav te bio članom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Predsjednički izbori[uredi | uredi izvor]

Kandidaturu za predsjednika republike u ime SDP-a osvojio je 12. srpnja 2009. na unutarstranačkim izborima pobijedivši protukandidata Ljubu Jurčića sa rezultatom 65%-35%.[2][3] U anketama uoči prvoga kruga izbora za predsjednika države 2009. je uvjerljivo vodio, te je, 27. prosinca 2009, i dobio najviše glasova (32,42%), te je zajedno s Milanom Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat bio na drugom mjestu (14,83%), izborio ulaz u drugi krug.

U drugom krugu izbora, 10. siječnja 2010, Ivo Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26% glasova. [4]

Predsjednički mandat[uredi | uredi izvor]

Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik bio je Zadar, 22. siječnja.[5][6] Tom prigodom je bio na obilježavanju akcije Maslenica.[7] 23. siječnja posjetio je Sinj. U razgovoru sa alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke.[8]

Ceremonija svečane predsjedničke prisege održala se 18. veljače 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dužnost je stupio u ponoć 19. veljače.[9]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Andrija Hebrang je upozorio da predsjednik Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. travnja 2010. uvodi Hrvatsku u „red svjetskih agresora.“[10] Naime, Josipović se za službenoga posjeta Bosni i Hercegovini ispričao za pokušaje Hrvatske da podijeli BiH tokom rata u Bosni i Hercegovini. Također se u toj državi poklonio žrtvama pokolja u Ahmićima i pokolja u Križančevu Selu.

Pravna i musička karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1980. je završio studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim studij komponovanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog i međunarodnog kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Izvanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i sudjelovao na više međunarodnih konferencija.

Nagrade i priznanja na polju muzike[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Rektora Sveučilišta u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[11]
  • Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za skladbe "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[11]
  • Nagrada Europske radijske unije (EBU) za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom natjecanju Glazbene mladeži za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Nagrada Pajo Kolarić za skladbu "Drmeš za Pendereckog" (1987.)[11]
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada Porin za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada "Porin" za skladbu "Hiljadu lotosa", za mješoviti zbor i instrumentalni ansambl (2000.)[11]
  • Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo, za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]
  • Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]

Ostala priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Čitaoci i uredništvo banjalučkih Nezavisnih novina proglasili su Ivu Josipovića osobom godine.[12][13]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Josipović je podrijetlom iz Baške Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[14] Oženjen je Tatjanom Josipović, sveučilišnom profesoricom prava[15], s kojom ima kćer Lanu.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: