Ivo Josipović

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Ivo Josipović
Ivo Josipović.jpg
3. predsjednik Hrvatske
Vrijeme na vlasti
19. februar 2010. - 18. februar 2015.
Prethodnik Stjepan Mesić
Nasljednik Kolinda Grabar-Kitarović
Zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora
Vrijeme na vlasti
11. januar 2008 - 18. februar 2010
Rođenje 28. august 1957
Zagreb
Politička stranka SDP
(do 2010.)
Supruga Tatjana Josipović
Web-stranica Službena stranica

Ivo Josipović (Zagreb, 28. augusta 1957.) je treći predsjednik Republike Hrvatske. Univerzitetski profesor, kompozitor, političar, zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora, izabran je 2010. za trećeg predsjednika Republike Hrvatske.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Član je SKH-a od 1980. godine i učestvovao je u njegovoj transformaciji tokom demokratskih promjena. Godine 1994. napušta politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine se vraća u politiku, postaje nezavisni zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru [1] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. 2007. godine ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sistem te bio član Komisije za odlučivanje o sukobu interesa.

Predsjednički izbori[uredi | uredi izvor]

Kandidaturu za predsjednika republike u ime SDP-a osvojio je 12. jula 2009. na unutarstranačkim izborima pobijedivši protivkandidata Ljubu Jurčića sa rezultatom 65%-35%.[2][3] U anketama uoči prvog kruga izbora za predsjednika države 2009. je uvjerljivo vodio, te je, 27. decembra 2009., i dobio najviše glasova (32,42%), te je zajedno s Milanom Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat bio na drugom mjestu (14,83%), izborio ulaz u drugi krug.

U drugom krugu izbora, 10. januara 2010., Ivo Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26% glasova. [4]

Predsjednički mandat[uredi | uredi izvor]

Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik bio je Zadar, 22. januara.[5][6] Tom prilikom je bio na obilježavanju "akcije Maslenica".[7] 23. januara posjetio je Sinj. U razgovoru sa alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke.[8]

Ceremonija svečane predsjedničke zakletve održala se 18. februara 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dužnost je stupio u ponoć 19. februara.[9]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Andrija Hebrang je upozorio da predsjednik Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. aprila 2010. uvodi Hrvatsku u „red svjetskih agresora.“[10] Naime, Josipović se za vrijeme službene posjete Bosni i Hercegovini izvinio za pokušaje Hrvatske da podijeli BiH tokom rata u Bosni i Hercegovini. Također se u toj državi poklonio žrtvama masakra u Ahmićima i pokolja u Križančevom Selu.

Pravna i muzička karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1980. je završio studij prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, a zatim studij komponovanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je šezdesetak naučnih i stručnih radova s područja krivičnog i međunarodnog krivičnog prava, te saradnik u više zakonskih projekata. Vanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inostranim fakultetima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i učestvovao na više međunarodnih konferencija.

Nagrade i priznanja na polju muzike[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada Rektora Univerziteta u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[11]
  • Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za kompozicije "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[11]
  • Nagrada Evropske radijske unije (EBU) za kompoziciju "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom takmičenju Muzičke omladine za kompoziciju "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Nagrada Pajo Kolarić za kompoziciju "Drmeš za Pendereckog" (1987.)[11]
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada Porin za kompoziciju "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada "Porin" za kompoziciju "Hiljadu lotosa", za mješoviti hor i instrumentalni ansambl (2000.)[11]
  • Nagrada Ministarstva kulture RH za muzičko stvaralaštvo, za kompoziciju "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]
  • Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva kompozitora za kompoziciju "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]

Ostala priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Čitaoci i uredništvo banjalučkih Nezavisnih novina proglasili su Ivu Josipovića osobom godine.[12][13]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Josipović je porijeklom iz Baške Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[14] Oženjen je Tatjanom Josipović, univerzitetskom profesoricom prava[15], s kojom ima kćerku Lanu.[15]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: