Josefine Swoboda

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Josefine Swoboda (29. januara 1861. u Beču – 27. oktobra 1924. u Beču) bila je austrijska slikarka portreta, te jedna od najaktivnijih bečkih portretista.

Život[uredi | uredi izvor]

Kraljica Viktorija, Josefine Swoboda (akvarel, 1893.)
Kraljica Aleksandra kada je bila princeza od Velsa,Josefine Swoboda(akvarel, 1895.)

Josefine Swoboda bila je kćerka portretista Eduarda Swobode (1814-1902) i njegove druge žene Josefine (rođene Müller; 1839-1906), te sestra slikara Rudolfa Swobode mlađeg (1859). -1914). Njeni ujaci bili su slikar pejzaža i životinja Rudolf Swoboda (1819-1859) i orijentalist Leopold Carl Müller (1834-1892). Nakon prvih časova slikanja kod oca, studirala je od 1878. do 1886. kao slušateljica na k.k. Kunstgewerbeschule koja je bila blisko povezana s Österreichisches Museum für Kunst und Industrie (Carski kraljevski austrijski muzej umjetnosti i industrije) .

Constantin von Wurzbach je u svojoj Biografskoj enciklopediji Austrijskog carstva 1880. godine o njoj je napisao: „Njeno izvrsno djelo brzo se prodaje i samo 19-godišnja umjetnica ima pravo na najljepše nade“.[1]

Radovi Josefine Swobode su uglavnom bili akvareli, najčešće portreti, te (manje) žanrovske scene i mrtve prirode. Od 1886. redovno je bila zastupljena u bečkom Künstlerhausu i učestvovala je na izložbama u Hamburgu (1887), Minhenu i Berlinu (1888). Njene slike su također bile izložene na Svjetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine . Vjerovatno je po preporuci svog brata i Heinrich von Angelija, koji je radio za britansku kraljevsku kuću kao slikar, dobila titulu dvorskog slikara kraljice Viktorije 1890. godine. Sa prekidima i obično samo tokom ljeta bila je u Engleskoj sve do 1899. godine, prikazujući kraljevsku porodicu i osobe sa dvora kroz brojne akvarele. Njene slike se i danas nalaze u Kraljevskoj kolekciji u zamku Windsor .

Josefine Swoboda je također dobila brojne narudžbe od austrijske carske kuće Franza Josepha I [2] i drugih plemićkih kuća, što ju je učinilo jednom od najaktivnijih bečkih portretista. Od 1902. godine predstavila se u "Salonu Pisko" sa grupom "Gruppe der 8 Künstlerinnen" na njihovim izložbama "Acht Künstlerinnen und ihre Gäste" (Osam umjetnica i njihovi gosti).[3] Neki od njenih radova nalaze se u Bečkom muzeju, kao i u grafičkoj zbirci Albertine u Beču. Od 1886. postala je članica "Künstlerhausa", "Društva austrijskih ( likovnih ) umjetnika".[4]

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

  • Zemen, Herbert (2004): Die Porträtmalerin Josefine Swoboda. 1861–1924. Leben und Werk. Vienna. (na Njemačkom)
  • Ulrich Thieme, Felix Becker at all (1938). Allgemeines Lexikon der Bildenden Künstler von der Antike bis zur Gegenwart (jezik: njemački). 32. E. A. Seemann, Leipzig. str. 355.
  • Constantin von Wurzbach (1880). Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich [Biographical dictionary of the Austrian Empire] (jezik: njemački). Theil. 41. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien. str. 84. (Direct link to "p. 84" Arhivirano 1. 10. 2020. na Wayback Machine)
  • Constantin von Wurzbach (1880). Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich [Biographical dictionary of the Austrian Empire] (jezik: njemački). Theil. 41. Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, Wien. str. 84. (Direct link to "p. 84" Arhivirano 1. 10. 2020. na Wayback Machine)
  • Ilse Korotin, ured. (2016). Swoboda Josefine. biografiA. Lexikon österreichischer Frauen [Lexicon of Austrian Women] (jezik: njemački). 3: P–Z. Wien: Böhlau. str. 3246. ISBN 978-3-205-79590-2. Arhivirano s originala, 4. 10. 2022. Pristupljeno 5. 5. 2022.
  • 978-3-205-79590-2

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Constantin von Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich. vol. 41, p. 84 (See further reading) "Ihre trefflichen Arbeiten finden rasche Abnahme und die erst 19jährige Künstlerin berechtigt zu den schönsten Hoffnungen."
  2. ^ Srnka, Elise (23. 8. 1930). "Kaiser Franz Josefs letzte Porträt-Sitzung". ANNO - Austrian newspaper online (jezik: njemački). Baden/Vienna: Badener Zeitung. str. 1. Pristupljeno 20. 10. 2016. PDF ("Emperor Franz Josef's last portrait session")
  3. ^ "Acht Künstlerinnen und ihre Gäste". ANNO - Austrian newspaper online (jezik: njemački). Vienna: Neues Frauenleben. januar 1902. str. 15. Pristupljeno 20. 10. 2016. PDF
  4. ^ "Das Künstlerhaus – 6. Mitglieder – Mitglieder-Gesamtverzeichnis" (jezik: njemački). Wladimir-Aichelburg.at. Pristupljeno 20. 10. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]