Aleksandra od Danske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandra od Danske
Kraljica Ujedinjenog Kraljevstva;
carica Indije
Krunidba9. august 1902.
SupružnikEduard VII
DjecaAlbert Viktor
George V
Ludovika
Viktorija Aleksandra
Matilda
DinastijaSchleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg
OtacKristijan IX, kralj Danske
MajkaLudovika od Hessen-Kassela
Rođenje1. decembar 1844
Kopenhagen, Danska
Smrt20. novembar 1925
Norfolk, Ujedinjeno Kraljevstvo

Aleksandra od Danske[1] (puno izvorno ime: Alexandra Carolina Marie Charlotte Louise Julia; 1. decembar 1844 - 20. novembar 1925) je bila supruga Edvarda VII od Ujedinjenog Kraljevstva, te kao takva kraljica Ujedinjenog Kraljevstva i carica Indije. Od svih princeza od Velsa Aleksandra je tu titulu nosila najduže.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Roditelji su joj bili princ Kristijan od Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburga i princeza Ludovika od Hesse-Kassela. Iako je bila kneževske krvi i iako su dvojica njenih prapradjedova bili kraljevi, Aleksandrina porodica nije bila prilično bogata, a kuća u kojoj su živjeli im je bila poklonjena.

Godine 1848. iznenada je umro Kristijan VIII, kralj Danske, i njegov jedini sin je preuzeo tron kao Fridrik VII. Fridrik VII nije imao djece uprkos dva braka, a kako je vladao i Danskom i Schleswig-Holsteinom, izbila je nasljedna kriza. Dogovoreno je da će obje zemlje naslijediti Aleksandrin otac, iako je njena majka imala jače nasljedno pravo. Aleksandrin otac i majka su postali princ i princeza od Danske, i zajedno sa djecom preselilu su u novu službenu rezidenciju u Kopenhagenu. Međutim, nije im omogućen veći prihod niti učestvovanje u javnom životu jer se nisu slagali sa novom danskom kraljicom, trećom ženom i prethodno ljubavnicom kralja Fridrika VII, Louise Rasmussen.

Zaruke i vjenčanje[uredi | uredi izvor]

Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva, i njen suprug, princ Albert od Saskokoburga i Gote, tražili su mladenku za svoga sina, Alberta Eduarda, princa od Velsa. Kraljica Viktorija je pomoć zatražila od svoje prvorođene kćerke, Viktorije, krunske princeze od Prusije. Danske princeze nisu bile prvi izbor krunske princeze Viktorije jer su Danci imali loš odnos sa Prusijom, ali na kraju je odlučila izabrati šesnaestogodišnju Aleksandru za mladenku svoga brata. Dana 24. septembra 1861. godine krunska princeza Viktorija, buduća pruska kraljica i njemačka carica, upoznala je svoga brata sa Aleksandrom. Albert Eduard nije zaprosio Aleksandru sve dok nije okončao svoju aferu sa Nellie Clifden nakon očeve smrti.

Aleksandra je doputovala iz Danske u Ujedinjeno Kraljevstvo nekoliko mjeseci kasnije - stigla je u Kent 7. marta 1863. godine. U njenu čast napisana je i oda. Par je vjenčan[2] tri dana kasnije, 10. marta 1683. godine, i Aleksandra je tako postala princeza od Velsa. Za vjenčanje je izabrana kapela St. George's. Bila je premalena čak i za evropske prinčeve koji su očekivali pozivnicu, a zbog malog prostora je nisu dobili. Vjenčanju su iz istog razloga prisustvovali samo najbliža Aleksandrina rodbina. Kraljica Viktorija nije željela preveliko slavlje jer je još tugovala za mužem, što će, uostalom, i nastaviti do kraja života, pa je uz malu kapelu naredila i da sve žene nose ili sivo ili ljubičasto. Kraljica Viktorija će biti ta koja će dominirati u Aleksandrinom i Eduardovom braku, što će dovesti do lošeg odnosa između kraljice i para.

Uloga princeze od Velsa[uredi | uredi izvor]

Aleksandra sa sestrom Dagmar

Do kraja sljedeće godine Aleksandrin otac je preuzeo danski tron, njen brat preuzeo grčki tron, njena sestra bila je zaručena za ruskog prijestolonasljednika, a Aleksandra je rodila svoje prvo dijete. Dijete je bilo rođeno dva mjeseca prerano i kraljica Viktorija je insistirala da bude nazvan Albert Viktor, po njoj i njenom mužu. Eduard i Aleksandra su sveukupno imali šestero djece, od kojih su sva rođena prerano. Rođenje trećeg djeteta bilo je teško i Aleksandra je jedva preživjela porod, koji ju je ostavio trajno šepavu. Posljednje djete umrlo je samo dan nakon rođenja. Iako je prvobitno bila veoma društvena, Aleksandra se počela osamljivati nakon što je počela gubiti sluh zbog nasljedne otoskleroze.

Princ i princeza od Velsa otišli su na šestomjesečno putovanje, te obišli Austriju, Egipat i Grčku. Posjetila je harem žena Ismail-paše. Posjetila je i Osmanlijsko carstvo, te postala prva žena koja je večerala sa sultanom Abdulazizom.

Brak Eduarda i Aleksandre je bio relativno sretan u usporedbi sa ostalim kraljevskim brakovima, ali Eduard nije ženi i djeci posvećivao onoliko pažnje koliko je ona htjela. Postepeno su se odvajali sve dok Eduard 1870ih nije obolio od tifusa, iste bolesti koja je ubila njegovog oca, te su se tada ponovo zbližili. Čak i nakon pomirenja Eduard je imao mnogo ljubavnica, i Aleksandra je znala za sve njih. Njegovu najdražu, Alice Keppel, Aleksandra je pozvala da bude sa njom pored Eduarda dok je umirao. Sama Aleksandra je, kao i velika većina žena njenog vremena, ostala vjerna tokom braka.

Godine 1881. Aleksandra i Albert Eduard su putovali u Sankt Peterburg kako bi Aleksandra posjetila sestru Dagmar, novu caricu Rusije, i kako bi par predstavljao Ujedinjeno Kraljevstvo na krunidbi novog cara i carice. Aleksandra je uskoro počela preuzimati neke reprezentativne dužnosti svoje svekrve, poput posjećivanja bolnica i prisustvovanja premijerama, što je kraljicu Viktoriju radovalo jer se time zamarala.

Smrt prvorođenog sina 1892. godine duboko je potresla Aleksandru. Zatražila je da njegova soba bude čuvana onako kako ju je ostavio. Dvije godine kasnije njena sestra je ostala udovica, te je Aleksandra ponovo otputovala u Rusiju kako bi tješila sestru.

Aleksandra kao kraljica[uredi | uredi izvor]

Aleksandra kao kraljica Ujedinjenog Kraljevstva

Dana 22. januara 1901. godine umrla je kraljica Viktorija i Aleksandrin suprug je naslijedio tron, čime je ona, nakon 38 godina provedenih kao princeza od Velsa, postala britanska kraljica i indijska carica. Par je okrunjen 9. augusta 1902. godine.

Aleksandra je imala duboku usađenu mržnju prema Nijemcima koja je poticala još od vremena kada je Pruska okupirala dio danske teritorije, te se smatra da zbog toga nije pratila muža na putovanjima u njemačke zemlje i da je njeno učestvovanje u politici bilo strogo ograničeno. Aleksandra i njena sestra Dagmar bile su smatrane centrom anti-germanizma. Mrzila je i cara Vilima II, muževog sestrića, sina njegove sestre Viktorije.

Godine 1910. Aleksandra je bila u posjeti svome bratu, grčkom kralju Georgiju I, kada je primila vijesti o muževoj bolesti. Stigla je u Ujedinjeno Kraljevstvo samo dan prije Eduardove smrti. Aleksandra je titule kraljice i carice nosila samo devet godina, odnosno do smrti svoga muža, nakon čega su one prešle njenoj snasi, Mariji od Tecka. Kao majka Georgea V bila je kraljica majka do svoje smrti. Kasnije iste godine, Aleksandru su konačno ubjedili da se iseli iz Buckinghamske palače i prepusti je novom kralju i kraljici, ali je odbila snasi predati kraljevske dragulje koji su pripadali kraljevoj supruzi. Kako je bio običaj, nije prisustvovala sinovoj krunidbi.

U Rusiji je 1918. godine zbačen Aleksandrin sestrić, Nikolaj II Romanov. On, njegova supruga, četiri kćerke mlađe od 23 godine i trinaestogodišnji sin su ubrzo zatvoreni i streljani. Aleksandrina sestra je uspjela pobjeći i naći sklonište kod sestre u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dvije sestre su neko vrijeme živjele zajedno.

Kraljica Aleksandra je umrla 25. novembra 1925. godine nakon infarkta. Sahranjena je zajedno sa mužem u kapeli u kojoj se vjenčala.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Queen Alexandra of the United Kingdom (1844-1925)". www.rct.uk (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 8. 2023.
  2. ^ "British and foreign state papers. v.53 (1862-1863)". HathiTrust (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 8. 2023.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]