Katherine Howard

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Katherine Howard
Minijaturni portret koji se pripisuje Katherine Howard [1]
SupružnikHenrik VIII
OtacEdmund Howard
MajkaJoyce Culpepper
Rođenje1520-25
Smrt13. februar 1542
Tower of London
Mjesto sahraneSt Peter ad Vincula

Katherine Howard [2] (Keterin Hauvard; između 1520 i 1525 - 13. februar 1542) je bila peta žena engleskog kralja Henrika VIII, poznata kao Ruža bez trna.

Djetinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Katherine je rođena kao deseto dijete lorda Edmunda Howarda i Joyce Culpepper. Tačan datum njenog rođenja, kao i kod drugih Henrikovih žena, nije poznat a smatra se da je između 1520 i 1525. Katherine je bila prva rodica Georgea, Mary i Anne Boleyn. Njen otac je bio aristokratskog porijekla, ali budući da je bio mlađi sin, nije bio zavidno imućan sve dok mu kćerka njegove sestre, Anne Boleyn (druga supruga Henrika VIII), nije našla državni posao.[3]

Kao dijete poslana je da živi kod očeve maćehe, Agnes Howard (r. Tilney). Agnes, stara vojvotkinja od Norfolka, imala je brojne sluge i štićenike, obično djecu siromašnijih rođaka. Stara vojvotkinja je mnogo vremena provodila na dvoru, pa je odgajanje i obrazovanje njenih štićenika nije mnogo interesovalo. Posljedica toga je bila činjenica da je Katherine bila jedna od manje obrazovanih Henrikovih žena, iako je znala čitati i pisati, za razliku od mnogih žena njenog vremena. Jedino za što je pokazivala interes tokom obrazovanja bila je muzika.[3]

Katherine je bila vedra i živahna, baš kao i njena rodica, iako ne pobožna. Povremeni časovi koje je pohađala kod vojvotkinje doveli su do romanse sa njenim učiteljem, Henryem Mannoxom 1536. godine, kad je Katherine imala između jedanaest i trinaest godina. Kasnije, kad je Katherine postala kraljica, Mannoxa je postavila za dvorskog muzičara. Mannox će poslije na suđenju za preljub svjedočiti protiv Katherine.[3]

Romansa sa Mannoxom završava 1538. godine, kada Katherine upoznaje vojvotkinjinog sekretara, Francisa Derehama. Par je ozbiljno shvatao svoju vezu i vodio bračni život. Francis je Katherine toliko vjerovao da joj je povjeravao svoj novac dok je on bio na poslovnom putu. Katherinine prijateljice su znale za ovu aferu, a kad je za nju saznala i vojvotkinja 1539. godine, romansa je završila. Katherine i Francis su uprkos tome planirali da se vjenčaju nakon što se on vrati iz Irske. Ako je par čak i tajno razmijenio zavjete, bili bi smatrani vjenčanim. Njihov odnos je izblijedio tokom Derehamovog boravka u Irskoj.[3]

Dolazak na dvor[uredi | uredi izvor]

Katherinin tetak je mladoj djevojci našao mjesto na dvoru kralja Henrika VIII. Henrik je brzo primijetio mladu i atraktivnu dvorsku damu svoje nove žene, Ane Klevske, za koju je pokazivao malo interesa od samog početka braka. Njeni rođaci su sumnjali da je mlada djevojka dovoljno zrela da preuzme odgovornost koju nose kraljeve ljubavnice, no odlučili su svoje mišljenje zadržati za sebe. Neki su čak i podržavali Katherine, za koju su se nadali da će očistiti ime svoje porodice; njeni rođaci, George i Anne Boleyn, su pogubljeni upravo zbog navodnog preljuba. Katolici su Katherine vidjeli kao zadnju šansu da Englesku vrate rimokatoličanstvu. Kako se Katherine približavala kralju, tako je rastao uticaj njene porodice. Samo nekoliko mjeseci nakon što ju je upoznao, Henrik je obasipao Katherine poklonima u obliku skupe odjeće i posjeda. Moguće je da je njihov odnos konzumiran već tada, pošto je u ovom periodu Henrik zatražio ubrzanje poništavanja njegovog braka sa Anom, nadajući se da je Katherine trudna i da nosi sina.[3]

Brak[uredi | uredi izvor]

Žene Henrika VIII
Katarina Aragonska
Anne Boleyn
Jane Seymour
Ana Klevska
Katherine Howard
Katherine Parr

Henrik brak sa Anom Klevskom je poništen 9. jula 1540. godine, a počele su kružiti priče da je Katherine trudna. Henrik je požurio da oženi Katherine, nadajući se da će osigurati budućnost dinastije Tudor rađanjem zdrave muške djece, budući da mu je sin kojeg je rodila Jane Seymour bio je bolešljiv od samog rođenja. Katherine se udala za kralja 28. jula 1540. godine, ali nije nikada krunisana; Henrik nije imao ni novca za takvu ceremoniju, niti želje da kruniše svoju ženu dok mu ona ne rodi sina.[3] Bez obzira na to, obasipao je svoju mladu kraljicu i njenu rodbinu poklonima.[3]

Uprkos svom novostečenom bogatstvu i moći, Katherine nije bila zadovoljna svojim brakom. Nije bila trudna, a nije joj se sviđala ni Henrikova gojaznost. Početkom 1541. godine Katherine započinje vezu sa Thomasom Culpepperom (Tomas Kulpeper), Henrikovim najdražim dvorjaninom. Sastanke je organizovala kraljičina dvorska dama, Jane Boleyn, udovica Katherininog rođaka Georgea.

U međuvremenu, kralj i kraljica su zajedno obilazili Englesku u ljeto 1541. godine, a pripremalo se i za bilo kakve znakove trudnoće i krunidbe koja bi uslijedila. Kako je kraljičina vanbračna avantura napredovala, ljudi koji su viđali kraljicu i Culpeppera zajedno počeli su ucijenjivati Katherine i tražiti od nje razne usluge. Mnoge od njih je prihvatila kao svoje dvorjane kako bi kupila njihovu šutnju. Njena najkatastrofalnija odluka je bila uvrstiti Henrya Mannoxa među dvorske muzičare i Francisa Derehama kao ličnog sekretara. Ta je odluka dovela do optužbi za preljub i urotu nakon osamnaest mjeseci braka.

Propast i pogubljenje[uredi | uredi izvor]

Do kasne 1541. godine kraljičina strastvena prošlost je isplivala na površinu zahvaljujući Johnu Lascellesu, protestantu čija je setra služila kao sluškinja vojvotkinji od Norfolka, te tako svjedočila Katherininim mladenačkim vezama. Motiviran rastućom prijetnjom svojoj vjeri od strane katolika, Lascelles je o ovome obavijestio Thomasa Cranmera, tada nadbiskupa od Canterburya i Henrikovog bliskog savjetnika.

Cranmer je, svjestan da bi svaki pregovor oko braka sa Francsiom poništio Katherinin brak sa Henrikom, dao Henriku pismo koje je sadržalo optužbe protiv kraljice 2. novembra 1541. godine dok je par prisustvovao misi povodom dana Svih svetih. Henrik je u početku odbio da povjeruje u optužbe protiv Katherine i naredio Cranmeru da bolje istraži problem. Za nekoliko dana, nakon mučenja u Toweru, Dereham i Culpepper su svjedočili o vezi sa Katherine, a pronađeno je i Katherinino ljubavno pismo upućeno Culpepperu. Katherine je optužena za urotu, ali nije nikada priznala, čak ni svećeniku nekoliko sati prije pogubljena, da je izdala kralja.[3]

Tower of London, toranj gdje je pogubljivana engleska aristokracija optužena za urotu protiv monarha

Katherine je uhapšena 12. novembra. Njeno zahtjevanje da vidi kralja je ignorirano. Cranmer koji ju je ispitivao, rekao je da nikada nije vidio "očajnije stvorenje" [4] i naredio čuvarima da uklone sve predmete koji bi joj mogli poslužiti za samoubistvo. Cranmer je predlagao Henriku da jednostavno poništi brak sa Katherine i da je raspusti ukoliko ona prizna svoje grijehe. To bi joj bio jedini izlaz, ali Katherine je odbila priznati.[3]

Dana 22. novembra oduzeta joj je titula kraljice, a Thomas Culpepper i Francis Dereham su pogubljeni 10. decembra; prvi obezglavljen, a drugi obješen. Prema običaju, njihove su glave izložene nabijene na kolce na Londonskom mostu. Njeni su rođaci također bili zatvoreni u tornju, svi osim vojvode od Norfolka, njenog tetka, koji se uspješno ogradio od skandala.[3] Svi su Howardi proglašeni krivima i osuđeni na doživotnu robiju, ali su poslije pušteni i vraćena im je imovina. Da bi ostvario svoju namjeru i pogubio Katherine, Henrik je morao promijeniti zakon koji je Katherine oslobađao krivice za preljub; ako je Katherine potpisala ikakav predbračni ugovor sa Derehamom njen brak sa Henrikom bi bio nepostojeći, a njena veza se ne bi smatrala preljubom.[3] Novi zakon je osuđivao sve koji su namjeravali izvršiti preljub, a ovaj put on je obuhvaćao i Katherine.[3]

Zadnju noć svog života provela je pripremajući se za smrt. Umrla je mirna, ali je izgledala blijedo i prestrašeno. Pogubljena je zajedno sa Jane Boleyn. Sahranjena je u neoznačenoj grobnici pored kapele St Peter ad Vincula, gdje je ležala i njena rodica, Anne Boleyn. Henrik nije prisustvovao sahrani. Njeno tijelo je bilo među onima otkrivenim prilikom renovacije kapele tokom vladavine kraljice Viktorije, a njeno ime se nalazi na spisku ljudi čiji je život završio u Toweru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Slikari su bili upoznati sa Henrikovom sklonošću prema svojoj najdražoj ženi, pa su je nastavljali slikati i nakon njene smrti. Sa druge strane, malo slikara se odlučivalo slikati Howard, koju je Henrik smatrao izdajnicom. Mnogi naslikani Howardini portreti nakon njenog pogubljenja pripisani su rodbini Jane Seymour.
  2. ^ Također je poznata kao Catherine Howard
  3. ^ a b c d e f g h i j k l "Catherine Howard: Biography, Portraits, Primary Sources". Arhivirano s originala, 14. 2. 2012. Pristupljeno 17. 3. 2008.
  4. ^ Herman, Eleanor ; 2006, Sex with the Queen