Kimerijci

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
V. Simerija (Konan) ili Simerija (pjesma) za fiktivni narod iz proze Roberta E. Howarda.

Kimerijci (Κιμμέριοι, Kimmerioi) su bili drevni konjanički nomadi koji su, po Herodotu, nastanjivali oblast sjeverno od Kavkaza i Crnog mora - odnosno dijelove današnje Rusije i Ukrajine - u 8. i 7. vijeku p. n. e..

O porijeklu, jeziku i originalnom prebivalištu Kimerijaca se malo zna, a nauka se uglavnom bavi špekulacijama na temelju sekundarnih izvora i imena koje su im nadjenuli drugi narodi. Prvi zapisi o Kimerijcima datiraju iz asirskih izvora s kraja 8. vijeka p. n. e. a početkom 7. vijeka p. n. e. se bilježe njihovi upadi u Malu Aziju, da bi sredinom istog vijeka napali Lidiju, opljačkali Sard i jonske kolonije. Nakon što je Kimerijce porazio lidijski kralj Alijat II, nestali su iz historijskih zapisa.

O narodu zvanom Kimerijci je pisao i Homer u svojoj Odiseji opisavši ih kao narod koji živi s drugu stranu Oceana, na ulazu u Had.

Postoje razne teorije, ali i narodne tradicije koje Kimerijce navode kao daleke pretke raznih keltskih i germanskih plemena, odnosno drevnih Bugara. Ipak, najpopularnija je teorija koja Tračane smatra njihovim zapadnim ogrankom.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]