Korisnik:Palapa/Opći izbori u Srbiji 2022.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

U Srbiji će 3. aprila 2022. godine biti održani opći izbori za predsjednika i poslanike Narodne skupštine. Prvobitno, parlamentarni izbori su bili zakazani za 2024. godinu; međutim, u oktobru 2020. predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da će vanredni parlamentarni izbori biti održani u aprilu 2022. ili prije toga. Pored općih, lokalni izbori biće održani istovremeno u 12 općina i 2 grada, među kojima je i Beograd.

Srpska napredna stranka (SNS) došla je na vlast 2012. godine nakon što je formirala vladu sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS). Oni su uspjeli da osvoje veliku većinu poslaničkih mjesta nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, koje je bojkotirala većina stranaka, navodeći da uslovi nisu slobodni i fer. Vučić, koji je izabran za predsjednika 2017. godine, suočio se sa masovnim protestima tokom svog prvog mandata, najviše tokom 2018-2020 i jula 2020. godine . Vučić je nadgledao i međustranačke dijaloge o izbornim uslovima koji su vođeni 2021. godine, dok je dogovor o uslovima između vladajućih i opozicionih partija postignut u oktobru 2021. godine. Tokom 2021. i početkom 2022. održani su i ekološki protesti, čiji je vrhunac bio u novembru i decembru 2021. godine. Vlada je također održala referendum o implementaciji ustavnih promena u januaru 2022. koji je odobrilo 60 odsto birača, iako je prijavljeno da je izlaznost bila samo 30 odsto.

Svoje prisustvo na izborima učvrstile su i opozicione stranke, poput koalicije Ujedinjeni za pobedu Srbije koja je u anketama dobila najveću podršku među opozicionim strankama. Republička izborna komisija (RIK) potvrdila je da će na opštim izborima učestvovati 19 poslaničkih lista i osam predsjedničkih kandidata.

Populistička koalicija predvođena Srpskom naprednom strankom (SNS) došla je na vlast nakon izbora 2012, zajedno sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS). [1] Aleksandar Vučić, koji je za potpredsjednika vlade imenovan 2012. godine, izabran je za premijera nakon izbora 2014. godine, a konačno je izabran za predsjednika 2017. godine, osvojivši 55% glasova. [2] Od njegovog dolaska na vlast, posmatrači su ocijenili da je Srbija patila od demokratskog nazadovanja u autoritarizam, praćenog padom slobode medija i građanskih sloboda. [3] [4] Masovni protesti počeli su nakon Vučićevog izbora 2017. zbog dominantne Vučićeve kontrole nad srpskim medijima. [5] [6] Nakon toga, Vučić je imenovao Anu Brnabić za novu šeficu vlade, [7] koja je prvobitno bila nezavisna, ali se kasnije pridružila SNS-u 2019. [8]

Predsjednički kandidati[uredi | uredi izvor]

Proglašeni kandidati[uredi | uredi izvor]

U nastavku su zvanični predsednički kandidati koje je objavila Republička izborna komisija (RIK). [9] Nasumično izvlačenje je održano 18. marta. [10]

# Kandidat Pripadnost Pozadina Potpisi
1 </img> Miša Vacić Srpska desnica Lider Srpske desnice 10.151 [11] [12]
2 </img> Biljana Stojković style="background:Šablon:Partija boja" | Moramo [a] Profesor Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu 10,585 [13]
3 Branka Stamenković style="background:Šablon:Partija boja" | Suverenisti Poslanik u Narodnoj skupštini (2016–2020)



</br> Predsjednik organizacije Dosta je bilo (2018–2019)
10,046 [11] [12]
4 </img> Zdravko Ponoš style="background:Šablon:Partija boja" | Jedinstvena Srbija Potpredsjednik Narodne stranke (2017–2021)



</br> Šef kabineta predsjednika Generalne skupštine UN (2012–2013)



</br> pomoćnik ministra vanjskih poslova (2010–2012)



</br> Načelnik Generalštaba Vojske Srbije (2006–2008)
11,786 [14] [15]
5 </img> Milica Đurđević<br id="mwBJk">Stamenkovski style="background:Šablon:Partija boja" | Srpska stranka zavetnici Portparol Zakletve Srpske stranke 11.102 [16] [17]
6 </img> Aleksandar Vučić style="background:Šablon:Partija boja" | Srpska napredna stranka [b] Predsjednik Srbije (2017-danas)




Premijer Srbije (2014–2017)




Potpredsjednik Vlade Srbije (2012–2014)
148.846 [18] [19]
7 </img> Miloš Jovanović style="background:Šablon:Partija boja" | NADA Predsjednik Demokratske stranke Srbije (2016-danas)




Poslanik u Narodnoj skupštini (2012–2013)
11.232 [14] [15]
8 </img> Boško Obradović style="background:Šablon:Partija boja" | Dveri – POKS Predsednik Srpskog pokreta Dveri (2015-danas)




Poslanik u Narodnoj skupštini (2016–2020)
11.020 [13]
Listić za parlamentarne izbore koji sadrži svih 19 glasačkih lista.
Biračka organizacija Datum objavljivanja Aleksandar Vučić Zdravko Ponoš Milica Đurđević Miloš Jovanović Boško Obradović Drugi Olovo
style="background:Šablon:Partija boja; width:60px;" | style="background:Šablon:Partija boja; width:60px;" | style="background:Šablon:Partija boja; width:60px;" | style="background:Šablon:Partija boja; width:60px;" | style="background:Šablon:Partija boja; width:60px;" |
ŠSM 28. mart 2022 55.1 27.0 3.0 4.4 3.0 7.4 style="background:Šablon:Partija boja; color:white;" | 28.1
Sprint insight 9. februar 2022 45.7 10.8 16.1 5.3 8.5 13.6 style="background:Šablon:Partija boja; color:white;" | 29.6
ŠSM 10. decembar 2021. 46.9 11.6 6.1 5.6 4.0 25.8 style="background:Šablon:Partija boja; color:white;" | 35.3

Bilješke i reference[uredi | uredi izvor]

Bilješke[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Izbori 2012: Rezultati i postizborna trgovina". Vreme (jezik: srpski). 2012-05-10. Pristupljeno 2022-02-10.
  2. ^ Rudić, Filip (2 April 2017). "Vučić wins Serbian Presidential elections". Balkan Insight. Pristupljeno 30 January 2022.
  3. ^ Bieber, Florian (July 2018). "Patterns of competitive authoritarianism in the Western Balkans". East European Politics. 38 (3): 337–54. doi:10.1080/21599165.2018.1490272.
  4. ^ Maerz, Seraphine F (April 2020). "State of the world 2019: autocratization surges – resistance grows". Democratization. 27 (6): 909–927. doi:10.1080/13510347.2020.1758670. Nepoznati parametar |displayauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |display-authors=) (pomoć)
  5. ^ Da Silva, Chantal (8 April 2017). "Serbian protesters accuse media of turning blind eye, as anti-corruption rallies continue". The Independent. Pristupljeno 9 April 2017.
  6. ^ "A Serbian Election Erodes Democracy". The New York Times. 9 April 2017. Pristupljeno 9 April 2017.
  7. ^ Surk, Barbara (28 June 2017). "Serbia Gets Its First Female, and First Openly Gay, Premier". The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 23 June 2020.
  8. ^ "PM Brnabic joins Vucic's ruling Serbian Progressive Party". N1. 10 October 2019. Arhivirano s originala, 31 October 2019. Pristupljeno 23 June 2020.
  9. ^ "Izborne liste". Republic Electoral Commission (jezik: srpski). March 2022. Pristupljeno 2022-03-07.
  10. ^ "RIK žrebom odredio raspored kandidata za predsednika na izbornom listiću". N1 (jezik: srpski). 2022-03-18. Pristupljeno 2022-03-18.
  11. ^ a b "29. sednica Republičke izborne komisije". Republic Electoral Commission (jezik: srpski). 2022-03-15. Pristupljeno 2022-03-15.
  12. ^ a b "RIK proglasio Mišu Vacića i Branku Stamenković predsedničkim kandidatima na izborima 3. aprila". Danas (jezik: srpski). 2022-03-15. Pristupljeno 2022-03-15.
  13. ^ a b "25. sednica Republičke izborne komisije". Republic Electoral Commission (jezik: srpski). 2022-03-13. Pristupljeno 2022-03-13.
  14. ^ a b "16. sednica Republičke izborne komisije". Republic Electoral Commission (jezik: srpski). 2022-03-06. Pristupljeno 2022-03-07.
  15. ^ a b "RIK: Miloš Jovanović i Zdravko Ponoš zvanično predsednički kandidati". NOVA portal (jezik: srpski). 2022-03-06. Pristupljeno 2022-03-06.
  16. ^ "19. sednica Republičke izborne komisije". Republic Electoral Commission (jezik: srpski). 2022-03-08. Pristupljeno 2022-03-09.
  17. ^ "RIK proglasio Đurđević Stamenkovski za predsedničkog kandidata". Danas (jezik: srpski). 2022-03-08. Pristupljeno 2022-03-08.
  18. ^ "20. sednica Republičke izborne komisije". Republic Electoral Commission (jezik: srpski). 2022-03-09. Pristupljeno 2022-03-09.
  19. ^ "RIK proglasio Aleksandra Vučića za predsedničkog kandidata". Danas (jezik: srpski). 2022-03-09. Pristupljeno 2022-03-09.