Kuga

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Za roman Alberta Camusa vidi Kuga (roman).

Kuga (lat. pestis = Epidemija; Bubonska kuga, Crna smrt) je akutna, teška infekcija koja se najčešće pojavljuje u bubonskom obliku ili u obliku pneumonije, a uzrokovana je bacilom Yersinia pestis.

Etiologija i epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Yersinia pestis (ranije Pasteurella pestis), kratki je bacil koji se često boji bipolarno (osobito u bojenju po Giemsi), te tako može biti nalik na sigurnosnu iglu. Kuga je primarno bolest divljih glodavaca (npr. štakora, miševa, vjeverica i prerijskih pasa); može biti akutna, subakutna ili hronična, te urbana (uglavnom mišja) ili silvatična. Poznate su masovne humane epidemije (npr. srednjovjekovna Crna smrt); u novije doba kuga se pojavljivala sporadično ili u ograničenim epidemijama. U SAD se preko 90% humanih slučajeva kuge pojavljuje u jugozapadnim državama, napose u Novom Meksiku, Arizoni, Kaliforniji i Koloradu. Bubonska kuga je najčešći oblik. Kuga se prenosi s glodavaca na ljude ugrizom inficirane buhe. Interhumani prijenos nastaje inhalacijom kapljica koje iskašlje bolesnik s bubonskom ili septikemičnom kugom koji ima lezije na plućima (primarna pneumonična kuga). Neki slučajevi u endemskim područjima u SAD bili su povezani s kućnim ljubimcima, osobito mačkama. Bolest se s mačke može prenijeti ugrizom ili, ako mačka ima pneumoničnu kugu, inhalacijom inficiranih kapljica.

Simptomi i znaci[uredi | uredi izvor]

Kod bubonske kuge inkubacija je obično 2 do 5 dana ali varira od nekoliko sati do 12 dana. Bolest počinje naglo, često sa zimicama, a temperatura raste na 39,5 do 41 ˚C (103 do 106 ˚F). Puls može biti ubrzan i filiforman; moguća je hipotenzija. Povećani limfni čvorovi (buboni) pojavljuju se s vrućicom ili kratko nakon nje. Najčešće su zahvaćeni femoralni ili ingvinalni limfni čvorovi (50%), zatim aksilarni (22%), cervikalni (10%) ili limfni čvorovi više regija (13%). Tipično je da su čvorovi izuzetno osjetljivi i tvrdi, okruženi značajnim edemom; u 2. sedmici bolesti može doći do njihove supuracije. Predležeća je koža glatka i zacrvenjena ali često nije topla. Izgled primarne kožne lezije koja se ponekad pojavljuje na mjestu ugriza, može varirati od male vezikule s blagim lokalnim limfangitisom do velike krustozne promjene (eshara). Bolesnik može biti nemiran, delirantan, konfuzan i nekoordiniran. Jetra i slezena mogu biti povećane. Broj leukocita je obično od 10000 do 20000/μL s dominacijom nezrelih i zrelih neutrofila. Do supuracije limfnih čvorova može doći u 2. sedmici. Nakon inkubacije primarne pneumonične kuge, koja iznosi iznosi 2 do 3 dana, slijedi nagli početak bolesti s vrućicom, zimicama, tahikardijom i često jakom glavoboljom. Kašalj, koji u početku nije izrazit, razvija se unutar 20 do 24 h; iskašljaj je u početku mukoidan, ubrzo postaje tingiran krvlju, a zatim postaje jednoliko ružičast ili svijetlo crven (nalik na sirup od malina) i pjenušav. Prisutni su tahipnoja i dispnoja ali nema pleuritisa. Znaci konsolidacije su rijetki, a hropci mogu biti odsutni. RTG snimka pokazuje brzo progresivnu pneumoniju. Septikemična se kuga obično pojavljuje zajedno s bubonskim oblikom bolesti, kao akutna, fulminantna bolest. U 40% bolesnika prisutna je bol u trbuhu, vjerovatno zbog mezenterijalne limfadenopatije. Faringealna kuga i meningitis manje su česti oblici bolesti. Pestis minor je benigni oblik bubonske kuge koji se obično javlja samo u endemskim područjima. Limfadenitis, vrućica, glavobolja i prostracija, povlače se u roku od sedmice dana.

Dijagnoza i prognoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se osniva na izolaciji mikroorganizma iz krvi, sputuma ili aspirata limfnog čvora. S obzirom da hirurška drenaža može dovesti do diseminacije mikroorganizma, bolje je umjesto nje učiniti punkciju i aspiraciju bubona. Y. pestis može rasti na običnim hranilištima ili se može izolirati inokulacijom laboratorijskih životinja (osobito zamorca). Od seroloških testova mogući su reakcija vezanja komplementa, pasivna hemaglutinacija i imunofluorescencija na uzorku limfnog čvora, bioptatu ili sekretima. Prethodna cijepljenje diferencijalno dijagnostički ne isključuje kugu, budući da se klinička bolest može pojaviti i u cijepljenih osoba. Smrtnost neliječenih bolesnika s bubonskom kugom iznosi oko 60%, a većina smrtnih slučajeva nastaje zbog sepse u roku od 3 do 5 dana. Većina neliječenih bolesnika s pneumoničnom kugom umire unutar 48 sati od početka bolesti. Septikemična kuga može biti smrtonosna prije no što dođe do predominacije bubonskih ili plućnih manifestacija.

Profilaksa i liječenje[uredi | uredi izvor]

Potrebna je kontrola glodavaca i upotreba repelenata, kako bi se minimizirala mogućnost ugriza buha. Iako imunizacija sa standardnom inaktiviranim cjepivom protiv kuge pruža zaštitu, cijepljenje nije indicirano za većinu putnika u zemlje koje prijavljuju slučajeve kuge. Putnici bi, u razdoblju ekspozicije, trebali razmotriti profilaksu tetraciklinom 500 mg PO svakih 6 h. Brzo započeto liječenje smanjuje smrtnost na <5%. Kod septikemične ili pneumonične kuge, liječenje mora početi unutar 24 h sa streptomicinom 30 mg/kg/dan IM podijeljeno u 4 doze, svakih 6 h, kroz 7 do 10 dana. Mnogi liječnici daju veće inicijalne doze, do 0,5 gr IM svaka 3 h, kroz 48 h. Alternativa je tetraciklin 30 mg/kg IV ili PO podijeljeno u 4 doze. Gentamicin je također vjerovatno djelotvoran, iako to nije provjereno kontroliranim kliničkim pokusima. Meningitis uzrokovan kugom liječi se kloramfenikolom u početnoj dozi od 25 mg/kg IV, zatim 50 mg/kg/dan, podijeljeno u 4 doze IV ili PO. Na Madagaskaru je opisan multirezistentni soj. Rutinske mjere izolacije su adekvatne za bolesnike s bubonskom kugom. Kod onih s primarnom ili sekundarnom pneumoničnom kugom nužna je stroga izolacija (uzročnik se prenosi zrakom). Svi kontakti s pneumoničnom kugom moraju biti pod medicinskim nadzorom; potrebno im je mjeriti temperaturu svaka 4 h kroz 6 dana. Ako to nije moguće, može im se dati tetraciklin 1 gr/dan PO kroz 6 dana, no ovakva praksa može izazvati pojavu rezistentnih sojeva.

Kuga u književnosti[uredi | uredi izvor]

  • Radnja Boccacciova Dekamerona zbiva se u Firenci 1348., za vrijeme epidemije kuge.
  • Roman Kuga Alberta Camusa govori o izmišljenoj epidemiji u Oranu, 40-ih godina 20. stoljeća.
  • Iscjelitelj (Medicine man) Noaha Gordona također spominje kugu, ali ne u Europi, nego u Aziji.

Pogledati[uredi | uredi izvor]



Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: